Franja

bìljeg m (ijek.), bèleg m (ek.)
1. znamenje: biljeg varoške uglađenosti
2. značilni znak: najbitniji biljeg srodnosti slavenskih (slovenskih) jezika jeste zajedničko leksičko blago, naslijeđeno (nasleđeno) od praslavenskog (-slovenskog) jezika
3. pečat: smrt već bijaše udarila na nju svoj biljeg
4. znamenje, simptom: emigracija je rđav biljeg po društveni i državni život
5. znamenje, signal: zagrmiše na gradu topovi dajući biljeg da je svečanost počela
6. znamenje, brazgotina: biljeg na čelu, uspomena iz borbe
7. darilo snubca nevesti: momak je dao biljeg djevojci
8. nagrobni spomenik na kraju, kjer je kdo storil nesrečno smrt
9. mejnik
10. tarča, cilj
11. črta kot znamenje starta ali cilja
12. (samo ijek.) kolek
13. potvrditi biljeg znova doseči prejšnji uspeh v športu, pri tekmovanju; udariti biljeg vidno vplivati na kaj
14. spomin, trofeja: svaki od vojnika nosi biljeg od Turčina, neko koplje, neko sablju britku, neko tursku glavu
15. predmet, ki ga vedeževalka prejme od bolnika, ko mu vedežuje
16. značka, znak: biljeg na kapi
17. lisa, madež, pega: biljeg na tijelu

libéla ž (lat. libella)
1. libela, razulja, ravnjača, vaservaga
2. zool. vilinski konjic, vretence, konjska smrt

nàsmrt prisl. na smrt, brezumno, blazno: nasmrt se uplašiti; biti nasmrt zaljubljen

oglásiti òglāsīm
I.
1. oglasiti: oglasiti u novinama
2. oznaniti, naznaniti: oglasiti narodu svoju volju
3. oklicati: oglasiti u crkvi vjenčanje
4. razglasiti: oglasiti koga za mrtva, koga za svoga nasljednika
5. z zvonjenjem naznaniti smrt: oglasiti zvonom smrti
II. oglasiti se
1. oglasiti se: iz Gorice se oglasio S. Gregorčič
2. zasloveti: oglasila se u Trebinju lijepa Emina i prosilo je trista prosilaca

pasìōn -óna m (lat. passio) pasijon, Kristusovo trpljenje in njegova smrt: čitati pasion; predstava srednjovjekovnog -a

razùmrijeti ràzumrēmo (ijek.), razùmrēti ràzumrēmo (ek.)
I. pomreti: Zrinjski su poslije 1671. razumrli
II. razumrijeti se
1. s smrtjo se ločiti: mi ćemo se razumrijeti naju bo ločila smrt
2. dočakati smrt: ja bih se volio razumrijeti ovdje s vama najraje bi videl, da bi tu med vami dočakal smrt
3. pomreti, izumreti: ako bi se koja zadruga razumrla da niko ne ostane, onda kuća pripada carevini

smȑtnjāk m kdor je bil na smrt obsojen in nato pomiloščen

šehádet m (t. šehadet, ar.) dial.
1. pričevanje
2. spričevalo
3. junaška smrt na bojišču

utopítev -tve ž utopljenje, smrt davljenjem

zakrváviti -kr̀vāvīm
I.
1. okrvaviti: zakrvaviti ruke
2. zakrvaveti: rana je zakrvavila
3. divje pogledati: zakrvaviti očima
II. zakrvaviti se
1. okrvaviti se
2. na smrt se spreti

bȕdāk m (t. budak)
1. rovača, rovnica: kad pukne budak više glave ko pride smrt; -om u ledinu začeti neko novo delo, začeti nekje živeti
2. slabš. neumnež

glàdinjī -ā -ē gladni: -a smrt smrt za lakoto

ìspiti ȉspijēm
1. izpiti: ispiti do posljednje kapi; ispiti čašicu rakije; ispiti čašu do dna, u nečije zdravlje
2. izčrpati: ispijeni obrazi
3. ispiti kome samrtnu pognati koga v smrt, povzročiti komu smrt: on je tvome sinu ispio
4. vrane su mu ispile mozak brez pameti je

lòpata ž lopata: kopati -om; lopata na vodeničnom točku; kad lopata zazvoni nad glavom ko bo prišla smrt; dok ih lopata ne razdvoji dokler ju ne bo smrt ločila; biti nekome metla i lopata biti izkoriščan od koga

mòtika ž
1. motika: kopati -om kopati z motiko; kad motika zazvoni nad glavom ko bo prišla smrt; od kolijevke do -e od zibelke do smrti; hljeb bez -e lahek zaslužek; kad se digne kuka i motika ko se bo vzdignilo, kar leze in gre
2. pog. ploščinska mera, kolikor kopač na dan skoplje: motika vinograda, njive, livade

povúći povúčēm, povúci, povúkoh pȍvūče, pòvūkao povúkla
I.
1. potegniti: povući kola; povući jedan dim iz cigarete; povući koga za sobom, koga u bezdan; povući kočnicu potegniti zavoro; povući vodu u klozetu; povući novčanice iz opticaja; povući kraći kraj potegniti krajši konec, biti na slabšem; povući nogu začeti, dati pobudo, pokreniti, potegniti koga za seboj; povući posmrtno zvono naznaniti smrt koga
2. preklicati: povući naredenje preklicati ukaz; povući molbu, prijedlog, predlog, optužbu, naredbu
3. ekspr. potegniti: povući koga za nos
4. ekspr. potegniti, napiti se: on je dobro povukao
5. povući jarak izkopati jarek; povući zaključak skleniti; povući okidač, oroz sprožiti; povući pogled, oči umakniti pogled, oči; povući rogove popustiti; povući koga za jezik potegniti koga za jezik, izzvati koga k besedi; to će povući dalekosežne posljedice to bo imelo daljnosežne posledice; povući koga pred sud pritirati koga na sodišče, pred sodnika
II. povući se
1. potegniti se
2. umakniti se: vojska se povukla; povući se iz javnog života; ona se na neko vrijeme povukla na selo; sasvim se povukao od svijeta čisto se je zaprl vase

prèkinuti -nēm
I.
1. prekiniti, pretrgati, ustaviti: prekinuti vezu, električnu struju, lanac, razgovor, govornika, istragu, sjednicu, s kim odnose
2. prekinuti dinar, paru pomiriti se, spraviti se v krvni osveti; prekinuti štap nad kim prelomiti palico nad kom, obsoditi (na smrt): sud prekide nad optuženim štap i on bude obješen; prekinuti pas ločiti se od žene
II. prekinuti se
1. prekiniti se, pretrgati se: žica na violini prekinula se
2. prekinuti se dah zapreti sapo: Bakonji se prekide dah i noge mu počeše klecati; prekinuti se živ močno se prestrašiti
3. počiti: prekinuti se od smijeha
4. dobiti kilo: prekinuti se od napornog rada

svìlen svilèna svilèno, svȉlen svȉlena svȉleno, dol. svìlenī -ā -ō svilen: svilena buba zool. sviloprejka; -a košulja; svileni konac svilena nit: nadariti koga -im koncem obsoditi na smrt z zadavljenjem s svileno vrvico

ùmor m
1. utrujenost: pasti od -a, rušiti se od -a biti na smrt utrujen; mrtav od -a
2. pog. smrtna ura: biti na -u biti na smrtni postelji; vakat nami od -a dođe prišla je naša smrtna ura

ȕmōran -rna -o, dol. ȕmōrnī -ā -ō truden: umoran od hodanja, od puta; biti mrtav umoran biti na smrt trudan