Franja

ìzdirati -rēm
I.
1. garati: onda su vrijedne žene izdirale
2. oditi, izgubiti se: svi ostali, koji ovde posla nemate, izdirite; gubi se odavde, izdiri iz sobe
3. ekspr. popihati jo, ucvreti jo: oni što igda koji može zagrebi, te izdiri bez obzira ka Beogradu
4. s težavo se izkobacati: upadali su u vodu, pa su se neki davili, a neki su izdirali na breg
5. trgati, mučiti: to ti izdire živce; izdirati dušu
II. izdirati se zadirati se: kad čovjek ima pravo, onda nema potrebe da viče i da se izdire; nemojte se izdirati niti mi kao vašem čirici zapovedati; izdirati se na koga

ìzljeći ìzljegnēm (ijek.), ìzleći ìzlegnēm (ek.) dial. iti, oditi, vziti: izljegne carev sin da se šeta; izljegoše pred bijelu crkvu; nije smio izljeći iz svoje kuće; sunce je već uveliko izljeglo

izmàknuti ìzmaknēm, izmàkni, izmàkoh = izmàknuh, ȉzmaknū = ȉzmače, ìzmakao izmàkla = izmàknuo izmàknula
I.
1. izmakniti, odmakniti: izmaknuti glavu da ne primi šamar
2. odmakniti, odstaviti: izmaknuti lonac s vatre
3. izmakniti se, uiti: izmaknuti zakonu, kazni; izmakao mi je smisao
4. izmakniti, ukrasti: izmaknuti pare
5. izgubiti se, izginiti: to reče i izmače
6. oditi: da izmaknemo iz grada prije policijskog časa
II. izmaknuti se
1. pomakniti se: mjesec se izmače iza oblaka
2. uiti: on čeka zgode da se izmakne; riječ mi je izmakla
3. izmakniti se, izmuzniti se: čaša mi je izmakla iz ruku

izváliti ìzvālīm
I.
1. prevrniti, izruvati: izvaliti voćku iz korijena, korena
2. spodviti: izvaliti noge ispod sebe
3. pomoliti: na pendžer je glavu izvalio
4. izbuljiti: izvaliti oči
5. blekniti: izvaliti budalaštinu
6. ekspr. mahniti, primazati, udariti: on izvali ćušku na prvome do sebe
7. zvaliti, izleči: izvaliti što više poroda
8. oditi: četa iz sela izvali
II. izvaliti se
1. zavaliti se: izvaliti se na krevet, na zemlju
2. ekspr. umreti
3. pokazati se: iz magle izvali se sunce
4. zvaliti se, izvaliti se: izvaliti se kao jaje

mínuti mînēm
I.
1. miniti: podne je minulo; minuo je rok
2. nehati: čekamo dok kiša mine
3. oditi, iti mimo: neka me ovo zlo mine
4. oditi: ona minu u polje Kosovo
5. minulo je mene svako dobro zame je sreča minila, moja sreča je minila
II. minuti se
1. srečati se: na uzanom putu teško se mogu dvoja kola minuti
2. iti mimo: ako se sretnu, minu se kao tuđi
3. opraviti: i bez toga bi se moglo minuti

očépiti òčēpīm, òčēpljen
1. stopiti na: konj ti neće zemlje očepiti
2. stopiti komu na nogo: očepiti koga; vranac očepi Sekulu, te se Sekul probudio; konj se propne, jurne na stranu i očepi jednom psetu nogu
3. ekspr. udariti, mahniti, usekati: udari šakom u mraku, pa je tako najljuće očepio svoga susjeda
4. ekspr. oditi, pobrati se: hajde očepi, pa gledaj svog posla!
5. odčesniti: pojedine grane žele sačuvati da se u osnovi ne očepe
6. ušaliti: bio je gord na ova poredenja i malo očepljen što Spasenija nije ničim pokazala da je polaskana
7. prekršiti: račun nije snabdeven propisnom taksenom markom; i tu si očepio zakon

odìlaziti -īm
1. odhajati, oditi: stanu se spremati da odilaze svaki na svoju stranu
2. odtekati, upadati: voda odilazi
3. iti na obisk: odilaziti komu

