-
vôjnica i vojnína ž vojnica, porez za vojsku nesposobnih muških lica
-
vȍjvoditi -īm
I.
1. imenovati koga za vojvoda
2. vojvodovati, biti za vojvoda: za tvoje odsutnosti ja ću vojvoditi
II. vojvoditi se
1. imeti se za vojvoda
2. ekspr. delati se važnega, napihovati se
-
vȍlāš m
1. bič za poganjanje volov
2. ime volu
-
volòpaša ž pašnik za voli
-
vomitív m (lat. vomitas) vomitiv, sredstvo za povraćanje, bljuvljak
-
vôrtati -ām (n. fort) pog. za nos vleči: vortala ga je godinu dana; treba narod zaštiti da ga ne varaju i ne vortaju više kao dosad
-
voskárna ž voskara, radionica za preradu voska
-
voščílo s sredstvo za voštenje, pasta za premazivanje: voščilo za parket, za smuči
-
votáriti vòtārīm
1. vleči za nos: što mu ne kaže istinu otvoreno no ga obećanjima votari
2. tavati po svetu: votari kao da nema kuće
3. životariti: ne živi nego votari
-
vovjéki, vovjèki prisl. (csl.) za vekomaj: dosta vovjeki
-
vóz -á m, na vozu i na vozu, mn. vozovi -o i vozje voz vozern na vozeh z vozmi
1. kola: tovorni voz
teretna kola; lojtrski voz
lojtrena kola; reševalni voz
kola za spasavanje; jedilni voz
kola za ručavanje; potniški voz
putnička kola; spalni voz
spavaća kola, kola za spavanje; mrliški voz
mrtvačka kola, furgon; salonski voz
salonska kola; seneni voz
kola za sijeno, seno
2. kolica: voz na pisalnem stroju
3. postolje u pilani na kojemu leži trupac za testerisanje
4. veliki, mali voz Velika, Mala kola
-
vozárna ž spremište za kola, kolnica, kolnica
-
vôzen -zna -o
1. vozan, vozni: -a karta; -i listek
vozna karta, putnička karta; -i red
vozni red, red vožnje
2. kolski: -a pot
3. prolazan za kola: cesta ni -a; avto je v -em stanju
auto radi
-
vòzionica ž, voziònica ž sod, kad za prevažanje grozdja iz vinograda v stiskalnico, v prešo
-
vôznost ž voznost, prolaznost za kola
-
vratáriti vràtārīm
1. vratariti, biti za vratarja
2. venomer hoditi ven in notri: boli ga stomak pa je svu noć vratario i izlazio
-
vràtārnica ž vratarjeva loža, sobica za vratarja
-
vràtīšte s prostor za vrati: ja bih tebe postavljala za vratište
-
vȑcalica ž, vr̀cāljka ž točilo za med: vrcalica za četiri okvira
-
vréča ž
1. vreća, džak: vreča za moko
vreća za brašno; vreča moke; zadeti -o na ramo
zametnuti vreću na rame
2. koča, vrsta mreže za ribolov