Franja

Zadetki iskanja

  • vijènac -nca m, mn. vijènci (ijek.), vénac -nca m, mn. vénci (ek.)
    1. venec: lovorov, trnov vijenac; prodati vijenac luka
    2. krona: mučenički vijenac
    3. rob, venec: vijenac zavrtnja, zupčanika, konjskoga kopita
    4. astr. venec, korona: vijenac oko Sunca
    5. geogr. greben, vrh: planinski vijenac; Milošev vijenac u Beogradu
    6. Hristov vijenac bot. mučenica, Passiflora coerulea; vilin vijenac bot. sedje, bradavina
    7. Gorski vijenac od Petra Petrovića Njegoša
  • vrhúnec -nca m
    1. vrhunac, vrh, kulminacija: biti na -u moči
    2. najveća visina aviona: absolutni, operativni vrhunec
  • vŕšac -šca m vršac, vrh: vršac planine
  • vŕšak vŕška m, mn. vŕšci vr̂šākā in vŕškovi vŕškōvā vrh, vršič, vrhunec: jutarnji, večernji vršak opterećenja špica; na -u jezika na koncu jezika; na vršcima prstiju na koncu prstov; biti na -u slave biti na vrhuncu slave
  • vr̀šika ž
    1. vrh, vršič: vršika drveta
    2. mladika, rozga, ki požene iz trtine korenine
    3. ostrejši vrh jajca
  • vr̀šina ž vzpetina, gora, vrh: ne znam kako ću se popeti na ovu -u, visoka je
  • vŕška ž, vȑška ž vrh, vršič: vrška drveta; izraslo drvo, stabljika tanka i nakrivljena, i zelena krunica uvrh -e
  • bàšluk m (t. bašlyk)
    1. muslimanski nagrobnik: groblje s jednakim bašlucima
    2. oglavnik, povodec
    3. vrh preslice
  • bòbija ž
    1. boč, bokata gora, kopast vrh hriba: išli su nasumice, pazeći samo poznate brdske grbe i -e, ispod kojih se probija Tara
    2. predzgodovinski grobovi: preistorijska su groblja poznata pod imenom mogile, humke, gomile ili -e
    3. dial. kup: bobija banknota
  • čȍt čòta m, mn. čòtovi (it. ciottolo) dial. gorski vrh
  • čȕka ž koničast vrh gore
  • čȕkica ž koničast vrh gore
  • ćùvīk -íka m (t. kûh, perz.) vrh hriba: neprijatelj je zaposio -e oko sela
  • glàvica ž
    1. glavica: bistra glavica
    2. glavica, glava: glavica luka, kupusa
    3. glavica: glavica čavla, eksera
    4. kopast vrh hriba
    5. bot. navadno bičevje, Holoschoenus vulgaris
  • glavútak -tka m naraven kamnitni steber, katerega vrh je podoben glavi
  • gòljāk -áka m golica, gol vrh hriba, gore
  • grebén m
    1. greben, kamivao: gorski, skalni greben
    2. stijena u vodi, greben: izogibati se podvodnih -ov
    3. greben, gargača, gargaša: greben za česanje volne
    4. kresta, vrh vala, talasa: ladja se ziblje na -ih valov
    5. kresta, huhor, hober: petelin z rdečim -om; greben se mu je povesil
    nešto mu je krivo; greben mu raste
    postaje uobražen, osilio se, uzobijestio se
    6. greben, mjesto među plećima životinja: nasloniti se konju na greben
    7. greben: greben zračnega pritiska; grodnični greben; nosni greben
  • izgnjúrati ìzgnjūrām, izgnjúriti ìzgnjūrīm priplavati na vrh, na površje: kit je izgnjurao na površinu; izgnjurati iz jezive izolovanosti
  • ìzmašiti -īm, izmášiti ìzmāšīm
    I.
    1. zamahniti: izmašiti nožem, sjekirom, rukom
    2. izmetati: iz zobnice izmaši sedam mrtvih glava
    3. izvabiti: unakrsnim pitanjima izmašiti pravu istinu
    4. oditi naprej: gazda Stevan se od sviju Tršićana odvojio i izmašio im radom i poštenjem
    5. priti na vrh: kad izmaših na brdo, počinuh
    6. dopolniti: izmašiti osamdeset godina
    II. izmašiti se porabiti, ostati brez česa: izmašiti se sitnoga novca
  • izránjati ìzrānjām večkrat priplavati na vrh, na površino: izranjati iz vode