Franja

re-stitō -āre (frequ. k restāre) zaostajati, postajati, postavati; metaf. obotavljati se, muditi se, odlašati, omahovati, upirati se: L., idr., ita me miserum restitando retinendoque lassum reddiderunt Pl., Menelaus me obiurgat: id meis rebus regimen restitat Enn. fr., nunqui hic restitat, qui nondum labeas lerarit mihi? Pomp. fr., restitare ac tergiversari L., quamlibet magna canum et venantium urguente vi contemptim restitansque cedit (sc. leo) Plin.

re-stringo -ere -strīnxī -strictum (re in stringere)

1. nazaj ali nase potegniti (potegovati, potezati, vleči): laevam Q., restrictis manibus Petr.

2. (nazaj, zadaj) (z)vezati, zvezati (zvezovati), privezati (privezovati): manus ad terga restringere Plin., lora restrictis lacertis sensit H., (sc. Octavia) restringitur vinctis T., vinclum fasciae ad arcum sellae restringere T.; z dat.: restrictus silici Cat.; metaf.
a) prikleniti (priklepati) koga na kaj, nape(nja)ti koga k čemu, natanko odkazati (odkazovati) mu kaj: omnes ad custodiam pecuniae restringere Plin. iun., paralyticos restringere Tert. (o)zdraviti (= zvezati, utrditi jim zopet sklepe).
b) omejiti (omejevati), stisniti (stiskati), zadrž(ev)ati, (za)ustaviti ((za)ustavljati), zavreti (zavirati), ovreti (ovirati), (s)krčiti, skrčiti (skrčevati): sumptūs, delicias et necessitates Plin. iun., animum maestitiā T. utesniti (utesnjevati), vzbuditi (vzbujati) tesnobo (tesnoben občutek).

3. nazaj potegniti (potegovati, potezati, vleči), da se kaj odpre = raztegniti (raztegovati, raztezati), odpreti (odpirati): dentes Pl. idr. (po)kazati zobe, (za)režati, labella Ap., rabies restricta Lucr. režeči srd. — Od tod adj. pt. pf. restrictus 3, adv. -ē

1. trdo napet, tesen, ozek: toga Suet. trdno op(rij)eta (naspr. toga fusa (pre)ohlapna), digiti restrictiores Suet. krajši.

2. metaf.
a) strog, oster, trd(en), natančen, previden: Ambr., Cod. I. idr., summum imperium non restrictum nec praeseverum T., restricte praecipere Ci., restricte observare, ne plus reddat Ci.
b) skop, škrt, škrtljav, boren, pičel: restrictus et tenax Ci., in iis qui se adiuvari volent, restricti esse non debemus Ci., ad largiendum alieno restrictior Ci., tam restricte facere id Ci., restrictius uti rebus praetereuntibus Aug., restrictissime facere Plin. iun. (naspr. plenissime).
c) skromen: an restrictius arbitraris per orbem terrarum legendum dare duraturam memoriam suam, quam … Plin. iun.

re-tegō -ere -tēxī -tēctum (re in tegere)

1. odkri(va)ti, razkri(va)ti, odpreti (odpirati), odstreti (odstirati): Pers., Iuv., Stat., Sil. idr., thecam nummariam retegere Ci., retectis super clunes vestibus Plin., sacra nullis retecta viris Pr. še nobenemu možu odprta (dostopna) = moškim zaprta (nedostopna), hunc lata retectum lancea consequitur V. nezavarovanega (s ščitom), nezaščitenega, ensem retegere Lucan. iz nožnice izdreti, ubi ea (sc. area) retecta Varr. brez strehe, retectis pedibus conquiescebat Suet. golonog, bos.

2. metaf.
a) (pesn.) postaviti (postavljati) na videz (na svetlo, na dan, pred oči), narediti (delati) koga vidnega (kaj vidno), (po)kazati, osvetliti (osvetljevati), v pass. tudi = prikazati (prikazovati) se: Sil., Amm. idr., Lucifer retegens diem O., Titan radiis orbem retexerit V., iam rebus luce retectis V., solum lato retegitur hiatu O.
b) odkri(va)ti, razkri(va)ti, razode(va)ti: Cl. idr., commenta O., caecum domūs scelus retegit V., retegere consilium H., occulta coniurationis numine O., Troiana fata O.

re-tribuō -ere -uī -ūtum (re in tribuere)

1. nazaj da(ja)ti, vrniti (vračati): Ap. idr., pro Siculo frumento acceptam pecuniam populo L.

2. zopet (znova, ponovno, spet) dati (dajati): corpora rebus Lucr., vicem alicui Lact. povrniti (vračati).

3. da(ja)ti, nakloniti (naklanjati) komu, kar mu gre: alicui exactae aetatis fructum, quem meruit Ci.

re-vincō -ere -vīcī -victum (re in vincere)

1. zmagovito, popolnoma, docela, povsem premagati (premagovati), poraziti (poražati), nadvladati (nadvladovati), zatreti (zatirati), (za)dušiti: catervae consiliis iuvenis revictae H., vires (sc. ignis) aliquā ratione revictae Lucr.; metaf.: revincere coniurationem T.

