Franja

Schoene͡us -eī in -eos, m (Σχοινεύς) Shojnêj, kralj v Bojotiji: HYG. Od tod adj. Schoenēius 3 Shojnêjev, shojnêjski: Schoeneia virgo ali samo Schoenēia -ae, f: O. Shojnêjka, Shojnêjevica = Shojnejeva hči Atalanta; patron.

1. Schoenēis -idis, acc. -ida, f Shojnêida = Atalanta: O. ali

2. Schoenis -idis, acc. -ida, f Shojnída = Atalanta: SID.

scholāris (scolāris) -e (schola)

1. šolski: murmur PRUD., declamatio HIER., inchoamenta M.

2. k cesarski telesni straži (gardi) sodeč; od tod subst. scholārēs -ium, m cesarski telesni stražarji, cesarski osebni stražniki, cesarska garda: COD. TH., COD. I.

scholasticus (scolasticus) 3 (tuj. σχολαστικός) k šoli (poseb. govorniški šoli) sodeč, šolski, govorniški (retorski): aures VARR. AP. NON., lex PLIN. IUN., materia Q., controversiae Q., T. v govorniških šolah obravnavane (razpravljane, predstavljane), declamationes GELL. Od tod subst.

1. scholasticus -ī, m
a) dijak, učenec; poseb. govorništva: VARR. FR., PETR., Q. idr., contentus scholasticorum clamoribus T., annum sexagesimum excessit et adhuc scholasticus est PLIN. IUN.
b) učitelj (profesor) govorništva, govorniški učitelj, šolski govornik, retor: SEN. RH., PLIN. IUN. idr., ne scholasticus existimaretur SUET.; kot psovka = šolski neslanec, muhovec, pikolovec, (šolski) pedant: PETR., heus tu, scolastice AP.
c) pri pravdanju izkušen retor: COD. TH.
d) sploh učenjak: P. VEG., HIER., poseb. slovničar: V. (Catal.).

2. scholastica -ōrum, n govorniške vaje (declamationes) ali prepirke (namišljeni prepiri) (controversiae) v govorniških šolah, šolska predavanja: SEN. RH., in scholasticis Q.

Sciathus (L., SEN. PH., PLIN.) in Sciathos (MEL., VAL. FL.) -ī, f (Σκίαϑος) Skíat, otok v Egejskem morju severno od Evboje.

scindō -ere, scidī, scissum (indoev. kor. *sk(h)eid-, *sq(h)eid-, *sq(h)eit-, *sk(h)id-, *sk(h)it- (raz)kalati, (raz)cepiti, ločiti; prim. skr. chinátti odrezuje, cepi in chidráḥ luknja, gr. σχίζω kalam, cepim, σχίδη in σχίζα poleno, lat. scandula in scindula [od koder izpos. stvnem. scintula skodla, nem. Schindel in sl. skodla], sl. cediti, čist, lit. skiedžiu ločim, skiedrá = let. skaida treska, stvnem. scīt = nem. Scheit, got. skaidan = stvnem. sceidan = nem. scheiden)

1. (raz)parati, trgati, raztŕgati (raztrgováti, raztrgávati), pretŕgati (pretrgávati), (s)trgati, cepiti, razcepiti (razcepljati), (raz)kalati, (raz)klati, (s)cefrati, siloma (s silo) ločiti (ločevati), deliti, oddeliti (oddeljevati), razdeliti (razdeljevati), razdvojiti (razdvajati), razdreti (razdirati), (iz)puliti, (iz)trgati, izdreti (izdirati), (iz)ruvati: ACC. AP. CI., ACC. AP. GELL., AFR. AP. PRISC., ENN. AP. PRISC., PL., TIB. idr., epistulam CI. EP., vestem LUCR., scissa vestis L., V., PR., scindere vestes de corpore PR. strgati, scindat haerentem coronam crinibus immeritamque vestem H., scissae capillos (gr. acc.) cum veste O., scissā tunicāque comāque O., scissa palla V., scissa comam (gr. acc.) V. z razmršenimi (ipd.) lasmi, scindere crines V., O. (raz)mršiti, scissa genas (gr. acc.) LUCAN. z razpraskanimi lici, scindent ... corda canes, viscera scissa O., scindere latus flagello O. ali corpus ictibus SIL. (raz)mrcvariti, quercum cuneis, trabes cuneis et fissile robur ali fissile lignum V., terque quaterque solum V. ali aequor ferro (s plugom) V. ali terram vomere O. razgrebsti (razgrebati), razri(va)ti, (z)orati, scissa ad Manes humus MART. razrita, izkopana, scindere loca SEN. TR. (raz)orati, zorati, scissa vallis SEN. TR. razgrebêna (razgrêbena), scissum vallum C., L. izdiraje razdreti, podreti gradbene kole, vallum ferro V. predreti, rabiti, podreti, razdejati, scindere ... altera puppis (sc. parat) aquas O. deliti, rezati, ictu remorum scindere freta O., tellurem mare scindit LUCAN. trga, pretrgava, scindere chelyn STAT. (o čemernem igralcu) premočno zadirati prste v liro, premočno udarjati na strune lire, labra scinduntur Q. se na široko odpirajo, pons a tergo eius scinditur LACT. se razdre, se podre, scindere agmen T. prodreti skozi ..., razbiti, agmine ... silvam ... limitemque T. (zevg.) = prodreti skozi hosto in odpreti pot; pesn. s prolept. obj.: medii per maxima Nerei stagna viam scindere V. delati (utirati) si pot; inducta cicatrice scindit (nam. scinditur) vulnus LACT. se predre; occ. (o razrezovalcu jedi pri pojedinah) rezati, razrézati (razrezávati, razrezováti), razkósati (razkosávati), sekati, razsékati (razsekávati, razsekováti), (raz)trančirati: aves in frusta, opsonium SEN. PH., od tod meton. (jedi) pred goste ali na mizo postaviti (postavljati): nihil scicidisti (gl. opombo spodaj) MART.; preg.: paenulam alicui scindere (gl. pod paenula).

