Franja

svétiti svêtīm
I.
1. posvečati, blagoslavljati: svetiti vodicu, vodu, ulje, zastavu, crkvu
2. praznovati, posvečevati: on ne sveti ni nedjelje svete
3. svetiti kome drvena masla pretepsti koga
II. svetiti se
1. posvečevati se, blagoslavljati se: crkva se danas sveti; oče, neka se sveti ime tvoje oče, posvečeno bodi tvoje ime
2. postajati svetnik: nisu sada vremena da se sveti

svétiti svȇtīm
I. maščevati: sin sveti oca za učinjenu nepravdu
II. svetiti se maščevati se: ko se ne sveti, taj se ne posveti če se ne maščuješ, ne boš zveličan

svetíti svetim, sveti -ite, svetil -ila i svétiti -im
I. svijetliti, svetliti: sonce, luč nam sveti; svetiti komu pri delu
svijetliti komu pri poslu; pozno v noč svetijo
kasno noću imaju svjetlo; svetiti si z vžigalicami
osvjetljavati sebi žigicama
II. svetiti se svijetljeti, svetleti, sijati: ni vse zlato, kar se sveti
nije sve zlato što svijetli; posoda se sveti kakor sonce
posuđe sja kao sunce

maščeváti -ujem
I. osvetiti, svetiti: maščevati koga, brata, krivico, razžalitev
II. maščevati se osvetiti se, svetiti se: maščevati se za storjeno krivico; se nad svojimi sovražniki; malomarnost pri delu se maščuje

posvečeváti -újem
1. zaređivati, rediti, rukopolagati: posvečevati za duhovnike
2. svetkovati: posvečevati praznike in nedelje
3. posvećivati, svetiti: posvečevati vodo, cerkve

pregrijèvati prègrijevām (ijek.), pregrévati prègrēvām (ek.) greti, svetiti: sunce pregrijeva svima ljudima veselo, a meni turobno

sjȁti sjȃm (se) sijati (se), svetiti (se)

svijètliti svȉjetlīm (ijek.), svétliti svêtlīm (ek.)
I. svetiti: svijetliti komu do kuće; on mi kod svakoga posla svijetli
II. svijetliti se svetiti se: oči mu se svijetle od radosti

zráčiti zrâčīm
1. sevati: sunce zrači svoju energiju u kozmos; lice joj zrači radošću
2. svetiti: u tmini opće klonulosti samo je njegova odvažnost zračila
3. zračiti: zračiti sobu; na balkonu se zrači posteljina

bijèljeti -līm (ijek.), béleti -līm (ek.)
I.
1. beleti, postajati bel: srž grančica počela je bijeljeti
2. siveti: kosa joj poče bijeljeti
3. zora bijeli dani se
4. bledeti: tekstil bijeli na suncu
II. bijeljeti se
1. beliti se: što se bijeli u gori zelenoj?
2. svetiti se: vani se još bijeli dan; nebo se bijeli nad nama; sve u stanu se bijeli od čistoće

bìseriti se -ī se svetiti se kot biser: mlaz lake se pjene biseri; u zlatnim se peharima vino biseri

càkliti -im
I.
1. zastekljevati, vstavljati šipe: cakliti prozore
2. svetiti se kot steklo: cakli zvijezda, zvezda na nebu; cakle naslage limonita
II. cakliti se svetiti se: prsten mu se cakli; oči mu se cakle

krijèsiti se krȉjesīm se (ijek.), krésiti se krêsīm se (ek.)
1. svetiti se: oči mu se krijese kao mačku u mraku
2. iskriti se: vino se krijesi kao sunce

krljúštiti kr̀ljūštīm ekspr. svetiti se (kot luskina): krvave oči rudara koji se guše u vulkanskom pepelu krljuštile su i vižlale mahnito

làštiti -īm
I. leščiti, loščiti: podove, patose laštimo različitim sredstvima
II. laštiti se svetiti se: crni brk laštio mu se kao svila

másniti se mâsnīm se ekspr. svetiti se od mastnosti, zašpehanosti: na suroj lubanji masni se crvenkapa

mlijèčiti mlȉječīm (ijek.), mléčiti mlêčīm (ek.)
1. dobivati svetlo, mlečno barvo: nebo mliječi
2. svetiti na kaj z bledo, mlečno svetlobo: mjesec mliječi gomilu kukuruza

mòdriti mȍdrīm
I. modriti, modro barvati
II. modriti se modro, sinje se svetiti: plavetnilo jutarnjeg neba što se modri

nabijèljeti se -īm se (ijek.), nabéleti se -īm se (ek.) dovolj belo sijati, dovolj se belo svetiti

nadsvjetljívati -svjètljujēm (ijek.), nadsvetljívati -svètljujēm (ek.) bolje svetiti: zublja mojih vatra nadsvetljuje pjesme vaše tužne