2. occ. pobi(ja)ti koga s protidokazi, ovreči, spodbi(ja)ti, izpodbi(ja)ti, dokazati komu nasprotno (nasprotje), navesti (navajati) komu nasprotne dokaze: quaere argumenta, si qua potes; numquam enim hic revincetur Ci., crimina rebus revicta verbis confutare nihil attinet L. kjer dejstva dokazujejo nasprotno, tam ni treba spodbijati ničesar, revinci in culpa et maleficio Gell., in mendacio Icti., crimina revicta rebus Icti.

rigidō -āre (rigidus) krepiti, trditi, delati trdo (togo): rigidari, quid amplius intendi potest? haec de omnibus rebus iudicat, de hac nulla Sen. ph.

rīte, adv. (prim. rītus)

1. po pravem (pravilnem, ustreznem, primernem) verskem običaju, v skladu s pravili verskega običaja, po bogoslužnih (bogočastnih) zakonih, s pravimi (pravilnimi, ustreznimi, primernimi) obredi, s predpisanimi obredi, slovesno: H. idr., deos rite colere Ci., mactare bidentes V., rebus divinis rite perpetratis L., ludi rite facti Ci., templa rite dictata O.

2. metaf.
a) kot publicistični in jur. t.t. na slovesen način, na po zakonu predpisan način, zakonsko predpisano, zakonito, svečano, slovesno: testes rite affuerunt Corn., non rite creatus tribunus Q., testamentum rite perfectum Icti.
b) po pravici, upravičeno, na pravi način, kakor je treba, spodobno, kot se spodobi, (kot je) prav, pravilno: deum rite beatum dicere Ci., rebus rite paratis V., si maxima Iuno rite vocor O.; occ. k sreči, po sreči, srečno: rite venire Pl., tu rite propinques augurium V., rite secundarent visūs V., rite maturos aperire partus H.
c) po stari navadi (šegi, običaju), po starodavni navadi (šegi, običaju), navadno, običajno: quorum (sc. Scytharum) plaustra rite trahunt domos vagas H., religati rite equi V., retinentes pocula rite Lucr.

rūga -ae, f (iz indoev. *rug-, *ruq-, kar je verjetno prevojna stopnja k*u̯erg-, *u̯erq- (prim. let. suwergt posušiti se, zgrbančiti se); prim. skr. rūkṣáḥ hrapav, raskav, strvnem rūh = nem. rauh, lit. raũkas gub(ic)a, runkù, rùkti skrčiti se, zgubati se, rũkšlas, raũkšlas gub(ic)a, raukiù (na)gubati, morda tudi got. inrauhtjan jeziti se, biti jezen (na koga) in gr. ῥυσός naguban, poln gub)

1. gub(ic)a (na koži), grba, grbánec, gubánec, ráza, zgíb(a), zgíbek, vrapa, vraska, nabòr: Varr., Sen. ph. idr., te rugae turpant et capitis nives H., sulcavit rugis cutem O.; sg. je redek: Iuv., Pr. idr., iamque meos vultus ruga senilis arat O.; meton.: V., H., Sen. ph. idr., rugae auctoritatem arripere non possunt Ci. starost, tunc ruga tristis abit O. žalost, populum Romanum rugis supercilioque decepit Ci. z resnostjo, vis tu aliquid remittere ex rugis? Plin. iun. čemernosti, rugas cogere O. temno gledati.

2. metaf. guba na drevesu, oblačilu itd.: Petr., Macr. idr., arboris cortex replicatur in rugas Plin., iam decies redit in rugam Pers. se podeseteri, nitidis rebus maculam ac rugam figere Iuv. omadeževati in oskruniti, stolarum rugae Vitr., in veste et rugas et sinus invenit Plin.; occ. rugae matica vijaka: Plin. — Kot nom. propr. Rūga -ae, m Rúga, rimski priimek, npr. Spurija Karvilija: Val. Fl., Gell.

sagācitās -ātis, f (sagāx)

1. sledna zmožnost, zmožnost sledenja
a) (pasja) pasji voh: canum ad investigandum sagacitas narium CI., canum PLIN., vincit idem sagacitate odorandi canes et volturios AP.
b) metaf. lovcev: ut domitas feras mentita sagacitate colligerent PLIN. IUN.

2. občutljivost, zaznavnost, zaznavna zmožnost drugih čutov: sensuum SEN. PH.

