Franja

Samē -ēs, f (Σάμη, pri HOM. Σάμος) Sáma, staro ime jonskega otoka Kefalenija in njenega istoimenskega glavnega mesta (zdaj Kefalonija): V., O., SIL., MEL. (ki trdi, da je Sama otok blizu otoka Cefalenija; mesto omenja: L.). – Pesn. soobl. Samos (Samus) -ī, f (Σάμος) Sámos: O., AUS. – Od tod preb. Samaeī -ōrum, m Samájci, Samošáni (Sámošani): L.

vacuus 3 (vacāre)

1. prazen, izpraznjen, spraznjen, brez česa: O., Pr., Q. idr., loca Ph.; o prostorih v gledališču: Ci.; theatrum H., per domos Ditis vacuas et inania regna V. pusto bivališče in kraljestvo senc, vacuae (izpraznjene) domūs et inania (oplenjena) templa T., vacuae Acerrae V. puste, vacuum mare T. nezavarovano, partem aedium vacuam facere L. ali aedes vacuas facere L. izprazniti, res publica L., S. brez branilcev (braniteljev), facies Ap. brez oči, vultus Sen. tr. brez oči; z abl.: Col., Stat., Sen. ph. idr., domūs signis et tabulis pictis vacuae Ci., agri vacui cultoribus O., vacua moenia defensoribus L., dentibus ora T., gladius vaginā vacuus Ci. goli meč, vacuum ebur ense O. brez meča; s praep. a(b): Acc. ap. Fest., Hirt., Cels. idr., oppidum vacuum ab defensoribus C., Messana ab his rebus … vacua ac nuda est Ci., mare vacuum ab hostibus L.; z gen.: ager … frugum vacuus S., iam animae vacuus Ap.; z dat. (čemu?, za kaj?): domos vacuas novo matrimonio facere L., domum vacuam facere scelestis nuptiis S.; subst. vacuum -ī, n prazen prostor, praznina, (starejše niščeta (f)): Lucr., Sen. ph. idr., ne per vacuum Romano incurreret hostis H., publicani per vacuum irruperunt L., in vacuum poterunt se extendere rami V.

2. occ. prazen =
a) izpraznjen, nezaseden, brez gospodarja (lastnika) bivajoč, nikogaršen, nikogaršnji: possesio regni C., Syria morte Atilii vacua T., centuria Ci., praedia vacua filio tradere Ci., ne bona hereditaria vacua sine domino iacerent Dig. brez dediča (brezdedična), possessio Icti., equus L. brez jezdeca; subst.: venire in vacuum H. ali in vacua Ci. na izpraznjeno mesto, na izpraznjeno posestvo, ut in vacuum venalis pependerit Claudius Suet. da se je Klavdijevo posestvo javno ponujalo naprodaj kot nikogaršnja last.
b) (o samicah živali) ne breja (nèbreja): equa Col. nežrebna.
c) (o ženskah) sama, samska, brez moža, brez ljubimca, neomožena, vdova: Hersilia O. vdova, ubi mulier vacua fuit T.; subst. vacuae samice, samke, neomoženke, neporočenke: Ps.-Q. (Decl.), elige de vacuis, quam non sibi vindicet alter O.; od tod: cantamus vacui (nezaljubljeni), sive quid urimur H.
d) (o denarju) ne(u)porabljen, neizrabljen, neobrestovan: pecunia Icti.

3. metaf.
a) prost, oproščen, osvobojen, brez česa, pogrešajoč kaj, daleč od česa (bivajoč), držeč se daleč od česa; z abl.: Ter., L., O., Plin. iun. idr., vacui metu esse debemus Ci., animus per somnum sensibus et curis vacuus Ci., vacuus molestiis, cupiditate et gloriā Ci., Ianus duellis vacuus H., Coi vacui omni tributo T., aetas vacua periculo T.; z a(b): Pac. ap. Non. idr., vacui ab omni sumptu, molestiā, munere Ci., vacuus a culpā S., hora nulla vacua a furto Ci., nullus dies vacuus ab exercitationibus oratoriis Ci., censores vacui ab operum locandorum curā L., vacuus a tributis T.; pesn. z gen.: operum H., vacuae criminis umbrae O. ki jim ni moč nič očitati, brezgrajne, vacuas caedis habete manūs O., composuit ad Caesarem litteras … rerum vacuas T.
b) imajoč čas, imajoč prosti čas, brezdelen, brez dela (opravila, posla) bivajoč, nezaposlen, brez službenih (delovnih) obveznosti bivajoč: Ter., Auct. b. Alx. idr., quoniam vacui sumus, dicam Ci., si es animo vacuo, expone nobis, quod quaerimus … hunc elegimus diem, cum te sciremus esse vacuum Ci. ep., vacui pace Punicā (zaradi miru) Romani L., si poteris vacuo tradi O., vacui arriperent occupatos T., nec rursus iubeo, dum sit (sc. domus Augusti) vacuissima, quaeras O. dokler ne zadobi popolnega miru, dokler ne doseže popolnega miru, aures vacuae atque eruditae Q. ušesa izobražencev, ki so brez dela, cum vacui temporis nihil haberem Ci. ep., etiamsi spatium ad dicendum … vacuosque dies habuissemus Ci., vacua tempora … ad ea exsequenda, quae … Col.; z dat.: vacua nox operi L. prosta (na voljo) za delo, nullum vestro vacuum sit tempus amori Lucan.; subst. aliquid vacui Q. nekaj prostega časa; occ. brez skrbi, miren, brezskrben: animus vacuus, vacuus ac solutus Ci., animo vacuus S. = animi (loc.) vacuus Stat., vacuum pectus H., vacuas tenere carmine mentes V., paucitatem nostrorum vacui spernebant T.; meton. (o krajih brezskrbnega življenja) miren, umirjen, spokojen: Athenae, Tibur H.
c) prazen = praznoten, puhel, brez jedra bivajoč, ničev(en), nepriden, brezvreden, brez cene (vrednosti) bivajoč, neuspešen, brezploden, odvečen, nekoristen: Petr., Gell. idr., si res publica et senatus et populus vacua nomina sunt T., tollens vacuum plus nimio Gloria verticem H. nečimrno glavo, nullum vacuum (zastonj) tractum esse remum Ci.
d) odprt, dostopen: porticus V., vacua atria lustrat V., vacuo patuerunt aequore campi V.; z dat.: vacua Romanis vatibus aedes H.; metaf.: aures O., H., Lucr. odprta, pazljivo poslušajoča, pozorna, qui semper vacuam sperat H. da mu bo vedno dostopna, princeps adhuc vacuus T. vsem dostopen; od tod vacuum est = impers. vacat na voljo je, na izvolji je, na razpolago je, dano (dopuščeno, dovoljeno) je komu, čas je: antea vacuum id (erat) T.; z inf.: S. fr. idr., subacto orbe opes concupiscere vacuum fuit T. je bilo moč (mogoče). — Adv. vacuē prazno, nekoristno, brez prida: Arn.

accendō -ere -cendī -cēnsum (ad in *candĕre; prim. candeō)

I.

1. priž(i)gati, vž(i)gati, zaž(i)gati (naspr. exstinguere): taedas O., tus L., rogum, acervos scutorum V., ignem V., Cu. zanetiti, ignis accendit Ilion H., faces accensae Ci.; z grškim acc.: accensa comas V.; z metonimičnim obj.: lucernam Ph., Sen. ph. prižgati luč v svetilki, aras, focum O. ali foculum L. ogenj zanetiti na žrtvenikih, na ognjišču, cornua L. ali armenta Sil. = vžgati šibje na govejih rogovih.