2. med. scindī in refl. scindere se (raz)trgati (raztrgavati, raztrgovati) se, (raz)cepiti (razcepljati) se, (raz)deliti (razdeljevati) se, (s)trgati se, (s)cefrati se, (raz)klati se, ločiti (ločevati) se, iti na dvoje, razdvojiti (razdvajati) se ipd.: iam vincula scindi coeperunt CU., omnis Italia scinditur in duo promunturia S. FR., scinditur in geminas partes circumfluus amnis O., omnis odor, fumus, vapor atque aliae res consimiles ... scinduntur per iter LUCR., flamma scinditur in partes LUCAN., vagus (sc. Nilus) in plura scinditur flumina SEN. PH., scindit se nubes V. se pretrga, se razide, se razprši, scindit se aqua V.

3. metaf.
a) (raz)mrcvariti, srce (raz)trgati komu: quem ... quavis scindunt cuppedine curae LUCR.
b) refl. in med. (raz)cepiti se, (raz)deliti se, razdvojiti (razdvajati) se: AMM. idr., genus amborum scindit se sanguine ab uno V., scidit deinde se studium Q., scinditur incertum studia in contraria volgus V., sententia discors scinditur STAT., naturalis philosophiae pars scinditur in duo SEN. PH., in duas factiones scindebantur T., hae (sc. stellae) in numerum scissae sunt MACR.
c) (s silo, siloma, nasilno) trgati, pretrgati (pretrgovati, pretrgavati), prekiniti (prekinjati), razdreti (razdirati): si fletu scindentur verba O., vox scinditur Q., florentesque manu scindit Atropos annos STAT., ut (sc. actio) noctis interventu scinderetur PLIN. IUN., scindere necessitudines PLIN. IUN., amicitiam HIER.
d) (po)rušiti, (raz)rušiti, razdejati, razde(va)ti, pokonč(ev)ati, uničiti (uničevati), ukonč(ev)ati: scindunt proceres Pergamum PL., in utraque re analogiam scindere Q.
e) (= rescindere) zopet (u)raziti, znova raniti = ponoviti, obnoviti: ne scindam ipse dolorem meum CI. EP. – Od tod adj. pt. pf. scissus 3

1. razcepljen, razklan, prerezan, razparan, prepokan, prepokel, razpokan, cepek: cervis tantum scissae aures ac velut divisae PLIN., alumen COL. vlaknati (= alumen scissile; gl. scissilis), genae PR. zgrbančena, nagubana, gubasta, venter MART. naguban, poln gub, vraskav; subst. scissum -ī, n razporek, reža, špranja, (raz)poka, prepoka, napoka, poklina, raztrg, pretrg: scissa protinus reficit PLIN.

2. metaf. pretrgan = vreščeč, cvileč, vreščav: scissum genus vocum CI.

Opomba: Star. reduplicirani pf. scicidī: ACC. AP. PRISC., AFR. AP. PRISC., ENN. AP. PRISC., NAEV. AP. PRISC., MART.

sciō -īre, scīvī in sciī, scītum (indoev. kor. *sq(h)ēi- (*skhēi-), razširjen iz *seq- (prim. secō, scindō) ločiti, razločevati; prim. skr. chyáti odrezuje, gr. σχάω, σχάζω razim, cepim, lat. scīscō in od tod scītum, plēbi-scītum, scītus 3, stvnem. skēri = lat. sagax)