3. metaf. bistroumje, bistroumnost, bistrovidnost, ostroumje, ostroumnost, tankoumnost, bistrost, prebrisanost, umska prodornost, prekanjenost, zvitost: quā est ipse sagacitate in his rebus CI., erat ea sagacitate, ut decipi non posset N., sagacitas consilii VAL. MAX., Hipparchi PLIN.

salvus 3, adv. -ē (iz *səl-u̯o- ali *səlo-u̯o-; prim. skr. sárvaḥ nepoškodovan, cel = gr. ὅλος = jon. οὖλος, osk. σαλαƑς, salavs = lat. salvus, pelignijsko Salavatur = lat. Salvator, umbr. sal(u)vom = lat. salvum, lat. salūs, solidus, soldus, solidipēs, solox, sollus, soleō)

1. v dobrem stanju bivajoč (se nahajajoč), (dobro) ohranjen, nepoškodovan, cel, zdrav, rešen, živ, neizgubljen, neprizadet: PL., TER. idr., Mars pater, te precor, pastores pacuaque salva servassis FORMULA AP. CA., si res publica populi Romani Quiritium ad quinquennium proximum stet, ut velim, eamque salvam servaverit hisce duellis, Iuppiter FORMULA AP. L., salvus revertor CI. EP., salvum et incolumen exercitum traducere C., tamen salvum (sc. eum esse) ... studebat N. je vendar želel, da bi bil srečen, quibus (sc. civibus) salvis atque incolumibus C., utinam salvis rebus colloqui potuissemus CI. EP. ko je bila država še neoškodovana, quid salvi est mulieri amissā pudicitiā? L. kako more biti na dobrem ženska ..., salva Penelope PR. neoskrunjena, čista, non uxor salvum te vult H., cum salvum esse (sc. clipeum) flentes respondissent CI. EP., epistula salva CI. EP. celo, neraztrgano (naspr. conscissa), quam salve agit Demeas noster? AP. kako se kaj ima ...?

2. occ.
a) še živ, še živeč, v abs. abl. s kakim imenom dokler še živi, dokler še živijo, dokler bo živel (živela), dokler bodo živeli (živele): si salvi esse possent N. rešiti življenje, se salvo CI., stirpe salvā, salvis suis L., nec est mendacio locus salvis (sc. iis), qui interfuerunt Q.
b) v abs. abl. brez škode (prikrajšanja) za koga, kaj, ne da bi kdo (u)trpel kako škodo, brez škode za koga, kaj, brez oškodovanja česa, brez slabih (negativnih) posledic (učinkov) za koga, kaj, ne prelomivši česa, ne da bi hotel žaliti koga, kaj: PL., Q., STAT., SEN. PH., PLIN. IUN., MART., AMM. idr., salvā fide CI. ne prelomivši dane besede, z mirno vestjo, salvo officio, salvo iure amicitiae, salvo capite, salvis populi sociis, consul salvis auspiciis creatus CI., summa exercitus salva C. tako da jo je vojska ... srečno odnesla, salvā maiestate regni CU., salvā pietate, salvā virginitate O.; salvo eo, ut … DIG. s tem pridržkom (s to omejitvijo), da ...

3. posebna rekla v pogovornem jeziku
a) salvus (salva) sum rešen(a) sem, na varnem sem, sem (smo) zunaj nevarnosti, deležen sem bil (deležna sem bila) pomoči; tudi v pl.: KOM.
b) (pri zagotavljanju) ne salvus sim, si ... naj nisem (ne bom) zdrav, če ..., smrt me vzemi (naj me vzame, naj me pobere), če ... CI. EP.
c) salva res est vse je v redu, vse je lepo in prav, vse je dobro: PL., TER.; tako tudi: sunt vestra salva? PETR. ali je vaša stvar v redu?
d) (kot pozdrav) salvus (salva) sis = salvē: PL., TER.
e) satine ali satin (gl. satis) salvē v neodvisnem in odvisnem vprašanju ali se ima kdo dovolj dobro?, ali je kdo povsem v redu (na dobrem)?: satine salve (sc. agis)? dic mihi! PL., quaerendi viro, satin salva (sc. agat), respondit: minime L.

sānus 3, adv. -ē (prim. umbr. abl. pl. sanes = lat. sanis)

1. zdrav (naspr. aeger): PL., CA., VARR., CELS., GELL., AUG., cum sanae parti corporis scalpellum adhibetur CI., sanum facere aliquem CI. ozdraviti, si eo medicamento sanus factus est CI., vulnera ad sanum nunc coiere mea PR. so zaceljene, si te populus sanum recteque valentem dictitet H.; komp. sanior PL.; superl. sanissimus CELS.

