Franja

odstáviti -im
1. odmaći, odmaknuti: odstaviti lonec od ognja
2. smijeniti, smeniti, udaljiti, ukloniti: odstaviti uradnika
3. spustiti: odstaviti puško
4. odbiti od sise: odstaviti otroka
5. odlučiti: odstaviti pujske od prasice

ìstaviti -īm
I.
1. izbiti: dva joj zuba istavio
2. odstaviti: istaviti lonac s vatre, džezvu s žeravice
3. izpahniti: istaviti ruku, nogu
4. sneti: istaviti vrata s šarki
5. izstaviti: nađosmo u šumi istavljeno dijete
II. istaviti se
1. pokazati se: na sastanku se istavilo
2. postaviti se: nekome se nasuprot istaviti

izmàknuti ìzmaknēm, izmàkni, izmàkoh = izmàknuh, ȉzmaknū = ȉzmače, ìzmakao izmàkla = izmàknuo izmàknula
I.
1. izmakniti, odmakniti: izmaknuti glavu da ne primi šamar
2. odmakniti, odstaviti: izmaknuti lonac s vatre
3. izmakniti se, uiti: izmaknuti zakonu, kazni; izmakao mi je smisao
4. izmakniti, ukrasti: izmaknuti pare
5. izgubiti se, izginiti: to reče i izmače
6. oditi: da izmaknemo iz grada prije policijskog časa
II. izmaknuti se
1. pomakniti se: mjesec se izmače iza oblaka
2. uiti: on čeka zgode da se izmakne; riječ mi je izmakla
3. izmakniti se, izmuzniti se: čaša mi je izmakla iz ruku

màknuti mȁknēm, màći mȁknēm màkni màknuh mȁknū in màkoh mȁče màknuo -ula in mȁkao màkla
I.
1. premakniti: maknuti vojsku od Drine
2. odstaviti, odstraniti: maknuti suvišno pokućstvo iz sobe; maknuti koga s položaja
3. zganiti, zmigniti: neće ni malim prstom maknuti
4. spoditi: maknuo ga je kao birov kučku
5. pobegniti: dječak je na prstima maknuo na ulicu
6. ukrasti, suniti: lopov je krenuo u selo da makne štogod
7. udariti: odlazi mi ispred očiju dok te nisam maknuo
II. maknuti se
1. premakniti se: nikad se ne maknuti iz rodnog grada
2. umakniti se: makni mi se s puta

odàgnuti òdagnēm dial. odstaviti: odagnuti čašu poslije pijenja

òdbiti ȍdbijēm
I.
1. odbiti: odbiti parče od kamena; odbiti loptu, udarac
2. odkloniti: odbiti ponudu, pomoć, prosioca, darove, poziv
3. zavrniti: odbiti stoku
4. odvrniti, speljati drugam: odbiti vodu, rijeku, trgovinu
5. odstaviti: odbiti tele, dijete od sise
6. odšteti: odbiti šest od dvadeset
7. odtegniti, odbiti: odbiti od plate, od svote, od cijene
8. pripisati: ova mu se greška može odbiti na račun mladosti, na neiskustvo
9. prevaliti: odbiti krivicu na drugoga prevaliti krivdo na drugega
10. odmakniti se, stopiti: odbij lijevo, desno, natrag
II. odbiti se
1. odbiti se: odbiti se od zida; zraci se odbili od zrcala
2. upreti se: nešto mi se jelo odbilo
3. oditi po svetu: odbiti se od kuče
4. odriniti: odbiti se od obale

odòjiti òdojīm
1. podojiti: odojiti dijete, dete
2. oddojiti, odstaviti: odojeni jaganjci
3. zrediti: uzmi ovo dijete i odoj mi ga, a ja ću ti platiti

odújmiti òdūjmīm odstaviti: odujmiti čašu od usta

skȉnuti skȉnem
I.
1. sneti: skinuti sešir s glave; skinuti pušku s klina; skinuti teret, breme; skinuti vrata iz šarnira; skinuti krinku, masku
2. sleči: skinuti kaput, odijelo, crninu; skinuti uniformu izstopiti iz vojaške službe; skinuti mantiju sleči kuto, zapustiti duhovski stan
3. posneti: skinuti kajmak, vrhnje, pavlaku s mlijeka
4. odstaviti: skinuti neko pitanje s dnevnoga reda
5. odstraniti: skinuti mrlju s odijela, dugme s kaputa, koru sa stabla
6. razveljaviti: skinuti zabranu, kaznu
7. odvreči: skinuti brigu s vrata
8. odkloniti: skinuti odgovornost za zločin
9. odmakniti: skinuti pogled s koga; nije skinula očiju s njega
10. izbrisati: skinuti s knjige računa, s budžeta
11. izložiti: skinite me, molim, pred kazalištem
12. pozabiti: skinuti nekoga, nešto s uma
13. skinuti kome glavu obglaviti koga
II. skinuti se
1. izstopiti: skinuti se s voza, s vlaka, s kola
2. sestopiti: skinuti se s konja
3. sleči se
4. odvaliti se: skide mi se teret s leđa

svȑgnuti svȑgnēm oni svȑgnu, svȑgni, svȑgnuh svȑgnū in svȑgoh svȑže, svȑgao svȑgla
1. vreči, pahniti: svrgnuti kralja s prijestola, s prestola
2. odstaviti: svrgnuti činovnika
3. svrgnuti s uma pozabiti

uklòniti ùklonīm
I.
1. pospraviti: ukloniti što sa stola
2. odstraniti: ukloniti zapreku s puta
3. odpraviti: ukloniti nepoznatu iz jednadžbe
4. odstaviti: ukloniti koga sa dužnosti
II. ukloniti se
1. odstraniti se
2. umakniti se, izogniti se: ukloniti se kome s puta

zalúčiti zàlūčīm odstaviti: zalučiti janje od ovce, tele od krave

zbáciti zbâcīm
1. vreči s sebe: zbaciti jaram sa sebe, jahača s konja
2. odstaviti, strmoglaviti: zbaciti kneza s prijestola
3. zbaciti s uma pozabiti, v nemar pustiti

ràscariti -īm odstaviti carja, cesarja

ràskmetiti -īm odstaviti župana, prim. kmet

rasknéžiti ràsknēžīm razknežiti, odstaviti vaškega kneza

raskráljiti ràskrāljīm razkraljiti, odstaviti (kot) kralja

raspòpiti ràspopīm
I. odstaviti koga kot popa, duhovnika: izdao je zapovijest da će svakoga popa koji vjenča otetu djevojku raspopiti
II. raspopiti se izstopiti iz duhovniškega stanu

razìgumaniti -īm odstaviti koga od igumanske časti: razigumaniti koga

pȑsa pr̂sa s mn., pȑsi pr̀sijū ž mn. prsi; biti se = busati se = lupati se u prsa trkati se na prsi; baciti se kome na prsa vreči se komu na prsi; boriti se s kim prsa o prsa; bojevati se s kom prsi o prsi; sresti se s kim prsa o prsa; stati s kim prsa o prsa stati s kom v neposredni bližini; ona žena ima velike prsi; odbiti od prsiju odstaviti otroka; uhvatiti se za prsi spopasti se; kokošija prsa med. kurje prsi