Franja

scīscō -ere, scīvī, scītum (incoh. k sciō)

I. skušati izvedeti, poizvedeti (poizvedovati): AFR. FR., PAC. FR., ut sciscam, quid velint ACC. AP. NON., ut sciscam, quid velit PL. –

II. metaf.

1. kot publicistični t. t.
a) (o narodu, ljudstvu) odločiti (odločati, odločevati), odrediti (odrejati), vele(va)ti, ukaz(ov)ati, zaukazati (zaukazovati), skleniti (sklepati), dovoliti (dovoljevati), odobriti (odobravati), potrditi (potrjati, potrjevati): PL. idr., consules populum iure rogaverunt populusque iure scivit CI., quae scisceret plebes aut quae populus iuberet CI.; s finalnim stavkom: tribunus plebis ... plebem rogavit plebesque scivit, ut cum sociis ... pecuniae creditae ius idem quod cum civibus Romanis esset L., Athenienses sciverunt, ut Aeginetis pollices praeciderentur CI., scivere gentis suae more, ne aut pedes venaretur aut ... CU.; z ACI: solem concedere nocti sciscant imbelles SIL.
b) (o posamezniku na ljudski skupščini) odobriti (odobravati), potrditi (potrjevati), glasovati za kaj: primus scivit legem CI., plebis aliquanto eam (sc. rogationem) cupidius scivit L., in lege aut rogatione sciscenda CI.

2. izvedeti, imeti vedenje, poznati, vedeti: ut illi id factum sciscerent PL., quom se excucurrisse illuc frustra sciverit PL., hunc inimicum quia esse sciverunt mihi PL., quae ego scivi ut scires curavi omnia PL. – Od tod adj. pt. pf. scītus 3, adv. -ē

1. izvéden v čem, na katerem področju, vešč česa, čemu, izkušen, razgledan, mnogoveden, vednost (poznavanje) imajoč, dobro poznavajoč, znanje imajoč, poznavalski, poznavalen, strokovnjaški, strokoven, seznanjen s čim, spreten, pameten, prebrisan, premeten: ad eam rem usust hominem astutum, doctum, scitum et callidum PL., non sum scitior, quae hos rogem PL., scitus convivator L. spreten, pomljiv, scita mulier GELL.; z gen.: Nessus scitus vadorum O., Thalia lyrae scita O., pugnandi scitus Q.; z inf.: scitus accendere corda SIL.

2. (o stvareh)
a) pameten, umet(el)en, okusen, fin, prefinjen, rafiniran, izostren, izbran, dovtipen, bister, prodoren, duhovit, prikladen, primeren, ustrezen, pristoječ, dostojen: sermo CI., scitum est ... illud Catonis (sc. dictum) CI. pameten, scitum Passieni oratoris dictum T., scitumque est Schytarum legati (sc. dictum) PLIN. dovtipen, scita vox GELL., oratio optima et scitissima PL., scita nox PL., scite loqui L., capella scite facta CI., scite exornare convivium S. okusno, scite coli L. okusno se oblačiti, scite magis quam probe T. finej(š)e (duhovitej(š)e) kot moralno (nravno), fino, a nemoralno (nenravno), versus scite factus GELL. domišljeno, domiselno; scitum est z inf. pametno je, pametna misel je, pametna (dobra) ideja (zamisel, domislica) je, pameten domislek je: scitum est periculum ex aliis facere TER., scitum est causam conferre in tempus CI.
b) čeden, ličen, mičen, (pre)lep, zal, prikupen, bešter: satis scitum filium mulieris PL., puer TER., satis scita est TER., Iphis PETR., mulierculae formae scitioris LAMP.; subst. pt. pf. scītum -ī, n

1. odredba, sklep, določba, odločba, odločitev: PLIN., ARN., PRUD., FEST. idr. populi scitum CI., N. idr. ali scitum populi L., plebis scitum CI. idr. ali plēbiscītum -ī (= plēbī (gen.) scītum) ukrep, sklep plebsa (plebejcev, navadnega ljudstva), ljudski sklep (naspr. senatūs consultum): CI. idr., scitum plebis L., nulla de eo pupuli scita ... reperiri T.; pogosto kot ixpt. populiscitum, plebiscitum, plebe͡iscitum; v besedni igri: plebis scitum non est scitius PL.; sacra pontificis scitis subiecit L., scita aliorum (= decemvirorum) L., Ctesiphon scitum fecit CI., scita ac iussa nostra (= populi Romani) CI.

