Franja

brazdášiti se bràzdāšīmo se mejiti, imeti s kom skupne meje: tu se naše njive brazdaše

brȉgovati (se) -ujēm (se) imeti skrbi: pod topolom hladovina, u hladovini briguju seljaci; oni će se brigovati kod devleta i careva skuta kakvu će im pravdu dati Turci

ćúditi se ćûdīm se imeti svoje muhe, biti muhast

dokòljeti -īm (ijek.), dokòleti -īm (ek.) utegniti, imeti čas: dokolio, dokoieo je pogledati

domáćiti dòmāćīm
I. imeti za svoje, svojega: domaćiti koga; on broji da smo mi njegovi, zbog toga on nas i domaći nas ima za svoje
II. domaćiti se udomačevati se: pustili smo zečeve u svoja dvorišta da se domaće

dòstojati -jīm (se) imeti za vredno: da dostoji doći u našu sredinu; da se dostoji za časak ući u moju kućicu

dragòvati dràgujēm
I.
1. ljubiti, rad imeti: dragovati koga
2. izkazovati ljubezen: koliko sam te dragovala
II. dragovati se
1. naslajati se, uživati: oko mu se dragovalo u zelenilu
2. ljubiti se, rad se imeti: oni su se negda dragovali

dríćkati drȋćkām dial. driskati, imeti drisko

drískati drȋskam dial. driskati, imeti drisko

dȑmati -ām
I.
1. tresti, stresati: bura drma prozore; drma ga groznica; drmati koga za ramena; drmati vrata
2. opletati: obijesno, obesno drmati nogama
3. imeti prvo besedo, vladati: on sada drma zemljom; sutra ću ja drmati kasarnom, rekao je za sutra određeni dežurni
II. drmati se
1. majati se: zub se drma; drmaju se temelji narodne privrede
2. tresti se: čitav dan se drmati u kolima

dr̀žati dr̀žīm, mi držímo, oni dr̀žē, vel. dr̀ži aor. dr̀žah dȑžā, impf. dr̀žāh dr̀žāše, del. dȑžao dȑžāla, držéći, dr̀žēći, dȑžān -a
I.
1. držati: držati jabuku u ruci; malter drži; držati riječ, običaje, pod ključem, u škripcu; mnogo držati na sebe; glavu visoko držati; bure drži 100 litara; držati koga u šahu, na uzici, u kliještima, u kleštima
2. vzdrževati: držati djeci guvernantu
3. imeti: držati kola i konja; držati govor pred skupljenim narodom; držati koga za prijatelja; držati konferenciju, sjednicu
4. pomagati, dajati komu potuho: držati komu stranu
5. prirediti: držati svadbu
6. trajati, držati: lijepo vrijeme drži, lepo vreme drži
7. razprostirati se: šuma drži do livade
8. paziti na koga: ona drži svoga čovjeka kao malo vode na dlanu
9. misliti, meniti: ja držim da on nije kriv
10. ceniti: mnogo držati do čega
11. drži ovim pravcem! pojdi to smer!
12. brati komu levite, kozje molitvice: držati kome lekciju
13. vrečo držati komu, pomagati komu pri slabem dejanju: držati kome svijeću
14. biti komu podložen: držati komu stremen
II. držati se
1. držati se: držati se za naslon; držati se zakona; držati se uspravno; vojnici se dobro drže
2. imeti se: držati se srećnim, sretnim

glavòboljiti -īm trpeti od glavobola, imeti s čim preglavice

górčiti górčīm greneti, imeti grenek okus: zrela pomoranča gorči

gospòđičiti se -īm se igrati gospodično, imeti se za gospodično

hȁrčiti -īm
I.
1. trošiti: harčiti na luksus
2. tratiti, zapravljati
II. harčiti se imeti stroške: kad se harči, nek se harči če se zapravlja, naj se zapravi vse

hrániti hrânīm
I.
1. hraniti, imeti na hrani: kod mene stanuje, a ti ga hraniš; ja ga hranjah preko zime
2. rediti, živiti: zanat me hrani; hraniti porodicu
3. krmiti: hraniti stoku
4. oskrbovati s hrano: hraniti vojsku, siročad
5. rediti, pitati: hraniti zečeve, stoku
6. hraniti: hraniti komu novce
7. hraniti zmiju u njedrima rediti gada na prsih
II. hraniti se
1. živiti se: hraniti se šivenjem, mesom
2. biti na hrani: hraniti se kod kuće

iskòziti se ìskozī se imeti mladiča (koza)

ismìjati -jēm (ijek.), ismèjati -jēm (ek.)
I. za norca imeti: ismijati koga; hoće sav svijet ismijati, sav svet ismejati
II. ismijati se nasmejati se: svako gleda da se dobro ismije

isprásiti ìsprāsīm
I. povreči: ove su prasce te krmače isprasile
II. isprasiti se povreči, imeti mlade: popraviti oboriće da se suprasne krmače isprase; krmača se drugi put isprasila svinja se je drugič oprasila

izdijèvati ìzdijevām (ijek.), izdévati ìzdēvām (ek.)
I.
1. vzdevati imena, priimke: Knez Miloš je milovao izdijevati osobita imena ljudima iz svoje okoline
2. imeti koga za: izdijevati koga za budalu
II. izdijevati se norčevati se iz koga: nikad se ne izdijeva nad Milanom