-
bèsofra ž (t. bez, sofra, ar.) prt, ki se razprostre pod jedilno mizo, da ne padajo drobtine na tla
-
bèzbrōđe s kraj ob reki, kjer ni broda in ne plitvine
-
bez ȍbzīra, bȅz obzīra na što ne glede na kaj
-
bíster -tra -o
1. bistar: -a voda, glava
2. pronicljiv: bister razum
3. živahan, kočoperan, vatren: bister vranec
4. brz: bister potok
5. ne grem še spat, sem še bister neću još leći, nisam pospan, ne spava mi se
-
bìstrīk -íka m
1. kraj v reki, kjer je voda bistra
2. kraj v močvirju, kjer ne raste trstičevje
-
bjelòjug m (ijek.), belòjug m (ek.) južni veter, ki ne prinaša dežja
-
boglónaj
1. interj. bog da plati: boglonaj za vašo pomoč, stokrat boglonaj
2. pril. za boglonaj ti ne bo pomagal
za samu zahvalu ti neće pomoći; za boglonaj pa me še toži
to mu je zahvala da me još tuži
3. od samega boglonaj se ne da živeti od "hvala" ne možeš živjeti (-ve-)
-
brȁk medm. (t. brak) pusti, ne dotikaj se!
-
bŕbati -am
1. bi'bati, čačkati, čeprkati: brbati po nosu
2. brčkati: raca brba po vodi, po plitvini
3. ne da si brbati pod nosom ne da da mu se rugaju
-
bȑckati -ām ne dati miru, dražiti: sve me nešto brckalo da mu reknem pravo pod nos
-
brezrúden -dna -o koji ne sadrži rudače: -a zemeljska plast
-
briskírati brìskīrām (fr. brusquer) briskirati, ne upoštevati
-
briskírati -am (fr. brusquer)
1. briskirati, postupati s kim nabusito
2. ne uvažavati
-
čìtmati -ām dial. šivati v križnem šivu, tako da se obe poli ne stikata
-
čúvati -am
I.
1. čuvati: čuvati gozd pred požarom; čuvati kaj kot punčico svojega očesa; čuvati javni red in mir
2. nadgledati, starati se da se komu, čemu što ne dogodi: čuvati sosedovega otroka
II. čuvati se čuvati se, paziti se: čuvati se hudobnih ljudi
-
dajàna medm. (t. dajanmak) zastar. vzdrži!, ne popusti!: dajana, Mujo, dajana
-
dàvran, dàvrana medm. (t. davran) dial., zastar. drži se, ne daj se, ne pusti, ne boj se
-
dvòjiti -īm
I.
1. ločiti, ločevati: iako nas vrijeme i prostor dvoje, računajte me ipak u svoje kolo
2. deliti na dva dela: planine dvoje našu zemlju
3. razločevati: dvojiti snove od stvarnosti
4. dvomiti, ne vedeti, katero od dvojega je pravo: ne dvojim da će me prijatelj skoro posjetiti; gledam i dvojim da li je pravo ovo ili ono
II. dvojiti se
1. ločevati se
2. dvomiti: o njegovu znanju ne može se dvojiti
-
frátati -am (nj. verraten) nisko razg. ne uspjeti (-pe-), ne poći za rukom, izjaloviti se: včasih mu rata, največkrat pa frata
-
fròndēr -éra m
1. fronder, pripadnik fronde
2. nezadovoljnež, ki se ne zna vživeti v skupnost