Franja

krížanka ž
1. križaljka, ukrštene riječi, reči
2. križanka: križanka od konja in oslice

krížankar -ja m sastavljač križaljki, ukrštenih riječi, reči

leporéčje s birane riječi, reči

márnje ž mn. (srvnj. maeren) puste riječi, reči, bapsko blebetanje: poslušati prazne marnje

nemčeváti -újem
1. njemčariti (nem-), govoriti njemački
2. u svoj jezik upletati njemačke (nem-) riječi, reči

ogóvor -a m
1. nagovor: brez -a je šel mimo
bez riječi, bez reči je prošao, prošao je a da nije ni progovorio
2. oslovljenje, oslovljavanje: izreči ogovor
3. nagovor, pozdrav, pozdravne rrječi, reči

otróbi -ov m mn.
1. mekinje, trice: krmiti svinje z otrobi
2. prazne riječi, reči: vezati -e
blebetati koješta, trtljati, mlatiti praznu slamu

pòvjediti -īm (ijek.) povedati, reči: možeš li se domisliti, povjedi mi!

pretpòstaviti -īm
1. narediti, postaviti na čelo: pretpostavljena vlast
2. postaviti, reči, vzeti, suponirati: pretpostavimo da je stvar tako
3. dati prednost: pretpostaviti što čemu

prevračeválec -lca (uc) m onaj koji preinačava čije planove, predloge, koji izvrće čije riječi, reči

rèći rȅčēm, rèčēm, rȅknēm, rèci, rèkoh rèče, rȅkao rèkla
1. reči, povedati: reći komu istinu u oči; reći što za koga, o kom; tu se nema šta reći; mnogo govoriti i malo reći; da reknem još jednu riječ; što si rekao nećeš poreći
2. pomeniti: šta će to reći; to će reći to se pravi; kao što rekao kot se je izrazil; tako reći tako rekoč

rekapitulírati -am rekapitulirati, rekapitulisati, ukratko ponoviti nečije misli, riječi, reči

replíka ž (fr. replique) replika, kratak odgovor na nečije riječi, reči

sinkópa ž (gr. synkóptó)
1. sinkopa: glasbena sinkopa
2. sinkopa, redukcija, izbacivanje samoglasnika u sredini riječi, reči; Ljubljanc'a < Ljubljanica

snòhvatice ž mn. sanje, sanjarije, reči, ki se v sanjah prikazujejo

štȕcnuti -nēm
1. kolcniti: čuo sam kako je čovjek štucnuo od smijeha; njemu se štucnulo
2. ekspr. ziniti, reči: tamo možeš sve da govoriš, a ovdje ne smiješ ni štucnuti

tújčenje s
1. odnarođavanje, tuđenje
2. prekomjerno upotrebljavanje tuđih riječi, reči

tújčiti -im
1. odnarođavati, tuđiti: okupatorji so naše otroke tujčili
2. prekomjerno (-mer-) upotrebljavati tuđe riječi, reči: nekateri naši pisatelji radi tujčijo

učìniti ùčinīm
I.
1. storiti, narediti: učiniti svoju dužnost, komu što na volju, komu uslugu; tko te je učinio starješinom
2. izkazati: učiniti komu počast
3. ustrojiti: učiniti kožu
4. reči: riječ ne učini ni besedice rekel; iskapi čašicu, namršti se malo i učini
5. učiniti duši mjesta narediti dobro delo; učiniti volju, po volji komu ubogati koga; učiniti očima na koga dati komu znamenje, pomigniti komu; učiniti od sebe (sebi) štogod izvršiti samomor; učiniti koga sretnem gl. usrećiti koga
II. učiniti se
1. narediti se: učiniti se bolesnim
2. zazdeti se: učini mi se da si ti stariji; taj mi se prijedlog učini dobar
3. učiniti se ašik zaljubiti se

vèljeti vèlīm vèlīš oni vèlē, impf. vèljāh vèljāše; veléći in vèlēći (ijek.), vèleti vèlīm (ek.) dejati, reči: ja vam velim ozbiljno