2. occ.
a) razsvetliti (razsvetljevati): luna radiis solis accensa Ci., medius cum sol accendit Olympum Sil., saevo cum nox accenditur auro (sideris) Val. Fl., gemmis galeam clipeumque accenderat auro Stat.
b) razžariti (razžarjati), razgreti, razbeliti: vapor solis accendit harenas, calor aestatis accendit oram Cu., acc. ahenum Sen. tr., aurum accenditur Plin.; z notranjim obj.: sol accendit aestūs V.

— II. pren.

1. vne(ma)ti, razvne(ma)ti, razgreti, razžariti (razžarjati): ingenium vehementius accendere S., acc. plebis animum, Bocchi animum oratione S., libidine sic accensa, ut ... S., accendis (me), quā re cupiam H., furiis accensae pectore matres V., accensa furore L., accensus irā, amore L. ali odio, iniuriā T., accendere clamore suos Cu.; acc. animos ad virtutem S. vnemati za ..., podžigati k ..., acc. ad libidinem L., Marium contra Metellum S., animos in hostem V., affectūs in amorem alicuius T., traditam Tiberio (Iuliam) in maritum T.; ret.: in multo impotentiorem rabiem accensi L. do ... besnosti razpaljeni, pesn. z dat.: acc. animos bello (za vojno) V.; abs.: pariter accendit et ardet O. razvnema (druge) in je (sama) razvneta v ljubezni, sic accensa profatur V., sensūs accensi Lucr.

2. occ.
a) vne(ma)ti, podnetiti, zanetiti, vzpodbuditi (vzpodbujati), povzročiti (povzročati): seditionem, certamen, proelium L., bellum, Martem V., spem, invidiam L., ingentem curam alicui L., iram Cu., dictis virtutem V., studia Numidarum in Iogurtham accensa S. ali studia hominum accensa in Agrippinam T. navdušenje za Jogurto, Agripino, studia pro Scipione et adversus Scipionem accensa L. duhovi, vneti za Scipiona in sovražni mu, ex quā (tribuniciā potestate) omnes discordiae accensae S. fr., acc. sitim Cu., febrem Cels.
b) netiti, (po)večati, poviš(ev)ati, množiti, (o)krepiti: spes accensa V., firmare animos minuendo metu, accedenda spe T., accendit magis animos quam minuit L., accendi magis discordiam quam sedari L., acc. vitia O., dolorem, pertinaciam, fiduciam Tyriorum Cu., delicta T., cum ... vis venti accensa esset L., acc. sitim Cels., pretium Sen. ph. ceno dvigniti (dvigovati), acetum accenditur pipere Plin.

alica (halica) -ae, f (prim. gr. ἄλιξ, ικος, ki je morda izpos. iz lat.)

1. pšeno, zlasti iz pire: Plin., alica prima Ca. čvrsto pirnato pšeno.

2. iz tega pripravljena pijača, pirnata pijača, pirničen sok: Cels., Sen. ph., Plin. iun., Mart.

3. pira sama: Cels., Plin.

aperiō -īre, aperuī, apertum

I.

1. odpreti (odpirati) (naspr. operire, claudere): fores Ter., Cu., portam C., portas Ci., ianuam O., fenestram Cels. (pren.: hanc fenestram Suet. to pot ubrati), oculos Ci., Cu., epistulam, litteras Ci. ali testamentum Suet. odpečatiti, razpečatiti, razvezati, murum cavis L. ali cutem, vulnus Cels. predreti, fundamenta templi L. ali cavernas ali specūs subterraneos T. odkriti, razkriti, izkopati, viam L. utiriti, krčiti, fontium lacūs Varr. fr. ali fontes maximos Corn. ali puteum, novas venas (aquarum) Icti. razkriti = izkopati kaj, omogočiti iztok (iztekanje); pren.: ap. fontes philosophiae Ci. ali eloquentiae Q.; refl.: valvae clausae repagulis subito se ipsae aperuerunt Ci., flos numquam se aperit nisi vento spirante Plin.; medic. (o gnojnih razjedah) predreti (predirati) se: donec ea suppurent et per se aperiantur Cels.

2. pren. odpreti (odpirati), odkri(va)ti, utirati (pot), krčiti (gozd, pot), kaj dostopno (dohodno) narediti: ferro iter S., ventus aperuit incendio viam L., mare quoque novum in Pamphyliam iter aperuerat Cu., ap. saltum L. ali saltum caedendo Cu., populus Rom. aperuit... Pontum naturā vallatum Ci. je odprl (za promet), quod pace omnis Italia erat aperta L. je bila odprta za svoboden promet, incognitum famae orbem terrarum armis aperire L., ver aperit navigantibus maria Plin., ap. Asiam regi Cu., reges et gentes T., si mors Germanici Suriam aperuisset T. ko bi mu... odprla varno vrnitev v Surijo, ap. ludum (šolo) Ci., ludum dicendi, scholam Suet., locum... asylum L. kraj kot zavetišče; z abstraktnim obj.: mihi meae pristinae vitae consuetudinem... interclusam aperuisti Ci., ap. alicui reditum ad suos Ci., locum suspicioni aut crimini Ci. ali occasionem ad invadendum L. ali insidiantibus casum T. priložnost da(ja)ti, nuditi, toreuticen Plin. ugladiti (uglajati) ji pot;
a) (čas, leto) zače(nja)ti: α) pesn.: aperit cum annum taurus V. ko Bik začne leto (ko stopi Sonce v ozvezdje Bika, se začne za kmeta novo leto). β) za cesarjev o tistih, ki so prevzeli konzulstvo prvi dan januarja, da se je leto imenovalo po njih: Plin. iun., Stat.; ap. alicui vacuos honoris menses T. nuditi komu proste mesece časti = nuditi mu proste mesece, v katere lahko vstopi kot konzul.
b) na razpolago dati (kako vsoto): quod DCCC (= 800000 sestercijev) aperuisti Ci. ep.

II.

1. na vidno mesto postaviti, (po)kazati, prikaz(ov)ati, odkri(va)ti, razkri(va)ti, razgaliti (razgaljati) (naspr. operire, tegere, contegere): aperit ramum, qui veste latebat V., unda dehiscens aperit terram (dno) V., luce aperiente aciem Cu., liquidior lux aperit hostem Cu., dies faciem victoriae latius aperuit T., cum incalescente sole dispulsa nebula aperuisset diem L., ap. corporis partes quasdam Ci., homo misericors caput aperuit Ci. se je odkril, ap. caput alicui S. fr. odkriti se komu, aperto pectore O., apertae pectora matres O.; refl. in med. prikaz(ov)ati se, pojaviti (pojavljati) se: stellae se aperiunt Ci., multa mirabiliter efficiens (stella Saturni)... tum vespertinis temporibus delitescendo, tum matutinis rursum se aperiendo Ci., quia tum occultantur, tum rursus aperiuntur (stellae) Ci., aperientur maiorum imagines Ci., aperitur Apollo (Apolonovo svetišče) V.

