Franja

gȍvōr -ora m, mest. u govòru
1. govor, beseda: sad je o tome govor; sloboda -a; upadati u govor vezani, neupravni, posredni, indirektni govor dječji govor; šifrirani govor
2. govor: održati govor pred skupštinom, narodom
3. pogovor: zametnuti govor začeti pogovor
4. govorica: prepoznati koga po govoru
5. narečje, govor, govorica: ijekavski, ekavski govor

góvor -a ž
1. govor: svoboda -a; olikan govor
uglađen govor; odvisni ali indirektni govor premi ali direktni govor
2. riječ, reč, razgovor: s ceste se sliši glasen govor
3. govor, besjeda (-sed-): predsednikov govor; nagrobni govor; imeti govor pred skupščino; poslovilni govor;
govor, besjeda na rastanku, oproštajni govor
4. jezik, govor: povzdigniti domači govor v knjižni jezik; pesniški, slovenski govor
5. govor kao dio, deo dijalekta: notranjski -i; -i Črne gore

beséda ž
1. riječ, reč: domača beseda; slovenska, hrvaška, srbska beseda; narečna beseda; navadna, zapisana beseda; pametna, modra beseda; moška beseda; govoriti z izbranimi -ami
kićeno govoriti; da ne črhneš -e
da ne pisneš više; ploha besed
bujica riječi; dati komu -o
dati komu riječ; vzeti komu -o
oduzeti komu riječ; dati komu moško -o
zadati komu vjeru, riječ; spolniti -o
ispuniti riječ, verjeti na -o
vjerovati riječima; držati -o
održati riječ, svjerovati; prelomiti -o
prevjeriti, ne održati riječ, prekršiti, pogaziti riječ; biti zvest -i
biti vjeran datoj riječi; to je do -e res
to je puka istina; odšel je brez -e
otišao je ne rekavši ni riječi; beseda je nanesla na
razgovor je prešao na, je dodirnuo i; z -o in dejanjem
riječju i djelom, zborom i tvorom; z eno -o
ukratko; z drugimi -ami
drugim riječima; sedaj imaš ti -o
na tebi je red da govoriš; sedaj pa konec besedi
da ne čujem ni riječi više; mož beseda
čovjek od riječi; on je mož beseda
što reče, ne poreče, drži vjeru; vezana beseda
stihovi
2. dogovor, sporazum: biti v -i s kom; fant in dekle sta si v -i
oni se dogovorili da će se vjenčati
3. riječ, govor; beseda mu gladko teče; beseda se mu zatika
teško govori, sporo govori; obtičati sredi -e
stati usred riječi; vpasti komu v -o
upasti kome u riječ; svoboda -e
4. riječ, govor, razgovor: na sestanku je bila beseda o osebnih dohodkih
na sastanku je bilo govora, se govorilo o ličnim dohocima
5. riječ, jezik: materinska beseda; povejte to ljudem v njihovi -i
kažite to ljudima na njihovu jeziku
6. tekst: citirati Prešernove -e

bèsjeda ž (ijek.), bèseda ž (ek.)
1. govor: svečana, oproštajna, nadgrobna, prijestona, prestona besjeda
2. govor, pridiga: besjeda na Gori
3. beseda, govorica: njena pomirljiva besjeda
4. nekdaj prireditev ob prazniku svetega Save: svetosavska besjeda
5. beseda, čitalniška prireditev

gólk (uk) m zastar. govor: golk je srebro, molk je zlato
govoriti je srebro, a ćutati je zlato

govoráncija ž ekspr. govor: dosta nam je tih govorancija, sada valja da se prihvatimo posla

govoríca ž
1. glasina, vijest, vest, glas: po mestu se je razširila govorica; prazne -e
2. govor, jezik: naučil se je tuje -e; ljudska govorica
narodni govor; domača, pesniška govorica
3. način govora: zoprna mi je njena sladka govorica
4. razgovor: govorica ni prav stekla
razgovor nekako ne može da se razvije

idìōm -óma m (gr. idioma)
1. idiom, fraza, stalna fraza: teško je prevoditi -e
2. značilen jezik, govor: pisac je izgradio svoj idiom
3. idiom, značilen govor kakega kraja

