mantō -āre (frequ. k manēre) osta(ja)ti, stanoviten osta(ja)ti, držati se česa, čakati: Fest., P. F.; abs.: manta, iam hic ero Pl., in eādem mantat malitiā Caecil. ap. Non.; z acc. personae čakati, pričakovati koga: herus nos apud aedem Veneris mantat Pl.