Franja

dvâ dvȉje dvâ (ijek.), dvâ dvê dvâ (ek.) štev. dva dve dve: dva momka, dvije, dve žene, dva pisma; dva noža, korice dvaju noževa, borba dvama noževima boj z dvema nožema; pokloni dvama mladićima; dvije patke dviju pataka dvjema patkama, dve patke dveju pataka dvema patkama; dopisuje se s dvama prijateljima, s dvjema prijateljicama, s dva prijatelja, s dvije prijateljice, s dvojicom prijatelja; nas dva smo jutros otputovali midva sva davi odpotovala; nas dvije, dve smo juče uranile midve sva včeraj zgodaj vstali

dvá dve, gen. i lok. dveh, dat. i instr. dvema glavni broj dva dvije, dve, dva: ena in ena je dve; ura je dve; korakati po dva in dva; jesti za dva; hoditi po dveh; roman v dveh delih; dva tisoč; dve uri hoda; dve leti in pol; pred dvema letoma
prije dvije godine; hišna številka dve; v dveh treh letih bo delo dokončano; tekma se je končala z dva proti ena

dvápūt, dvâ púta prisl. dvakrat: dvaput je platio bez prigovora, treći put se usprotivio; dvaput-tri = dvaput-triput dva ali trikrat: prije rata dvaput-tri boravio je u našoj zemlji

dvá tísoč glavni broj dvije (dve) tisuće, dvije hiljade

dvóje nepromj. broj v. i dvoj
1.
(uz imenice množine) dvoje: dvoje ust, vilic, vrat, oči
2. dva dvije, dve, dva: dvoje prijateljev
dva prijatelja; dvoje oken
dva prozora; dvoje vprašanj
dva pitanja
3. zbirni broj dvoje: imela sta dvoje otrok, dečka in deklico
imali su dvoje djece, dječaka i djevojku
4. pril. dvoje: na dvoje presekati
nadvoje presjeći (-seći); živeti v dvoje
živjeti (-ve-) udvoje; na dvoje sta si
ono dvoje su se razišli, zavadili; sod je na dvoje
bure se rasulo

dvojíca i dvójica ž
1. dvoje: dvojica mladih ljudi
2. par: bila sta prav čedna dvojica; obisk švedske kraljevske -e; tekmovanje dvojic v športu
takmičenje parova u sportu; kolesna dvojica
dva točka i osovina kao cjelina (cel-)
3. dvoje, dva (jednaka predmeta): dvojica iskrih oči; dvojica topov

samòtrećī -ā -ē eden in še dvoje, dva: uvedu popa -ega na konak pripeljali so popa in še dva na prenočevanje

arhìtrāv -áva m (gr. archi-, lat. trabs) glavna greda, ki veže dva ali več stebrov

arhitráv m (gr. archi-, lat. trabs) arhitrav, glavna greda koja veže dva ili više stubova

blȉzānka ž
1. dvojčica: -e su Zora i Danica, jednog rasta i jednoga lica
2. dva zrasla sadeža: -e su dva ploda, npr. šljive koje su srasle u jednu

blízniti (se) blîznī (se) povreči dvojčke, dva mladiča, roditi dvojčke: ovce se blizne; sreća je to kad čovjeku krmača blizni a žena trojani, reče se u ironiji

bragóc m (mlet. bragozo) bragoc, ribarska jedrenjača sa dva jarbola

brána ž
1. brana, drljača: Zesena, železna; vlačiti njivo z -o
2. dijal. razmak izmedu dva stuba kod gorenjske sušilice koja se zove kozolec

cepíšče s
1. raskršće, mjesto gdje se na otvorenoj pruzi račvaju dva kolosijeka
2. mjesto na tijelu gdje se uštrca vakcina, cjepivo

četvoròvolica ž voz sena, ki ga peljeta dva para volov

čȉft m (t. čift) dva ista ali podobna predmeta, par: za pas meće dva čifta pušaka

člének -nka m
1. članak, zglob, zglavak: zapestni členek; prsti so mu pokali v -ih
2. članak, gležanj: do -ov gaziti blato
3. karika, biočug, beočug: -i verige
4. članak, stabljika između dva čvora
5. partikula, riječca

dubára prisl. dvakrat po dva (izraz v igri "tavla" in "domina")

dváindvájset -ih dvadeset i dva, dvadeset dva

dváinpólkrat (u̯k) pril. dva i po puta