jêzik -íka m
1. jezik: dolg, oster jezik; hudoben jezik
pakostan jezik; strupen jezik
prljav jezik; imeti gladek, namazan jezik
biti govorljiv; držati jezik za zobmi; jezik za zobe!; imeti besedo na -u
imati riječ, reč na vrh jezika; razvezal se mu je jezik
razvezao, odriješio, odrešio mu se jezik; imam na koncu -a
mete mi se po ustima; vzel mi je besedo z -a
uze mi riječ iz usta; opletati z -om
landarati jezikom; na jezik položiti; ljudem v -e priti
postati predmet ogovaranja; po -ih vlačiti koga
ogovarati koga; pokazati komu jezik
isplaziti komu jezik; njega je sam jezik
samo govori; dati se ljudem v -e
izložiti se ogovaranju
2. jezik, govor: materin jezik; tuj jezik
strani jezik; ljudski jezik
narodni jezik; knjižni jezik
književni jezik; pogovorni jezik
razgovorni jezik; zborni jezik
razgovorni jezik obrazovanih krugova; pesniški jezik; odrski jezik
scenski jezik, govor; učni jezik
nastavni jezik; uradni jezik
službeni jezik, umetni jezik
umjetni (-met-), vještački (vešt-) jezik, rokovnjaški jezik
šatrovački jezik
3. jezik, komadić kože na cipeli: jezik pri čevlju
4. jezik, različiti predmeti nalik na jezik: jezik piščali, na tehtnici
5. jelenov jezik bot. jelenak, Phyllitis scolopendrium; pasji jezik bot.
mišinac, Cynoglossum; volovski jezik bot.
volovski jezik, Anchusa officinalis; morski jezik zool.
morski list, Solea solea

márenj -rnja ne (srvnj. maeren)
1. v. marnja
2. dijal. jezik, govor: pozabiti svoj slovenski marenj

panegìrik m (gr. panegyris) panegirik, hvalnica, govor, pesem, ki poveličuje

rȁzgovōr m, mest. u razgovòru
1. pogovor: upustiti se u razgovor s kim; biti s kim u -u; o čemu se vodi razgovor; počeli su službeni -i na najvišem nivou; nevezan razgovor
2. govor: o tome nema -a
3. govorica: kakav je to razgovor
4. pogovarjanje, tolažba, pomiritev: koja tuga -a nema
5. vesela zabava, razvedrilo: Razgovor ugodni naroda slovinskoga od Petra Hektorovića, plemića hvarskoga 1556.

rȉječ ž, mest. u rijèči (ijek.), rêč ž, mest. u réči (ek.)
1. beseda: časna, poštena riječ; to su prazne -i; donosimo i stare, neobične dijalekatske, provincijalne -i; držati, prekršiti, podijeliti; zamoliti za riječ; imati, voditi glavnu riječ; krilata riječ krilatica; na riječima biti dobar v besedah biti dober; o tome ne može biti ni -i; to je moja posljednja riječ; uhvatiti koga za riječ ujeti koga pri besedi; neću ni -i da čujem; ukrštene -i križanka; govoriti riječ po riječ govoriti besedo za besedo
2. govor: o tome će biti riječ kod ručka o tem, se bo govorilo pri kosilu

slȍvo s
1. črka, pismenka: latinska, glagoljska, ćirilska, štamparska -a; zapisati, zabilježiti što zlatnim slovima zapisati kaj z zlatimi črkami; to je mrtvo slovo na papiru; što određuje slovo zakona
2. beseda: da ne čujem ni -a više; napisati -ima i ciframa; jednim -om z eno besedo, skratka
3. govor: svečano, oprosno, prigodno, posmrtno slovo
4. slovo na slovo vrsta družabne igre

slóvo -a s (stcsl.) zastar.
1. riječ, reč
2. govor, spjev, spev: slovo o polku Igorjevem

bèsjediti -īm (ijek.), bèsediti -īm (ek.)
1. govoriti, imeti govor
2. ekspr. govoriti: pak joj tiho besjedi

bombást m (gr. bombéo) bombast, naduven govor

filìpika ž filipika, oster govor, članek (proti komu, kot je bil oster Demostenov govor proti makedonskemu kralju Filipu)

fumaròla ž (it. fumarola)
1. fumarola, razpoka na vulkanu z uhajajočimi plini, zlasti vodno paro
2. ognjevit govor

govoránčiti -im
1. opširno, razvučeno govoriti, pričati: govorančiti o gospodarstvu
2. pejor. držati govor, besjediti (-sed-): govorančiti na proslavah