-
Bacis (tudi Bacchis in Pacis), acc. -cim Bakis, Bakhis, Pakis, bik z ovnasto volno menjajoče se barve, ki so ga častili v gornjeegipt. Hermontiju: Macr.
-
Bactra -ōrum, n (Βάκτρα)
1. Baktre (zdaj Balkh), glav. mesto pokrajine Baktrije ob srednjem toku reke Oksa: H., Cu., Amm.; met. preb. tega mesta, Baktrijci: victor … secum Bactra vehit V. — Soobl. Bactrum -ī, n Bakter: Plin.
2. pokrajina Baktrija: Cu. — Od tod subst. Bactrī -ōrum, m Baktrijci, preb. mesta Bakter, ali Baktrijci, preb. pokrajine Baktrije ali Baktrijani: Varr. fr., Mel., Plin.; adj.
a) Bactrius 3 baktrski, iz Bakter: Bactrius Halcyoneus O.; subst. Bactria -ae, f Baktrija, ena od vzhodnih pokrajin perz. kraljestva (zdaj Balkh): Plin.
b) Bactriānus 3 (Βακτριανός) ali baktrijski: arx Cu., regio ali terra Cu. = Bactria = subst. α) Bactriāna -ae, f (sc. terra ali regio; Βακτριανή) Baktrija, Baktrsko: Plin. β) Bactriānī -ōrum, m Baktrijci, preb. Bakter: Cu., Plin., T.; met. = Bactriana: Cu., v istem pomenu tudi kolekt. sg. Bactriānus -ī, m: Rhamsen Libyā … et Persis et Bactriano ac Scythā potitum T.
c) Bactrīnus 3 baktrijski: camelus Ap.
-
bactropērīta -ae, m (gr. βακτροπηρίτης) s palico in bisago (opremljen): Hier. (o cinikih).
-
Bactrus (Bactros) -i, m (Βάκτρος) Bakter (zdaj Balkh-ab), reka pri Baktrah, Oksov pritok: Cu., Lucan.
-
bācula (bāccula) -ae, f (demin. bāc[c]a) jagodica: Plin., Arn., Cael.
-
baculum -i, n ali redkeje (pri pozn. avtorjih) baculus -i, m (prim. gr. βάκτρον, βακτηρία palica, lat. imbēcillus slaboten, „nepodprt“) palica, drog, kol: summa papaverum capita (mahove vršičke) baculo decutere L., baculum agreste O., baculo, quem dextra gerebat O.; pastirska palica: pastor baculo innixus O.; liktorska palica: lictor … converso baculo (pri nekaterih bacillo) oculos misero tundere vehementissime coepit Ci.; avgurska palica = lituus: augur dextra manu baculum sine nodo aduncum tenens L.; žezlo: argenteo baculo Fl.; poseb. žezlo gledaliških kraljev: elapsum baculum cito resumere Suet.; oporna palica pri hoji, zlasti slepca ali invalida, hodaljka, bergla: Fl., baculum aureum inclusum corneo L., minus baculo eget crus Cels., innitens baculo O., Sen. rh., innixa baculo senectus Sen. ph., caecorum baculum fuit Hier.; od tod kot značilnost cinikov: pera et baculum Ap., pera, baculus Aus., hunc novi cum baculo peraque senem Mart.; cepec: baculis excutere spicas Col.; zapah: Vitr.
-
Badia -ae, f Badija, mesto v betski Hispaniji: Val. Max.
-
badissō -āre (gr. βαδίζω) korakati, stopicati: Pl.
-
bādītis -tidis, f bot. = nymphaea: Marc.
-
badius 3 (kelt.) rjav kakor kostanj, kostanjev, kostanjeve barve: Varr. ap. Non., Isid.
-
Baduhennae lūcus Baduhenin gozd v vzhodni Friziji: T.
-
Baebius 3 Bebij(ev), ime (nomen) rim. plebejskega rodu. Poseb.
1. L. Baebius Dives Lucij Bebij Bogati, pretor l. 189: L.
2. Cn. Baebius Tamphilus Gnej Bebij Tamfil, tr. pl. l. 204, pretor l.199, konz. l.186, in njegov brat M. Baebius Tamphilus Mark Bebij Tamfil, pretor l. 192, konz. l. 181: L., Val. Max.
3. C. Baebius Sulca Gaj Bebij Sulka, tr. pl. l. 111, podkupil ga je Jugurta: S.
4. Baebius Massa Bebij Masa, sloviti ovaduh v Domicijanovem času: T., Plin. iun. Kot adj.: lex Baebia (de praetoribus creandis) L. (= Marka Bebija) zakon.
-
Baecula (Baecyla) -ae, f (Βαίκυλα) Bekula (Becila), oretansko mesto v betski Hispaniji: L.
-
Baetasiī -ōrum, m Betazijci, ljudstvo v belgijski Galiji: T.
-
Baeterrae, gl. Beterrae.
-
Baetis (ali Bĕtis pri Paul. Nol.) -is, acc. -im ali -in, abl. -e ali -ī, m (Βαῖτις) Betis (arab. izvora = „velika reka“), glav. reka južne Hispanije (zdaj Guadalquivir): L., Plin. idr. Od tod
1. adj.
a) Baeticus 3 betski, ob Betisu (ležeč): provincia Baetica (Βαιτική) Col., Plin., T. Betska pokrajina v jugozahodni Hispaniji (zdaj Andaluzija in del Granade), znamenita po obdelavi volne, Baeticae lacernae Mart. iz betske volne, aër Iuv.; subst. Baetica -ae, f = provincia Baetica, Betika: Mel., Plin.; Baeticī -ōrum, m Betičani: Plin. iun.
b) Baeticātus 3 v betsko volno oblečen: Mart.
c) Baeticola -ae (Baetis in colere) ob Betisu bivajoč: viri Sil.
č) Baetigena -ae (Baetis in genere = gignere) ob Betisu rojen: viri Sil.
2. subst. Baetūria -ae, f (Βαιτουρία) Beturija, severozahodni del betske Hispanije med Betisom in Ano (Anas): L., Plin.
-
baetō, slabše bētō, -ere korakati, stopati, hoditi: Pac. et Varr. ap. Non. — Soobl. bītō -ere: Pl., Luc.
-
baetulī (bētulī) -ōrum, m (gr. βαίτυλοι) izpodnebni kamni, izpodnebniki: Plin.
-
Baetūria, gl Baetis.
-
Baga, gl. Vaga.