2. metaf.
a) zdrav = v dobrem stanju se nahajajoč, ne(p)okvarjen, ne(p)oškodovan: sana et salva res publica CI. EP., civitas L., (sc. armamenta navis) salva et sana sunt PL., res sana (naspr. res aegra) SEN. PH., vox Q. brez prirojenih napak, ego sanus ab illis (sc. vitiis) H. še čist (prost); pesn.: aëra non sanum (nam. salubrem) motumque cadavere sentit LUCAN.
b) duševno zdrav, zdravo pamet imajoč (zdrave pameti, pri zdravi pameti), zdravorazumski, pameten, razumen, razboren, preudaren, bister, razborit, bistroumen (naspr. insanus, insaniens, ineptus, demens): PL., TER., N., AUCT. B. ALX. idr., homo CI., homines SUET. ljudje zdravega = pravega okusa (naspr. inepti), eos sanos intellegi necesse est, quorum mens motu quasi morbo perturbata nullo sit: qui contra affecti sunt, hos insanos appellari necesse est CI., ad sanos abeat tutela propinquos H., pro sano loqui PL. ali facere C. kakor pameten človek, pametno, si possem, sanior essem O., qui sanior, ac si ... H., quisquam sanissimus tam certe putat CI., sana mens L., O., gladium sanā mente depositum si repetat insaniens CI., mens sana in corpore sano IUV., sanus sensūs CI., V.; z adv.: bene sanus čisto (prav, zelo) zdrave pameti, čisto (prav, zelo) pameten: rem publicam capessere hominem bene sanum non oportere CI., bene sanus ac non incautus H., mentis bene sanae H. zelo razsoden mož, praecipue sanus H.; naspr. male sanus ne prav pri zdravi pameti, ne prave pameti, ne prav pameten, maloumen, slaboumen, nepreudaren, omamljen, omračenega uma: CI., O., SEN. PH. idr., male sani poëtae H. na pol besni, blazno navdušeni, v navdušeni blaznosti, v blaznem zanosu, male sana Dido V. omračenega uma; z gen.: satin tu's (= tu es) sanus mentis aut animi tui? PL.
c) (o govoru) trezen, preudaren, pameten, razboren, preprost, nezavit, (o govorniku) trezen, preudaren = trezne (preudarne) besede izbirajoč, trezen (preudaren, izbran) jezik imajoč: genus dicendi, sani oratores CI., Rhodii (sc. oratores) saniores CI. – Adv. sānē

1. pametno, razumno: amare PL., sane sapio et sentio PL. popolnoma pri zdravi pameti in pri zavesti sem, non ego sanius bacchabor Edonis H.

2. metaf.
a) (potrjujoč) res, zares, v resnici, resnično, (za)gotovo: GELL. idr., excogitat sane acute, quod decernat CI., sane vellem CI., quod petis id sane est invisum ... H.; uvajajoč stavke: et sane Gracchis haud moderatus animus fuit S. in res ...; od tod occ. (v odgovorih) da, seveda, kajpada, kajpak, se razume, vsekakor, kakopak: sane TER., sane pol TER., sane herc(u)le KOM., CORN., sane et libenter quidem CI.
b) (v koncesivnem pomenu s cj.) naj le, kar se mene tiče, kar mene zadeva, zaradi (zavoljo, zastran) mene: CU., Q. idr., sit hoc sane leve CI., sint falsa sane CI., sed sane fuerit regni paratio plebi sua restituere S., sint sane ... liberales S., rustica sim sane, dum non oblita pudoris O.; z ind.: hoc sane frequentissimum est Q.; occ. (pri imper.) le, naj: PL., TER. idr., negato tum sane, si voles CI., dilue sane hoc crimen CI., age sane L. hajdi!, le!
c) (stopnjujoč) povsem, popolnoma, docela, dočista, čisto, prav: bene sane ali sane bene TER., CI., sapienter sane PL., sane commode PL., recte sane TER., homo sane locuples CI., res sane difficilis CI., Messana ab his rebus sane vacua CI., haud sane TER., S., CU. ne posebno, ne ravno, haud sane diu esset, cum ... PL. ne prav (ravno) davno tega, haud erat sane, quod ... CI. ne bi bilo ravno vzroka (razloga), agellus non sane maior iugero uno VARR., non sane credere H., nihil sane CI. prav nič, čisto nič. Posebna zveza sānē quam ali sānēquam silno, zelo: conclusa quidem est a te tam magna lex sane quam brevi CI., sane quam ... graviter molesteque tuli SULPICIUS IN CI. EP.

satiō¹ -āre -āvī -ātum (satis)

1. sititi, nasititi (nasíčati, nasičeváti): COL., IUST. idr., cibus, quem occuparunt, satiat CU., canes satiati sanguine erili O., satiati agni LUCR., satiare se PLIN., vulturem in cibo dari iubent ... satiatum humano cadavere PLIN.

