Franja

ìzbiti ȉzbijēm, vel. ìzbīj; izbìjen -èna
1. izbiti: izbiti klin s klinom; izbiti komu što iz glave; izbiti komu nož iz ruke, komu oko; izbiti dance na buretu
2. odbiti: časovnik izbi dvanaest
3. pretepsti: izbiti koga na mrtvo ime
4. spinjiti: izbiti vrhnje, pavlaku
5. pristužiti: izbiti štogod na nadnici, na radu
6. izbiti, pridobiti korist: iz mutne situacije izbiti svoju korist
7. vreči: izbiti koga iz sedla
8. izbruhniti, začeti se: izbila je kuga, revolucija
9. pognati: izbilo je lišće; izbila je trava
10. predreti: djetetu su izbili zubi
11. priti, privreti na dan: izbila je voda; izbila je istina
12. priti, prebiti se: oko podne izbili smo na planinski greben

izlàgati ìzlažēm
I.
1. nalagati: on je kaznio ženu jer ga je izlagala; čestiti care, reče Ćosa, ja sam te izlagao
2. izlagati, z lažjo pridobiti: izlagati od oca novac, na izborima većinu
II. izlagati se izlagati se, z lažjo, z lažmi se izmazati: jedva se izlagao da ga Turci nisu ubili

ìzratovati -ujēm pribojevati, pridobiti v vojni

nàčistiti -īm
I. s čiščenjem, snaženjem pridobiti
II. načistiti se namučiti se s čiščenjem, snaženjem

nagúliti nàgūlīm
I.
1. nalupiti, namajiti: naguliti krumpira
2. naličkati, nakožuhati: naguliti mnogo kukuruza
3. opraskati se, odreti si kožo: nagulila o zlatnu sponu
4. napuliti: naguliti sijena kod stoga
5. ekspr. z oderuštvom pridobiti: naguliti novac
II. naguliti se
1. nagrabiti si z oderuštvom: a bogzna gdje se oni nagule toga novca
2. ekspr. nasrkati se ga, napiti se

nakloníti -klónim
I.
1. nakloniti, nagnuti, sagnuti: nakloniti glavo v pozdrav
2. pokloniti: nakloniti komu lepo darilo, ljubezen, službo
3. prinuditi, primorati, prisiliti, privoljeti (-le-): nakloniti koga k delu
4. prouzročiti, prouzrokovati: nakloniti komu žalost
5. dati, odrediti: to mi je naklonila usoda
II. nakloniti se
1. sagnuti se, prekloniti se: nakloniti se skozi okno; drevo se je naklonilo na cesto
2. nakloniti se, pokloniti se publiki
3. dan se je naklonil
dan je na izmaku
III. nakloniti si koga zadobiti nečiju naklonost, pridobiti koga na svoju stranu

òblaskati -ām z laskanjem, dobrikanjem pridobiti: oblaskati koga

obrlátiti obr̀lātīm pregovoriti, pridobiti na svojo stran, pretentati: nije lako njega obrlatiti; sina ti je obrlatila, da znaš

obŕnuti òbr̄nēm
I.
1. obrniti: obrnuti list u knjizi, konja, ključ u bravi, glavu, čašu vina
2. obrniti se: ja sam išao dalje, a on je kući obrnuo
3. spremeniti: Turska je obrnula politiku svoju
4. ekspr. pridobiti na svojo stran: on je obrnuo svijet na svoju stranu
5. nastati: kad obrnu treće ljeto, nakanih se i otidoh
II. obrnuti se
1. obrniti se: sad se sve na dobro obrnulo
2. ozreti se

opòštiti òpoštīm
I. pridobiti komu čast: opoštiti koga; on opošti i mene i sebe
II. opoštiti se pridobiti si spoštovanje

osvjètlati -ām (ijek.), osvètlati -ām (ek.)
I. osvetliti, narediti svetlo: osvjetlati obraz, čast
II. osvjetlati se pridobiti si (izgubljeno) čast

osvòjiti òsvojīm
I.
1. osvojiti: osvojiti što od koga
2. zavzeti: osvojiti tudu zemlju, tvrdavu
3. pridobiti si: osvojiti čiju naklonost
4. prevzeti: osvojilo ga vino; osvojio me san
II. osvojiti se stopiti s kom v sorodstveno razmerje, v svaštvo: osvojiti se s kim

prikŕčiti prìkr̄čīm prikrčiti, s krčenjem pridobiti: nakupovali su i prikrčili zemalja, nasadili voća

smȕčiti -īm z muko pridobiti

spečáliti spèčālīm prigarati, s težavo pridobiti, skupaj spraviti

mája ž (t. maja)
1. kvas: maja za kruh, hljeb, hleb
2. cepivo, vakcina, serum
3. uhvatiti -u
a) skisati se (mleko, testo)
b) pridobiti si osnovni kapital: pošto sam već uhvatio -u, mogu da ništa ne radim već da živim od prihoda
c) pog. nasrkati se ga, nakresati se ga
č) zboleti: uzeo sam dobro bravče, ali ono noćas oteglo papke, a ti si znao, brajko, da je ono uhvatilo -u

renòmē -èa m (fr. renommée) renome, sloves, glas, ugled: steći renome pridobiti si ugled