zaìntačiti -īm (t.) eno in isto ponavljati, trdovratno in hudobno vztrajati pri čem: zaintačili ste jedno te jedno, pa se nikako ne date okrstiti
zàtrebati -ām (ijek., ek.)
1. začutiti potrebo po čem: zatrebati što
2. biti potrebno: opravlja kace, gradi što god zatreba od drvenarije
zažúdjeti -dīm (ijek.), zažúdeti -dīm (ek.) zahrepeneti po čem: zažudjeti za čim
bȕbica ž
1. žužek: miran kao bubica; taj ni -u ne dira
2. sviloprejka
3. imati -e u glavi imeti čudne, smešne predstave o čem
4. porednica, malopridnica: ona se nasmjehnula, bubica jedna
kȕća ž
1. hiša: -e nam služe za stanovanje; seoska, gradska kuća; kamena kuća kamnitna hiša; kuća brvnara brunarica; kuća pletara pletenjača, iz protja spletena hiša; kuća na sprat, na kat; jednospratna, jednokatna kuća; najamna kuća najemna hiša; božja, gospodnja kuća božja hiša; rodna kuća = kuća rodenja rojstna hiša; trgovačka kuća trgovsko podjetje, trgovska hiša; javna kuća; stambena kuća stanovanjska hiša; porodična kuća družinska hiša; alpska kuća; panonska kuća; balkanska kuća; mediteranska kuća; Bijela, Bela kuća
2. gospodinjstvo: mnogo mu treba za -u
3. dom: vladarska, kraljevska kuća
4. žarg. bajta: stara kuća študent višjega letnika, študent z visokim številom semestrov
5. jama v igri svinjka
6. biti kod -e biti doma, ekspr. biti v čem doma, spoznati se v kaki stroki; ići -i iti domov; dići čitavu -u na glavu obrniti vso hišo na glavo, vznemiriti vso hišo, vso okolico; tjerati koga do božje -e preganjati koga do skrajnosti; ne gori ti kuća nad glavom ni treba hiteti; nema -e ni kućišta nima nikjer ničesar svojega; gledati svoju -u brigati se za svoje zadeve; ugasiti, rasturiti kome -u zatreti koga z njegovim rodom vred
polòžiti pòložīm
I.
1. položiti: položiti temelj čemu, nadu u što, u koga; položiti koga na zemlju; stoci hranu; ispregnu volove i položi im
2. položiti račun poračunati, obračunati s kom, dati račun o čem
3. položiti oružje vdati se
4. deponirati, položiti: položiti novac u banku
5. opraviti: položiti ispit
6. položiti zakletvu priseči
7. položiti lozu pogrobati trto
8. položiti oko po pušci pomeriti
II. položiti se položiti se
poznávati pòznajēm, oni pòznajū, poznajūći, pòznāvāh -āše
I.
1. poznati: ja te poznajem po govoru; poznavati što u prste = kao svoj džep = kao svoj budelar poznati kaj kot svoj žep; ne poznavati granica u čemu ne poznati v čem mejá
2. spoznavati
II. poznavati se
1. poznati se: po jutru se dan poznaje
2. spoznavati se: po djelima se majstor poznaje; u dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci
skȕpiti -īm
I.
1. zbrati: skupiti novac, građu za knjigu, vojsku pod zastavu, u cjelinu
2. zviti: skupiti jedra
3. namrščiti: skupiti obrve
4. vkup potegniti: ova mi je kruška skupila usta
5. skupiti pamet zbrati se; skupiti sve niti znati o čem vse potrebno; skupiti kraj s krajem uskladiči svoje gmotno stanje; skupiti gaće dobro se pripraviti
II. skupiti se
1. zbrati se
2. uskočiti se: pri pranju se platno skupilo
3. skrčiti se: mišići se skupili
4. zviti se: skupiti se u klupko
ubijèditi ùbijedīm (ijek.), ubéditi ùbēdīm (ek.) (se) (rus.) prepričati (se): ubijediti koga u što, o čemu prepričati koga o čem
zàbaviti -īm
I.
1. pozabavati: zabaviti koga čime; trudio se pjesmom da zabavi ljude
2. zadržati: zabavi me on te ne dođoh odmah
3. pritegniti: najzad je posao tako zabavi da je prestala i da misli o tome
4. pripomniti, izreči grajo, najti napako: predajem ovaj rječnik publici, i korisnici neka mi ne zabave previše; to sam čuo, i sad nemojte mi zabaviti
5. zabaviti oko, pogled na čemu zadržati oči, pogled na čem
II. zabaviti se
1. pozabavati se
2. zadržati se
3. ukvarjati se: oni su se ponovo zabavili poznatim pitanjem