I. vedeti, znati, poznati, imeti vedenje (vednost), razumeti, (i)zvedeti (naspr. arbitrari, opinari); abs.: scies TER. (z)vedi, ut sis sciens TER. da veš, da boš vedel, aliquem scientem facere PL., TER. komu dati vedeti, komu dati na znanje, scio TER. (iron. =) seveda, statim fac, ut sciam CI. EP. daj mi takoj vedeti, sicut omnes sciunt CI., quem (sc. Catonem), ut scitis, unice dilexi CI., fecit id nec imperante nec sciente domino CI. tako brez ukaza kot tudi brez vednosti gospodarja, nihil facilius scitu est L.; brezos.: nondum lucebat, cum Ameriae scitum est CI. ko se je (že) vedelo, si scitum esset PETR. ko bi se vedelo; z obj.: PL., TER. idr., nemo omnia potest scire VARR., scire istarum rerum nihil CI., quam (sc. rem) triduo sciturus es CI. boš (z)vedel, scituros id hostes ratus L., quod sciam KOM., CI., PS.-Q. (vsaj) kolikor (jaz) vem, (vsaj) po mojem vedenju, quod scio, omne ex (od) hoc scio PL., quasi, si quid aliquando scio, non ex isto soleam scire CI.; v pass.: an vero nihil certum sciri possit CI., id de Marcello aut certe de Postumia sciri potest CI. to je mogoče izvedeti od Marcela ...; z de (o kom, čem): cum is, qui de omnibus scierit, de Sulla se scire negarit CI.; z ACI: AFR. AP. NON., CA. AP. FEST., TER., C. idr., scimus Atilium appellatum esse sapientem CI., scire licet hunc (sc. puerum) lumen quondam rebus nostris dubiis futurum L. treba vedeti, proinde sciatis licet aut intraturum me urbem aut oppugnaturum CU. vedite, pomnite to, qui ... totam hereditatem sciens ad se non pertinere possidet G.; subj. je treba dostaviti v mislih: scio tibi ita placere CI.; brezos.: haec scitis omnes usque adeo hominem in periculo fuisse, quoad scitum est Sestium vivere CI.; v pass. z NCI: Christus scitur vocis simplicis iussione ambulatum dedisse contractis ARN. o Kristusu (za Kristusa) se ve, da je ...; z odvisnim vprašanjem: PL., TER., CAECIL. AP. CI., CAECIL. AP. NON. idr., cum sciatis, quo quaeque res inclinet CI., haud scio, mirandumne sit C., quid rei esset, nemo satis pro certo scire L., scimus, ut impios Titanas ... fulmine sustulerit H., scire velis, mea cur ingratus opuscula lector laudet H., haud scio an (gl. an); pesn. z ind. v odvisnem vprašanju: scio quid ago PL., scitin (gl. opombo spodaj) quid ego vos rogo? PL., plus scis, quid opus facto est TER.; elipt. (kot grožnja, pretnja): at scin (gl. opombo spodaj) quo modo ali quomodo? PL. ali veš, kako (te bom ...)?; z relat. objektnim stavkom: nam te scientem faciam, quidquid egere TER., nec scit, quod augurem decet CI. –

II. vedeti =

1. ume(va)ti, razume(va)ti kaj, znati, poznati, poznavati, biti izvéden v čem, biti kvalificiran za kaj, biti izvedenec (strokovnjak) za kaj, vešč biti česa, čemu, na katerem področju; včasih tudi = moči: CAECIL. FR., TIT. AP. NON. idr., omnes linguas PL., litteras CI., si unam litteram Graecam scisset CI., artem H., musicam VITR.; v pass.: ars earum rerum est, quae sciuntur CI.; z de: de legibus instituendis, de bello, de pace ... Lycurgum aut Solonem scisse melius quam Hyperidem aut Demosthenem CI.; z inf.: Q. idr., scisti (gl. opombo) uti foro TER. znaš (naučil si se) oditi v svet, predati se svetu, lansirati se v javnost, quae (sc. lex naturae) vetat ullam rem esse cuiusquam nisi eius, qui tractare et uti sciat CI., vincere scis, Hannibal L., libertatem nec spernere nec habere sciunt L., si sciret regibus uti H.; inf. je treba v mislih dostaviti: scire (sc. canere) fidibus TER. znati brenkati, biti vešč igranja na strune, biti dober brenkalec (brenkač), Latine (sc. loqui) scire CI.

2. uvideti (uvidevati), sprevideti (sprevidevati), (jasno) spozna(va)ti, doje(ma)ti, dobi(va)ti vpogled (uvid) v kaj, zavesti se česa, zavedeti (zavedati) se česa, ovesti (ovedeti) se česa, opaziti (opažati) kaj: cor dolet, quom scio, ut nunc sum atque ut fui PL.; z ACI: scivi extemplo rem de compecto geri PL., eum vos esse meum servum scitis? PL.

3. scire aliquem poznati koga, poznati se s kom: AP., TERT.

4. scires menil bi, rekel bi (sc. ti, človek): PETR., SUET., scires (sc. eam) a Pallade doctam O., scires non ibi genitum M., Curium PLIN.

5. (neklas. nam. scisco) odločíti, odlóčiti (odlóčati, odločeváti), skleniti (sklepati): tribunus rogationem ferret sciretque plebs, ut ... L., lex scit DIG. – Od tod adj. pt. pr. sciēns -ēntis, adv. scienter

1. vedeč, vedoč, vedé, vedoma, ob (moji, tvoji itd.) vednosti, ob (mojem, tvojem itd.) vedenju (naspr. insciens, imprudens, ignoranter): CAECIL. AP. NON., (kot adv.) AUG. idr. prudens sciens TER., prudens et sciens CI., me sciente PL., te sciente CI., nullum a me sciente facinus occultari CI., ut offenderet sciens neminem CI., calumniari sciens non videatur CI.

