Franja

tèknuti tȅknē zadeti, zaboleti: teknu me nešto u srce, u srcu; očeve riječi živo ga teknuše

trȅfiti -īm (n. treffen)
I. zadeti: trefiti puškom; trefiti cilj
II. trefiti se
1. pripetiti se: ako bi se trefilo da bi jedan drugome dosadivali
2. po naključju se znajti: ja sam se trefio ondje kad se to dogodilo

ùdariti -īm
I.
1. udariti: udariti koga pesnicom, komu šamar, koga po licu; udarilo mi u noge; udariti glavom o zid
2. zabiti: udariti kolac u zemlju, klinac, čavao, ekser u dasku
3. postaviti: udariti znak pokraj druma, pritke za pasulj, za grah
4. zadeti: udario ga grom, metak; udarila ga kaplja zadela ga je kap; brod je udario u stijenu pod vodom
5. odmeriti: udariti porezu na prihode
6. zaviti: udariti lijevo od puta
7. napotiti se, usmeriti se: udariti rdavim putem
8. položiti: udariti temelj novoj zgradi
9. udariti, napasti: udariti na neprijatelja
10. začeti: udarila je kiša
11. bušiti, bruhniti: udariti u smijeh, u plač
12. udariti: vino mu je udarilo u glavu
13. vsekati: udariti znak u drvo
14. suniti, brcniti: udariti nogom o što, u što
15. nastaviti, udariti na pipo: udariti slavinu
16. natakniti, nabiti: udariti osudenika na kolac, zeca na ražanj
17. nabiti: udariti pendžeta na cipele potempljati čevlje
18. udariti koga na muke mučiti koga, začeti mučiti koga
19. udariti u žice zaigrati, zabrenkati
20. udariti u tanke žice začeti jadikovati, jadikovati; udariti u druge žice napeti druge strune; udarila ga čutura, šljivova grana u glavu nasekal se ga je, opil se je; udarila mu vlast, slava u glavu v glavo mu je udarila oblast, slava; udarila kola u brijeg, u breg prišlo je do nesreče; udario tuk na luk spopadla sta se dva enako huda nasprotnika, zadelo je kladivo na nakovalo; udariti kljunom u koru kavsniti, kljuniti skorjo; to mi je brzo udarilo u oči na to sem kmalu postal pozoren; udariti tragom iti po sledi; udariti na plićinu, na belaj naleteti na plitvino, na nesrečo; udariti na velika zvona obesiti na veliki zvon; udariti cijenu robi določiti ceno blagu; udariti u bijeg spustiti se v beg
II. udariti se
1. udariti se
2. suniti se
3. udariti se, spopasti se

ugòditi ùgodīm
1. ugoditi, ustreči: njemu ne možeš ugoditi
2. pogoditi, zadeti, uganiti: ugoditi pravi put
3. postati ugoden; vrijeme je ugodilo

ùsturiti -īm
I. dati, zadeti: usturiti koplje na rame
II. usturiti se
1. zravnati se: ja kako, reče Milan i usturi se još malo
2. nasloniti se: dok ja pišem svoje zadatke, starac ćuti usturen na jastuke

uvàrisati -išēm (t. varmak)
1. uganiti, zadeti
2. doseči, priti do česa

zàkačiti -īm
I.
1. speti: zakačiti vagone, dva vagona
2. pripeti: zakačiti što čiodama, iglama; zakačiti junaku orden, perjanicu
3. zatakniti: zakačiti prste u džepove od prsluka; zakačiti što za ogledalo
4. obesiti: zakačiti kaput na čiviluk
5. zadeti: kroz šumu možeš provući nekoliko piastova da ne zakačiš o drvo; zakačiti koga govorom, kritikom
6. oplaziti: malo sam ranjen, zakačilo lijevu ruku
7. ekspr. opiliti: zakačiti koga za hiljadarku
8. zbosti: umjela je da zakači, ali nikad nije vrijeđala
II. zakačiti se
1. zatakniti se: košulja se u rijeci zakačila za kamen; ventil se zakačio, pa prestao da radi
2. ekspr. obesiti se na koga: zakačiti se na koga
3. obregniti se: kad pjesnik hoće da se malo zakači za neko lice, on to čini sa mnogo ukusa

zàmetnuti -nēm
I.
1. začeti, načeti: zametnuti razgovor, svadu
2. zadrgniti, z zanko privezati: zametnuti žicu na vreteno
3. zadeti: zametnuti sjekiru na rame
4. spočeti, zaroditi
5. zarediti, zaploditi: zametnuti ovaca, goveda
6. zamesti: zametnuti trag za kim
II. zametnuti se
1. spočeti se: dijete se tek zametnulo u utrobi
2. začeti se: zametnuo se razgovor oko ovoga pitanja; zametnuo se rat

zàturiti -īm
I.
1. zadeti: zaturiti pušku na rame
2. potisniti nazaj: zaturiti kapu
3. vtakniti: zaturiti ruke u džepove od hlača
4. založiti: ne znam kud sam zaturio knjigu
5. odpoditi, odriniti: zaturiti brigu
6. snesti besedo: svi su tvrdu riječ zaturili
7. začeti: zaturiti razgovor, kavgu
8. zabrisati: zaturiti trag, konce
II. zaturiti se
1. založiti se
2. zgubiti se: zaturiti se u svijet

zàvrgnuti (zàvrći) -nēm
1. zadeti: zavrgnuti sjekiru na rame
2. začeti: zavrgnuti kavgu
3. zarediti: zavrgnuti stoku

zgòditi zgòdīm
I.
1. zadeti: zgoditi koga strijelom u ruku
2. dial. oditi: moj Alija, kud li si ti već zgodio, šta li sad radiš
II. zgoditi se
1. zgoditi se: zgodi mi se neprilika
2. srečati se: i pjevam junake gdje se s ljudima zgodim

čînj m (it.) dial. cilj, tarča v igri "plojke" ali kamnitna ploščica, s katero skušajo igralci zadeti tarčo

lȅcnuti -nēm
I. neprijetno zadeti: lecnu ih već samo porodična sredina
II. lecnuti se trzniti, zdrzniti se: on se prestrašeno lecnu od nečijeg uzvika

lȅknuti -nēm dial.
1. z logičnim osebkom neprijetno zadeti: neko polako lupnu na prozorsko staklo, meni leknu, pa se brzo pribrah
2. zagrabiti: leknuo ga je grč

nàjahati -šēm
I.
1. jahajoč naleteti na, zadeti ob: najahali su na vuka
2. prekriti: sante najašu jedna na drugu
3. pognati: najahati konja
4. napasti, vztrajno zahtevati kaj od koga
5. najahati kome za vrat sesti komu za vrat
II. najahati se najahati se, najezditi se

nakr̀kačiti -īm zadeti si štuporamo: nakrkačiti dijete

natopŕčiti se -tòpr̄čīm se zadeti ob kaj, udariti ob kaj: tko trči, on se natoprči

natr̀čati -īm
I.
1. pridirjati: desetak njih natrče s lijeve
2. zadeti ob: natrčao je grudima na puške
3. naleteti: natrčati na gomilu ljudi
4. zaleteti se, prenagliti se
II. natrčati se nadirjati se

omášiti òmāšīm, òmašiti -īm
1. zgrešiti, ne zadeti
2. ne izpolniti pričakovanj: šta će biti u zimu ako ova suša potraje i trave omaše in ne bo trave

pròmašiti -īm, promášiti pròmāšīm zgrešiti, ne zadeti: promašiti cilj, metu, loptu; promašen život, cilj; promašena sreća, uloga; -o zanimanje zgrešen poklic; promašena investicija