2. metaf. filozofski (modroslovski, modroslovni) nauk, filozofsko (modroslovno, učno) pravilo, načelo ipd. (klas. decretum, placitum, dogma = gr. δόγμα): nobis decreta licet appelare vel scita vel placita SEN. PH.

scissilis -e (scindere)

1. cepek, (raz)cepljiv, razcepen: alumen scissile CELS. ali lapis scissilis CELS. vlaknasti galun.

2. raztrgan, strgan: centunculus, palliastrum AP., fasciae P. VEG.

scītor -ārī -ātus sum (scīre) = scīscitor skušati izvedeti, poizvedovati, povpraševati po čem, spraševati, raziskovati, proučevati, iskati, odkrivati, izsledovati (večinoma pesn.): AMM., causas, oracula V., causam vide, consulta numinum O., nomenque dei scitarier (= scitari) ausa est O., scitanti deus huic de coniuge ... dixit O., scitari aliquid ab aliquo O. ali ex aliquo PL., H.; z odvisnim vprašanjem: AMM., quid veniat, scitatur O.

scolibrochon -ī, n bot. skolibróhon, rast., sicer imenovana callitrichos ali scolopendrion: AP. H.

scomber -brī, m (tuj. σκόμβρος) morska riba, menda naša skuša (starejše vretenica) ali navadna lokarda, skuša plavica (Scomber scombrus LINN.): PL., CAT., COL., PERS., PLIN., MART. – Soobl. scombrus -ī, m: PRISC. (a neizpričano).

scōpa¹ -ae, f (gl. scamnum)

1. vejica, odrastek, mladika, poganjek, prot(ek), svežica: scopa regia ali pl. scopae regiae PLIN. (bot.) kozji rep, metlika ali divje konoplje (Chenopodium scoparia LINN.); češče pl. o vejicah, odrastkih raznih rastl.: NAEV. AP. P. F., CAT., PLIN. idr., tentoriolis ex arundinibus scopisque contextis AUCT. B. AFR.

2. meton. pl. scōpae -ārum, f
a) metla: Q., PLIN., MART. idr., cape illas scopas, converre PL., unae scopae VARR. ena metla, vilibus in scopis ... quantus consistit sumptus? H., argentum ... scopis coepit everrere PETR.; sg.: scopabo eam in scopa terens VULG.; preg.: scopas dissolvere CI. metlo dajati narazen = delati nered; od tod scopae solutae CI. EP. narazen dana (raztrgana, razcufana, razcefrana) metla = bebast in zanikrn (malovreden) človek.
b) sveženj (butara) protja: VEG.

scopulōsus 3 (scopulus)

1. skalovit, skalnat, poln skal, klečevit, poln kleči, čerén, poln čeri, pečevnat: LUCAN., STAT. idr., mare CI., collis SIL., litus AMBR.,; kot subst. n pl.: per scopulosa et abrupta deiectus (sc. fluvius) PLIN. čez strme skale; pren.: intellego, quam scopuloso difficilique loco verser CI.

2. pesn. metaf. skali podoben, skalast, trd ali štrleč kakor skala: cete STAT., terga beluae VAL. FL.

scopulus -ī, m (izpos. σκόπελος)

1. visoko razgledišče, skalni vrh, gorski vrh, krn, skala, skalovje, skalje: scopulum conscendere V., quercus haeret scopulis V., scopulus Mavortis (= Areopagus) O.; pesn. skalina, (velika) skala, velik kamen: CL., PRUD. idr., immanem scopulum medias per misit in undas O., imber agens scopulos VAL. FL., machina muri, quae scopulis procubuit VAL. FL., in haec (sc. moenia) ultro scopuli venere volentes STAT.

