-
grúbjeti -īm (ijek.), grúbeti -īm (ek.) postajati grob, raskav, surov: naša čula postepeno grube
-
grȕbljī -ā -ē bolj grob, debelejši
-
mirònosica ž ena od žena, ki so po vstajenju obiskale Jezusov grob in prinesle sveto olje, mazilo
-
nûr m, mest. u núru, núrak -rka m (t. nur, ar.) dial. žarek, ki po muslimanski veri sije iz nebes na grob svetnika
-
plaštànica ž (csl.) v pravosl. cerkvi oltarni prt s podobo polaganja Kristusa v grob in z všito relikvijo
-
pogrúbjeti -bīm (ijek.), pogrúbeti -bīm (ek.)
1. postati grob, grd: ljepotica kad pogrubi
2. posuroveti
-
pogrubljívati -grùbljujēm
1. postajati grob, grd
2. suroveti
-
pòklopnica ž
1. pokrov, predmet, s katerim se kaj pokrije, deska, s katero se pokrije grob: od koplja ti gradili nosila, a od štita grobu -e
2. dial. grobnica
-
prekopáti -kópljem i -ám
1. prekopati: prekopati zemljo z motiko; prekopati ves vrt, da bi našel stari denar
2. prenijeti (-ne-), prenesti kosti iz jednoga u drugi grob: prekopati grob
3. u isti grob sahraniti drugi leš
-
prekopávati -am
1. prokopavati
2. prenositi kosti iz jednoga u drugi grob, iz jednih grobova u druge; sahranjivati u stare grobove nove leševe
-
ùlčija ž (t. ölčü) dial. starinsko merilo z označbami dolžine, zlasti za merjenje dolžine mrliča, da se skoplje pravšen grob
-
ćútati ćútīm, ćúti, ćútao molčati: ćutati kao zaliven molčati kot grob; a ti ćutiš na to?; ispod tute trista ćute tiha voda globoko dere
-
dàska ž, tož. dȁsku, mn.: dȁske, rod. dasákā
1. deska: obložiti nešto -ama; daska za crtanje risalna deska; kuhinjska, šahovska daska; školska, crna daska šolska tabla; odskočna daska = trampolin odskočna deska; čamova daska hojeva, jelova deska, pren. grob: s njom sam mislio i leći na čamovu -u
2. mn. -e gledališki oder: čitav život provela je na -ama
3. ekspr. snha ženska: daska bez prsiju i kukova spredaj dila, zadaj ploh
4. nagaziti na trulu -u stopiti na trhlo desko; nema četvrte -e u glavi eno kolesce se mu narobe vrti; daska za glačanje deska za likanje
-
gròbīšte s
1. pokopališče: oko crkve nalazi se grobište
2. gl. grob
-
grȍbnica ž grobnica: sahraniti koga u -u; bratska grobnica skupni grob
-
kȁmēn -ena m, mest. na kamènu kamen: kuća od -a kamnitna hiša; tesani kamen; vodenički kamen mlinski kamen; kamen stanac kamen samotnjak; kamen kotlovac; dragi kamen; bubrežni, bešični kamen; nagrobni kamen; asfaltni kamen; vinski kamen; položiti kamen temeljac; nije ostao kamen na kamenu; srce od -a; bacati, hitati -e; tucati kamen; baciti se -om na koga zmerjati koga, napasti koga; ćutati kao kamen molčati kot grob; kamen spoticanja = kamen smutnje kamen spotike; -a s ramena oblika ljudskega atletskega tekmovanja, metanje kamna
-
mûk m, mest. u múku molk: -om mučati molčati kot grob; -om umuknuti umolkniti
-
neòpojān -a -o neblagoslovljen: neopojan grob grob, ob katerem niso opravljene molitve za mrtve
-
ȍpojān -a -o blagoslovljen: opojan grob grob, ob katerem so opravljene molitve za mrtve
-
pȕknuti -nēm
1. počiti: pukla je puška; puknuti puškom; to je da čovjek pukne; puknuti od smijeha, od bijesa, od zavisti, od zlobe
2. ustreliti: puknuti iz puške, iz topa
3. napočiti: pukla je zora, svjetlost
4. pokazati se: divna panorama bješe pukla pred nama
5. zasvetiti se: puklo mi je pred očima
6. raznesti se: pukao je glas
7. splavati po vodi: puče mi 1000 dinara
8. tu će mi grob puknuti tu bo moj grob
9. kud puklo da puklo naj se zgodi, kar hoče; puče tikva konec je prijateljstva