2. pren. na dan spraviti (spravljati), razkri(va)ti, razode(va)ti, (po)kazati, naznaniti (naznanjati) (naspr. occulere, occultare, tegere): ap. occulta quaedam et quasi involuta Ci., sententiam suam Ci., frontes hominum Ci., dementiam, suos sensus N., consilium suum, causam consilii sui, coniurationem, socios sceleris S., futura V., T., casus futuros O., errorem L., fugae causam Cu., ap. quae compererat Cu. izdati, illud maleficium non modo non occultari, sed etiam aperiri debet Ci., tota via eius aperiebatur Ci., nec uspiam ruris aperitur ille Ap. ga niso izsledili; refl. in med.: coacti necessario se aperiunt Ter. se pokažejo prav taki, kakršni so, dum se res ipsa aperiret N. bi prišla sama na dan, tum sumus incauti studioque aperimur in ipso O. Z de: si de clementia... nostra, qua in alios usi sumus, aperiemus Corn.; z odvisnim vprašanjem: quid agatur, aperiam Ci., ne se ipse aperiret, quis esset L. da se sam ne bi izdal, qualis esset, aperuit in bello N.; z ACI: cum... directae in se prorae hostes appropinquare aperuissent L., aperiens se... hominibus solere esse amicum N.; z inf.: aperuisse videbatur omnia in sua potestate esse velle N. — Od tod pt. pf. apertus 3, adv. -ē

I.

1. odprt, razkrit, nepokrit, nezakrit, nezaslonjen, gol (naspr. opertus, tectus): caput Kom., Varr. fr., Sen. ph. gola, lectica Ci., naves Ci., L. idr. „odprte“ = brez krova, latus, humerus C. ali corpora Romanorum L. ne zaslonjena, ne pokrita (s ščitom, oklepom); pesn.: aether, caelum V. jasno, vedro.

2. pren.
a) očiten, razviden, jasen: iracundiae occultae, blanditiae apertae Ci., simultates partim obscurae, partim apertae Ci., habeo rem non dubiam, sed apertam atque manifestam Ci., quid rem parvam et apertam magnam et suspectam facimus? L., aperti clamores L., quis apertior in iudicium adductus est? Ci. kot očitnejši zločinec, z očitnejšo krivdo; adv. apertē očitno, javno, vsem na očeh: dic, audacter et aperte Ci., ap. rem petere, hostem videre, adulari, mentiri Ci., resistere S., amare O., eum dolorem tulit paulo apertius Ci. je preveč kazal, facit apertissime contra legem Ci., apertissime empta praetura Ci.; apertum est z ACI očitno je, jasno je ko beli dan, gotovo je: ap. est esse aliquod numen praestantissimae mentis Ci., fuit apertum... Agesilaum Asiam Tauro tenus regi fuisse erepturum N.; subst. neutr.sg. aliquid in aperto est očitno, jasno je kaj: pauca supra repetam, quo ad cognoscendum omnia illustria magis magisque in aperto sint S., ceterum invidia in occulto, adulatio in aperto erat T.
b) (o govoru in govorniku) razločen, razumljiv, jasen: narratio Ci., Q., sit (periodus) aperta, ut intellegi possit Q., Cicero... apertus est satis Q., apertius ius populi atque legum Ci., apertis (apertissimis) verbis Ci., Gell., aperta professione Iust., aperte palamque dicere Ci., dicam apertius Ci., apertissime studium suum profiteri Ci.
c) (o mišljenju) odkrit(osrčen), ne prikrit, prostodušen (naspr. obscurus): homo, animus Ci., aperior in dicendo Ci., aperte loqui, narrare Ter., aperte scribere Ci.; v slabem pomenu = nesramno predrzen, grob, surov, robat, neprijeten, zarobljen: quid apertius? Iuv., ille, ut semper fuit apertissimus, non se purgavit Ci., apertus in corripiendis pecuniis Ci., tam aperte fallere Ter., aliquem aperte insimulare Ci. —

II.

1. odprt, nezaklenjen (naspr. opertus, clausus): apertam curiam vidit post Caesaris mortem Ci., aperto ostio dormire Ci. pri odprtih vratih; preg.: nisi, ut dicitur, apertum pectus videas Ci. odkritosrčen; odprt, prost, plan, pristopen, dostopen, dohoden: regio N., locus Ca., ante aedem Cereris in aperto ac propatulo loco Ci., loca aperta, apertiora C., campus apertus V., aperti campi O., apertissimi campi C., campi ad dimicandum aperti L., via patens apertaque L., per apertum limitem T., iter tutum apertumque Cu., vastum atque apertum mare, vastissimus atque apertissimus Oceanus C., caelum ex omni parte patens atque apertum Ci., huius domus est nostris hominibus apertissimus Ci., ne nuda apertaque Romanis Africa ab Sicilia esset L., Peloponnesus... nulli apertior quam navali bello L. Pogosto subst. apertum -ī, n plano, odprto polje, poljana, planjava: in aperto castra locare, communire L., ex aperto... vim per angustias facturas L., per apertum fugientes cervos iaculari H., apertum petere Sen. ph., ex aperto et abdito... aquarum fiet eruptio Sen. ph. s površja in iz globine; pl.: in aperta prodire Plin., naves disicere in aperta Oceani T. v morske daljave, širine.

2. met. kar se dogaja na planem (odprtem) polju: acies, proelium L. = pesn. Mars O.

3. pren. odprt, pristopen, izpostavljen čemu: aditus in templum est apertus nemini Ci., aperta beate vivendi via Ci., nihil se tam clausum... posse habere, quod non istius cupiditati apertissimum... esset Ci., parum aperti ad percipiendum animi (puerorum) Q. premalo dojemljiv duh, prim.: apertum ingenium Lact. odprta = bistra glava; haec apertiora sunt ad reprehendendum Ci. graji bolj izpostavljeno (podvrženo); (poklas.) in aperto est lahko izvedljiv(o) je, lahko je, ni treba nobenega premišljevanja niti velikega truda: vota virtusque in aperto T., in ap. deinde curatio est Cels.; z inf.: cum... hostes aggredi in ap. foret T., agere memoratu digna magis in ap. erat T. je bilo lažje.

Opomba: Star. fut. I. aperībō: Pl., Pomp. fr.

cēnsōrius 3 (cēnsor)

1. cenzorski, cenzorjev: lex Varr., Ci. cenz. odredba, s cenz. sklenjena pogodba glede davčnega, carinskega zakupa ali oddaje zgradb, cenz. zakupna pogodba, tabulae c. Ci. cenz. listine, cenz. zapiski, animadversio ali notio, notatio c. Ci. = nota c. L., Q. ali c. castigatio Plin. cenz. častni ukor (gl. cēnsor), censoriae severitatis nota Ci., edictum Suet., funus T. na državne stroške; opus c.
a) dejanje, pregrešek, ki zapade cenz. kazni: Ci., Suet., Gell., enako probrum c. Plin.
b) cenz. kazen sama: Col.

2. bivši cenzor: homo c. Ci., M. Perpenna c. N., censorius (Censorius Q.) Cato Plin.

3. pren.
a) strogo sodeč, strogo presojajoč, strogo pretresajoč: virgula Q., lima mart., manus Arn.
b) dostojen, moralen: risus, mater familias Mart. — Adv. cēnsōriē kot strog sodnik morale: aliquem velut c. reprehendere Aug.

cōnsūmō -ere -sūmpsī -sūmptum (decomp.)

I.

