Franja

stúpiti stûpīm
1. stopiti: stupiti u kuću, u akciju, u borbu, u dejstvo, u dodir, u pregovore, u pogodbu, u vezu, na prijesto, u službu, u javnost; stupiti u kontakt poiskati stike; stupiti u brak stopiti v zakon, oženiti se, omožiti se; stupiti na snagu začeti veljati; stupiti na starješinstvo postati starešina; stupiti na dužnost prevzeti službene dolžnosti, obveznosti; stupiti u život zaživeti; stupiti na vladu zavladati
2. izstopiti: stupiti iz vjere

zakoráčiti -kòrāčīm
1. zakoračiti, stopiti: tako je Rim zakoračio na Balkanski poluotok
2. prekoračiti: zakoračiti gredu, granicu

zakròčiti zàkročīm stopiti, zakoračiti: zakročiti u povoljnije prilike

angažírati -àžīrām, àngažovati -ujēm (fr. engager)
I. angažirati, sprejeti v službo
II. angažirati se angažirati se, stopiti v službo, zavzeti se: angažirati se za zadrugarstvo

čépnuti čêpnēm stopiti na nogo, pohoditi: at dopre i nogom čepne

iskoráknuti iskòrāknēm stopiti z nogo naprej, narediti korak naprej: kod pucanja treba lijevom nogom iskoraknuti naprijed

ìskrsnuti -nēm vstati, pokazati se, stopiti pred oči: iskrsnuti od mrtvih; iskrsnulo je pitanje; iskrsnula je sumnja; tek kad je kao plod toga napora iskrsnuo veliki most, ljudi su počeli da se sećaju pojedinosti

istúpiti ìstūpīm
1. izstopiti: istupiti iz državne službe, iz društva, iz škole
2. nastopiti: istupiti pred publikom; infamno istupiti protiv koga
3. izstopiti, stopiti iz, naprej: ko nema snage da ostane u odredu, neka istupi

izbáciti ìzbācīm, vel. izbáci
I.
1. vreči iz, ven: izbaciti iz sebe; voda je izbacila ovaj panj voda je vrgla na suho ta štor; izbaciti koga iz sobe
2. izmetati: izbaciti zemlju iz rova
3. ekspr. izključiti: izbaciti rdava učenika iz škole, prekršitelja iz igre
4. pognati: izbaciti lišće, pupoljke
5. izpostaviti, postaviti daleč naprej: izbaciti patrole daleko u šumi
6. ustreliti: izbaciti pušku
7. obroditi: koliko može njiva da izbaci u rodnoj godini
8. napeti: izbaciti prsa a uvući trbuh
9. vreči na površje: revolucija je izbacila nova načela
10. odstraniti, izločiti: Vuk je izbacio iz azbuke nepotrebna slova; ako se kobila ni docnije ne pokaže dobra majka, onda je treba izbaciti iz priploda
11. iznesti, povreči: posle četiri meseca, od prilike posle parenja, ženka izbaci izvestan broj jaja; kobila čim oseti da će početi ždrebljenje legne i učesta napone da izbaci ždrebe
12. ekspr. reči, izustiti, ziniti: konačno je izbacio svoju misao obraćajući se sinu
13. postaviti: glavnina je na maršu izbacila četu kao svoje osiguranje; Nemačka je zbog ruske neutralnosti mogla da izbaci sve svoje sile na francuski front
14. postaviti naprej, stopiti naprej: izbaciti nogu, lijevu, desnu
15. z delom doseči določen učinek: rudari su dali obavezu da će dnevno izbaciti dvjesta tona ugljena
16. dovolj obroditi: rijetke su porodice kojima žetva izbaci za čitavu godinu, većinom moraju kupovati žito nekoliko mjeseci prije nove žetve
17. izbaciti iz kolosijeka iztiriti
II. izbaciti se
1. prestaviti se (z nižjega na višje mesto): odred se iz sela izbaci na okolna brda
2. naglo se premakniti naprej: stotinu nogu se izbacilo, potkovani su potplati zatutnjili; izbaciti koga iz sedla vreči koga iz sedla; izbaciti što iz glave: ova upadica izbacila je govornika iz koncepta; izbaciti iz stroja onesposobiti

načépiti nàčēpīm stopiti komu na nogo: načepiti koga

nàgaziti -īm
I.
1. stopiti na kaj, v kaj: nagaziti na most, u blato, na staklo, ekspr. na tanak led
2. nameriti se, naleteti: nagaziti na selo, na kurjaka
3. pohoditi: miran, ni mrava da nagazi; nagažen crv
4. stopiti komu na nogo: Bora nagazi ispod stola Kostu
5. poteptati: nagaziti zemlju nogom
6. nagaziti na sugreb, na urok, na čini stopiti na uročen predmet
II. nagaziti se nakorakati se, nahoditi se: nagaziti se snijega nahoditi se po snegu

nàstati nàstanēm
1. nastati: nastade silna bitka; nova Jugoslavija nastala je u procesu borbe
2. poskrbeti, gledati: on je nastao da nam tu nadu razori
3. odrasti: sin mu je nastao junak za ženidbu
4. stopiti na: nastati komu na nogu

očépiti òčēpīm, òčēpljen
1. stopiti na: konj ti neće zemlje očepiti
2. stopiti komu na nogo: očepiti koga; vranac očepi Sekulu, te se Sekul probudio; konj se propne, jurne na stranu i očepi jednom psetu nogu
3. ekspr. udariti, mahniti, usekati: udari šakom u mraku, pa je tako najljuće očepio svoga susjeda
4. ekspr. oditi, pobrati se: hajde očepi, pa gledaj svog posla!
5. odčesniti: pojedine grane žele sačuvati da se u osnovi ne očepe
6. ušaliti: bio je gord na ova poredenja i malo očepljen što Spasenija nije ničim pokazala da je polaskana
7. prekršiti: račun nije snabdeven propisnom taksenom markom; i tu si očepio zakon

òdsjesti òdsjednēm (ijek.), òdsesti òdsednēm (ek.)
1. stopiti s, odjahati: odsjesti konja, s konja, od konja
2. nastaniti se: odsjesti u hotelu, kod prijatelja

okúmiti se òkūmīm se stopiti s kom v botrino: već je vrijeme da se okumimo; teško kući gdje se mačke s miševima okume

oròditi se òrodīm se stopiti v sorodstveno razmerje: oroditi se s kim

òsvatiti se -īm se stopiti v sorodstvene zveze

osvòjiti òsvojīm
I.
1. osvojiti: osvojiti što od koga
2. zavzeti: osvojiti tudu zemlju, tvrdavu
3. pridobiti si: osvojiti čiju naklonost
4. prevzeti: osvojilo ga vino; osvojio me san
II. osvojiti se stopiti s kom v sorodstveno razmerje, v svaštvo: osvojiti se s kim

òsvōjtati se -ām se stopiti v sorodstveno zvezo: mislite li je sad udavati ili ne, jer mogli bismo se osvojtati

podíći pòdīdēm, oni pòdīdū, podīdi, podídoh pȍdīde, podìšao podìšla
1. priti pod, stopiti pod: podišao sam pod drvo
2. pristopiti, približati se: pukovi podišli sa zapada, tukli su varoš; reka je bila podišla do pod same ograde oko bašta
3. spreleteti: podišli ga mravi (mravci, trnci) spreleteli so ga mravljinci: podidu vas žmarci od miline spreletela vas je zona od slasti, od blaženosti
4. ekspr. ukaniti koga: ali mu je podišao