Franja

Zadetki iskanja

  • hráponja m slabš. človek s hrapavo poltjo
  • hvȁtati -ām
    I.
    1. loviti: hvatati ribu; mačka hvata miševe
    2. prijemati: ova testera ne hvata dobro; hvata me groznica, jeza, strah
    3. dajati besedo: hvatati vjeru
    4. dosegati: oni prodaju sami i hvataju bolju cijenu
    5. prestrezati: izlazi svako jutro na železnicu da hvata seljake iz svoga kraja i dovodi na advokatsku klanicu; hvatati tuđa pisma prestrezati tuja pisma
    6. poslušati, sprejemati s sluhom: hvatam istančanim sluhom tihe, mačje korake
    7. sprejemati: Vuk nije samo onako nasumce hvatao riječi narodne
    8. zajemati: hvatati vodu iz bunara, iz reke
    9. oprijemati se česa: hvatati novi posao
    10. zavzemati, zavzeti: svaki posjetilac hvata svoje mjesto
    11. iti v glavo: vino već hvata
    12. vpregati: hvatati konje u kola
    13. držati: bure hvata sto litara
    14. dojemati: ja ne hvatam što mi govoriš
    15. segati: odijelo hvata do članaka
    16. hvatati korijena, korena pognati korenine
    17. hvatati trag prihajati na sled, slediti
    18. noć hvata mrači se
    19. držati se: za stanicu da hvatam desno?
    II. hvatati se
    1. loviti se: davljenik se i za slamku hvata
    2. dogajati se: to mi se često hvata
    3. lotevati se: hvatati se posla
    4. hvatati se s kim u koštac spoprijemati se s kom
    5. segati: hvatati se rukom u njedarca
    6. bjegunci se hvataju crnogorskih brda begunci so dosegli črnogorsko hribovje
    7. na prozorima se hvataju grane na oknih se delajo ledene rože; na hljebu se hvata plijesan; noć se hvata mrači se; sunce se hvata nastopa sončni mrk
  • íglar -ja m srndać s prvim rogovima
  • ikonòstas m (gr. eikon, stasis) ikonostas, s svetimi podobami okrašena stena, ki ločuje oltar od prostora za vernike (pravosl.)
  • iméti imam, imej imejte, imel unela, imajoč
    I.
    1. imati: imeti hišo, dom; imeti kaj soli v glavi
    biti pametan; imeti srečo; imeti zaslužek
    zarađivati; imeti oblast v svojih rokah
    imati vlast u svojim rukama; imeti veliko opraviti
    imati mnogo posla, biti veoma zauzet; imeti vsega dovolj
    imati svega u izobilju; imeti več sreče kot pameti; vem, s kom imam opraviti
    znam s kim imam posla
    2. držati: imeti konje, govor, študente na stanovanju
    3. držati, smatrati: imeti koga za poštenjaka, za nedolžnega
    4. imeti koga za norca držati koga za budalu, praviti koga budalom, sprdati se s kim; imeti ga pod kapo
    biti nakićen, biti pripit, biti nakresan, iluminiran; imeti mlade
    okotiti se, ošteniti se, oprasiti se, oteliti se, oždrijebiti (-ždreb-) se; imeti s kom prepir
    svađati se s kim; imeti koga rad
    voljeti (-le-) koga; imeti koga v čislih
    cijeniti (cen-) koga; imeti koga trdo, v strahu
    držati koga u zaptu; ima me, da bi zaspal
    spava mi se
    5. morati: imaš priti o pravem času
    6. moći: mi imaš posoditi kaj denarja
    možeš li mi pozajmiti
    II. imeti se: kako se imaš
    kako si, kako živiš; dobro se imej
    budi zdrav, budi sretan, budi srećan, dobro se provedi
    III. ne imeti
    nemati: nimam ti kaj povedati
    nemam šta da ti kažem; nimaš mu kaj očitati
    ti nisi pozvan da ga prekoravaš
  • ìsfuriti -īm dial. opariti, politi s kropom
  • ishlápiti , aor. ishlápih ȉshlāpī
    1. izhlapeti: nemoj da ti vino ishlapi; naravno da uz ovoliku vrućinu ishlapi sva vlaga
    2. izpuhteti: bojao se da ne bi ishlapio koji slasni proizvod starinske kuhinje
    3. izgubiti duh, okus: ishlapio je konjak
    4. počasi, neopazno izginiti: sve one ljage sasvim su već bile ishlapile
    5. v starosti s pametjo opešati, postati senilen: taj moj majstor je ostario, pa već dosta ishlapio
  • ȉshrana ž
    1. prehrana: mlijeko se uglavnom u zemlji potroši za -u; pojedina variva veoma su važna i u -i stoke
    2. prehrana, preskrba s hrano, z živili: ishrana vojske trebala je da se vrši iz okolnih teritorijalnih jedinica
  • iskirìjati -ām pritovoriti, s tovorjenjem zaslužiti: bijaše čovjek i imao konja, pak je od onoga i živio što je na njemu iskirijao
  • isklijèštiti ìskliještīm (ijek.), iskléštiti ìsklēštīm (ek.)
    1. se kleščami izvleči: iskliještiti čavao, ekser
    2. s težavo kaj dobiti: živom mukom iskliješti od njega jedan košić sijena za teoce
    3. ekspr. izbuljiti: iskliještiti oči
  • iskònčati -ām z nitko, s sukancem izvesti: iskončati čarape
  • iskríšče s
    1. mjesto gdje preskakuju električne iskre
    2. uređaj s elektrodama između kojih preskakuju električne iskre kada napon pređe određenu granicu
  • iskrváviti iskr̀vāvīm
    1. okrvaviti, s krvjo umazati: lavica razdere veo i krvavom njuškom iskrvavi ga
    2. raniti do krvi: ostrugama je konja iskrvavio
    3. izkrvaveti: zemlja će iskrvaviti u ratu s neprijateljem
  • ìskucati -ām
    1. iztrkati, izbiti: iskucati čep, vranj na buretu
    2. odbiti: sat je iskucao dvanaest
    3. natipkati: iskucati na pisaćoj mašini
    4. ekspr. s težavo dobiti: jedva sam iskucao nekoliko dinara
  • ìskuckati -ām ekspr. s težavo dobiti: iskuckati plaćicu
  • iskuhávati iskùhāvām
    1. kuhati: iskuhavati širu
    2. prekuhavati: u kotlu vri voda i iskuhava se rublje
    3. prekuhavati, dobivati s kuhanjem: tako postaju slani izvori, iz kojih se obična so iskuhava
  • iskùndačiti -īm s puškinim kopitom pretepsti: iskundačili su ga žandari kao socijalistu
  • ìskvržiti -īm pokriti z grčami, s hrgami: baba iskvržena nazebima
  • ìslinaviti -īm, islináviti islìnāvīm osliniti, umazati s slino
  • ispàljati -ām, ìspaljiti -īm s polom izplati vodo iz čolna