2. izvéden v čem, na katerem področju, vešč česa, čemu, izkušen, razgledan, mnogoveden, vednost (poznavanje) imajoč, dobro poznavajoč, znanje imajoč, poznavalski, poznavalen, strokovnjaški, strokoven, seznanjen s čim, spreten, izkušen, subst. izvedenec, veščak, poznavalec, znalec, strokovnjak, vedež; abs.: vites pampinari, sed a sciente VARR., quis hoc homine scientior umquam aut fuit aut esse debuit? CI., scientior venefica H., tu scientior eris praeceptorum artificio CORN., quae scientissimo gubernatore utitur CI., sit oportet idem scientissimus COL.; adv.: scienter tibiis cantare N., scienter dicere CI., neminem in eo genere scientius versatum Isocrate CI., rationem hius operis scientissime exponere CI.; z gen.: VARR., VELL., LACT. idr., belli, locorum, regionum S., citharae, pugnae H., iuris T., linguae Latinae T., GELL., divini AP. vešč vedeževanja, scientissimus rei publicae gerendae CI., scientissimi rerum AMM. filozofi, modroslovci; z inf.: Q., flectere equum sciens H.; z odvisnim vprašanjem: sciens, quid sit pugna Q.

Opomba: Skrč. obl. iz pr. debla: scīstī (= scīvistī): TER., O.; scīssem, scīssēs, scīsset, scīsse (= scīvissem itd., scīvisse) nav. pri: CI. idr.; sinkop. star. impf. scībam, scībās itd.: KOM., CAT., LUCR.; star. fut. I. scībō, scībis itd.: KOM., CA.; scībitur: PL.; scin (= scīsne): KOM., scītin (= scītisne): PL.; imper. scītō (ne scī), scītōte (ne scīte, ki se najde le pri O.).

scīpiō -ōnis, m (gl. cippus, cipus) dragocena, umetniško izdelana palica, zlasti kot znamenje dostojanstva: PL., CAT., PLIN.; poseb. scipio eburn(e)us slonokoščena palica, ki so jo nosili kralji, viri triumphales, v času cesarjev pa tudi tudi konzuli in konzularji: VAL. MAX., SERV., AMM. idr., M. Papirius ... dicitur Gallo ... scipione eburneo in caput incusso iram movisse L. Take palice so Rimljani podarjali kraljem: (sc. Scipio) Masinissam ... sella curuli et scipione eburneo ... donat L. – Kot nom. propr. Scīpiō (pesniki, npr. SIL. in LUCAN., merijo tudi Scīpiŏ) -ōnis, m Scípio, Skípio (Scipión, Skipión), priimek Kornelijevega rodu (gl. Cornēlius). Od tod

1. Scīpiadās (LUC. AP. FEST., LUCR.) in Scīpiadēs (CL., MACR.) -ae, m (analogno po patron. tvorjena beseda) član rodu (rodbine) Scipiónov (Skipiónov), Scipiád (Skipiád), Scipioníd (Skipioníd): H., PR.; v pl. Scīpiadae: V. (Culex), SIL.; gen. Scīpiadum: CL.; acc. -as: V., SIL., CL., geminos, duo fulmina belli, Scipiadas V. oba Scipiona (Afričana, Afriška).

2. Scipiōnāriī -ōrum, m scipionáriji (skipionáriji), Scipiónovi (Skipiónovi) pristaši, privrženci: VARR.

Scīrōn -ōnis, m (Σκείρων, Σκίρων) Skíron

1. mitološki zloglasni razbojnik na skalovju med Atiko in Megarido, ki ga je Tezej ubil: O., MEL., STAT., GELL., CL. Od tod adj.
a) Scīrōnis -idis, f (Σκειρωνίς, Σκιρωνίς) Skíronova, skíronska: petrae SEN. TR.
b) Scīrōnius 3 Skíronov, skíronski: saxa MEL., PLIN. ali rupes CL. Skíronovo skalovje (na Istm(os)u).

2. epikurejec, Ciceronov sodobnik (pisan tudi Siron, Scyron, Syron): CI., V. (Catal.), DON., SERV.

3. oster severozahodni veter (severozahodnjak), ki je pihal s Skironovega skalovja na Istm(os)u: SEN. PH., PLIN., SUET. FR.

scirpus ali sirpus -ī, m (morda etr. beseda)

1. biček, bica, loček, loč, sita (bičje, ločje, sitje): PL., PLIN.; preg. (ker biček nima kolenc) in scirpo nodum quaerere ENN. AP. FEST., PL., TER. „na bičku iskati kolence“ = iskati oz. najti težave tam, kjer jih ni.

2. pletenina iz bičja, od tod metaf. uganka: quae Graeci dicunt „aenigmata“, hoc genus quidam ex nostris veteribus „scirpos“ appellaverunt GELL.

scīscitō -āre (–) -ātus (intens. k scīscō) poizvedeti (poizvedovati), povprašati (povpraševati), vprašati (vpraševati), spraševati: PL., AUG., AMM. pogosto kot dep. scīscitor -ārī -ātus sum skušati izvedeti, poizvedovati, povpraševati po čem, spraševati, raziskovati, proučevati, iskati, odkrivati, izsledovati; abs.: Q., GELL. idr., elicuit comiter sciscitando, ut fateretur L., Epicharis quaedam, incertum, quonam modo sciscitata T. kako da je bila poizvedela, od kod da je bila vedela za to; sciscitare aliquid: PETR., GELL. idr., consulis voluntatem L., imperia ducum, alicuius consilium T., cura diversa (kaj da se godi na sovražni strani) sciscitandi T.; sciscitare aliquid ex aliquos skušati izvedeti kaj od koga, povpraševati koga za kaj, spraševati koga o čem: Epicuri ex Velleio sciscitabar sententiam CI.; z de glede, zaradi, zavoljo koga, česa: de uno quoque nostrum sciscitantur omnes CI., sciscitare de victoria CI.; sciscitare aliquem vprašati (vpraševati) koga: sciscitatum deos descendunt L., ut singulos sciscitaretur SUET.; z odvisnim vprašanjem: TER., PETR., SUET. idr., timens sciscitari, uter Porsinna esset L., ut respiceret Burrum et sciscitaretur, an militi imperanda caedes esset T., ab utroque ... sciscitor, cur mundi aedificatores repente exstiterint CI., de Domitio sciscitare, ubi sit, quid cogitet CI. EP.

