Franja

expoliō¹ -īre -īvī -ītum

1. izgladiti, ugladiti, ličiti, očistiti, pobarvati, poslikati: Plin., Q., libellus arida pumice expolitus Cat., nullā malā re esse expolitam muliebri Ter. ličena, poliri, expoliri (med.) Pl., aedes quom extemplo sunt paratae, expolitae Pl., expolitus paries Vitr., domus expolita eleganter Vitr. lično poslikana. Klas. le

2. pren. ugladiti (uglajati), (iz)likati, (iz)omikati, izobraziti (izobraževati), izučiti: expoliunt, docent litteras, iura, leges Pl., quis Dionem … doctrinis omnibus expolivit? Ci., nox te … expolivit hominemque reddidit Ci., omni vita atque victu excultus atque expolitus Ci., fere non difficile est invenire, difficillimum vero est inventum expolire Corn., expolire quasdam artes Lucr., orationem Q. — Od tod adj. pt. pf. expolītus 3 uglajen, gladek in svetel, čist, okrašen: dens expolitior Cat., frumenta expolitiora Col. čistejša, villae expolitissimae Scipio ap. Gell.

per-fōrmō -āre (per in fōrmāre) popolnoma izobraziti (izobraževati), izučiti: ad malum performantur Tert.

per-callēscō -ere -calluī (per in callēscere)

I. intr. „docela debelokožen postati, dobiti povsem otrdelo kožo, povsem okoreti“; metaf.

1. neobčutljiv (otrpel, brezčuten, otopel) posta(ja)ti: nescioquomodo usu iam obduruerat et percalluerat civitatis incredibilis patientia Ci.

2. dodobra spametovati se, zelo previden posta(ja)ti, koga kaj dodobra izučiti: usu rerum Ci. —

II. trans. dobro se (na)učiti česa, dodobra se seznaniti (seznanjati) s čim, v pf. dobro umeti (znati, poznati) kaj, vešč biti česa: quinque et viginti gentium linguas Gell., leges nostras decemvirales Gell.