2. skala v morju ali ob njem, kleč, čer: LUCAN., SEN. PH., IUV. idr., ad eos scopulos ..., ad quos ... afflictam navem ... videres CI., pars ad scopulos adlisa C., acuto detrudunt navīs scopulo V., imminet aequoribus scopulus O., scopuli errantes (= Symplegades) VAL. FL.; pesn. = predgorje, nos, rt: qui vidit ... infames scopulos Acroceraunia H., terra tribus scopulis procurrit in aequor O.; pren. o brezčutnih, trdih, trdosrčnih, neusmiljenih osebah: surdior scopulis H., immobilior scopulis, natus es e scopulis, scopulos et ferrum gestare in corde O.

3. metaf. skala, kleč = nevarnost, nesreča, zlo: TER., PS.-Q., VAL. MAX. idr., ad scopulum (po nekaterih izdajah ad capulum) ire LUCR. v zlo (nesrečo) iti, poginiti, in hos scopulos incidere vitae CI., nec tuas unquam rationes ad eos scopulos appulisses CI., ipso quoque praeturam, ut e celsiore scopulo caderet, affectante AMM. s tem višje = nevarnejše strmine; konkr. (o osebah) = pogubitelj, pogubnik, uničevalec: FL. idr., geminae voragines scopulique rei publicae CI. (o Pizonu in Gabiniju), Pompeius piratarum scopulus PETR. POËT.

scorpiō -ōnis, m ali scorpios in scorpius -iī, m (izpos. σκορπίων, σκόρπιος)

1. škorpijon: elatae metuendus acumine caudae scorpios O., scorpius exibit caudaque minabitur unca O., v obl. scorpio: CELS., PLIN.

2. metaf.
a) ozvezdje Škorpijon: Scorpios CI., V., PLIN., locus, in geminos ubi bracchia concavat arcus Scorpios O., per tamen adversi gradieris cornua Tauri ... saevaque circuitu curvantem bracchia longo Scorpion O., Scorpio PETR.
b) škorpijon = metalnica, vojni stroj za metanje kamenja, puščic idr. izstrelkov; v obl. scorpius: SIS. AP. NON.; v obl. scorpio: S. AP. NON., AUCT. B. AFR., PLIN. idr., scorpionum maiorum minorumque ... ingens numerus L.; meton. metalo, metalni (izstrelilni) del take metalnice: scorpione ab latere dextro traiectus exanimatusque concidit ali ictu scorpionis exanimato alteri successit tertius C., scorpione icto, qui proximus eum forte steterat L.
c) morski škorpijon (Cottus scorpio LINN.), neka bodičasta morska riba: scorpio PLIN., PETR., scorpios O.
d) bot. škorpijonovec, škorpijonovka, škorpijonova trava (brnistra, žuka) (Spartium scorpius LINN.): scorpio herba PLIN.; sicer tudi tragos imenovani trnov grm, škorpijon: tragon et Asia fert sive scorpionem PLIN.
e) scorpio, škorpijon, neka mučilna naprava: ISID., ego autem caedam vos scorpionibus VULG.

scorpiūros in scorpiūrus -ī, m (AP. H.) ali scorpiūron -ī, n (PLIN.) (tuj. σκορπίουρος -ον) bot. škorpijonov rep, vrsti posončnice (heliotropium).

scortum -ī, n (sorod. s corium, cortex, careō)

1. koža, usnje: pellem non solum antiqui dicebant scortum VARR., Herculis scortum TERT. Herkulova levja koža (levína).