scīscō -ere, scīvī, scītum (incoh. k sciō)

I. skušati izvedeti, poizvedeti (poizvedovati): AFR. FR., PAC. FR., ut sciscam, quid velint ACC. AP. NON., ut sciscam, quid velit PL. –

II. metaf.

1. kot publicistični t. t.
a) (o narodu, ljudstvu) odločiti (odločati, odločevati), odrediti (odrejati), vele(va)ti, ukaz(ov)ati, zaukazati (zaukazovati), skleniti (sklepati), dovoliti (dovoljevati), odobriti (odobravati), potrditi (potrjati, potrjevati): PL. idr., consules populum iure rogaverunt populusque iure scivit CI., quae scisceret plebes aut quae populus iuberet CI.; s finalnim stavkom: tribunus plebis ... plebem rogavit plebesque scivit, ut cum sociis ... pecuniae creditae ius idem quod cum civibus Romanis esset L., Athenienses sciverunt, ut Aeginetis pollices praeciderentur CI., scivere gentis suae more, ne aut pedes venaretur aut ... CU.; z ACI: solem concedere nocti sciscant imbelles SIL.
b) (o posamezniku na ljudski skupščini) odobriti (odobravati), potrditi (potrjevati), glasovati za kaj: primus scivit legem CI., plebis aliquanto eam (sc. rogationem) cupidius scivit L., in lege aut rogatione sciscenda CI.

2. izvedeti, imeti vedenje, poznati, vedeti: ut illi id factum sciscerent PL., quom se excucurrisse illuc frustra sciverit PL., hunc inimicum quia esse sciverunt mihi PL., quae ego scivi ut scires curavi omnia PL. – Od tod adj. pt. pf. scītus 3, adv. -ē

1. izvéden v čem, na katerem področju, vešč česa, čemu, izkušen, razgledan, mnogoveden, vednost (poznavanje) imajoč, dobro poznavajoč, znanje imajoč, poznavalski, poznavalen, strokovnjaški, strokoven, seznanjen s čim, spreten, pameten, prebrisan, premeten: ad eam rem usust hominem astutum, doctum, scitum et callidum PL., non sum scitior, quae hos rogem PL., scitus convivator L. spreten, pomljiv, scita mulier GELL.; z gen.: Nessus scitus vadorum O., Thalia lyrae scita O., pugnandi scitus Q.; z inf.: scitus accendere corda SIL.

2. (o stvareh)
a) pameten, umet(el)en, okusen, fin, prefinjen, rafiniran, izostren, izbran, dovtipen, bister, prodoren, duhovit, prikladen, primeren, ustrezen, pristoječ, dostojen: sermo CI., scitum est ... illud Catonis (sc. dictum) CI. pameten, scitum Passieni oratoris dictum T., scitumque est Schytarum legati (sc. dictum) PLIN. dovtipen, scita vox GELL., oratio optima et scitissima PL., scita nox PL., scite loqui L., capella scite facta CI., scite exornare convivium S. okusno, scite coli L. okusno se oblačiti, scite magis quam probe T. finej(š)e (duhovitej(š)e) kot moralno (nravno), fino, a nemoralno (nenravno), versus scite factus GELL. domišljeno, domiselno; scitum est z inf. pametno je, pametna misel je, pametna (dobra) ideja (zamisel, domislica) je, pameten domislek je: scitum est periculum ex aliis facere TER., scitum est causam conferre in tempus CI.
b) čeden, ličen, mičen, (pre)lep, zal, prikupen, bešter: satis scitum filium mulieris PL., puer TER., satis scita est TER., Iphis PETR., mulierculae formae scitioris LAMP.; subst. pt. pf. scītum -ī, n

1. odredba, sklep, določba, odločba, odločitev: PLIN., ARN., PRUD., FEST. idr. populi scitum CI., N. idr. ali scitum populi L., plebis scitum CI. idr. ali plēbiscītum -ī (= plēbī (gen.) scītum) ukrep, sklep plebsa (plebejcev, navadnega ljudstva), ljudski sklep (naspr. senatūs consultum): CI. idr., scitum plebis L., nulla de eo pupuli scita ... reperiri T.; pogosto kot ixpt. populiscitum, plebiscitum, plebe͡iscitum; v besedni igri: plebis scitum non est scitius PL.; sacra pontificis scitis subiecit L., scita aliorum (= decemvirorum) L., Ctesiphon scitum fecit CI., scita ac iussa nostra (= populi Romani) CI.

