Franja

Zadetki iskanja

  • vúći vúćēm, vel. vúci, vúcijāh vúcijāše, vúkoh vȗče, vûkao vúkla, vúčen -a
    I.
    1. vleči: vući kola, koga za rukav, koga za nos; ljubav ga je vukla k njoj; dijete dobro vuče; vući crtu; vući vodu iz bunara, mač iz korica, čavao, ekser iz daske
    2. vući sebi vleči na svojo stran; vući noge vleči noge, težko hoditi; vući vodu na svoj mlin; vući koga za jezik; vući korist iz čega imeti korist iz česa; vući lance, okove biti v ječi; vući rep za sobom imeti madež na svojem imenu
    II. vući se
    1. vleči se: haljina se vuče po zemlji, po podu; lanac Karavanki vuče se duž sjeverne granice
    2. vlačiti se: vući se poslije, posle bolesti; što se vučeš s onom bitangom
    3. dajati se: što se vučeš s tim čovekom po novinama, po sudu
    4. vuci mi se ispred očiju poberi se mi izpred oči; vući se klipka s kim kosati se s kom
  • zabàglati -ām, zabàgljati -ām dati (v, notri): zabaglati prst u usta; zabagljao je čibučić čim je ispao iz pelena je že imel pipo v ustih, kakor hitro je zlezel iz plenic
  • zȁborāv m pozaba, pozabljen: šetati u slatkom -u; baciti nešto u zaborav = predati -u = prekriti -om; oteti, otrgnuti, spasiti, spasti od -a rešiti pozabe; potonuti u zaborav utoniti v pozabo
  • začèliti zàčelīm zaključiti, dopolniti: posljednji gost je sofru začelio; začeliti ulicu sezidati zadnjo hišo v ulici in s tem zaključiti, dopolniti ulico
  • záći zȃđēm oni zâđu, záđi, zàđoh záđe, zàšao zàšla
    1. zaiti: sunce je zašlo
    2. priti (za): zaći komu za leđa; zaći u ćorsokak zaiti, priti v slepo ulico
    3. oditi: zaći daleko prekoračiti vsako mejo
    4. oditi za: zaći za kuću
    5. obhoditi po vrsti: zaći iz kuće u kuću, od kuće do kuće, od jednoga do drugoga
    6. spustiti se: zaći duboko u šumu
    7. prodreti: zaći bliže u stvar
    8. priti: zaći u godine
    9. vstopiti: zaći u pedesetu godinu
    10. zaiti, zabloditi: vozi ravno, ne možeš zaći
  • zagláviti zàglāvīm
    I.
    1. zagozditi: zaglaviti sjekiru, motiku, kosu
    2. zabasati: istrči na vrata te ih zaglavi golemom svojom tjelesinom
    3. izgubiti življenje: sin mu je zaglavio u rudniku
    4. končati: ona će zaglaviti u sobici pod krovom
    5. zaključiti, povzeti: misleći na sve te razloge zaglaviše da u mjestu nema boljeg ženika
    6. zaglaviti haps, zatvor priti v zapor
    II. zaglaviti se
    1. zagozditi se, obtičati: zaglavio se metak u cijevi puške; zaglavila se kola u blatu; zaglavilo se nešto u cijevi i sad voda ne teče više
    2. zbasati se: zaglavi se onako dugačak u posljednju klupu
  • zagústjeti -tīm (ijek.), zagústeti -tīm (ek.)
    1. zgostiti se
    2. postati pogost
    3. sad mi je zagustjelo ekspr. sedaj mi je (vsega) dovolj; sad mu je zagustjelo prišel je v škripce, stvar je zanj postala resna
  • zȁjednica ž
    1. skupnost: živjeti u -i; raditi i živjeti za -u; prvobitna, biljna, bračna, kućna zajednica; stambena zajednica stanovanjska skupnost; mjesna zajednica krajevna skupnost; zajednica doma i škole
    2. zveza: seljačko-radikalna zajednica polit. stranka v predvojni Jugoslaviji
  • zàklačiti -īm
    1. ometati: zid nije bio zaklačen, te se vidi u njemu četvrtasto kamenje
    2. zaklačiti ribu z živim apnom zastrupiti vodo, v kateri žive ribe
  • zàlaziti -īm
    1. zahajati: zalaziti za brijeg; sunce zalazi
    2. zalaziti komu za leda zahrbtno zalezovati koga
    3. zalaziti duboko u stvar spoznavati zadevo v globino
    4. prihajati: zalaziti u godine
  • zamàknuti (zamàći) zàmaknēm
    I.
    1. zaiti, skriti se: zamaknuti za brdo
    2. djevojka je zamakla u godine dekle je v letih
    3. zamakla mu ova djevojka za oko to dekle mu je všeč
    4. zadrgniti: zamaknuti omču, uže oko vrata
    II. zamaknuti se obesiti se
  • zanòsiti zànosīm
    I.
    1. zanašati: zanosi ga struja
    2. prevzemati: lijepa knjiga veoma nas zanosi
    3. zavijati: on, govoreći naš jezik, zanosi na ruski, na njemački
    II. zanositi se
    1. navduševati se: nemoj se time zanositi
    2. on se zanosi jer je pijan zanaša ga v besedah, ker je pijan
    3. on se zanosi tim problemima s temi problemi živi
    4. poglabljati se: zanositi se u svoje misli
  • záručan -čna -o
    1. zaročen: -čni darovi, -čni prsten
    2. -čne mu ruke ima polne roke (kadar drži kaj v rokah)
  • zaskòčiti zàskočīm
    1. obiti, obkoliti: Koprivnicu hoće Turci da zaskoče svom silom; našao čovjek goveda na jednom proplanku, zaskočio ih i potjerao kući
    2. presenetiti: nevrijeme me zaskočilo
    3. skočiti, poskočiti: nogama napipljem tvrdinu, zaskočim uvis
    4. zaskočiti kome u riječ seči komu v besedo
  • záskok m
    1. skok z zaletom
    2. nepričakovan skok, napad, naskok: tu se slava, moć i bogatstvo stiču prevarom, lupeštvom, -om i podlošću; iz -a v skoku
  • zàstati -stanēm
    I.
    1. najti, naleteti na koga: u dvorani je zastao prijatelja
    2. zalotiti: zastao ju je gdje govori s drugim momkom
    3. ustaviti se, obstati: zastati na putu; nakon nekoliko koraka zastanem; rad na auto-putu je zastao; riječ mi zastade u grlu beseda mi je obtičala v grlu: zastade mi duša zelo sem se ustrašil
    II. zastati se znajti se: onaj isti bimbaša zastao se u Požarevcu
  • zàušiti se -īm se: lada se zaušila ladjo, ki je plula proti vodi, proti vetru, je voda obrnila, je veter obrnil v drugo smer
  • zavláčiti zàvlāčīm
    I.
    1. zavlačevati: vjenčaj se, nemoj dalje zavlačiti
    2. zavlačiti nos u što vtikati nos v kaj
    II. zavlačiti se
    1. zavlačevati se: godinu dana zavlačilo se rješenje akta u općini
    2. vlačiti se: zavlačiti se po hotelima
  • zazímiti zàzīmīm
    1. nastati zima: kod nas tek u novembru zazimi
    2. u planinama sam zazimio v gorah me je zatekla zima
  • zbáciti zbâcīm
    1. vreči s sebe: zbaciti jaram sa sebe, jahača s konja
    2. odstaviti, strmoglaviti: zbaciti kneza s prijestola
    3. zbaciti s uma pozabiti, v nemar pustiti