2. klas. le metaf. ženska ali moški, ki nastavlja svojo „kožo“ (= svoje telo) = ženska ali moška kurba, kurbir, vlačuga, vlačugar, podržalka, podržalec, blodnica, blodnik, hotnica, hotnik, nastavljalka, nastavljač, predklas. in pesn. tudi ljubica: PL., TER., TIT. AP. NON., H., TIB., PETR., FEST., P. F. idr., quodsi in vino et alea comissationes solum et scorta quaererent CI., scortum vulgare CI., scortum transfugarum unius L., virile scortum AUR.; s pron. m.: scortum ne quis in proscaenio sedet PL.; kot psovka za zajedavca: iuventus nomen indidit Scorto mihi PL.

scrība -ae, m (scrībere) (uradni) pisar, zapisnikar, tajnik v službi senatorja, oblastništva, kralja, pa tudi imenitnih zasebnikov. Rimski javni pisarji, večinoma svobodni državljani, redkeje osvobojenci, so bili poseben, zelo številen in spoštovan stan (ordo), razdeljen v več dekurij; država jih je nameščala, plačevala in po žrebu dodeljevala posameznim oblastništvom, včasih pa so tudi oblastniki sami v službo vzeli pisarje, ki so jim bili všeč: S. FR., PLIN., FEST. idr., scriba aedilicius CI., aedilicii scribae, scriba pontificis L., quaestorius scriba SUET., scriba equitum CU. eskadronski pisar, pisar konjiške čete, scriba cum rege sedens L., (sc. Philippus) eum habuit ad manum scribae loco N., scriba meus CI. EP. ali Neronis H. zasebni tajnik, scriba librarius libertus eius VARR.

scrībō -ere, scrīpsī, scrīptum (indoev. kor. *sqerībh-; prim. osk. scriftas = lat. scriptae, umbr. screhto = lat. scriptum, umbr. screihtor = lat. scripti (pf.), gr. σκάριφος črtnik, pisalce, σκαριφάομαι raziti, risati; stvnem. scrīban = nem. schreiben sta izpos. iz lat.)

1. s kakim šilastim orodjem (v)raziti, (v bron ali kamen) vrezati (vrezovati, vrezavati), urezati (urezovati, urezavati), (na)črtati, (na)risati: fugitivo stigmata Q., genas scribentibus ungulis PRUD. (s)praskati, hos versus Lacedaemonii exsculpserunt neque aliud scripserunt N. in niso dali nič drugega vrezati, linguam scribere CI., in aqua scribere CAT., Apelleae cuperent te scribere cerae STAT. risati; occ.
a) porisati, očrtati, poslikati: frontem tabernae scorpionibus scribam CAT., arvaque sanguineo scribit rutilantia gyro STAT., quaeque Attalicis ... aulaeis scribuntur acu SIL. se (u)veze.
b) očrtati, orisati, osnovati: in linea trigonum paribus lateribus et intervallis VITR., formam secundum rationem loci PLIN. IUN.

