-
tȑla-vȑla prisl. sem ter tja
-
ȕprijeko (ijek.), ȕprēko (ek.) prisl.
1. povprek, počez
2. čez, tja čez: koji ga crni vrag odagna od sela i svijeta uprijeko, u pustinju; volovi jurnuše uprijeko, umalo ne izvrnuše kola
-
ushódati se ùshōdām se začeti hoditi sem ter tja: što si se ti ushodao, jesi li uzbuđen
-
uspròpadati se -ām se vznemiriti se, začeti nemirno begati sem ter tja: što ste se uspropadali oko mene
-
ustr̀čati -čīm
I. steči: ustrčati uz stepenice
II. ustrčati se začeti nemirno tekati sem ter tja: Eva se ustrčala, a Marjana dalje stoji kao uzeta
-
ustumàrati se -ām se
1. začeti nemirno tekati sem ter tja: on se ustumarao po kući, pomaknuvši sad ovo, sad ono
2. zmesti se: u njoj se ustumaraše različne, čak i suprotne misli; ustumarao se kao kučka po mlječari
-
uzràžnjati se -ām se začeti nemirno begati sem ter tja
-
varàkati -ām
I.
1. slepiti, goljufati: sreća svuda varaka
2. migati, migljati: svjetlost treperi i varaka
3. migati, skakati sem ter tja: zec je varakao da bi zameo trag
4. lavirati, omahovati: varakati između dvije sile
II. varakati se
1. slepiti se, goljufati se
2. izmikati se, skakati sem ter tja
3. motati se, potikati se: povazdan se varakati po jalijama
4. oprezovati: varakati se od koga
5. biti previden, paziti se: kud bih ja da se nisam tako varakao
-
verùgati -ām
I. vijugati, sem ter tja hoditi, teči: neprijateljska kolona verugala je preko polja; kroz šumu veruga potok
II. verugati se vijugati se: potok se veruga preko polja
-
vȑckati -ām
I.
1. migati: jaganjac vrcka repom; ne mogu ga brijati, sve vrcka, bojim se da ću ga posjeći
2. skakati sem ter tja, zvitorepiti: poče da mi priča, ali čim vidjeh da vrcka, ja pobjegoh
3. pršeti: varnice vrckaju od gvožđa kad se kuje
4. zvijati se, vrteti se: umjela je da vrcka oko starca i pameti mu zavrne
II. vrckati se
1. zvijati se v pasu, z zadnjico: igračica se vrcka u ritmu; vrckati se pred ogledalom; vrckati se u hodu
2. nemirno se premikati: golubovi počnu da se vrckaju
3. vrteti se: vrckati se kao vreteno
4. motoviliti se: što se ovuda vrckaš
-
vȑdati -ām
1. migati: ruke mu vrdaju, a u prstu nema snage; vidim mu glavu bez kape, koja vrdaše nad mnogim fesovima
2. motati se: momak odavno vrda oko nje
3. sem ter tja kolovratiti: vrda po dvorištu tamo amo
4. izmikati se, izogibati se: on vrda da ga lopta ne pogodi; vrdaj s puta, ide baba ljuta
5. omahovati: vrdati i krivudati u politici
6. biti nezvest: žena mu vrda
7. odlašati, zavlačevati: sad mi je jasno zašto vi vrdate s proševinom moje svastike
-
âmo prisl. sem, semkaj: dođi amo; sad amo sad tamo zdaj sem zdaj tja; ȃmo-tȁmo sem ter tja; ȃmote (pridite) semkaj
-
indìvīn, indìvin prisl. (it. indovino) dial. negotovo: čovjek ne vidi ništa pred sobom te srlja onako na indivin drvi v negotovo; hajduci otvore vatru, pucajući na indivin, jer je potjernike zaklanjala šuma, te ih nisu mogli vidjeti; okrenu tamo pravce po -u streljali su na slepo, v negotovo, obrnejo se tja naravnost na slepo, na negotovo
-
nȅpovrāt m nevrnitev: otišao je u nepovrat odšel je tja, od koder ni vrnitve; na nepovrat uzajmiti novac izposoditi si denar, ki nikoli ne bo vrnjen; gl. tudi unepovrat
-
òvāmo, òvamo prisl.
1. sem, semkaj: dodi ovamo!; pogledaj ovamo!
2. tukaj: ovamo u nas takvih običaja nema
3. na koncu: on svašta obećava, a ovamo ništa ne ispuni; òvāmo-ònāmo, òvamo-ònamo sem ter tja