fēmina -ae, f (gl. fēlō) pravzaprav = „doječa“, od tod
1. žena, ženska (glede na spol; mulier je (omožena ali neomožena) ženska glede na doletnost): et marīs deos et feminas esse dicitis Ci., feminas in virorum conventum prodire cogis Ci., feminae puerique L.; z apozitivnim subst.: femina turba Pr. ženska tolpa, tolpa žensk, f. Ligus T. ligurska ženska, Ligurka; kolekt.: de femineo reparata est femina iactu O. ženski spol; kot psovka nemožatemu možu = baba: Cu., Iust.
2. (o živalih) samica: lupus f. Enn. volkulja, canis f. Pl., Varr., Iust. psica, anguis f. Ci., porcus f. Ci. svinja, bestiae aliae mares, aliae feminae sunt Ci., femina iuncta suo tauro O. krava, sequitur sua femina cervum O. košuta, piscis f. Plin.
3. ženska rastlina ali ženski dragulj: Plin.
4. pren.
a) gram. ženski spol: Q.
b) arhit. cardo f. blazinica, šiška, kozica: Vitr.