2. pisati, napisati, zapisati (zapisovati): PL., VARR., CAT., PR., TIB., LUCAN. idr., litteram nullam CI., litteris (s črkami) Q., erat scriptum ipsius manu CI., sua manu scripsit L., nihil erat clausum, nihil obsignatum, nihil scriptum CI. zapisano, (kot imovina) popisano, scripta „soror“ fuerat, visum est delere sororem verbaque correptis incīdere talia ceris O. (starodavniki so besedilo „včrtavali“ v voščene tablice), scribere decore AMM. lepo pisati; z osebnim obj.: nullos habeo scriptos PL. zapisanih; z dvojnim acc.: cum ... se A. Cornelium Cassum consulem scripserit L. se je zapisal (podpisal) kot konzul Avel Kornelij Kas; pren.: mihi scripta illa dicta sunt in animo TER. vpisane, vtisnjene; occ. popisati (popisovati): columna litteris gentis eius scripta CU., scriptis postibus hinc et inde totis MART., scriptus et aeterno nunc primum Iuppiter auro MART. z zlatim napisom ovekovečen, ceram ossibus (= stilis osseis) scribere ISID. 3. pisati komu, pis(me)no (= v pismu) naznaniti (naznanjati), (ob)javiti, poročati, sporočiti (sporočati), naročiti (naročati), (za)ukázati ((za)ukazáti, (za)ukazováti), zahtevati, prositi; z obj.: litteras (pismo) ad Pompeium CI. EP., litteris scriptis L., epistulam PLIN. IUN., epistulam ad aliquem CI., N., Q., salutem (pozdrav) patri PL., haec scripsi properans, haec ad te scripsi verbosius, nihil mihi scripsisti in ista epistula si quid ad me scripseris CI. EP.; z de: scribere ad aliquem de aliquo accuratissime CI. koga komu zelo (toplo) priporočiti (priporočati), Medico, Curio, Lyconi de te scripsi diligentissime, in quā (sc. epistula) de agro Campano scribis CI. EP.; abs.: omni die ad eum scripsit N. Vsebina pisma kot poved v ACI: PL. idr., scribis te cognovisse, ad te scripseram me in Epiro futurum CI. EP., in litteris scribit se celeriter affore C., post paulo scribit sibi milia quinque esse domi chlamydum H.; v pass. z ACI in NCI: scribitur nobis magnam veteranorum multitudinem Romam convenisse BRUTUS ET CASSIUS AP. CI. EP., scriptum est etiam quaesivisse Socratem CI., haec avis scribitur conchis se solere implere CI.; kot zahtevni stavek v cj.: scribit Labieno, veniat C., collegae scripsit, Aquileiam ut veniret L., ut ad me scriberet, ut in Italiam venirem CI. EP., Scipioni scribendum, ne bellum remitteret L.; z odvisnim vprašanjem: PLIN. IUN. idr., nec scribis, quam ad diem te expectamus CI. EP., scribe aliquando ad nos, quid agas CI. EP.; poklas. z inf.: scribitur tetrarchis obsequi T. da naj poslušajo.

4. (kot slovstvenik, književnik, literat, pisalec listin idr.) pisati, napisati, spisati (spisovati), sestaviti (sestavljati), zložiti (zlagati), poročati, sporočiti (sporočati); abs.: Demophilus scripsit, Marcus vortit barbare PL., poëta cum primum ad scribendum animum appulit TER. pesnikovanje, se ad scribendi studium contulit CI. podal se je v slovstvo (v pesnikovanje), Servius hanc urbanam militiam respondendi, scribendi, cavendi secutus est CI., sic raro scribis (po nekaterih izdajah scribes), ut toto non quater anno membranam poscas H., cur quidquam scribunt aut loquuntur? CORN., Plutarchus ista scribit GELL.; s praep.: hac super re scribam ad te CI. EP., scripsit super hoc plenissime octo voluminibus HIER., de Alexandri laudibus scribere GELL.; s prolept. obj.: fabulam PL., TER., defensionem, historiam CI., libros CI. EP., libellos, mimos O., carmen in aliquem CI., poëmata, ducentos versus H., testamentum DIG., testamenta CI., leges CI., senatus consultum CI.; od tod (abs.) adesse scribendo ali esse ad scribendum CI. biti navzoč pri pisanju senatskega sklepa; z ACI: Africanum scribit Cato solitum esse dicere CI., ibi eum perisse scriptum reliquerunt N. so pis(me)no sporočili; metaf.: inopia ac miseria scripsit legem L. sta bili povod za sestavo (za pisanje, za sestavo) tega zakona, sta sprožili sestavo tega zakona, testamentum, quod pietas, fides, pudor scripsit PLIN. EP.; occ. opisati (opisovati), popisati (popisovati), ope(va)ti; abs.: maior scribendi diligentia EUTR. skrbnejše opisovanje; z obj.: res gestas L., bellum L., S., bella, fortem Scipiadam H., quis Martem ... digne scripserit H., quem (sc. Marium) scripsissem CI. EP. bi bil opeval; v pass.: Cyrus ille a Xenophonte non ad historiae fidem scriptus CI., sunt aliis scriptae quibus alea luditur artes O. drugi so popisali umetnost kockanja, scribetur tibi forma loquaciter et situs agri H., scribēris Vario (dat.) fortis H. Varij te bo opisal kot junaka, fons supra scriptus VITR.

