Franja

sȅbicē prisl.
1. nenehno: sebice sedam godina
2. brez razločka: kuga ubija sve sebice
3. izjeo sve sebice pojedel je vse do zadnjega koščka
4. u -u prisl. nepretrgoma, vedno isto, vedno enako: nositi odijelo u -u nositi vedno isto obleko; tamo se jede pšenični hljeb u -u tam vedno jedo pšenični kruh

sèdlo s, mn. sȅdla sedálā
1. sedlo: baciti se u sedlo; izbaciti koga iz -a; naći se u -u priti do oblasti; uskočiti u čije sedlo dokopati se, dokomolčariti se na položaj koga drugega; pristaje mu kao kravi (kao krmači) sedlo
2. geogr. sedlo, preval: planinsko sedlo

sêdmī -ā -ō sedmi: sedmi po redu; -a sila sedma sila, skupno ime za sredstva množičnega obveščanja; naprezati se do -oga znoja truditi se, napenjati svoje sile do skrajnosti; to je meni -a briga to mi je deveta skrb

skrȁja prisl. gl. s kraja: skraja-nakraj od enega konca do drugega; u svanuće ustah, obacti Mletke skraja

srpskoslàvēnskī -ā -ō, srpskoslòvēnskī -ā -ō srbskoslovanski: srpskoslavenski jezik jezik srbske fevdalne književnosti od 12. do 18. st.

stârī -ā -ō gl. star: stari svat pri poroki druga priča; stari načini muz. stari modusi; Stari Slaveni, Stari Sloveni Stari Slovani; Stari svijet, Stari svet: Stari Vlah pokrajina južno od črte Užice-Cačak do črnog. in kosovske meje; Stari zavjet, Stari savez stara zaveza (knjiga), stari zavjet (obdobje); stari vijek, stari vek

stȉgnuti stignēm
1. dohiteti: jedva sam te stigao
2. doseči: uobraženi mladić misli da je stigao Prešerna
3. doleteti, zadeti: i tebe može to da stigne; božja te kletva stigla naj te zadene božja kazen; suza te moja stigla
4. dospeti: stiglo je pismo; vojska je stigla do granice domovine; daleko je stigao veliko je dosegel v življenju; duša stiže do jabučice duša mu je prišla do grla od velikega napora
5. zadostovati, biti dovolj: jedva su mi stigle pare da sve to kupim; nije mi stiglo novaca
6. stignuti do velikoga glasa postati slaven; biti kadar stignuti i uteći biti zelo sposoben in iznajdljiv
7. utegniti: nisam stigao da napišem pismo

stijèna ž, tož. stȉjenu, mn. stȉjene (ijek.), sténa ž, tož. stênu, mn. stêne (ek.)
1. skala: tvrd kao stijena; biti tvrda, hladna stijena
2. stena: sjeverna triglavska stijena
3. stena, zid: pritisnuti koga u -u; bacati bob o -u
4. kamnina: eruptivne, vulkanske, magmatske -e; sedimentne -e; progoniti koga do devete -e preganjati koga do popolnega zatrtja

strijèlac -lca m (ijek.), strélac -lca m (ek.)
1. strelec: strelci zgod. ruska pehota od Ivana Groznega do Petra Velikega; voj. u strelce!
2. Strijelac astr. ozvezdje Strelec

svȉ svíju (svîh) mn. od sav vsi: svi osim jednoga; svi skupa; svi ljudi; svi za jednoga, jedan za sve; svima je to sad poznato; sve su nas okupatori htjeli slistiti; pred svima se hvalio koliki je junak; svi do jednoga = svi do posljednjega vsi do zadnjega

svìrājka ž, svìrala ž piščalka, žvegla: praviti od zove svirajku delati bezgovo žveglo; to je na vrbi svirala do tega je še daleč, iz te moke ne bo kruha; biti deveta rupa na -i

svôjtljiv -a -o, svòjtljiv -a -o ki ljubi svojce: on je veoma svojtljiv zelo je navezan na svojce; svôjtljivōst ž ljubezen do svojcev, navezanost na svojce

tálog m, mn. tálozi tálōgā usedlina, gošča: talog od kave, od kafe; ispiti pehar do -a izpiti čašo do dna; ispiti i talog iz čaše izpiti čašo trpljenja prav do dna

tèmelj m (gr. themélion)
1. temelj: položiti temelj; udariti temelj položiti temelj; razoriti do -a razdejati, razrušiti do temelja
2. podlaga: na -u moje punomoći; na -u odluke

