prosjajívati se prosjàjujēm se svetiti se (skozi): bijela mu brada do pojasa, pa se kroz nju toke prosjaju kao jarko kroz goricu sunce
sìjati sìjām
1. sijati: sunce jarko, ne sijaš jednako, moj me dragi ne ljubi jednako
2. svetiti se: nije zlato sve što sija; oči joj sijaju
sjájiti (se) sjȃjīm (se) sijati, svetiti se: trljati srebrni sat da se sjaji; sjajiti od sreće, od ponosa
sjàktiti se -ī se sijati, svetiti se: neka se sjakti Nijanja planina
svijètljeti svijètlīm (ijek.), svétleti svétlīm (ek.) svetiti se: sunce tihano svijetli; živi od prošlosti, jedino to svetli, a sve drugo je mrak
svíliti se svîlī se svetiti se kot svila
svjetlùcati -ām (ijek.), svetlùcati -ām (ek.)
1. svetlikati se, svetiti se, migljati, lesketati se: na agama toke svjetlucale; površina vode svjetluca; zvijezde svjetlucaju
2. mrleti, svetlikati: svijeća svjetluca; vatra je pomalo svjetlucala; u sobi je svjetlucalo kandioce
záriti se zȃrīm se svetiti se: lica pijanica i danguba oblaporno se zare
žȁgriti -īm
I.
1. svetlo gledati: nemirnim očima žagrio je oko sebe
2. peči mlado koruzo: žagriti kukuruz
3. peči: koprive me žagrile
II. žagriti se svetiti se, goreti: njeni se obrazi žagre; sunce se žagri na visini
stàkliti se stakliti se svetiti se kakor steklo