òdlaziti -īm
1. odhajati, oditi: spremaju se da odlaze svaki na svoju stranu; članovi ekipe odlaze jedan po jedan
2. odtekati, upadati: voda odlazi
3. iti na obisk: odlaziti komu

otíći òtīdēm, òtīdēm, ȍdēm, vel. otídi in otídi, otídaoh otíde in òdoh òde, otìšao otìšla
1. oditi: otići kući, od kuće; otišla je moja mladost; otići po rodu iti k sorodnikom; otići u svijet, u kaludere
2. omožiti se: djevojka je otišla za prvog momka u selu
3. odteči: voda, krv otide
4. začeti: on ode ovako besjediti

otklátiti se òtklātīm se odmajati se, oditi

otpr̀tljati -ām ekspr. oditi, pobrati šila in kopita

òtrgnuti -nēm
I. odtrgati, utrgati: otrgnuti cvijet, cvet; smrt nam ga je otrgnula
II. otrgnuti se
1. odtrgati se: otrgnuti se od nečije ljubavi
2. uliti se: otrgla mu se krv
3. oditi: otrgnuti se u bijeli svijet, u beli svet

póći pôdēm, oni pôdū, pódī, pódoh, póde, pòšao pòšla
1. iti, oditi: poći u partizane; vlak, voz je upravo pošao; podoh u boj ljuti; vrijeme je da se pode čas je, da gremo
2. poći za koga omožiti se s kom; Ivanka je pošla za moga brata Ivanka se je omožila z mojim bratom; poći za rukom posrečiti se; to mi je pošlo za rukom; pošao mi posao, pošla mi trgovina delo mi gre, trgovina mi gre; pošla mi karta v igri sem začel dobivati; pošla joj vatra u obraze kri ji je zalila lice; poći za kim slediti, iti v sled za kom; kada si ti pošao u školu kdaj si začel hoditi v šolo; danes je pošla lijevom nogom danes je vstala z levo nogo; sve je pošlo naopako, tumbe vse gre narobe; mi ćemo poći sa svoga stajališta mi bomo startali s svojega stališča; pošlo je sve po starom vse je po starem, nič ni novega

trnápiti tr̀nāpīm
I.
1. planiti: knez iznenada trnapi medu nas
2. oditi, odpraviti se na pot: kako da trnapim kad su puti natrag neprohodni
II. trnapiti se mučiti se: trnapimo se po ovim brdinama i s ovom sirotinjom

tumárnuti tùmārnēm planiti, oditi: tumarnuti u planinu

záći zȃđēm oni zâđu, záđi, zàđoh záđe, zàšao zàšla
1. zaiti: sunce je zašlo
2. priti (za): zaći komu za leđa; zaći u ćorsokak zaiti, priti v slepo ulico
3. oditi: zaći daleko prekoračiti vsako mejo
4. oditi za: zaći za kuću
5. obhoditi po vrsti: zaći iz kuće u kuću, od kuće do kuće, od jednoga do drugoga
6. spustiti se: zaći duboko u šumu
7. prodreti: zaći bliže u stvar
8. priti: zaći u godine
9. vstopiti: zaći u pedesetu godinu
10. zaiti, zabloditi: vozi ravno, ne možeš zaći

zgòditi zgòdīm
I.
1. zadeti: zgoditi koga strijelom u ruku
2. dial. oditi: moj Alija, kud li si ti već zgodio, šta li sad radiš
II. zgoditi se
1. zgoditi se: zgodi mi se neprilika
2. srečati se: i pjevam junake gdje se s ljudima zgodim

dúhnuti dûhnēm
1. pihniti, zapihati: vjetar duhnu od mora
2. ekspr. puhniti, naglo oditi: duhnuti u bijeli svijet
3. vzkipeti: on odmah duhne

ìskrasti se iskrádēm se iztihotapiti se iz, tiho, neopazno oditi: Rastko poslužio se lovom da se iskrade roditeljima i ode u Svetu Goru

isprednjáčiti isprèdnjāčīm
1. nehati prednjačiti: što sam prednjačio, prednjačio sam, ali sad sam već isprednjačio
2. oditi naprej, prehiteti: misao uvijek isprednjači pred svojim izrazom