2. metaf.
a) nasititi (nasíčati, nasičeváti), napojiti (napajati), zadosti (zadostno, dovolj) napolniti (napolnjevati), preskrbeti (preskrbovati) s čim, oskrbeti (oskrbovati) koga, kaj s čim, založiti (zalagati), zadovoljiti (zadovoljevati), (u)tešiti, potešiti, (u)tolažiti, (po)tolažiti, pomiriti (pomirjati), poteščáti, zadostiti (zadostovati, zadoščati): Romanus somno satiatus L. potem ko se je naspal, naspavši se, (sc. color) Tyrius pelagio primum satiatur PLIN., paries paleā satiatus PETR. zgoščena, solum stercore satiatum COL. dobro (po)gnojena, stercore satiari PLIN., terra satiata aethere pluvio (naspr. terra arida) SEN. TR. napojena, prepojena, prout ... nives imbresve satiaverint PLIN., nec satiatur aquis (sc. fretum) O., largis satiantur odoribus (= ture) ignes O., satiari lumine Phoebi MART., robora Dalmatico lucent satiata metallo STAT., oleo satiare P. VEG. namazati, ex aceto et oleo loca satiare P. VEG. bolne dele dobro natreti (natirati), diram famem O. ali sitim MART. utolažiti, potešiti, neque expletur nec satiatur cupiditatis sitis CI., satiare aviditatem legendi CI., mentem oculosque alicuius sanguine CI., animum CI., eorum animos supplicio CI., desiderium naturae CI. zadostiti, explere bonis rebus satiareque numquam (sc. animi naturam) LUCR., libido mentis satiata CAT., satiare oculos amore PR., lumina satiavit longo visu STAT., nequaquam se esse satiatum CI. zadovoljen (pt., ne adj.), satiare cor ferum O., ira nondum satiata caedibus LUCAN., satiare iracundiam PETR., avidos dolores amplexu SEN. TR., satiasse cineres meorum V. da sem utešil (pomiril), patrum cognitionibus satiatus T., satiatus prosperis adversisque T. dovolj izkusivši = dovolj poznavajoč srečo in nesrečo.
b) occ. prenasititi (prenasičevati), (v)zbuditi ((v)zbujati) pristudo (gnus, odpor, naveličanje), pristuditi se, priskutiti se, v pass. tudi naveličati se, nasititi se, preobjesti se, biti sit česa: primum numerus agnoscitur, deinde satiat CI., figurae ut novitate excitant, ita copiā satiant Q., ut neque ii satientur, qui audient, fastidio similitudinis, nec ... CI., heu nimis longo satiate ludo H., agricola assiduo satiatus aratro TIB., Domitianus secreto suo satiatus T., vitā satiatus LACT.; pesn. z gen.: cum satiata ferinae dextera caedis erat O., satiatus et aevi et decoris SIL.

scaevus 3 (prim. gr. σκαιός [iz *σκαιƑός] levi; prim. srednjevisokonem. schief = nem. schief)

1. levi: iter SERV., uti portarum itinera non sint directa, sed scaeva VITR. da poti do vrat niso speljane naravnost, ampak poševno, obrnjene v levo smer. Od tod subst. scaeva -ae, m levičnik, levičar, levak: SEN. RH., ULP. (DIG.). Kot rimski priimek Scaeva Scéva (Skájva) = „Levičnik“, „Levičar“, „Levak“: CI. EP., L.

2. metaf.
a) neroden, okoren, štorast, nespreten, áboten, neumen, nespameten, trapast: GELL. idr., scaevus iste Romulus S. AP. SERV., mulier scaeva AP., fabula PAUL. NOL.
b) neugoden, nenaklonjen, nesrečen, žalosten: fortuna scaeva, in rebus scaevis, somnium scaevissimum AP.

scī-licet, adv. (ixpt. scīre [sinkop. scī-] in licet vedeti se sme (more); prim. ī-licet)

I. treba je vedeti, vedeti je mogoče, vedeti se more, lahko se vidi, razume (umeje) se; zaradi pomena gl. scīre z ACI: PL., TER., scilicet non ceram illam tantam vim in sese habere S., at scilicet eos ... gratiam ab eo peperisse S. FR., scilicet esse globosa tamen, cum squalida constent LUCR. –

II. kot členica (brez vpliva na stavkov sklad)

1. (kot vrivek, kadar hoče kdo opozoriti na kaj čudovitega, omembe in spomina vrednega) vedi!, pomni(te) dobro!, čuj(te)!, misli(te) si!, čudo!: ter sunt conati imponere Pelio Ossani – scilicet – atque Ossae frondosum involvere Olympum V., rogat et prece cogit, ut tibi se laudare et tradere coner H.

2. (kažoč na kaj, kar je sicer samo po sebi očitno in ne potrebuje nobenega potrdila) samo po sebi je razumljivo, samo po sebi je umevno, samoumevno je, razumljivo je, očitno je, kajpada, seveda, vsekako(r), kajpak, kakopak, ànti seveda, nedvomno, brez dvoma, se razume, gotovo: TER., CA. idr., cur igitur eos (sc. servos) manu misit? metuebat scilicet, ne indicaretur CI., fortuna ..., cui scilicet placuit S.; kot odgovor: LUCR. idr., tam ego homo sum quam tu. Scilicet ita res est PL., et gratulator meae sorori. Scilicet.

3. (z dopustnim pomenom in protivnim stavkom, nav. uvedenim s tamen, sed tamen, sed) res(da), sicer, seveda: me quidem species quaedam commovit, inanis scilicet, sed commovit tamen CI., sunt clara indicia naturae, maxima scilicet in homine, sed in omni animali CI.

4. (iron.) seveda, kajpa(da), kajpak, kakopak, se razume: TER., S. FR., O., Q., IUST. idr., ego istius pecudis consilio scilicet ... uti volebam CI., scilicet ego is sum CI., scilicet is superis labor est V., scilicet exspectem, dum ...? V., scilicet, ut prostes H., scilicet illo igne vocem populi Romani aboleri arbitrabantur T.