2. metaf. filozofski (modroslovski, modroslovni) nauk, filozofsko (modroslovno, učno) pravilo, načelo ipd. (klas. decretum, placitum, dogma = gr. δόγμα): nobis decreta licet appelare vel scita vel placita SEN. PH.

Scodra -ae, f (Σκόδρα) Skódra, mesto v makedonski Iliriji (zdaj Skader): L., PLIN. Od tod preb. Scodrēnsēs -ium, m Skodráni: L.

scōpa¹ -ae, f (gl. scamnum)

1. vejica, odrastek, mladika, poganjek, prot(ek), svežica: scopa regia ali pl. scopae regiae PLIN. (bot.) kozji rep, metlika ali divje konoplje (Chenopodium scoparia LINN.); češče pl. o vejicah, odrastkih raznih rastl.: NAEV. AP. P. F., CAT., PLIN. idr., tentoriolis ex arundinibus scopisque contextis AUCT. B. AFR.

2. meton. pl. scōpae -ārum, f
a) metla: Q., PLIN., MART. idr., cape illas scopas, converre PL., unae scopae VARR. ena metla, vilibus in scopis ... quantus consistit sumptus? H., argentum ... scopis coepit everrere PETR.; sg.: scopabo eam in scopa terens VULG.; preg.: scopas dissolvere CI. metlo dajati narazen = delati nered; od tod scopae solutae CI. EP. narazen dana (raztrgana, razcufana, razcefrana) metla = bebast in zanikrn (malovreden) človek.
b) sveženj (butara) protja: VEG.

Scordiscī -ōrum, m Skordíski, pleme v Zgornji Panoniji od ustju Save: PLIN., FRONT., IUST., AMM.

scorteus 3 (scortum)

1. kožnat, kožén, kóžen, usnjen, usnjat: paenula VARR. FR., MART., pulvinus CELS., fascinum PETR., sacculus P. F., ne quid scorteum adhibeatur AUCTOR AP. VARR. nobena usnjina. Od tod subst.
a) scortea -ae, f kožuh, usnjeno oblačilo, usnjina: SEN. PH., MART.
b) v soobl. scortia -ae, f usnjena posoda za olje, usnjena cev: ISID.
c) scortea -ōrum, n usnjina, stvari (izdelki) iz usnja: VARR., P. F., scortea non illi fas est inferre sacello O.

2. metaf. usnjat = star, zgrbančen; v besedni igri: scortum scorteum AP.

Scōtī (Scottī) -ōrum, m Skóti, pleme v južni Kaledoniji in Hiberniji: HIER., AMM., ISID., CL.; sg. Scōtus (kolekt.): CL. Od tod subst. Scōtia -ae, f Skótija, Skótsko, dežela Skotov: ISID.; adj. Scōticus 3 skótski: tela CL.

scotōma -atis, n (tuj. σκότωμα) tema pred očmi, omotičnost, omotica, vrtoglavica: ISID. Od tod adj. scotōmaticus 3 (gr. σκοτωματικός) omotičav, omotičen, omotljiv: TH. PRISC.

Scotūs(s)a -ae, f (Σκοτοῦσσα) Skotúsa, Skotúza

1. mesto v Tesaliji: L. Od tod adj. Scotūs(s)aeus 3 skotúški (skotusájski, skotuzájski): ager L.

2. mesto v Makedoniji: PLIN. Od tod preb. Scotūs(s)aeī -ōrum, m Skotusájci, Skotuzájci, Skotušáni, Skotužáni: PLIN.

scrībō -ere, scrīpsī, scrīptum (indoev. kor. *sqerībh-; prim. osk. scriftas = lat. scriptae, umbr. screhto = lat. scriptum, umbr. screihtor = lat. scripti (pf.), gr. σκάριφος črtnik, pisalce, σκαριφάομαι raziti, risati; stvnem. scrīban = nem. schreiben sta izpos. iz lat.)

1. s kakim šilastim orodjem (v)raziti, (v bron ali kamen) vrezati (vrezovati, vrezavati), urezati (urezovati, urezavati), (na)črtati, (na)risati: fugitivo stigmata Q., genas scribentibus ungulis PRUD. (s)praskati, hos versus Lacedaemonii exsculpserunt neque aliud scripserunt N. in niso dali nič drugega vrezati, linguam scribere CI., in aqua scribere CAT., Apelleae cuperent te scribere cerae STAT. risati; occ.
a) porisati, očrtati, poslikati: frontem tabernae scorpionibus scribam CAT., arvaque sanguineo scribit rutilantia gyro STAT., quaeque Attalicis ... aulaeis scribuntur acu SIL. se (u)veze.
b) očrtati, orisati, osnovati: in linea trigonum paribus lateribus et intervallis VITR., formam secundum rationem loci PLIN. IUN.

