Franja

brúsiti brûsīm
1. brusiti: brusiti nož, kosu, staklo
2. ekspr. zmerjati: kapetan ga brusi zbog nediscipline; brusiti jezik, zube strupeno pripovedovati; brusiti pete bežati

brúsiti i brusíti brusim
1. brusiti, oštriti: brusiti nož, koso; miška si brusi zobe; mačka si brusi kremplje
2. brusiti, glačati, gladiti: brusiti tlak; fino, grobo brusiti; z abrazivom; zobar brusi zob
3. tociljati: brusiti nož
4. brusiti: puran brusi s perutnicami po tleh
5. dotjerivati (-ter-), izoštravati: brusiti okus občinstva; debata brusi mnenja
6. ljudje si brusijo jezike
ljudi mnogo govore, mnogo ogovaraju; brusiti si pete
pješačiti, pješke (pe-) hodati; škarjice brusiti
vrsta dječje igre; divji petelin brusi
tetrijeb (-tre-) vabi ženku

brúsiti -im i brusíti brusim
1. izbacivati iz usta: konj brusi vodo iz gobca
2. govoriti nekome u brk: sin mu je take brusil, da ni bilo za nikamor

drȁčati -ām
1. brusiti: dračati sablju britku
2. ograjevati s trnjem: dračati njivu
3. polagati, devati trnje na zidano ograjo: dračati zid

glàčati -ām
1. likati: glačati rublje
2. gladiti, likati, brusiti na lesk, polirati
3. gladiti: kamena oruđa iz diluvijalnih slojeva nisu glačana
4. likati, učiti dobrih manir
5. brusiti: glačati kamen

glȁditi -īm
I.
1. gladiti: gladiti niz dlaku
2. gladiti, likati: gladiti papir
3. gladiti, polirati
4. božati: gladiti dijete po kosi
5. brusiti: gladiti kosu gladilicom
6. likati: gladiti rublje, veš
7. piliti: gladiti članak za novine, pjesmu
8. prilizovati se: koliko ga gladim koliko se mu prilizujem
II. gladiti se lišpati se

izoštrávati izòštrāvām
1. brusiti
2. ostriti, izostrovati

màsatiti -īm brusiti: masatiti perorez, makaze, bajonet

navláčiti nàvlāčīm
I.
1. vlačiti na
2. oblačiti: navlačiti navlaku na jastuk, rukavice na ruku
3. privlačiti
4. brusiti: navlačiti nož, brijački nož
5. prevlačiti: navlačiti magnet
6. preoblačiti: navlačiti postelju
7. nakopavati si: navlačiti bolesti
II. navlačiti se
1. oblačiti se
2. zbirati se: oblaci se navlače
3. ekspr. dajati se, trgati se: navlačiti se s djecom

òštriti -īm
1. brusiti: oštriti nož, kosu
2. šiliti: oštriti olovku

pooštrávati -òštrāvām
1. brusiti: pooštravati sablju
2. podžigati: pooštravati misao svoju

pȕćkati -ām
1. puhati: starac me je slušao, pućkajući na podugačak čibuk; i mašina poče raditi, pućkati i zujati
2. ekspr. zapravljati: sad on polako pućka što mu je otac ostavio
3. tleskati, mlaskati: pljeska rukama i pućka usnama od zadovoljstva
4. brleti: jedni škilje u svjetiljku što pućka na zidu
5. kavdrati: ćurke se sletjele pa pućkaju
6. petpedikati: nerado čuju ratari prepelicu da s proljeća mnogo udara i pućka
7. brusiti: tetrijeb pućka
8. ščuvati: pućkati psa na koga
9. ravnodušno gledati na kaj, na koga: on pućka na zemaljske gmizavce što se zovu ljudi

tocíljiti tòcīljīm brusiti: tociljiti nož, sjekiru, sekiru

tòčiti -īm, tòči, tòčāh -āše, tȍčen -a
1. točiti, natakati: točiti vino, u čaše, iz litra; ovaj krčmar toči samo dalmatinska vina; točiti pivo
2. pretakati, točiti: točiti suze; točiti krv krvaveti
3. brusiti: okreće kamen na kome toči noževe
4. gristi: crv toči drvo

belegìjati -ām
1. brusiti z oslo
2. ekspr. prilizovati se, gladiti

brȕskati -ām ekspr. po malem brusiti: tetoši i bruska svoju sjekiru

fasetírati -ètīrām fasetirati, rezati, brusiti na fasete

hónati -am glatko brusiti unutrašnjost valjaka kod motora s unutrašnjim sagorijevanjem

lépati -am tehn. brusiti valjcima, pločama od mekog metala ili drveta

màkljati -ām
1. rezljati: makljati dugu
2. ekspr. tepsti: makljati koga kao vola u kupusu
3. brusiti si pete: imaš mnogo do kuće da makljaš
4. ekspr. požrešno jesti: kad ovaj stane da maklja, nitko mu nije ravan