Franja

umoríti -ím umoriti, ubiti

umútiti ùmūtīm stepsti, umešati, ubiti: umutiti jaje u juhu, u čorbu

upljéhati ùpljēhām, upljéskati ùpljēskām ekspr. do mrtvega premlatiti, ubiti

upráskati ùprāskām dial. ubiti: upraskati koga

ùtucati -ām
1. stolči, streti: utucati papriku, šećer u avanu
2. pobiti, ubiti
3. zapraviti: utucati novac
4. skopiti: utucati životinju
5. zabiti: utucati vrijeme

utúći utúčēm, utúci, utúkoh ȕtūče, ȕtūkao utúkla
1. stolči, streti: utući soli
2. pobiti: utući vola
3. zabiti, ubiti: utući vrijeme
4. ubiti: nepravda ga je utukla
5. skopiti: utući ždrepčića
6. zapraviti: utući novac

zàtapkati -ām
1. zacepetati: zatapkati nogama
2. premlatiti, pretepsti, ubiti: uleteo je u kljusu, uhvaćen, nema kud, biće zatapkan

zbíti zbijem, zbil -a
I.
1. zbiti, udarajući sastaviti: zbiti zaboj; z žeblji zbiti pod
2. udarcem zbaciti: zbiti komu klobuk zglave
3. sniziti: zbiti ceno koruzi
4. ubiti: toča je zbila vinograde
5. razbiti, razlupati: ta divjak vse zbije
II. zbiti se umoriti se, iznuriti se: človek se z delom zbije; zbit -a -o
sastavljen, zbijen; razbijen, izudaran, mrtav umoran

zgùbiti zgȕbīm ubiti, umoriti: on zgubi turskoga cara Murata

izubíjati izùbījām vse po vrsti ubiti, pobiti: stajao je sav izubijan i krvav; momčad je izubijana od napora

omŕsiti òmr̄sīm
I.
1. nahraniti z nepostnim jedilom: jedanput on mene omrsi; blag je dan sutra, treba dečicu da omrsim
2. dobro založiti
3. pregrešiti se zoper post, prelomiti postno zapoved: ako li si koji post omrsio; uz časne poste sam omrsio, s Turcima sam mrsno večerao
4. z nepostnimi jedili umazati posodo, sklede, lonce
5. s tujo krvjo umazati si roke, ubiti koga: Nenad svoje omrsio ruke, a vuk oštre ostrvio zube
6. omrsiti uže biti obešen
7. omrsiti goveda dati živini soli za lizanje
8. ekspr. prestopiti, prekoračiti mejo: na liniji su se igrači gurali ... omrsio si, omrsio!
II. omrsiti se
1. na postni dan pojesti kaj nepostnega, od mesa
2. dobro se najesti mesnih jedil

samodáviti se -mòdāvīm se ubiti se, narediti samomor: kad ču da se Ruža samodavila, pođe samtreći lađom

ukápiti ùkāpīm ekspr. na mestu ubiti

ùkinuti -nēm
1. odpraviti: ukinuti zle običaje, zloupotrebu, službeno mjesto
2. razveljaviti: ukinuti zakon, ugovor
3. ekspr. moralno ubiti: ukinuti koga s glasa

ustrelíti -ím, ustreli i ustreli -ite, ustrelil -ila ubiti iz puške, ustrijeliti, ustreliti: ustreliti koga, za kom; ustreliti kozla
učiniti bedastoću

dóći dôdēm, vel. dóđi, aor. dóđoh dóđe, del. dòšao dòšla
1. priti: doći kući, na red, u nevolju, k sebi, do cilja, u pravi čas; došlo vrijeme žetve; došlo je do gusta prišlo je v zagato; doći do ušiju zvedeti; već nekoliko puta u prošlosti naš je opstanak došao u pitanje že nekajkrat v preteklosti je bil naš obstoj na kocki; doći komu na oči priti komu pred oči; doći do uvjerenja prepričati se; doći do istine dokopati se do resnice; doći do riječi priti do besede; doći u sukob s kim spopasti se s kom; došlo pa prošlo prišlo je in minilo
2. dorasti: kad dođe sin do konja i sablje, on će mene starca izbaviti
3. postati: lice joj je došlo ozbiljno
4. dođe joj da pjeva i plače
5. biti v sorodstvu: on mi dođe brat od strica on je moj bratranec po očetu
6. doći komu glave spraviti koga s poti, ubiti koga

izgòrjeti -īm (ijek.), izgòreti izgòrīm (ek.), izgòrio izgòrjela, izgòreo izgòrela
1. zgoreti: kuća je vatrom izgorjela; izgorjeti u ljubavi; izgorjeti od stida
2. požgati, sežgali: izgorjeti šumu; fanatici izgorješe mnoge naše biblioteke; osudili bi na smrt nevjernike, žive bi ih izgorjeli na gradskome trgu
3. pokuriti: izgorjeti mnogo drva
4. pokvariti se, izničiti se, iti na nič: da dubre sasvim izgorelo, izvetrilo i snagu izgubilo ne bi, na njive se ili bašte izvozi
5. uničiti: nemoj da me izgoriš
6. oveneti, posušiti se, zgoreti: izgorjela je tratina
7. ogoreti: izgorjeti od sunca
8. dogoreti: svijeća, je izgorjela
9. ekspr. pogoreti (pri igri, pri kartanju): dajte amo te karte, izgorjeli ste svi
10. izgorješe mi tabani zelo sem nestrpen: izgorjeti po glavi ponoreti; izgorjele su mu utrobice padel je od puškine krogle; izgorjeti srce (utrobice) kome ubiti koga s strelnim orožjem

kr̀hati -ām
I.
1. krhati, drobiti
2. lomiti: vjetar krha grane i grančice; krhati vrat ubiti se
3. ekspr. krehati, kašljati: zato se jadni otac Antonije znoji, stenje, krha i predaje bogoslovsku nauku
4. ekspr. žuliti, dajati ga na zob: pa on krha rakiju i vino
II. krhati se
1. krhati se
2. lomiti se: jug je duvao svom silom da se granje krhalo
3. grmaditi se: antiteze koje se krhaju jedna preko druge mnogo puta pomute smisao
4. ekspr. truditi se, mučiti se: krhati se za djecu i ženu

mȑčiti -īm, mȑči, mȑčāh -āše, mȑčen
I.
1. črniti, temniti: bol mu mrči lice; mrčiti obraz sramotiti se, nakopavati si sramoto
2. ekspr. pisati, pisariti: moje bilješke mrčim trkimice
3. mrčiti pušku streljati, vojskovati se; mrčiti puškom koga ubiti koga s puško; ne mrči gaća kad kovati nećeš ne začenjaj, če ne misliš končati
II. mrčiti se
1. mazati se, črniti se
2. sramotiti se
3. mrščiti se, mrgoditi se: gazda se mrčio ako ga nije na pragu pričekala žena

pȍtaja ž skrivališče, skrivno mesto: iz potaje ubiti koga zahrbtno ubiti koga; raditi nešto u potaji delati kaj skrivoma