1. rabiti, porabiti (porabljati), uporabiti (uporabljati) za kaj, obrniti (obračati) v kaj, na kaj: non debuit is, qui dabat (sc. pecuniam), quo ille, qui accipiebat, consumeret, quaerere Ci.; večinoma z in in abl.: c. aurum in monumento Ci., consumitur pecunia in statuis, in agrorum coëmptionibus Ci., in quo (oppido) oppugnando … Athenienses mille et CC talenta consumpserant N., dolus consumitur in pecunia … et ceteris rebus Corn., plus ego laboris et operae consumo in poscendis testibus quam ceteri defensores in refutandis Ci., in aliqua re plus operis laborisque c. Ci. bolj prizadevati si in truditi se za kaj, in praediis colendis operae plurimum studiique c. Ci., cura omnis in dialecticis consumitur Ci., nequaquam satis in re una consumere curam H., in armis plurimam studii consumebat N. zelo vneto se je ukvarjal z borilnimi vajami, plura verba in castigandis matronis quam in rogatione nostra dissuadenda consumpsit L., c. famem tenera in agna Stat. lakoto (po)tešiti; pogosto s časovnim določilom v acc.: c. diem in apparando Ter., tempus in his studiis, omne tempus in litteris, adulescentiam in forensi opera, aetatem in eo studio, in eo omnīs dies noctesque consumpsi Ci., in his rebus circiter dies decem consumit C., c. aevum in curis Lucr., totum diem in uno (discipulo) Q.; redk. in bolj pesn. z in in acc.: tota in dulcīs consument ubera natos V. obilnost vimen naj uporabljajo za ljube mladiče, pharetrae pondus (= sagittas) c. in arcum Pr. porabiti težo tulca za lok = puščice postreljati, c. omne id aurum in ludos L., bona paterna in opera publica Q., in id opus ingentem pecuniam Val. Max., eam pecuniam in monumentum Dig.; inventio in sex partes consumitur Corn. se porablja = se deli na šest delov.

2. pren. (čas) porabiti (porabljati), preživeti (preživljati), prebiti, v pass. tudi miniti, preteči, poteči, izteči se: c. tempus Ci. ep., N., L., tempora noctis Pr., annos suos O., annum Sil., horas Mart., diem inter metum laboremque Cu., per ludum iocumque paene totum diem Cu., totam eam noctem inter vigilias adhortationesque Cu., aestatem in Treveris C., in hoc cum tres menses consumpsisset N. ko je bil prebil, c. omne tempus circa Medeam (pri izdelavi tragedije Medeje) T.; z abl.: horas multas saepe suavissimo sermone Ci. ep., biduum et tres noctes navigatione C., reliquum diei expediendis (apparandis) armis L., precando tempora cum blandis consumpsit inania verbis O., c. aevum bellis Lucan., dies pariter noctesque intempestivis conviviis Cu., noctem continuumque biduum potando epulandoque Suet.; v pass.: nox illa tota in exinaniunda nave consumitur Ci., hi sunt anni consumpti in quaestura Ci., magnā parte diei consumpta C., iamque dies consumptus erat, multis diebus et laboribus consumptis S., consumptā nocte V., lascivae consumpto tempore noctis O., decem diebus ad confirmandum pudorem apud Maracanda consumptis Cu., consumptus per discordiam dies T.; occ. čas (po)tratiti, izgubiti (izgubljati): multis diebus per dubitationem consumptis S.

3. (po)rabiti brez uspeha = (po)trošiti, (po)tratiti: consilium Ter., omnem vim ingenii in populari levitate Ci., multam operam frustra Ci., multa oratione consumptā S., frustra verba c. Cu., precibus consumptis violentem transit in iram O., cum mare, cum terras consumpserit, aëra temptet O. ko bo zaman iskala zavetja na morju, na kopnem, c. vires ipsa subtilitate Q., bona ingenii Q., pudor consumptus peccando Sil. izgubljena po grešenju iz navade.

II.

1. docela porabiti (porabljati), izčrpa(va)ti, izjesti (izjedati): consumptis omnibus telis gladiis destrictis impetum … faciunt C. ker so bili vse postreljali, consumptis lacrimis tamen infixus haeret animo dolor Ci. dasi so solze usahnile; pesn.: c. omnem materiam ficti (languoris) O.; ret.: quin etiam, ante quam ad me veniatur, risus omnis paene consumitur Ci. ep. se človek skoraj nasmeje, c. fidem S. fr., misericordiam Cu. mero usmiljenja izčrpati, gratiam rei nimia captatione Q., consumpsistis ignominiam T. izkusili ste, c. iram Sil.; occ.
a) použi(va)ti, zauži(va)ti, pojesti, požreti (požirati): c. pabulum, omne frumentum C., alimenta Cu., aprum vitiatum H., accisis dapibus mensas V., vis tamen illa mali postquam consumpserat omnem materiam O., confecti et consumpti cibi Ci., ibes … angues … interficiunt atque consumunt Ci., c. draconem Suet. (o mravljah), murem captum leniendae famis gratiā Val. Max., corpora perentum laniata epulando Mel.
b) s požrešnostjo, z razkošnostjo, z razsipnostjo (po)tratiti, po grlu pognati, razli(va)ti, razda(ja)ti, zapraviti (zapravljati): sumat, consumat, perdat (sc. rem meam) Ter., sperat se posse, quod adeptus est per scelus, id per luxuriam effundere atque consumere Ci., c. patrimonia Ci., rem familiarem S. fr., rapere, consumere (sc. divitias) S., munus Pr., censum equestrem Sen. ph., bona paterna Q.

2. pren. požreti (požirati) = uničiti (uničevati), razdejati, streti; (pogosto o ognju): c. classem hostium incendio Front., consumpturis viscera mea flammis Q.; večinoma v pass. consumi flammā, incendio idr. = zgoreti: Iust., ut uno tempore agger, plutei, … flammam conciperent et prius haec omnia consumerentur, quam … C., quae (aedes) priore anno incendio consumptae fuerant L., urbs incendiis vastata, consumptis antiquissimis delubris T., donec ipsa domus incendio consumpta sit Suet.; (potem o drugih stvareh): consumit robigo ferrum Cu. razje, consumitur anulus usu O. se izniči, omnibus fortunis sociorum consumptis C., nihil est operā factum, quod aliquando non conficiat aut consumat vetustas Ci., cum eam (quercum) tempestas vetustasve consumpserit Ci., de quo et ipso ambigitur, consumpseritne vocem eius instans metus, an … T. mu je glas zadušil … strah, quid non consumitis anni? Mart.; occ. (ljudi) uničiti (uničevati), pogubiti (pogubljati), pokonč(ev)ati, ugonobiti (ugonabljati), (po)daviti, (po)moriti, pobrati (pobirati), pograbiti (pograbljati), vzeti, jemati: si me vis morbi aut natura ipsa consumpsisset Ci., multos autumni pestilentia consumpsit C., duo milia militum … pestis illa consumpsit Cu., illae provinciae Scipiones consumpserunt Vell., si omnes adversum proelium consumpsisset Iust.; pesn. (šalj.): garrulus hunc quando consumet cumque H. bo ugonobil; poklas. in pesn. z abl.: totidem plagis consumimus hostem H., c. aliquem ferro Auct. b. Afr., aliquem miserabili morte Cu., se veneno Val. Max. zastrupiti se, se suspendio Val. Max. obesiti se; pass. consumi aliquā re konec vzeti (jemati), (po)giniti, umreti zaradi česa, za čim: quos vulnere ac dolore corporis cruciari et consumi vides Ci., dieque septimo et lateris dolore consumptus Ci., consumi inediā et purgationibus et vi ipsius morbi Ci., consumi morbo Ci., N., Cu., fame Ci., C., siti Hirt., senio et maerore L., hic ipso tecum consumerer aevo V. rad bi, da bi me tu pobrala skupaj s teboj starost sama = da bi tu … končal življenje, consumi senectā O., longis ab annis O., consumptus morte Tib., consumi morte per formidinem voluntariā Aur., peste Plin., acie Vell., beluarum impetu Ci.; pesn.: consumi lacrimis O. giniti v solzah.

