-
cípar -ja m onaj koji se vucari sa prostitutkama
-
cípkati -am javljati se glasom cip: sinice cipkajo po drevju
-
cjèdīšte s (ijek.), cèdīšte s (ek.) kraj, kjer se kaj naceja
-
cknjȅti cknȋm muditi se: ako si me odlučio mučiti, ništa već ne ckni; ne dopuštaj da cknimo; ako je cknio; ona je cknjela
-
cmàriti -im
I.
1. cmariti: pastirji cmarijo ribe na žerjavici
2. pejor. polako peći, kuhati: vse dopoldne je cmarila, pa nima kaj postaviti na mizo
3. v. cezeti: iz rane mu je cmarila kri
II. cmariti se
1. cmariti se, cvrčati pekući se: na žerjavici se cmari riba
2. cmariti se, pištati goreći: vlažna polena se cmarijo na ognju
3. od vrućine iscjeđivati (-ce-) mast: klobase so se cmarile v vroči peči
-
cmȉzdriti -īm slabš. cmeriti se: mamino dijete cmizdri, hoće k mami
-
cmôkast -a -o
1. koji se sljepljuje (sle-) u grudve, u valjuške, gnjecav: -a ilovica
2. -a govorica
govor koji je zbog mljaskanja teško razumljiv
-
cmókati cmôkām
I. cmokati: cmokati u snu, usnama, svoga jedinca
II. cmokati se ekspr. cmokati se, poljubovati se
-
cmȍknuti -nēm
I.
1. cmokniti
2. ekspr. cmokniti, poljubiti: on je cmoknu u obraz
II. cmoknuti se cmokniti se: obadvoje se cmoknuše
-
cmȍliti -īm cmeriti se
-
cmȍljiti -īm cmeriti se
-
cmúliti -īm dial. cmeriti se
-
cócati côcām (se) ekspr. majati se, gugati (se), racati: cocati se idući
-
còk interj. podražava zvuk koji se čuje pri hodanju: cok, cok, odmevajo koraki
-
crèpulja ž (ijek., ek.)
1. velika lončena pokrovka, s katero pokrijejo hleb, ko se peče
2. opeka, strešna opeka: bolesniku griju, greju cigle i crepulje
3. lula crepulja lončena pipa
-
cȑkavičav -a -o ekspr.
1. bolan, ubog, boren, reven
2. ki si za vsako reč dela skrbi, ki se za vsako reč grize, žre
-
cŕniti cr̂nīm
I.
1. črniti: crniti cipele
2. žalostiti: to me crni
3. grdo govoriti o kom, zmerjati koga: psuje i crni ga gore nego Turčina
4. crniti obraz, lice sramotiti koga; niti crni niti bijeli, ne reče ne črne ne bele
II. crniti se
1. grdo govoriti o sebi: što se crniš i sam sebe ružiš
2. črniti se
-
cŕnjeti cŕnīm (ijek.), cŕneti cŕnīm (ek.)
I. črneti, postajati črn
II. crnjeti se črniti se, črno odsevati: nešto mu se u zubima crni, kao jagnje od pola godine
-
crvènjeti crvènīm (ijek.), crvèneti crvènīm (ek.)
I.
1. rdeti: na drvetu crvene jabuke
2. rdeti, zardevati: samo si im na licu vidio kako blijede, crvene, modre; crvenjeti od stida
II. crvenjeti se
1. rdeče odsevati, rdečiti se: na šajkači crvenjela se petokraka zvijezda
2. zardevati: on se crvenio od stida
-
cubokàna ž prodajalna, kjer se dobiva priklada