5. seveda žal (!), seveda na žalost, vendar pa žal: unda, scilicet omnibus ... enaviganda H.

6. (pojasnjujoč) namreč, in sicer, to je, seveda: VARR. idr., alio tempore, tunc scilicet, cum ... CI., exercitatus in dicendo, ut Thebanus scilicet N., sub nomine alieno, nepotum scilicet et uxoris sororisque SUET.

Opomba: V nezloženi obl. scire licet: CELS., scire licet hunc lumen quondam rebus nostris dubiis futurum L. nedvomno, gotovo, scire licet non esse in rebus res ita mixtas LUCR.

sciō -īre, scīvī in sciī, scītum (indoev. kor. *sq(h)ēi- (*skhēi-), razširjen iz *seq- (prim. secō, scindō) ločiti, razločevati; prim. skr. chyáti odrezuje, gr. σχάω, σχάζω razim, cepim, lat. scīscō in od tod scītum, plēbi-scītum, scītus 3, stvnem. skēri = lat. sagax)

I. vedeti, znati, poznati, imeti vedenje (vednost), razumeti, (i)zvedeti (naspr. arbitrari, opinari); abs.: scies TER. (z)vedi, ut sis sciens TER. da veš, da boš vedel, aliquem scientem facere PL., TER. komu dati vedeti, komu dati na znanje, scio TER. (iron. =) seveda, statim fac, ut sciam CI. EP. daj mi takoj vedeti, sicut omnes sciunt CI., quem (sc. Catonem), ut scitis, unice dilexi CI., fecit id nec imperante nec sciente domino CI. tako brez ukaza kot tudi brez vednosti gospodarja, nihil facilius scitu est L.; brezos.: nondum lucebat, cum Ameriae scitum est CI. ko se je (že) vedelo, si scitum esset PETR. ko bi se vedelo; z obj.: PL., TER. idr., nemo omnia potest scire VARR., scire istarum rerum nihil CI., quam (sc. rem) triduo sciturus es CI. boš (z)vedel, scituros id hostes ratus L., quod sciam KOM., CI., PS.-Q. (vsaj) kolikor (jaz) vem, (vsaj) po mojem vedenju, quod scio, omne ex (od) hoc scio PL., quasi, si quid aliquando scio, non ex isto soleam scire CI.; v pass.: an vero nihil certum sciri possit CI., id de Marcello aut certe de Postumia sciri potest CI. to je mogoče izvedeti od Marcela ...; z de (o kom, čem): cum is, qui de omnibus scierit, de Sulla se scire negarit CI.; z ACI: AFR. AP. NON., CA. AP. FEST., TER., C. idr., scimus Atilium appellatum esse sapientem CI., scire licet hunc (sc. puerum) lumen quondam rebus nostris dubiis futurum L. treba vedeti, proinde sciatis licet aut intraturum me urbem aut oppugnaturum CU. vedite, pomnite to, qui ... totam hereditatem sciens ad se non pertinere possidet G.; subj. je treba dostaviti v mislih: scio tibi ita placere CI.; brezos.: haec scitis omnes usque adeo hominem in periculo fuisse, quoad scitum est Sestium vivere CI.; v pass. z NCI: Christus scitur vocis simplicis iussione ambulatum dedisse contractis ARN. o Kristusu (za Kristusa) se ve, da je ...; z odvisnim vprašanjem: PL., TER., CAECIL. AP. CI., CAECIL. AP. NON. idr., cum sciatis, quo quaeque res inclinet CI., haud scio, mirandumne sit C., quid rei esset, nemo satis pro certo scire L., scimus, ut impios Titanas ... fulmine sustulerit H., scire velis, mea cur ingratus opuscula lector laudet H., haud scio an (gl. an); pesn. z ind. v odvisnem vprašanju: scio quid ago PL., scitin (gl. opombo spodaj) quid ego vos rogo? PL., plus scis, quid opus facto est TER.; elipt. (kot grožnja, pretnja): at scin (gl. opombo spodaj) quo modo ali quomodo? PL. ali veš, kako (te bom ...)?; z relat. objektnim stavkom: nam te scientem faciam, quidquid egere TER., nec scit, quod augurem decet CI. –

II. vedeti =

1. ume(va)ti, razume(va)ti kaj, znati, poznati, poznavati, biti izvéden v čem, biti kvalificiran za kaj, biti izvedenec (strokovnjak) za kaj, vešč biti česa, čemu, na katerem področju; včasih tudi = moči: CAECIL. FR., TIT. AP. NON. idr., omnes linguas PL., litteras CI., si unam litteram Graecam scisset CI., artem H., musicam VITR.; v pass.: ars earum rerum est, quae sciuntur CI.; z de: de legibus instituendis, de bello, de pace ... Lycurgum aut Solonem scisse melius quam Hyperidem aut Demosthenem CI.; z inf.: Q. idr., scisti (gl. opombo) uti foro TER. znaš (naučil si se) oditi v svet, predati se svetu, lansirati se v javnost, quae (sc. lex naturae) vetat ullam rem esse cuiusquam nisi eius, qui tractare et uti sciat CI., vincere scis, Hannibal L., libertatem nec spernere nec habere sciunt L., si sciret regibus uti H.; inf. je treba v mislih dostaviti: scire (sc. canere) fidibus TER. znati brenkati, biti vešč igranja na strune, biti dober brenkalec (brenkač), Latine (sc. loqui) scire CI.