3. storiti, da kaj izgine, v pass. = (iz)giniti v nič, razbliniti (razblinjati) se: montes, quorum altitudo totius mundi collatione (v primeri s celim svetom) consumitur Sen. ph. ne pride v poštev.

III. nase vzeti (jemati), vase spreje(ma)ti: tela omnia solus pectore consumo Sil., consumit tela clipeo Sil., viden ut iugulo consumpserit ensem Stat.

Opomba: Sinkop. obl. iz perfektove osnove: cōnsūmptī = cōnsūmpsistī: Pr., cōnsūmpse = cōnsūmpsisse: Lucr.

cornū -ūs, n, redk. cornus -ūs, m in cornum -ī, n (indoev. kor. ker kvišku moleti, štrleti; prim. gr. κέρας = kelt. karn = got. haā̆rn = nem. Horn, gr. κραγγών neka rakovica, lat. cerebrum, cervus [iz *kerasvos])

1. rog, v pl. rogovi, rogovje: Cat., Lucr., Sen. tr., Col. idr., cornu hirci V., bubulum Plin., arietinum Plin., M., alias (animantes videmus) esse cornibus armatas, alias habere effugia pennarum Ci., cornua cervi Varr. idr., cornua tauri Varr., O. ali Tauri (ozvezdja) O., dextrā cornum (tauri) tenet O., cornua iuvencorum N., boum C., torta cornua arietis V. ali Arietis (ozvezdja) Ci. poet.; pesn.: surgens in cornua cervus V. svoje rogovje visoko držeč, irasci in cornua discit ali temptat (taurus) V. svojo besnost v rogove poganjati, armenti modo dux vires in cornua sumo O., torvi in cornua tauri Sil. (prim.: ταῦροι εἰς κέρας ϑυμούμενοι Euripid.); rečne in druge bogove (poseb. Bakha) so upodabljali z bikovo glavo (z bikovimi rogovi) v znak plodnosti in obilnosti ali moči in silovitosti: gemina auratas taurino cornua voltu Eridanus V., Achelous lacerum cornu caput abdidit undis O., cornibus aureis receptis Mart. (o Renu), Bacche, veni dulcisque tuis e cornibus uva pendeat Tib., te (sc. Bacchum) vidit insons Cerberus aureo cornu decorum H., tibi (sc. Baccho), cum sine cornibus adstas, virgineum caput est O.; cornu Copiae rog (iz)obilja, med zvezde umeščeni rog koze Amalteje, iz katerega se je baje cedil nektar, podoba plodnosti in obilnosti: Gell., nam haec allata (epistula) cornu copiae est Pl.; prim.: hic tibi copia manabit ad plenum benigno ruris honorem opulenta cornu H., divesque meo Bona Copia cornu est O.; pozneje kot ena beseda Cornūcōpia -ae, f: Lact., Amm.; isto tudi cornu copiosum: Petr. Pren.: alicui obvortere cornua Pl. ali cornua vertere in aliquem Ap. ali in aliquem tollere cornua H. rogove (zobe) komu pokazati, tu (amphora) … addis cornua pauperi H. daješ revežu srce, ga opogumiš, tum (mero) pauper cornua sumit O. se opogumi, venerunt capiti cornua sero meo O. pozno so mi zrasli rožički = pozno sem se opogumil, coeperunt mihi hinc inde cornua increscere Hier.

2. occ.
a) rog, roženina (na kljunu ali kopitu): Ca., Sil., oraque cornu indurata rigent O., solido graviter sonat ungula cornu O.
b) roženica (v očesu): Plin.
c) pl. cornua škarje (rakov): Plin.
č) cornua elephanti slonovi zobje, okli: Varr., Plin.; od tod cornu Indicum Mart. slonova kost, slonovina.

3. met. iz roženine narejene stvari,
a) roženina (rog) kot kadilo ali zdravilo: cornu cervinum incendere Varr., cornu cervinum purgat, cornu bubulum combustum Cels.
b) rog = trobilo, rožnica, lovski, pastirski rog, poseb. pa bojni rog, s katerim so vojski dajali znamenja: Varr., Lucr., O. idr., ille arma misit, cornua, tubas, fasces, signa Ci., cornuque recurvo Tartaream intendit vocem V., aereaque adsensu conspirant cornua rauco V., saeva tene cum Berecyntio cornu tympana H., minaci murmure cornuum perstringis aures H., datur cohortibus signum cornuaque ac tubae concinuere T.; bojni rog je bil sprva iz živalskega roga, okovan s srebrom, pozneje pa iz pločevine: non tuba directi, non aeris cornua flexi O.; tudi rožiček, ki se je nataknil na spodnji del frigijske piščali, da se ji je ojačal glas, potem frigijska piščal sama: adunco tibia cornu, infracto (ali inflexo) Berecyntia tibia cornu O., nullo gemit hic tibicina cornu Iuv., cum tibia lumbos incitat et cornu pariter vinoque feruntur … maenades Iuv.
c) rožén lijak (livek): Col., latices infundere cornu (abl.) V.
č) rožena steklenica (za olje): cornu ipse bilibri caulibus instillat H.
d) rogova, iz katerih je sestavljen lok, zato v pl., potem tudi lok sam: flexumque a cornibus arcum tendit O., viderat adducto flectentem cornua nervo O.; pa tudi v sg.: libet Partho torquere Cydonia cornu spicula, Ascanius curvo direxit spicula cornu, spicula torquebat Lycio Gortynia cornu V., flexile cornu O., crebra Cydoneo fundebat spicula cornu Sil.
e) roženina svetilke in od tod rožena svetilka sama: Vulcanum in cornu gerere Pl., lumen per cornu transit Lucr., cornu lanternae translucidum Plin.
f) rožen odmevnik pri liri; lira je bila sestavljena iz dveh odmevnih rogov, ki sta bila spojena s kobilicama (prečnicama), na katerih so bile napete strune: in fidibus testudine resonatur aut cornu Ci., cornibus iis, qui ad nervos resonant Ci.