5. occ.
a) kot držpr. in voj. t. t. (med vojake) zapísati (zapisáti, zapisováti), vpísati (vpisáti, vpisovati), (vojake) nabrati (nabirati), (na)snubiti: milites, legiones S., supplementum legionibus CI., milites in supplementum L., exercitui supplementum S., exercitum L., quattuor milia peditum L., novorum militum ea pars, quae scripta in Histriam provinciam esset L., ex his tribubus scriptos iuniores duo tribuni ad bellum duxere L., socios navales (pomorščake) scribere L.; podobno: quinque milia colonorum Capuam scribere L.; metaf. o drugih osebah: scribe tui gregis hunc H. sprejmi (štej) tega med svoje prijatelje.
b) kot jur. t. t. α) koga za (kot) kaj zapisati (zapisovati), določiti (določati, določevati), postaviti (postavljati): aliquem heredem (za dediča) AUCT. B. ALX., PLIN. IUN., Q., SUET., IUV. idr., illum heredem et me scripserat CI., in testamento ... patris heredes erant scripti ... C., ut scribare secundus heres H., scribere aliquem alicui coheredem SEN. PH., T., aliquem exheredem DIG., aliquem tutorem CI. β) oporočiti (oporočati), z oporoko (v oporoki) določiti (določati), zapustiti (zapuščati), voliti komu kaj: alicui legatum PLIN. IUN., servo libertatem DIG.
c) kot poslovnega jezika t. t. s pis(me)nim nakazilom ali z menico plačati (plačevati) koga, pis(me)no nakazati (nakazovati) komu denar: ICTI. idr., alicui nummos PL., scribe decem (sc. milia sestertiûm) a Nerio H. daj mu izplačati po Neriju 10.000 sestercijev, nakaži mu pri Neriju 10000 sestercijev (prim. rescrībō). – Od tod

I. subst. pt. pr. scrībēns -entis, m pisatelj, zgodovinopisec (zgodovinar), pesnik: quae scribentis animum ... sollicitum efficere posset L., quae in tali re memorabilis scribentibus videri solet L., nec video de tot scribentibus unum O. v tolikem številu pesnikov. –

II. subst. pt. pf. scrīptum -ī, n „(o)črtano“, „(na)pisano“

1. črta na igralni deski: duodecim scriptis ludere CI. igrati, ludus duodecim scriptorum Q. igra (z raznobarvnimi kamenčki [calculi]) na igralni deski (razdeljeni po križajočih se črtah (scripta) na 25 štiriogelnikov).

2. pisanje, spis, sestavek, pesem: CORN., CAT. idr., multi Graeci de harum valvarum pulchritudine scriptum reliquerunt CI., laudavit pater scripto meo CI. EP. po spisu (govoru), ki sem ga bil jaz sestavil, in scripto multo essem crebrior CI. EP. v pisanju pisem, debueram scripto certior esse tuo O. po tvojem pismu, regale scriptum O., adire aliquem scripto T. pis(me)no, in quo libro scriptum invenitur Q., ex scriptis apparet CI., in scriptis relictum esse CI. med spisi, pis(me)no, Latina scripta CI., optima scripta Graecorum H., Lucili scripta H. pesmi, scripta recitare H.

3. occ.
a) pis(me)na odredba, pis(me)ni ukaz, zakonito (zakonsko) določilo, zakon: scripto illo istius sententiam dicere vetabatur CI., quam tu mihi ex ordine recita de legis scripto populi Romani auctionem CI., multum contra scriptum dixit CI., tabellas ei ... scriptum habentes tradidit L. zakon vsebujoče; pl. scripta zdravniški zapiski, knjiga zdravniških zapiskov: magistrum scripta habere oportet VARR.
b) osnutek, zasnova (spisa), načrt, zamisel, zapisek (zapiski), spisek, koncept: oratio propter rei magnitudinem de scripto dicta CI. bran po osnutku (konceptu), rem agere de scripto CI. predavati po zapiskih, de scripto praeire PLIN. narekovati molitev.
c) črka ali pisménka (písmenka) kakega spisa = dobesedni pomen (naspr. sententia): cum videtur scriptoris voluntas cum scripto ipso dissentire CI.