2. pisati, napisati, zapisati (zapisovati): PL., VARR., CAT., PR., TIB., LUCAN. idr., litteram nullam CI., litteris (s črkami) Q., erat scriptum ipsius manu CI., sua manu scripsit L., nihil erat clausum, nihil obsignatum, nihil scriptum CI. zapisano, (kot imovina) popisano, scripta „soror“ fuerat, visum est delere sororem verbaque correptis incīdere talia ceris O. (starodavniki so besedilo „včrtavali“ v voščene tablice), scribere decore AMM. lepo pisati; z osebnim obj.: nullos habeo scriptos PL. zapisanih; z dvojnim acc.: cum ... se A. Cornelium Cassum consulem scripserit L. se je zapisal (podpisal) kot konzul Avel Kornelij Kas; pren.: mihi scripta illa dicta sunt in animo TER. vpisane, vtisnjene; occ. popisati (popisovati): columna litteris gentis eius scripta CU., scriptis postibus hinc et inde totis MART., scriptus et aeterno nunc primum Iuppiter auro MART. z zlatim napisom ovekovečen, ceram ossibus (= stilis osseis) scribere ISID. 3. pisati komu, pis(me)no (= v pismu) naznaniti (naznanjati), (ob)javiti, poročati, sporočiti (sporočati), naročiti (naročati), (za)ukázati ((za)ukazáti, (za)ukazováti), zahtevati, prositi; z obj.: litteras (pismo) ad Pompeium CI. EP., litteris scriptis L., epistulam PLIN. IUN., epistulam ad aliquem CI., N., Q., salutem (pozdrav) patri PL., haec scripsi properans, haec ad te scripsi verbosius, nihil mihi scripsisti in ista epistula si quid ad me scripseris CI. EP.; z de: scribere ad aliquem de aliquo accuratissime CI. koga komu zelo (toplo) priporočiti (priporočati), Medico, Curio, Lyconi de te scripsi diligentissime, in quā (sc. epistula) de agro Campano scribis CI. EP.; abs.: omni die ad eum scripsit N. Vsebina pisma kot poved v ACI: PL. idr., scribis te cognovisse, ad te scripseram me in Epiro futurum CI. EP., in litteris scribit se celeriter affore C., post paulo scribit sibi milia quinque esse domi chlamydum H.; v pass. z ACI in NCI: scribitur nobis magnam veteranorum multitudinem Romam convenisse BRUTUS ET CASSIUS AP. CI. EP., scriptum est etiam quaesivisse Socratem CI., haec avis scribitur conchis se solere implere CI.; kot zahtevni stavek v cj.: scribit Labieno, veniat C., collegae scripsit, Aquileiam ut veniret L., ut ad me scriberet, ut in Italiam venirem CI. EP., Scipioni scribendum, ne bellum remitteret L.; z odvisnim vprašanjem: PLIN. IUN. idr., nec scribis, quam ad diem te expectamus CI. EP., scribe aliquando ad nos, quid agas CI. EP.; poklas. z inf.: scribitur tetrarchis obsequi T. da naj poslušajo.

4. (kot slovstvenik, književnik, literat, pisalec listin idr.) pisati, napisati, spisati (spisovati), sestaviti (sestavljati), zložiti (zlagati), poročati, sporočiti (sporočati); abs.: Demophilus scripsit, Marcus vortit barbare PL., poëta cum primum ad scribendum animum appulit TER. pesnikovanje, se ad scribendi studium contulit CI. podal se je v slovstvo (v pesnikovanje), Servius hanc urbanam militiam respondendi, scribendi, cavendi secutus est CI., sic raro scribis (po nekaterih izdajah scribes), ut toto non quater anno membranam poscas H., cur quidquam scribunt aut loquuntur? CORN., Plutarchus ista scribit GELL.; s praep.: hac super re scribam ad te CI. EP., scripsit super hoc plenissime octo voluminibus HIER., de Alexandri laudibus scribere GELL.; s prolept. obj.: fabulam PL., TER., defensionem, historiam CI., libros CI. EP., libellos, mimos O., carmen in aliquem CI., poëmata, ducentos versus H., testamentum DIG., testamenta CI., leges CI., senatus consultum CI.; od tod (abs.) adesse scribendo ali esse ad scribendum CI. biti navzoč pri pisanju senatskega sklepa; z ACI: Africanum scribit Cato solitum esse dicere CI., ibi eum perisse scriptum reliquerunt N. so pis(me)no sporočili; metaf.: inopia ac miseria scripsit legem L. sta bili povod za sestavo (za pisanje, za sestavo) tega zakona, sta sprožili sestavo tega zakona, testamentum, quod pietas, fides, pudor scripsit PLIN. EP.; occ. opisati (opisovati), popisati (popisovati), ope(va)ti; abs.: maior scribendi diligentia EUTR. skrbnejše opisovanje; z obj.: res gestas L., bellum L., S., bella, fortem Scipiadam H., quis Martem ... digne scripserit H., quem (sc. Marium) scripsissem CI. EP. bi bil opeval; v pass.: Cyrus ille a Xenophonte non ad historiae fidem scriptus CI., sunt aliis scriptae quibus alea luditur artes O. drugi so popisali umetnost kockanja, scribetur tibi forma loquaciter et situs agri H., scribēris Vario (dat.) fortis H. Varij te bo opisal kot junaka, fons supra scriptus VITR.

