Franja

vȁditi -īm
I.
1. jemati iz: vaditi hljeb iz peći, novac iz novčanika
2. potegniti, vleči: vaditi sablju iz korica; dijete su morali kliještima vaditi
3. vlačiti: vaditi vodu iz bunara, zapušač iz boce
4. izdirati: vaditi zub kome
5. točiti: vaditi med iz saća
6. kopati: iz bosanskih rudnika vađeno je gvožđe, olovo i bakar; vaditi krompir motikom ili rukama
7. puliti: vaditi repu na njivi
8. dvigati, dvigniti: vaditi dokumente, putnu ispravu
9. kupiti: vaditi kartu na željezničkoj stanici
10. iztakniti, iztikati: vaditi kome oči
11. vaditi drugi, treći korijen, koren koreniti
12. vaditi kome dušu moriti, nadlegovati koga; vaditi kesten iz vatre za drugoga hoditi v žerjavico po kostanj za drugega
II. vaditi se
1. reševati se: posavjetovao mu je da se vadi sam kako god zna, a da njega ne miješa u te stvari
2. odškodovati se: moraju da se vade zato što im gosti često odu, a da ne plate ceh

vàđevina ž (lat. vadimonium) dial.
1. kredit, upanje: kupovati na -u; uzeti ledinu na -u vzeti zemljo v zakup
2. predujem: posjednik šume udario je u -u lastnik hoste je letos posekal, kar bi prišlo na vrsto šele naslednje leto
3. kreditni zavod, posojilnica: štedionica koja se u nekim narječjima zove vađevina

valjáno prisl.
1. pridno, vrlo: ovaj đak valjano uči
2. dobro, kot je treba: bolesnik je kod svojih valjano zbrinut bolnik je pri svojih v dobri oskrbi; on je taj posao izradio valjano
3. nije se valjano ni odmakao od kuće, i već su ga napali razbojnici ni se še dobro oddaljil od hiše
4. pravno veljavno: kao punoljetni možete valjano svjedočiti na sudu

vȁška ž (t. vašak) pes, kužek: svaka vaška obaška vsak vleče na svojo stran; ona pristaje da se vole na njen način, a ako njemu ne podnosi, svaka vaška obaška; živjeti kao mačka i vaška gledati se kot pes in mačka; doterati do vašaka priti na nič, v življenju izgubiti vse

vèljača ž februar: veljača prevrtača vreme je v februarju spremenljivo

vèljotskī -ā -ō; veljotski jezik govor dalmatske latinščine, govoril se je na Krku (it. Veglia) in izumrl v 2. pol. 19. st.

vèzīr -íra m (t. vezir, ar.)
1. vezir, minister
2. veliki vezir ministrski predsednik v sultanski Turčiji
3. pokrajinski namestnik, guverner

víja ž
1. bot. lucerna
2. vijuga
3. neka otroška igra
4. vijom se saviti zviti se v klobčič

vijètati vȉjetām (ijek.) dial.
1. obljubiti: vijetati tri tovara blaga; vijetati komu kumstvo obljubiti komu, da bo stopil z njim v botrino
2. vijetati boga i svetoga Jovana priseči pri bogu in svetem Jovanu

vijòriti -īm
I.
1. plapolati: zastave vijore zrakom
2. močno pihati: vijor ne vijori više
II. vijoriti se plapolati: čuperci mu se vijorili na vjetru kodri mu plapolajo v vetru; pčele se vijore dok ne padnu na neko drvo čebelni roj nemirno leta, dokler ne sede na kakšno drevo

víno s vino: bijelo, belo, crno, rujno, kiselasto, oporo, umjetno, mlado vino; sjediti uz čašu -a; molim čašu ružičasta, crvenoga -a; nakititi se -a nasrkati se ga; udarilo mu vino u glavu dobil ga je v glavo; razvodniti, rezati, patvoriti, pretakati, pretočiti vino; trgovina -om; kina-vino; malaga-vino; pjenušavo, penušavo vino

vîrkē prisl. kukaje: virke pogledati u sobu pokukati v sobo

vitacìzam -zma m lingv. vitacizem, stgr. beta z vrednostjo glasu b preide v srgr. v glas v

vòditi vȍdīm, vȍđāh vȍđāše; vȍđen -a
I.
1. voditi: voditi koga za ruku, koga pravim putem, na pravi put; voditi djetetu ruku kod pisanja; voditi kolo, vojsku ka pobjedi; voditi nadzor imeti nadzorstvo; voditi račune; voditi radnju voditi trgovino, delavnico; voditi parnicu pravdati se; voditi istragu; ovaj put vodi u propast ta pot pelje v pogubo; voditi poslovne knjige; put vodi u varoš
2. peljati: voditi koga pod ruku
3. voditi računa o čemu računati s čim
4. voditi brigu o čemu brigati se za kaj
5. izvajati: voditi porijeklo, poreklo iz stare porodice
6. voditi riječ imeti prvo besedo; voditi ljubav imeti ljubezensko razmerje; voditi koga za nos; voditi veseo život veselo živeti
II. voditi se
1. voditi se: oni se vode za ruke, za ruku
2. ravnati se: pisac se vodio pri pisanju romana najmodernijim književnim principima
3. hoditi, sprehajati se: cijelo jutro vodi se s tim psom

vȍlat vôlta m, mn. vȍltovi (it. volta) dial. obok (cerkve, kleti, pod teraso itd.): ići pod volat iti v klet; staviti pod volat zapreti v ječo

vôljno prisl.
1. z voljo, zlepa: ako ne ide voljno, neka ide nasilu
2. z voljo, od srca, iz srca: niti je on više pričao onako voljno, niti smo ga mi pazljivo slušali
3. hote, namenoma, zavestno: pesimistički gledaju na život, pa ga se često i voljno oslobađaju
4. voj. prosto (komanda, ko vojaki lahko zapuste vrsto in se razkrope); na mestu voljno (komanda, ko vojaki sproščeno stoje v vrsti)

vȍsak -ska m, mn. vȍskovi vosek: biljni, pečatni, crveni, parafinski, pčelinji vosak; to je sigurno kao u vosku to je gotovo kot amen v očenašu; blijed kao vosak; -om natopljen; -om prevući

vráta vrátā s mn. vrata: kućna, podrumska, dvokrilna vrata; poklopna vrata; ulazna vrata vhodna vrata; vrata za nuždu izhod v sili; izbaciti koga na vrata; širom otvoriti vrata na stežaj odpreti vrata; izići na prednja vrata; pokazati komu vrata; čistiti prvo pred svojim vratima; kucati na čija vrata; obilaziti tuđa vrata beračiti pred tujimi vrati; doći će sunce i na naša vrata tudi nam se bo nasmehnila sreča

vr̂ša ž, vȑša ž vrša: loviti rake, ribu -om; naći se u -i znajti se v težkem položaju; puhati, duvati u -u zaman se truditi

vŕtnja ž vrtenje: vrtnja zemlje; velika je vrtnja u ovoj kući v tej hiši imajo ljudje veliko opravkov; desna, lijeva, leva vrtnja; vrtnja natrag; vrtnja Zemlje