-
omalovážiti -òvāžīm podceniti, prisoditi manjšo ceno, vrednost, kot jo ima stvar v resnici: neobjektivno omalovažio je svoga saradnika, suradnika
-
poglavítnost ž glavnost, glavna stvar
-
profán -a -o (lat. profanus)
1. profan, neposvećen, neupućen u neki posao, u neku stvar
2. koji nije svet, crkven
-
smrája ž
1. smrad, smrdež
2. smrdljiva stvar
-
splôšnica ž opće, opšte poznata stvar
-
šmáren -rna m (nj. dijal. Schmarren)
1. šmarn, jelo od jaja, brašna i mlijeka (mle-), drobljenac, mrvice
2. bezvrijedna, bezvredna stvar, tričarija, "brus": to je en šmaren
-
šmír -a m (nj. Schmiere) nisko razg.
1. šmir, kolomaz, mazivo
2. šmira, ništa, bezvrijedna, bezvredna stvar: vsa ta pisarija je en šmir
-
tiskovína ž tiskanica, štampana stvar
-
žálost -i ž
1. žalost, tuga: bridka žalost
gorka žalost; črna, globoka žalost; žalost me obhaja
žalost me obuzima; te -i mi ne boš storil
ovako me nećeš rastužiti; hiša -i
kuća žalosti; umreti od -i
umrijeti (-re-) od žalosti, od tuge
2. korota, žalost za pokojnikom
3. na žalost to ni tako na moju žalost stvar nije ovako
-
dȁra ž (t. dara) tara: odbiti kome što na -u odpustiti komu kaj na račun neumnosti; prevršila, pretegla dara mjeru stvar je šla čez mejo; skuplja dara nego maslo večji so stroški kot pa korist
-
gúdjeti gúdīm (ijek.), gúdeti gúdīm (ek.)
1. gosti: guslari su gudjeli i pjevali na posijelima
2. žuboreti: kroz varoš gudi rijeka
3. grmeti, bobneti: po cio dan gudi artiljerija na Romaniji
4. ni gudi ni gudalo vadi ne govori, pusti stvar pri miru; gudjeti istinu govoriti resnico
-
pògača ž (it. focaccia)
1. pogača: u ratara crne ruke, a bijela pogača; jesti, lomiti s kim jednu -u živeti s kom v skupnosti; dati komu -u za proju dati komu več vredno stvar, reč za manj vredno; tražiti hljeba kod -e = tražiti hljeba preko -e v dobrem biti objesten; zamijesiti kome gorku -u pripraviti komu kaj hudega; zamirisati na -u biti blizu smrti
2. hlebček, pogača: pogača sira, voska
-
préći prêdēm (ijek., ek.), prédi, prédoh préde, prèšao prèšla, prêden
1. preiti k: preći k neprijatelju
2. preiti v: preći u krv, u čije ruke
3. preiti na: preći na koga; posjed je prešao od oca na sina; preći ćutke na stvar preiti molče k stvari, na stvar; preći na dnevni red
4. priti (čez), preiti (čez, preko): preći potok; pitam te zašto ne predeš u našu kuću; preći most
5. prehoditi: preći put od Trebinja do Dubrovnika
6. preiti, prestopiti: preći mjeru, granicu
-
tjȅrati -ām (ijek.), tȅrati -ām (ek.)
I.
1. tirati: on zapovjedi kočijašu da na svu prešu tjera konja
2. poditi: tjerati kokoi iz dvorišta, koga iz kuće; tjerati djecu iz voćnjaka poditi otroke iz sadovnjaka; tjerati živinu s praga poditi kokoši od praga; itus tjera Nijemce odozgo, a mi odozdo
3. gnata, goniti: tjerati stoku na pojilo, svinje na pašu; tjerati zarobljenike u logor gnati ujetnike v taborišče; ovaj mlin tjera voda ta mlin žene voda
4. gnati, poganjati: drvo tjera pupoljke, lišće; tjerati bicikl nogama
5. siliti, priganjati: majka me tjera da se udam
6. preganjati, loviti: tjerati lopova, leptire
7. prinašati na tovorni živali, privažati, dovažati: tjerati žito u mlin, robu na pijacu; stari su mu se naputovali tjerajući luč i katran tamo u Beograd
8. preganjati, zasledovati: znaj da ću te tjerati do božje kuće
9. siliti, s silo spravljata: ne tjeraj me u bjesnilo; kćer i zeta tjerati u prosjake spravljati med berače
10. uganjati: tjerati šale, luksuz, politiku; političari tjeraju svoje strančarstvo do skrajnjih granica
11. nabijati: tjerati obruč na bačvu
12. nesti: ova puška daleko tjera
13. tjerati inat kljubovati; tjerati parnicu pravdati se; tjerati mak do kraja gnati stvar do konca; tjerati kera razuzdano živeti; tjerati vodu na svoj mlin, na svoju vodenicu napeljevati vodo na svoj mlin; tjerati klin klinom izbijata klin s klinom; klin se klinom tjera; tjerati lisicu pa istjerati vuka; tjerati kome dušu na lakat nenehno koga siliti na kaj, mučiti koga; tjerati koga u laž postavljati koga na laž; tjerati svoje delata po svoji volji; lijek tjera na znojenje po tem zdravilu se potiš; tjeraj! pojdi!
II. tjerati se
1. goniti se (mačka, zajklja, psica): jurila je za njim kao kučka kad se tjera
2. tiščati (na stran): tjera me napolje
3. poditi se: tjeraše se po polju široku
4. izbijati se: klin se klinom tjera
5. on niti se tjera niti se vodi z njim ne veš kaj početi
-
tôk tôka m, mest. u tóku, mn. tókovi tok, tek: tok rijeke; tokovi mnogih naših rijeka upravljeni su prema Beogradu; pustiti stvar da ide svojim -om pustiti stvar, naj gre svojo pot; u -u dana v teku dneva: pregovori su u -u pogajanja tečejo; bačva, bure na -u sod na pipi; bijeli tok med. beli tok
-
tvȃr tvȃr ž, mest. u tvári, mn. tvȃri materija, snov, tvar: organska, neorganska tvar; postupa s njim kao da je neka beslovesna tvar kakor da je nerazumna, mrtva stvar
-
Vlȁh m
1. Vlah, prebivalec Vlaške v Romuniji
2. (pri Hrvatih iron.) pravoslavec, Srb
3. (pri dalm. meščanih in otočanih) kmet na kopnem
4. (pri muslimanih) kristjan
5. (pri travniških muslimanih) katoličan
6. izmijesiti koga kao Vlah pitu pretepsti koga kot vola
7. da se Vlasi ne sjete da bi se resnično stanje prikrilo, da stvar ne bi prišla na dan
-
zagústjeti -tīm (ijek.), zagústeti -tīm (ek.)
1. zgostiti se
2. postati pogost
3. sad mi je zagustjelo ekspr. sedaj mi je (vsega) dovolj; sad mu je zagustjelo prišel je v škripce, stvar je zanj postala resna
-
zàklīnčiti -īm zabiti z žeblji; zaklinčiti rabotu prignati stvar do skrajnosti