Franja

izvíkati ìzvīčēm, izvíči, ìzvīkān -a
I.
1. zaklicati: nisam čuo što je on izvikao
2. izklicati, razglasiti: izvikati Miloša za gospodara
3. oznaniti: zaptije su izvikale trnjenje ognjišta nočni čuvaji so oznanili, naj se pogasijo ognjišča
4. s kričanjem doseči: toliko si vikao, pa nisi ništa izvikao
5. spraviti na slab glas: izvikati djevojku
6. ošteti, ozmerjati
II. izvikati se
1. izkričati se: izvikao se, pa je sad miran
2. izkričati se na koga
3. priti na slab glas: izvikati se rdavim vladanjem

izvr̀šljati -ām
1. razmetati: izvršljati pasuljište, za svakim njegovim korakom poležu kite boranije
2. razmršiti, spraviti v nered: kose su joj izvršljane

naozúbiti se -òzūbīm se ekspr. spraviti se na koga z jezo v srcu: vidim da si se na me naozubio

nastròjiti nàstrojīm ekspr. spraviti v dobro voljo

nàvrgnuti -nēm
I. navreči: da su još navrgli štogod, i to bi premalo bilo
II. navrgnuti se ekspr. spraviti se na koga z jezo v srcu: tad mu se na mene gnjev navrgao

navŕsti se navŕzēm se, nàvr̄sti se navŕzēm se
1. spraviti se na koga: navrzao se nekakav inspektor na mene
2. umakniti se: on je nekud otišao, navrzao se na selo
3. napasti; navrzla se neka bolest na mene; navrzao se kašalj na ženu žena je začela kašljati
4. navezati se na: pa se na to navrzoše strahovite misli

objelodániti -lòdānīm (ijek.), obelodániti -lòdānīm (ek.)
1. objaviti, izdati: objelodaniti knjigu, članak
2. dokazati, potrditi: objelodaniti nečiju krivicu, saučesništvo
3. spraviti na dan, odkriti, razodeti: objelodaniti nečije nevaljalstvo; objelodaniti neolitska staništa

odobròvoljiti -īm (se) spraviti v dobro voljo, postati židane volje

odvòjiti òdvojīm
I.
1. ločiti: odvojiti dijete od roditelja
2. spraviti na stran: to sam odvojio za tebe
3. drugače izraziti: odvojiti svoje mišljenje
II. odvojiti se ločiti se

okòmiti òkomīm
I.
1. navpik postaviti
2. ekspr. vreči: okomiti oko na što; okomiti svoju žaoku na koga obrniti svoje želo proti komu
II. okomiti se ekspr. spraviti se na koga: sad se okomio na mene

oneraspolòžiti -pòložīm
I. spraviti koga v slabo voljo: oneraspoložiti koga
II. oneraspoložiti se postati slabe volje

osvijèstiti òsvijestīm (ijek.), osvéstiti òsvēstīm (ek.)
I. osvestiti, spraviti k zavesti: već prvi dani okupacije osvijestili su narod
II. osvijestiti se osvestiti se, zavedeti se, prebuditi se

podvèsti podvèdēm
1. pripeljati: podvesti kome konja da na nj uzjaše; mnogi se trude podvesti naš društveni život pod zapadne šablone
2. pripustiti: podvesti kobilu, kravu
3. spraviti pod: pod ovo se pravilo može podvesti najveći broj sličnih slučajeva

podvlástiti pòdvlāstīm spraviti pod svojo oblast, podjarmiti

pokajáriti -kàjārīm končano zadevo zopet spraviti na dnevni red, na dan: ti, dakle, hočeš da pokajariš ono što je prošlo

pòtrgnuti -nēm
1. privleči: potrgnuti mnoge ljude na sud
2. izdreti: potrgnuti sablju iz korica
3. spraviti na dan: potrgnuti mnoga pitanja

povŕšiti pòvr̄šīm
1. nakopičiti, narediti kopico: površiti stog, plast
2. pokriti: površiti kuću slamom
3. ekspr. spraviti pod svojo oblast: neprijatelj teži da površi našu zemlju
4. končati, opraviti: gledajte da površite sve poslove

prèdignuti (prèdići) -nēm
I.
1. prevzdigniti
2. privzdigniti: predignuti glavu
3. ekspr. suniti, ukrasti: mogao bi što predignuti iz dućana
II. predignuti se spraviti se pokonci: žena se predigla, a oboljelo je dijete

prìdignuti (prìdići) -nēm
I.
1. vzdigniti: pridignuti čiji autoritet
2. pomagati komu na noge: pridignuti koga od bolesti
3. ekspr. suniti, ukrasti: odemo da kojega ćurana pridignemo
II. pridignuti se vstati, vzdigniti se, spraviti se na noge: pridignuti se od teške bolesti

priklijèštiti prìkliještīm (ijek.), prikléštiti prìklēštīm (ek.)
1. prikleščiti: prikliještiti prste
2. spraviti v škripce: prikliještiti neprijatelja
3. pritisniti: prikliještiti uza zid
4. obkoliti: Bokelji su bili priklešteni izmedu Turaka i Mlečića so bili vmes