5. occ.
a) kot držpr. in voj. t. t. (med vojake) zapísati (zapisáti, zapisováti), vpísati (vpisáti, vpisovati), (vojake) nabrati (nabirati), (na)snubiti: milites, legiones S., supplementum legionibus CI., milites in supplementum L., exercitui supplementum S., exercitum L., quattuor milia peditum L., novorum militum ea pars, quae scripta in Histriam provinciam esset L., ex his tribubus scriptos iuniores duo tribuni ad bellum duxere L., socios navales (pomorščake) scribere L.; podobno: quinque milia colonorum Capuam scribere L.; metaf. o drugih osebah: scribe tui gregis hunc H. sprejmi (štej) tega med svoje prijatelje.
b) kot jur. t. t. α) koga za (kot) kaj zapisati (zapisovati), določiti (določati, določevati), postaviti (postavljati): aliquem heredem (za dediča) AUCT. B. ALX., PLIN. IUN., Q., SUET., IUV. idr., illum heredem et me scripserat CI., in testamento ... patris heredes erant scripti ... C., ut scribare secundus heres H., scribere aliquem alicui coheredem SEN. PH., T., aliquem exheredem DIG., aliquem tutorem CI. β) oporočiti (oporočati), z oporoko (v oporoki) določiti (določati), zapustiti (zapuščati), voliti komu kaj: alicui legatum PLIN. IUN., servo libertatem DIG.
c) kot poslovnega jezika t. t. s pis(me)nim nakazilom ali z menico plačati (plačevati) koga, pis(me)no nakazati (nakazovati) komu denar: ICTI. idr., alicui nummos PL., scribe decem (sc. milia sestertiûm) a Nerio H. daj mu izplačati po Neriju 10.000 sestercijev, nakaži mu pri Neriju 10000 sestercijev (prim. rescrībō). – Od tod

I. subst. pt. pr. scrībēns -entis, m pisatelj, zgodovinopisec (zgodovinar), pesnik: quae scribentis animum ... sollicitum efficere posset L., quae in tali re memorabilis scribentibus videri solet L., nec video de tot scribentibus unum O. v tolikem številu pesnikov. –

II. subst. pt. pf. scrīptum -ī, n „(o)črtano“, „(na)pisano“

1. črta na igralni deski: duodecim scriptis ludere CI. igrati, ludus duodecim scriptorum Q. igra (z raznobarvnimi kamenčki [calculi]) na igralni deski (razdeljeni po križajočih se črtah (scripta) na 25 štiriogelnikov).

2. pisanje, spis, sestavek, pesem: CORN., CAT. idr., multi Graeci de harum valvarum pulchritudine scriptum reliquerunt CI., laudavit pater scripto meo CI. EP. po spisu (govoru), ki sem ga bil jaz sestavil, in scripto multo essem crebrior CI. EP. v pisanju pisem, debueram scripto certior esse tuo O. po tvojem pismu, regale scriptum O., adire aliquem scripto T. pis(me)no, in quo libro scriptum invenitur Q., ex scriptis apparet CI., in scriptis relictum esse CI. med spisi, pis(me)no, Latina scripta CI., optima scripta Graecorum H., Lucili scripta H. pesmi, scripta recitare H.

3. occ.
a) pis(me)na odredba, pis(me)ni ukaz, zakonito (zakonsko) določilo, zakon: scripto illo istius sententiam dicere vetabatur CI., quam tu mihi ex ordine recita de legis scripto populi Romani auctionem CI., multum contra scriptum dixit CI., tabellas ei ... scriptum habentes tradidit L. zakon vsebujoče; pl. scripta zdravniški zapiski, knjiga zdravniških zapiskov: magistrum scripta habere oportet VARR.
b) osnutek, zasnova (spisa), načrt, zamisel, zapisek (zapiski), spisek, koncept: oratio propter rei magnitudinem de scripto dicta CI. bran po osnutku (konceptu), rem agere de scripto CI. predavati po zapiskih, de scripto praeire PLIN. narekovati molitev.
c) črka ali pisménka (písmenka) kakega spisa = dobesedni pomen (naspr. sententia): cum videtur scriptoris voluntas cum scripto ipso dissentire CI.

Opomba: Sinkop. pf. scrīpstī (= scrīpsistī): PL.; scrīpstis (= scrīpsistis): ENN. AP. NON.; inf. scrīpse (= scrīpsisse): LUC., AUS.

Scrībōnius 3 Skribónij(ev), ime rimskega rodu, od katerega so poseb. znani

1. L. Scrībōnius Libō Lucij Skribonij Libo(n), tribunus plebis l. 216, pretor l. 204; zgradil je baje po njem imenovani puteal Libonis ali Scrībōniānum (Skribonijev) na Forumu: L., H., FEST.

2. C. Scrībonius Cūriō Gaj Skribonij Kurio(n), pretor l. 121, eden najimenitnejših govornikov svoje dobe: CI.

3. njegov istoimenski sin, tribunus plebis l. 90, konzul l. 76, Cezarjev nasprotnik, Ciceronov prijatelj: CI., SUET., EUTR., FL.

4. L. Scrībonius Libō Lucij Skribonij Libo(n), poveljnik Pompejevega ladjevja: C.

5. L. Scrībonius Largus Lucij Skribonij Larg, zdravnik za časa cesarjev Tiberija in Klavdija, avtor še ohranjenega spisa Compositiones medicamentorum.

6. Scrībōnia Skribonija, druga Oktavijanova soproga, Julijina mati, po rojstvu katere je dobila razporočno pismo: SUET.