4. pren. rogu podobne stvari,
a) rog = mesnat izrastek, velika bradavica na čelu: tua cornu ni foret exsecto frons H.; pri Kampancih so bili taki izrastki na glavi baje precej pogosti, od tod: Campanus morbus H.
b) cornua rogovi = čopi na glavah Germanov, ki so kakor rogovi moleli kvišku: Iuv. (XIII, 165).
c) cornu ali cornua (lunae) rogova (roglja) polmeseca, lunin krajec: Ci. ap. Non., Sen. tr., Lucan., Val. Fl., Stat., nunc senescentem exiguo cornu fulgere lunam non mirarentur L., lunae se cornua complent V., nec nova crescendo reparabat cornua Phoebe O., lunaria cornua O., luna nova curvata in cornua Plin., ad cornua redire Aug. (o luni).
č) cornua rogaste ali lijakaste konice na stožčastem vrhu čelade, v katerem je tičala na več čopov razdeljena perjanica, rogovi, stožci na čeladi: rubrae cornua cristae V.; v sg.: alterum cornu galeae L.
d) zakrivljen konec jadrnice (rajne) in met. jadrnica, rajna: cornua velatarum obvertimus antennarum V., torquent cornua nautae H., ardua iamdudum demittite cornua O., navita cornua locat in arbore (na jadrnik) O., iam diductis extendunt cornua proris Lucan., cum rapidum hauriret Borean et cornibus omnīs colligeret flatus Sil.
e) slonokoščen ali zlat in poslikan glavič na paličici, okrog katere so bili omotani knjižni zvitki: candida (slonokoščene) nec nigrā cornua fronte geras (sc. lĭber) O., inter geminas pingantur cornua frontes Tib., explicitum nobis usque ad sua cornua librum et quasi perlectum … refers Mart. do … glavičev = do zadnje vrstice.
f) rokav reke: Isi, Paraetonium … quae colis et septem digestum in cornua Nilum O.
g) rt(ič), ab utroque portūs cornu moles iacimus C. in Ci. ep., promunturia, quae cornibus obiectis ab alto portum faciunt L., angustis inclusum cornibus aequor O., terrae cornua trina O., quod (iugum montis) … altero cornu in diversum litus excurrit Cu., excurrit deinde in altum vasto cornu promunturium Plin., Cnidus in cornu paene insulae posita Mel., Ambracii sinūs cornua Fl.
h) vrh, sleme, vršina gore, rtina: cornua Parnassi Stat.
i) (skrajni) konec, krilo kakega kraja: in duobus velut cornibus Graeciae (na Peloponezu in v Makedoniji) L., in cornu primus sedebat Casca L. v najbolj sprednji vrsti klopi, postquam filium in cornu scribae humiliorem fortuna sua locum obtinentem conspexisset Val. Max., iudiciis adsidebat in cornu tribunalis T., in cornibus comitii positae statuae Plin., cornibus in summis ponere membra Iuv., cornibus inter se coëuntibus fecit amphitheatrum Plin. iun., iacēre cornu sinistro (stibadii) Sid.; occ. (voj.) krilo vojske: Ter., S. idr., dextrum, sinistrum c. C., ipse a dextro cornu … proelium commisit C., (Epaminondas) alterum tenuit cornu N. je poveljeval na enem krilu, je zapovedoval enemu krilu, ipse, quo cornu rem gessit, fuit superior N., circuire hostem a cornibus L., cornua facere, extendere, diducere, producere L., dextrum, laevum navium c. Vell.; pren.: cornua disputationis commovere (k umiku prisiliti) Ci.

Opomba: Nom. sg. cornum: Varr.; acc. sg. cornum: Lucr., O., Gell., Veg., Prisc.; nom. sg. cornuum ali cornuus, od koder acc. cornuum: Isid.; nom. sg. cornus: Varr. ap. Non., od tod abl. pl. cornibus s sledečim qui (gl. zgoraj) Ci. (De nat. deor. II, 59, 149); gen. sg. cornuis: M.

dēdō -ere -didī -ditum

I. le v reklu dēditā operā = nalašč, namenoma: Pl., L., ne nos id, quod faciemus, dedita opera facere videamur Ci.

— II.

1. izročiti (izročati), preda(ja)ti: ancillas Ter., Vercingetorigem C., auctores belli L. ali discordiae Cu., Hannibalem concitorem belli Eutr., (Hannibal) verens, ne dederetur N., qui tum tribuni plebis erant, quod eorum auctoritate pax erat facta, dediti sunt L., senatum paenituit dediti principis L. se je kesal, da je kneza predal; z dvojnim acc.: multos mortales obsides d. S.; z dat.: filium carnifici Ci., aliquem vinctum (nudum Vell.) hostibus Ci., Antigono est deditus N., si quis infamem mihi nunc iuvencum dedat iratae H., d. eius rei auctores … Achaeis, noxios exposcentibus hostibus L., dedatur cupido iamdudum nupta marito Cat.; z napovedanim namenom (čemu?): orat, ne se hostibus in cruciatum dedant C., mulieri servum ad supplicium (da bi ga kaznovala) dedidit L., aliquem ad necem (da bi bil usmrčen) d. L., ad exitium dedi T., aliquem in pistrinum usque ad necem d. Ter.; tudi z dvojnim acc.: aliquem trucidandum populo d. L.

2. occ. v last izročiti (izročati), preda(ja)ti, prepustiti (prepuščati), podvreči: Vall., Suet., d. regnum, deditā Cirtā S., pueros in potestatem d. L., convenit, victi … urbem, agros, focos seque uti dederent ali si ego iniuste inpieque illos homines illasque res dedier (= dedi) mihi exposco, tum … Formula ap. L., populum Campanum urbemque Capuam, agros, delubra deûm, divina humanaque omnia in vestram … populique Romani dicionem dedimus L.; pren.: dede manūs Lucr. vdaj se; refl. in med. vdati se, preda(ja)ti se, izročiti se komu na milost in nemilost: se suaque omnia sine mora dediderunt C., sese dedere sine fraude C., Helorum atque Herbesum dedentibus ipsis recipit L. ki (ko) sta se sama predala; z dat.: praedones omnes unius huius se imperio ac potestati dediderunt Ci., d. se populo Romano C., se atque oppidum Caesari C., Athenienses se Lacedaemoniis dediderunt N., d. se hostibus L., velut hostibus se praetoribus S.; s praep.: d. se in arbitrium dicionemque populi Romani ali se prius in fidem quam in potestatem populi Romani L., ad Q. Fulvium consulem Hirpini … dediderunt sese L.; med.: bellum se cum iis, ni dederentur, gesturum L.; pogosto v pt. pf. dēditus 3 ki se je predal, kot subst. masc. v pl. podaniki, podložniki: incolumitatem deditis pollicebatur C. če bi se predali, si statim deditus traherer T. kot človek, ki se je predal, dediti victique C., L. idr.

3. pren. izročiti (izročati), prepustiti (prepuščati), izpostaviti (izpostavljati), žrtvovati, posvetiti (posvečevati): Davo ego istuc dedam iam negoti Ter., ut poëtis aurīs suas dederet Ci. da bi prisluhnil pesnikom, da bi jih rad poslušal, reum telis militum d. Ci., d. aliquem omnibus periculis Ci., ne Naevii cupiditati dedatur Ci., filiam suā manu occīdere potius, quam ea Appii Claudii libidini dederetur L., d. animum sacris L. svojo pozornost obračati na … , aliquem neci (Neci) V., O., aliquem noxae O., Sen. ph., collegam liberto T.; refl. vda(ja)ti se, posvetiti (posvečati) se: d. se doctrinae, litteris, ei studio Ci., lamentis muliebriter lacrimisque Ci., ego homo astutus ei me dedabam Ci., d. se amicitiae eorum C., se duritiae N. navaditi se trdega življenja, se non otiosis disputationibus, sed administrationibus rei publicae Q., se altioribus studiis artibusque Plin. iun.; z dvojnim acc.: d. se totum ab adulescentia Catoni Ci., se totum patriae Ci. ali rei publicae N.; tudi: voveo dedoque me pro re publica S. fr. ali d. se ad litteras Gell.; (v slabem pomenu) dedere se = čemu vda(ja)ti se, streči, služiti: qui se vitiorum inlecebris dediderunt Ci., si sese isti vitae dedidisset Ci., d. se languori desidiaeque Ci., pigritiae, voluptatibus Ci. — Od tod adj. pt. pf. dēditus 3,

1. komu vdan, privržen: auctoritati senatūs deditus Ci., populo Romano, equestri ordini d. Ci., optimus animus ac deditissimus tibi Dolabella in Ci. ep., cui (Lysidi) … sic fuit deditus (Epaminondas), ut … N.