2. uvideti (uvidevati), sprevideti (sprevidevati), (jasno) spozna(va)ti, doje(ma)ti, dobi(va)ti vpogled (uvid) v kaj, zavesti se česa, zavedeti (zavedati) se česa, ovesti (ovedeti) se česa, opaziti (opažati) kaj: cor dolet, quom scio, ut nunc sum atque ut fui PL.; z ACI: scivi extemplo rem de compecto geri PL., eum vos esse meum servum scitis? PL.

3. scire aliquem poznati koga, poznati se s kom: AP., TERT.

4. scires menil bi, rekel bi (sc. ti, človek): PETR., SUET., scires (sc. eam) a Pallade doctam O., scires non ibi genitum M., Curium PLIN.

5. (neklas. nam. scisco) odločíti, odlóčiti (odlóčati, odločeváti), skleniti (sklepati): tribunus rogationem ferret sciretque plebs, ut ... L., lex scit DIG. – Od tod adj. pt. pr. sciēns -ēntis, adv. scienter

1. vedeč, vedoč, vedé, vedoma, ob (moji, tvoji itd.) vednosti, ob (mojem, tvojem itd.) vedenju (naspr. insciens, imprudens, ignoranter): CAECIL. AP. NON., (kot adv.) AUG. idr. prudens sciens TER., prudens et sciens CI., me sciente PL., te sciente CI., nullum a me sciente facinus occultari CI., ut offenderet sciens neminem CI., calumniari sciens non videatur CI.

2. izvéden v čem, na katerem področju, vešč česa, čemu, izkušen, razgledan, mnogoveden, vednost (poznavanje) imajoč, dobro poznavajoč, znanje imajoč, poznavalski, poznavalen, strokovnjaški, strokoven, seznanjen s čim, spreten, izkušen, subst. izvedenec, veščak, poznavalec, znalec, strokovnjak, vedež; abs.: vites pampinari, sed a sciente VARR., quis hoc homine scientior umquam aut fuit aut esse debuit? CI., scientior venefica H., tu scientior eris praeceptorum artificio CORN., quae scientissimo gubernatore utitur CI., sit oportet idem scientissimus COL.; adv.: scienter tibiis cantare N., scienter dicere CI., neminem in eo genere scientius versatum Isocrate CI., rationem hius operis scientissime exponere CI.; z gen.: VARR., VELL., LACT. idr., belli, locorum, regionum S., citharae, pugnae H., iuris T., linguae Latinae T., GELL., divini AP. vešč vedeževanja, scientissimus rei publicae gerendae CI., scientissimi rerum AMM. filozofi, modroslovci; z inf.: Q., flectere equum sciens H.; z odvisnim vprašanjem: sciens, quid sit pugna Q.

Opomba: Skrč. obl. iz pr. debla: scīstī (= scīvistī): TER., O.; scīssem, scīssēs, scīsset, scīsse (= scīvissem itd., scīvisse) nav. pri: CI. idr.; sinkop. star. impf. scībam, scībās itd.: KOM., CAT., LUCR.; star. fut. I. scībō, scībis itd.: KOM., CA.; scībitur: PL.; scin (= scīsne): KOM., scītin (= scītisne): PL.; imper. scītō (ne scī), scītōte (ne scīte, ki se najde le pri O.).

scurrīlis -e, adv. scurrīliter (scurra)

1. veseljaški, burkaški, burkast, norčav, skurilen, pavlihast, pavlihovski, šaljiv, hudomušen, (po) pavlihovsko se vedeč (obnašajoč), glumaški: iocus CI., VAL. MAX., dicacitas CI., Q., scurriliter ludere PLIN. IUN. ali iocari IUST. – Soobl.: scurrūliter obsequor PORPH.

2. šaljiv, vesel: in rebus seriis ... in scurrilibus lusibus VAL. MAX.

sēlēctiō -ōnis, f (sēligere) izbiranje, izbira, izbor, odbiranje, odločanje, odločevanje, selékcija: sic omnia esse voluerunt, ut eam rerum selectione expoliarent CI., in utramque partem ita paria redderent, uti nulla selectione uterentur CI., tale quid efficiat, ut selectione dignum propterea sit, quod aliquod pondus habeat dignum aestimatione CI., quā inventā selectione et item reiectione sequitur deinceps cum officio selectio CI., quid autem apertius quam, si selectio nulla sit ab iis rebus, quae contra naturam sint CI., a finibus et a summa bonorum; quae cum praeponunt, ut sit aliqua rerum selectio, naturam videntur sequi CI., initia proponi necesse esse apta et accommodata naturae, quorum ex selectione virtus possit existere CI., non enim in selectione virtus ponenda erat, ut id ipsum, quod erat bonorum ultimum, aliud aliquid adquireret CI., est iniqua in omni re accusanda praetermissis bonis malorum enumeratio vitiorumque selectio CI., si insipientis iudicio multitudinis facta est deorum ista selectio AUG.

sē-moveō -ēre -mōvī -mōtum (se in movēre)

1. odstraniti (odstranjevati), ločiti (ločevati): vos semotae; nos soli TER., qui ... voce praeconis a liberis semovebantur CI.

