Franja

ćȅf ćèfa m (t. kejif, ar.)
1. dobra volja, dobro počutje, naslada, užitek: govoriti komu po -u; nije mu po -u; ima dosta novaca za lične -ove
2. želja, poželenje: baš mi je ćef hoče se mi; došao mi ćef zahotelo se mi je; tjerati ćef muhavo, kapriciozno se vesti

ćùdina ž slaba volja

hȕja ž (t. huj, perz.)
1. čud
2. slaba volja, jeza, srditost: dreknuti od -e

mȋlje s
1. milina, židana volja: rastapala se od -a; pjevao je od -a
2. ljubkost: gledao je kraljevu kćer, punu -a
3. ljuba oseba, ljubezen: djevojčica je milje sviju
4. ugodje, naslada, lepota
5. ljubezen: za naše milje i ašikovanje nije se znalo

mrzòvolja ž slaba volja, nejevolja

mrzovóljnōst ž slaba volja, nejevoljnost

nafàka ž (t. nafaka, ar.)
1. kar je človeku usojeno pojesti na tem svetu: sudeno mu je da još živi, nije mu još nestalo -e
2. živež
3. usoda, božja volja: otjerali me Madžari na vješala, konopac pukao i eto božja nafaka

nejevólja ž zlovolja, zla volja

neraspoložénje s
1. slaba volja
2. nenaklonjenost, nejevolja: prijedlog, predlog je bio primljen s velikim -em

neraspòloženōst ž
1. slaba volja
2. nenaklonjenost

ȍporuka ž oporoka, testament, poslednja volja

radožívost ž volja za život

raspoložénje s
1. razpoloženje, ubranost, počutje
2. dobra volja: nema -a u društvu
3. razpolaga: dati novac na raspoloženje; činovnik na -u

splîn m (angl. spleen) splin, spleen, nerazpoloženje, zdolgočasenost, slaba volja

testamént -énta m (lat. testamentum)
1. testament, oporuka, posljednja (-sled-) volja, zavještanje (-ve-)
2. testament, zavjet (-ve-): Stari testament; Novi testament

učljívost ž volja za učenje

vasìjet m, vasijetnáma ž (t. vasijet, vasijetname, ar.) dial. oporoka, poslednja volja: vasijet učiniti

vȅselōst ž veselost, dobra volja: nema ljepše slike na svijetu nego što je lice puno -i

zlȍvolja ž čemer, slaba volja

zlovóljnōst ž čemernost, slaba volja