2. čemu vdan, vnet za kaj, ki se čemu posveča, ki se s čim vneto ukvarja: deditus litteris ac studio doctrinae, studio litterarum, his studiis Ci., studiis ac litteris Sen. ph., liberalibus studiis Suet., religionibus Ci., L., lanae dedita (Lucretia) L. ki se posveča preji volne, ubi spectaculi tempus venit deditaeque eo mentes cum oculis erant L. so bile tja obrnjene misli in oči, nec studio citharae nec musae deditus ulli H., in pugnae studio quod dedita mens est Lucr.; (v slabem pomenu) čemu strastno vdan, čemu služeč, ki čemu streže: animus libidini deditus Ci., nimis voluptatibus esse deditum Ci., vita vitiis flagitiisque omnibus dedita Ci., vino epulisque dediti N. misleči le na pojedine in pijančevanja, homines violenti rebusque veneriis dediti N., homines rixis dediti N. prepirljivi, corporis gaudiis ali ventri atque somno deditus S., eo profusius … quaestui atque sumptui deditus erat S., ultra modum vino deditum esse Sen. ph., somno ciboque deditus T., uxoribus deditior Eutr.; in malā deditus vir adulterā Cat.

dolō (dolōn) -ōnis, m (gr. δόλων)

1. meč v palici, koničast meč, bodak: Sil., Suet., pila manu saevosque gerunt in bella dolones V.; pren. želo muhe, ki ga sama bahavo imenuje dolo: Ph.

2. (s)prednje jadro: dolonibus erectis altum petere L. ne z razpetimi jadri.

eĭ (hei), interj. (redko sama): joj! o joj!: ei, perii Pl., ei, video uxorem Pl., večinoma z dat.: ei mihi misero Pl., ei mihi, ei mihi Pl., ei mihi, qualis erat Enn., ei mihi, quod nullis amor est sanabilis herbis O., „ei mihi“ conclamat medioque in pectore fixa tela gerit O.

Ephesus -ī, f (Ἕφεσος) Efez, eno od 12 jonskih mest v Mali Aziji nasproti otoka Sama ob Kaistru. Sloveče je bilo tamkajšnje svetišče boginje Diane: Pl., Ci., N., L., Cu., T. Od tod adj. Ephesius 3 (Ἐφέσιος) iz Efeza, efeški: Diana Pl., Ci., L., Plin., mater Ci., pecunia C., subst. Ephesiī -ōrum, m Efežani, efeški preb.: Ci., Plin., T.

fēniculārius 3 (fēniculum) koprčev, komarčev: Fēniculārius campus Koprčevo polje, kraj v Hispaniji; meton. = Hispanija sama, ki je rodila obilo koprca: Ci. ep.

fortuītus 3 (forte: fors) naključen, slučajen, brez načrta, brez namena, nenameravan: Ph., bonum Ci., concursus atomorum fortuitus Ci., oratio subita et fortuita Ci. neutegoma in brez priprave govorjen, sermo T. slučajen pomenek, caespes H. sama od sebe ponujajoča se trata, contubernium Ph. kakor slučaj ponudi, lutum Petr., pugna Q., nihil esse fortuitum Q.; subst. n. pl. naključja, slučajnosti: fortuitorum laus Q., aderant etiam fortuita T. darovi naključja, nihil tam capax fortuitorum quam mare T. (gl. capāx). — Od tod adv. abl. n. sg. fortuītō po naključju, slučajno, nehote, na dobro (slepo) srečo: domus ardebat f. Ci., quod verbum tibi non excidit f. Ci., nequid temere ac f. agamus Ci., haec non f. accidisse C.

Opomba: Pesniki imajo zdaj fortuītus, zdaj fortuĭtus: nec fórtuītum spérnere caéspitém H., toda: nón quasi fórtuitús Iuv.

grātuītus 3, adv. abl. sg. n. grātuītō (grātīs) samo za zahvalo storjen ali delaven, brezplačen, brez plačila (povračila), nepodkupljen, zastonj, prostovoljen, nesebičen: quid? liberalitas gratuitane est an mercennaria? CI., potestis mercennarios gratuitis anteferre? CI., gr. frequentia, gr. suffragia CI. nekupljen(i), comitia CI. brez kupljenih glasov, probitas CI., caritas et amicitia gratuita est CI., parricidia gr. L. zastonj storjeni, gr. furor L. sama od sebe, „samoodsebna“, sama po sebi (besnost), odium aut est ex offensa ... aut gratuitum SEN. PH. brez povoda (vzroka), samo od sebe, „samoodsebno“, verbis parcam; gratuita sunt SEN. PH. so zastonj, so v burjo govorjene, subsellia gr. SUET. brezplačne klopi, gratuita ia circo loca SUET. brezplačni sedeži (za ljudstvo), gratuitam pecuniam dare alicui PLIN. IUN. brez obresti komu posoditi. Pogosto adv. abl. sg. n. grātuītō brez (po)vračila (dobička, koristi), brezplačno, zastonj: SEN. PH., alicui gratuito civitatem inpertire CI., causas gr. defendere CI., gr. ... malus atque crudelis erat S. brez povoda, porticum ... gratuito pinxit, cum partem eius Micon mercede pingeret PLIN., gr. quaestura concedebatur, donec ... venum daretur T., neque tamen eloquentiam gr. contingere T., gr. aut levi fenore SUET., gr. aliquem obstringere SUET. z brezobrestnim posojilom.

Opomba: Pri STAT. najdemo enkrat grātuĭtum.

habēna -ae, f (habēre) pravzaprav držalo, s katerim se kaj drži ali popušča, od tod

I.

1. jermen, in to bičev jermen: ille (turbo) actus habenā V., scuticae tremefractus habenis O.; sinekdoha bič, korobač: metuens pendentis habenae H. boječ se (na steni sužnjem v strah) visečega biča (korobača); jermen pri frači in sinekdoha frača sama: saxiferae imber habenae Val. Fl., ducta circum caput habenā Sil.; jermen pri metalnem kopju: iaculum amentare habena Lucan.; čeladin (šlemov) jermen: molles galeae habenae Val. Fl.; čeveljski jermen, (usnjena) vezalka: Gell. (13, 21, 5); pren. proga kože, ki se izreže: tenuis habena excīdenda est Cels.

2. occ. povodec, vajeti, uzda; večinoma v pl.: habenas dare Varr. fr., V. ali admittere, immitere Val. Fl. ali effundere (gl. ef-fundō) V., Sil., Front. ali excutere O. vajeti (uzdo) popustiti ali spustiti, effusis habenis Cu., effusissimis habenis L., habenas adducere, V., Val. Fl. ali comprimere Cl. vajeti (uzdo) nategniti, neque audit currus habenas V., (equus) repugnat habenis O., moderari habenas O., virides habenae Val. Fl. z bršljanom ovite vajeti (tigrov); pren.: habenas amicitiae vel adducere vel remittere Ci., orator tenet habenas animorum Ci. zadržuje duhove, irarum habenas effundere V. jezo razbrzdati, duška ji dati, furit inmissis Volcanus habenis V. divja nebrzdan, (ventorum) premere et dare … habenas V., se palmes agit laxis immissus habenis V. se razbohoti (zdivja) nebrzdana, supprime habenas, Musa O., aërii cursus suppressit habenas O. je ustavil … tek; habena = jadro: immittit habenas classi V. plove z razpetimi jadri, fluminibus immittere totas habenas O., nec moderator (navis) habenis utitur O.