tjȅrati -ām (ijek.), tȅrati -ām (ek.)
I.
1. tirati: on zapovjedi kočijašu da na svu prešu tjera konja
2. poditi: tjerati kokoi iz dvorišta, koga iz kuće; tjerati djecu iz voćnjaka poditi otroke iz sadovnjaka; tjerati živinu s praga poditi kokoši od praga; itus tjera Nijemce odozgo, a mi odozdo
3. gnata, goniti: tjerati stoku na pojilo, svinje na pašu; tjerati zarobljenike u logor gnati ujetnike v taborišče; ovaj mlin tjera voda ta mlin žene voda
4. gnati, poganjati: drvo tjera pupoljke, lišće; tjerati bicikl nogama
5. siliti, priganjati: majka me tjera da se udam
6. preganjati, loviti: tjerati lopova, leptire
7. prinašati na tovorni živali, privažati, dovažati: tjerati žito u mlin, robu na pijacu; stari su mu se naputovali tjerajući luč i katran tamo u Beograd
8. preganjati, zasledovati: znaj da ću te tjerati do božje kuće
9. siliti, s silo spravljata: ne tjeraj me u bjesnilo; kćer i zeta tjerati u prosjake spravljati med berače
10. uganjati: tjerati šale, luksuz, politiku; političari tjeraju svoje strančarstvo do skrajnjih granica
11. nabijati: tjerati obruč na bačvu
12. nesti: ova puška daleko tjera
13. tjerati inat kljubovati; tjerati parnicu pravdati se; tjerati mak do kraja gnati stvar do konca; tjerati kera razuzdano živeti; tjerati vodu na svoj mlin, na svoju vodenicu napeljevati vodo na svoj mlin; tjerati klin klinom izbijata klin s klinom; klin se klinom tjera; tjerati lisicu pa istjerati vuka; tjerati kome dušu na lakat nenehno koga siliti na kaj, mučiti koga; tjerati koga u laž postavljati koga na laž; tjerati svoje delata po svoji volji; lijek tjera na znojenje po tem zdravilu se potiš; tjeraj! pojdi!
II. tjerati se
1. goniti se (mačka, zajklja, psica): jurila je za njim kao kučka kad se tjera
2. tiščati (na stran): tjera me napolje
3. poditi se: tjeraše se po polju široku
4. izbijati se: klin se klinom tjera
5. on niti se tjera niti se vodi z njim ne veš kaj početi

tòliko, tolìkō prisl. toliko: nije vrag toliko crn koliko se piše; isto toliko prav toliko; gotovo toliko skoraj toliko; ona je toliko lijepa da se ne primjećuju i neke mane je tako lepa; koliko-toliko kolikor toliko; svako toliko občasno, tupatam, od časa do časa

tr̂nje s trnje: baciti koplje u trnje vreči pueko v koruzo; preko -a stići do čega s težavo se dokopati do česa

ùdariti -īm
I.
1. udariti: udariti koga pesnicom, komu šamar, koga po licu; udarilo mi u noge; udariti glavom o zid
2. zabiti: udariti kolac u zemlju, klinac, čavao, ekser u dasku
3. postaviti: udariti znak pokraj druma, pritke za pasulj, za grah
4. zadeti: udario ga grom, metak; udarila ga kaplja zadela ga je kap; brod je udario u stijenu pod vodom
5. odmeriti: udariti porezu na prihode
6. zaviti: udariti lijevo od puta
7. napotiti se, usmeriti se: udariti rdavim putem
8. položiti: udariti temelj novoj zgradi
9. udariti, napasti: udariti na neprijatelja
10. začeti: udarila je kiša
11. bušiti, bruhniti: udariti u smijeh, u plač
12. udariti: vino mu je udarilo u glavu
13. vsekati: udariti znak u drvo
14. suniti, brcniti: udariti nogom o što, u što
15. nastaviti, udariti na pipo: udariti slavinu
16. natakniti, nabiti: udariti osudenika na kolac, zeca na ražanj
17. nabiti: udariti pendžeta na cipele potempljati čevlje
18. udariti koga na muke mučiti koga, začeti mučiti koga
19. udariti u žice zaigrati, zabrenkati
20. udariti u tanke žice začeti jadikovati, jadikovati; udariti u druge žice napeti druge strune; udarila ga čutura, šljivova grana u glavu nasekal se ga je, opil se je; udarila mu vlast, slava u glavu v glavo mu je udarila oblast, slava; udarila kola u brijeg, u breg prišlo je do nesreče; udario tuk na luk spopadla sta se dva enako huda nasprotnika, zadelo je kladivo na nakovalo; udariti kljunom u koru kavsniti, kljuniti skorjo; to mi je brzo udarilo u oči na to sem kmalu postal pozoren; udariti tragom iti po sledi; udariti na plićinu, na belaj naleteti na plitvino, na nesrečo; udariti na velika zvona obesiti na veliki zvon; udariti cijenu robi določiti ceno blagu; udariti u bijeg spustiti se v beg
II. udariti se
1. udariti se
2. suniti se
3. udariti se, spopasti se

ȕho ȕha s, mn. ȕši ùšijū (slušni organ) in ùha úhā ter ušèsa ušésā (ročaj na loncu ipd.)
1. uho: čovjek ima dva uha; čovjek ima uši za slušanje: konj striže ušima; pocrvenjeti do ušiju; sjediti na ušima; kazati na uši; pretvoriti se u uho zelo pazljivo poslušati; uho od sjekire, od motike, od igle; provući se kroz iglene uši težko se dokopati do česa; zabadali su lopate do ušiju u zemlju i vadili kamenje; magareće uši oslovska ušesa; knjiga odnosno pojedini listovi imaju magareće uši v knjigi so posamezni listi na vogalu zavihani
2. zool. morsko uho, Haliotis striata

uzvèrati se ùzverēm se splezati: uzverati se na drvo, na brdo; uzverao se do kapetana povzpel se je do kapitana, gl. tudi uzvjerati se