-
ciciríkati -am javljati se glasom ciciri: gozdni jereb cicirika
-
cíčati cíčīm
1. cviliti: pseto ciči od radosti; pacov se uhvatio u gvožđe pa ciči
2. škripati: kola koja nisu namazana ciče; snijeg, sneg ciči pod nogama
3. žvižgati: vjetar ciči; meci, kugle ciče
4. pokati: sa brda ciče puške
5. cvreti se: sirova bukova oblica tinjavo je gorjela i cičala
6. cvrčati: ispod glačala koje je krojač pritisnuo na mokru krpu šištalo je i cičalo
7. vreščati, cviliti: majke su od bola cičale kad su im odvodili djecu
8. cviliti, škripati: u nevještim rukama violina ciči
-
cȉfrati -ām
I.
1. lišpati
2. zavojkasto pisati, z izbranimi besedami govoriti: šta mi tu cifraš, kaži pravo što želiš
3. hvaliti, povzdigovati koga cifrati koga
II. cifrati se
1. lišpati se: cifra se kao da je gazdinska kći
2. braniti se, pomišljati se, sramovati se: vi se cifrate, a ja vam ne bi mogla odbiti da ste me za tako nešto molili; što da se ciframo tu jedni pred drugima
-
cìgānčiti -īm
I.
1. živeti po cigansko
2. ciganiti, prosjačiti
3. skoporititi
II. cigančiti se barantati, pogajati se: neću s ovim idejama da se cigančim
-
cíja ž zval. cȋjo (it. zia) teta, ljubkovalno ime, s katerim se mlada žena zaupno obrača k starejši: moja slatka cijo!
-
cijáziti -itn (nj. ziehen)
1. teško nositi, teško vući, tegliti: čez stopnice cijaziti vrečo krompirja
2. vući se, polako napredovati: tovorni vlak cijazi po polževo; ves dan smo se cijazili do morja
-
cijèditi cȉjedīm (ijek.), céditi cêdīm (ek.)
I.
1. cediti, precejati: cijediti sir, mlijeko, med
2. iztiskati, izžemati: cijediti sok iz limuna; cijediti ulje, zeitin
3. izmozgavati: cijediti koga
4. izcejati: crne smreke cijede iz rana žutu smolu
5. cijediti kroz zube počasi, narejeno govoriti; cijediti suze pretakati solze
II. cijediti se cediti se: riječi mu se cijede iz usta kao med; cijediti se od zadovoljstva
-
cȉjednjāk m (ijek.), cêdnjāk m (ek.) precejalnik, kjer se zbira voda za odtok v cisterno
-
cijèljeti cijèlīm (ijek.), céleti célīm (ek.) celiti se
-
cijèpati cȉjepām (ijek.), cépati cêpām (ek.)
I.
1. klati, cepiti: cijepati drva
2. cepiti, razdvajati: cijepati u stranke
3. trgati: cijepati odijelo; pjesma cijepa srce
4. lupiti: cijepati koru
5. trgati: cijepa me u nozi
6. razpolavtjati: cijepati šljive kad ih kuhamo
7. lomiti: vjetar cijepa stijene, a pobrđa drobi
8. brizgati: iz nogu mu krv cijepa
9. liti: kiša cijepa
II. cijepati se
1. trgati se, razdvajati se: odijelo se cijepa; srce se cijepa, stranka se cepa
2. cepiti se
3. ločiti se: nisam se mogao od njih cijepati
-
cȉkati -ā
1. svitati se: zora cika
2. pokati, pokljati: cika kukuruz, ono raste iza kiše pa puckara u koljencima
-
cíkati -am
1. aludirati, smjerati, ciljati na što, nišaniti: na kaj cikate?
2. prelaziti, prelijevati (-liv-) se: obleka je modra, a malo cika na zeleno
3. cikati, kisnuti, kisiti: vino cika
-
cíkavac -āvca m dial. nizka trava, ki se težko kosi
-
cikcákati -am kretati se u cikcak-liniji
-
cíklus m (gr. kyklos)
1. ciklus: kosovski ciklus ljudskih pesmi
2. cjelina (cel-) sastavljena od srodnih radnji: ciklus predavanj
3. krug međusobno povezanih pojava koje se ponavljaju istim redom: lunarni, industrijski, menstruacijski ciklus
-
címavica ž dijal. ledene šare koje se načine na mokroj zemlji
-
cȉmnuti -nēm
I.
1. cukniti: probudih ga cimnuvši ga za rukav
2. dobro cimnuti dobro ga cukniti, se ga napiti
II. cimnuti se cukniti, odmakniti se: cimnuti se u lijevo
-
cincáriti cìncārīm malenkostno, kramarsko, brezidejno ravnati, stiskaško se pogajati, skopariti
-
cincáriti -im ekspr. oklijevati, oklevati, predomišljati se
-
cíncati -am
I. oklijevati, oklevati, predomišljati se: kaj toliko cincaš, naredi!
II. cincati se vozakati se, sporo hodati ili se voziti: do vrha hriba se bova dobro uro cincala