3. metaf. vlada(nje), vladarstvo, vodstvo: rerum V., Sil. države, populi O., Martis, belli Sil., Latia (= Latii) habena Sil., tenendae rei publicae habenas … laxavit Eutr.

hyphen, n, indecl. (gr. ὑφ' ἕν) hifen, gram. t. t., če se dve besedi izgovarjata skupaj (= kot ena sama): Prisc.

iubeō -ēre (prvotno ioubeō), iūssī, iussum

1. (držpr. t. t.) (za)ukaz(ov)ati, odrediti (odrejati), določiti (določati), ukreniti (ukrepati), skleniti (sklepati), odobriti (odobravati), potrditi (potrjevati), prista(ja)ti na kaj: quemadmodum senatus censuit populusque iussit Ci., dicere apud populum de legibus iubendis Ci.; kot uvodna formula pri rogacijah: „velitis, iubeatis“, odvisno: „vellent iuberent“, Ci., L.; z obj.: populus id iusserat Ci. je odobril, quae scisceret plebs aut quae populus iuberet S., i. legem, bellum, societatem L., foedus Ci., regem L. prizna(va)ti, pripozna(va)ti, ei provinciam Numidiam S. prisoditi (prisojati); s predik. acc.: eum regem L. ali eum imperatorem S. odmeriti (odmerjati) za … , določiti (določati) za … ; pesn.: volucres regna iubentes O. prisojajoče mu kraljestvo; nam. acc. dē: de ea re populus iussit L., de omnibus his populum iussisse L., de pace „uti rogas“ omnes tribus iusserunt L. V tej rabi je sprva sledil pravilno finalni stavek: iubere, ut … referret Ci., iuberent, ut senatus decerneret L., iussit senatus, ut classem traiceret L., populus iussit, ut statuas Verris quaestores demoliendas locarent Ci.; šele pozneje je nastopil tukaj ACI: senatus dictatorem dici iussit L.

2. (kako dejavnost komu) naložiti (nalagati), naročiti (naročati), (za)ukazati ((za)ukazovati), zapoved(ov)ati, vele(va)ti (naspr. vetare); abs.: defessa iubendo Iuno O., non iubeo Ci., lex? iubet aut vetat Ci., lex omnis aut iubet aut vetat Q., ut iusti (= iussisti) Pl., ita ut tu iusti Ter.; z obj.: iubere neces, tributum T., quid iubeatve vetetve O., fecisse, quod iusseram Ter.; pogosto pt. pf.: iussa fuga O., poena H., iussi labores T., iussae mortis nuntius T.; subst. iussum -ī, n zapoved, ukaz, povelje: deorum immortalium iussis id fecerunt Ci., iussis parens O. ali oboediens S., iussa facere V., efficere S., iussa aspernere, abnuere T., detrectare, exuere T.; occ. odredba, odlok, ukaz: aes, in quo populi iussa esse voluit Ci., putasne, si populus iusserit, id iussum ratum atque firmum futurum Ci., perniciosa et iniusta populis iussa describere Ci.; poseb. odredba ali zapisek zdravnikov: iussa medicorum ministrare O. da(ja)ti (bolnikom), kar so odredili (zapisali) zdravniki. Sklad:

1. klas. z ACI; pri tem si je treba zapomniti:
a) če je navedena oseba, ki zapoveduje in ki se ji zapoveduje, stoji ACI act.: exire ex urbe iubet consul hostem Ci., iussit Timarchidem aestimare argentum Ci., quis te istaec iussit loqui Ter., Caesar te sine curā esse iussit Ci. ti pravi, da bodi brez skrbi, abire Cophen iubet Cu. zapove Kofenu, naj gre svojo pot, duas acies hostem propulsare, tertiam opus perficere iussit C.; poseb. v reklu: amicum valere (salvere) iubere Ci. klicati mu salve ali vale (= pozdravljati ali poslavljati se); inf. act. lahko tudi ostane, če oseba, kateri se zapoveduje, ni omenjena, ker je sama po sebi umevna ali pa ker je zapoved splošno veljavna: receptui canere iubet C. (namreč trobentačem), Verres adesse iubebat (sc. reum) Ci., consul exire ex urbe iussit Ci. (namreč tistemu, o katerem se ravno govori), pronuntiare iusserunt (sc. praecones) C., signum observare iubet (sc. milites) C.; od tod v svobodnejšem govoru sploh z inf.: sapientia iubet augere opes Ci. da naj človek … , fortitudo dimicare iubet Ci.; tako zlasti pri pesnikih in poznejših piscih: flores amoenae ferre iube rosae H., iube oculos elidere Pl., aperire deinde armentarium iussit T.
b) če oseba, ki se ji zapoveduje, ni omenjena, je treba misel obrniti oz. izraziti pass.: vocari ad se Agonidem iubet Ci., tabulas proferri iussimus Ci.
c) če zapovedujoča oseba ni imenovana, stoji NCI: ire in exsilium iussus est Ci., homines iubentur abire Ci., consules iubentur scribere exercitum L. konzuloma se naroči, dare vela iubemur O.
č) seveda stoji tudi tukaj inf. pass., če oseba, ki se ji zapoveduje, ni omenjena: locus lautiaque legatis praeberi iussa L. bil je izdan ukaz, da naj se …

2. V vulg. govoru (kot v. imperandi) s finalnim stavkom: iubebat, bonum haberet animum T., iube maneat Ter., Ucubim iussit incenderent Auct. b. Hisp., legati … iubebant, vel obsides daret L., iubet, depositis impedimentis sarcinisque expediti certarent T., iube famulos, apparent Pl., herus me iussit Pamphilum hodie observarem; večinoma z veznikom: iubeto, ut certet Amyntas V., iussit, ut naves Euboeam peterent L., ut puellas curent, conforment, iube Afr. fr., sive iubebat, ut facerem quid, sive vetabat H., aegrum iubet, ut sit animo bono Ap., hoc tibi erus me iussit ferre … atque ut mecum mitteres Phoenicium Pl., alter consul cum Bois iussus bellum gerere; alterum (consulem) ut mitteret Romam L., iubet sententiam ut dicat suam Ter., quo (praecepto) iubemur, ut quoties possumus de omnibus legis verbis controversiam faciamus Sen. ph., quod ne fieret, consules amicique Pompei iusserunt Hirt., qui iubet, ne fallas mercennarium Aug., obtestor, iubeas, ne citus impetus arsurum mediis inferat ignibus Prud. Poznejša latinščina sklada ta glag. celo z dat. (analogno po glag. imperare): Britannico iussit, exsurgeret T., quibus iusserat, ut resisterent T., Hercules Patitio ac Pinario sacrorum custodibus iussit, ne mulierem interesse permitterent Macr.; podobno: scribae interroganti, quid fieri signis vellet, iussit L.

Opomba: Star. cj. pf. iūssim, iūssis Pl., iūssit Rogatio vetus ap. Fest., Ci.; fut. II. act. iūssō: Pl., V., Sil. Sinkop. pr. iuben = iubesne: Pl.; pf. iūstī = iūssistī Pl., Ter.; inf. pf. iūsse = iūssisse: Ter.

lēmma -atis, n (gr. λῆμμα)

I. podmena, mnenje, domneva, premisa (prednji stavek, prorek) v sklepu (silogizmu): Gell., Don. —

II. predmet, snov, tema kakega spisa: Plin. iun. Od tod

1. nad kako pesmijo napisana vsebina, napis, naslov: Mart., Aus.

2. pesem sama, poseb. epigram, puščica, napis(nica): Mart., Plin. iun.

3. pravljica, pripovedka, bajka,: nutricis lemmata Aus.

lēna -ae, f (menda izpos. iz gr. ληναί= βάκχαι bakhantke)

1. zvodnica: Dig., Lact., mater lena Pl., improba l. O., l. anus O. stara zvodnica, callida Tib.

2. metaf. zvodnica, vabilka, vabiteljica = ki privablja (mami) k ljubezni, grehu: Ambr., Cl., non vides, quam … quasi sui sit lena natura? Ci. kako … ljubimka tako rekoč sama s seboj, multis vox sua lena fuit O.