Opomba: Sinkop. pf. scrīpstī (= scrīpsistī): PL.; scrīpstis (= scrīpsistis): ENN. AP. NON.; inf. scrīpse (= scrīpsisse): LUC., AUS.

Scrībōnius 3 Skribónij(ev), ime rimskega rodu, od katerega so poseb. znani

1. L. Scrībōnius Libō Lucij Skribonij Libo(n), tribunus plebis l. 216, pretor l. 204; zgradil je baje po njem imenovani puteal Libonis ali Scrībōniānum (Skribonijev) na Forumu: L., H., FEST.

2. C. Scrībonius Cūriō Gaj Skribonij Kurio(n), pretor l. 121, eden najimenitnejših govornikov svoje dobe: CI.

3. njegov istoimenski sin, tribunus plebis l. 90, konzul l. 76, Cezarjev nasprotnik, Ciceronov prijatelj: CI., SUET., EUTR., FL.

4. L. Scrībonius Libō Lucij Skribonij Libo(n), poveljnik Pompejevega ladjevja: C.

5. L. Scrībonius Largus Lucij Skribonij Larg, zdravnik za časa cesarjev Tiberija in Klavdija, avtor še ohranjenega spisa Compositiones medicamentorum.

6. Scrībōnia Skribonija, druga Oktavijanova soproga, Julijina mati, po rojstvu katere je dobila razporočno pismo: SUET.

scrīnium -iī, n (sor. z lat. curvus = sl. kriv = lit. kreĩvas; stvnem. scrīni = nem. Schrein = sl. skrinja so izpos. iz lat.) valjasti tok ali valjasta škatla, posod(ica), puš(č)ica, shranilo, skrinja za spravljanje raznih spisov (poseb. papirovih zvitkov), mazil idr.: CAT., SEN. PH., PLIN., SUET., VAL. MAX., MART., IUV., COD. I. in COD. TH. idr., Flaccum scrinium cum litteris afferre iubet S., calamum et chartas et scrinia posco H. knjižne skrinje, knjižnjake, scrinia curva O., doctus ... in promptu scrinia Brutus habet C. – Za časa poznejših cesarjev je dvorna pisarna imela štiri različna scrinia: memoriae, epistularum, libellorum in epistularum Graecarum.

scrīptor -ōris, m (scrībere)

1. pisar, prepisovalec, sestavljalec spisov (pisanj), tajnik, skríptor: HIER. idr., ex eius scriptore et lectore suspicari CI., advocatis scriptoribus pleraque tradidit T., scriptor librarius H. prepisovalec knjig.

2. pisatelj, pisec, poročevalec, zgodovinopisec, zgodovinar, pripovedovalec, pripovednik; abs.: CORN., Q., GELL. idr., vetustissimus ille scriptor Lysias CI., scriptores et Graeci et Latini CI., in tanta scriptorum turba L. ali scriptorum magna ingenia S. zgodovinopiscev; z gen.: HIER., LACT., CAEL. idr., meae proscriptionis Clodius se scriptorem esse dixi CI., scriptor artis, bonarum artium CI., scriptor rerum L. ali historiae GELL. ali historiarum PLIN., Q., IUV. zgodovinopisec, quam multos scriptores rerum suarum magnus ille Alexander secum habuisse dicitur CI. poročevalcev o svojih dejanjih, prosarum scriptores PRISC. prozaiki (naspr. poëtae); occ. pesnik: PH. idr., scriptorum chorus amat nemus H., satyrorum scriptor H., Troiani belli scriptor (= Homerus) H., Troici belli scriptor AUS., scriptor carminum, iamborum, veteris tragoediae Q., tragoediarum Q., PLIN., IUST., veteris comoediae Q., mediae comoediae AP., elegiarum, satirici carminis LACT., divinorum hymnorum LACT. pevec psalmov, psalmist, psalmopevec.

3. kot publicistični t. t. sestavitelj, sestavljalec, tvorec: legis, legum CI.; v stiku tudi brez tega gen.: CI., scriptor testamenti SUET.; v istem pomenu tudi samo scriptor: Q.

scrīptūra -ae, f (scrībere)

1. (mejna) črta, linija, poteza: supercilia usque ad mālarum scripturam currentia PETR.

2. pisanje (kot dejanje), pis: mendum scripturae CAECINA AP. CI. EP. pisna pomota, plura verbo quam scripturā mandata dedimus PLANCUS AP CI. EP. ustno kot pis(me)no, minium in voluminum quoque scriptura usurpatur PLIN.

3. pisanje = opisovanje, spisovanje, pisava, slog: scripturā aliquid persequi CI. EP., tenuis oratio et scriptura levis TER. ali hanc (sc. orationem) ipsa profecto assidua ac diligens scriptura superabit CI. pisava, slog, carmen perplexius scripturae genere L., qui hoc genus scripturae (zgodovinopisja) leve iudicant N., scriptura eorum, qui veteres populi res composuere T., genus scripturae (= saturas) excoluit SUET., edebat per libellos scripturā brevi SUET. napisano z malo besedami.

4. meton.
a) pisanje = kar je (na)pisano, spis: ne cum poëta scriptura evanesceret TER. pesnitev, disciplinarum (sc. Etruscarum) scripturae VITR., diurna actorum scriptura T. dnevniki, in altera scriptura VAL. MAX., scriptura divina (sancta, sacra) ECCL. ali samo scriptura ECCL. sveto pismo.
b) pis(me)na prošnja: per alios desideriorum indice missā scripturā AMM.
c) napis: VAL. MAX. idr., statuae aetatem scriptura indicat VELL.
d) nakazilo ali ukaz menjalcu denarja za izplačilo kake vsote: scriptura mensae DON.
e) črka (besedilo) zakona, pisani zakon: cum per ignorantiam scripturae multa commissa fierent SUET.
f) pisano oporočno določilo, oporoka, volilo: Q. idr., ex superiore et ex inferiore scriptura docendum id, quod quaeratur CI., scriptura suprema COD. TH.
g) pri vpisovanju plačani (plačevani) davek od državnih pašnikov, pašnina: VARR., scripturam unde dent PL., vectigal ex scriptura CI., magistri scripturae CI. EP. pašninski predstojniki (nadzorniki, ravnatelji), in scriptura Siciliae pro magistro est CI. je namestnik pašninskega predstojnika (nadzornika, ravnatelja), je pašninski podpredstojnik (podnadzornik, podravnatelj), operas in scriptura pro magistro dare CI. EP. nadomeščati pašninskega predstojnika (nadzornika, ravnatelja).

scrūpeus 3 (scrūpus) oster, strm, odsekan, prepaden, kamnit: rupes AMBR. robat, strm, spelunca V., vada SEN. TR., ora (breg) STAT., saxum ENN. AP. FEST., templa PAC. AP. VARR.; metaf. težek, težak, težaven, trd, naporen, trudapoln, trudovit: schola TERT., difficultas AUS.; kot subst. scrūpea -ae, f = scrūpulus 2. tesnobna skrb, bojazen, pomislek(i), vznemirjajoč dvom ali pomislek, nemir: reicis abs te religionem: scrupeam imponas [tibi] ACC. AP. VARR.

scrūpulum in scrīpulum -ī, n (soobl. scrūpulus, scrīpulus iz scrūpus)

1. skrúpel, skrípel, najmanjša enota kake uteži ali mere
a) funta = 1/24 uncije = 1/288 asa (= 1.137 grama): VITR., argenti scripulum CI. EP., quinque marathri scrupula O.
b) 1/288 orala (iugerum): VARR., COL.
c) 1/24 ure: M. AURELIUS AP. FR.

2. metaf. skrúpel stopnje v astronomiji, minuta: PLIN.