2. metaf. izključiti (izključevati), izločiti (izločati, izločevati): verba, voluptatem, omnes sententias eorum a philosophia CI., Strato ab ea disciplina omnino semovendus est CI., Stratona sploh ne gre prištevati tej šoli. Od tod adj. pt. pf. sēmōtus 3

1. oddaljen, odmaknjen, odročen: semoto a militibus loco C., quae terris semota videt H., semotae partes urbis AUCT. B. ALX., longe semota tuemur LUCR.; pren.: semoti prius tarda necessitas leti H.

2. metaf.
a) prost, brez česa: curā semotus metuque LUCR., semotus a curis LUCR.
b) različen, drugačen, neenak: divum natura semota a nostris rebus LUCR., nihil a sapientis ratione semotius LACT.
c) na oddaljenem (samotnem) kraju se vršeč = tajen: arcana semotae dictionis T. – Adv. sēmōtē = sēmōtim ločeno, posamič, vsak zase, vsaksebi, posebej: MARC.

sēnsus -ūs, m (sentīre)

I. v fizičnem smislu

1. čut(enje), občutek, občutje, zaznava(nje), vtis, zapažanje, opažanje: PLIN. idr., si quis sensus est in morte CI., mors eripit sensum doloris CI., moriendi sensum celeritas abstulit CI., si voluptatis sensum capit CI., sensum accipere oculis CI. vtis, parĕre sensūs CI., (sc. Niobe) posuit sensum suae facta mali O.

2. occ. čut, občutek = začutitev, zaznava(nje), opažanje: utere igitur argumento tute ipse sensus tui CI. iz svojih izkušenj, ut oppidanos a sensu eius (sc. operis) averteret CU., carent omni sensu alio quam cibi et periculi PLIN., non sine sensu captivitatis FL.

3. meton. čut, občutek, občutje, občutljivost, občutnost: ARN., LACT. idr., neque enim ullus est sensus in corpore CI., sensus videndi, audiendi CI. = sensus oculorum atque aurium L., SEN. PH. vid (in) sluh, tactus corporis est sensus LUCR., si superest aliquis post funera sensus O., illa sensus omnis expertia CU. brezčutne stvari, sensum voluptatemque percipere PLIN. IUN.; v pl.: sensus autem interpretes ac nuntii rerum in capite ... collocati sunt CI., omnes animi et corporis sensus CI., res subiectae sensibus CI.; occ. zavest, zavedanje, zavestnost, zavednost, v pl. = čuti: sine mente ac sine ullo sensu iacebant CI., timor abstulit omnem sensum animumque O., omnem sensum alicui excutere CU., omnem sensum alicui eripere CAT., mero sensibus victis CU., a mero redeunt in pectora sensus O. –

II. v nravstvenem, moralnem smislu

1. notranji občutek, čut za kaj, čustvo: sensus amoris, amandi, diligendi CI., adsiduitate molestiarum sensum omnem humanitatis amittimus CI., vultus sensus animi plerumque indicant CI., sensus malorum publicorum adimuntur L. čut za ..., quis tibi tunc, Dido, sensus? V. kaj si ... čutila?, pectore sensus vertuntur varii V., verba, quibus voces sensusque notarent H.; poseb. sensus communis ali communis sensus vsem ljudem skupni, tj. naravni, prirojeni čut za dostojnost, obzirnost: communis ille sensus in aliis fortasse latuit CI., sit in beneficio sensus communis SEN. PH., sensum ipsum, qui communis dicitur Q., rarus sensus communis in illa fortuna IUV.; occ. kot ret. t. t. sočutje, sočustvo, sočustvovanje, čustvenost, afekt, afektiranost, razvnetje, razvnetost, ganjenje, ganjenost, etos: ut (sc. oratio) sensus, ut doloris habeat, quantum opus sit CI. da ima potreben etos in patos, res cum sensu tractata, sensu multum efficitur, sensibus permoveri CI.

2. meton. občutje, mišljenje, misli, miselnost, značaj, temperament, razpoloženje, mentaliteta, prepričanje, nastrojenost, nastrojenje, nazor, naziranje, mnenje, stališče, gledišče, gledanje, usmerjenost, naravnanost (poseb. v političnem smislu): sensus civium, populi CI., vulgaris popularisque (preprostega ljudstva) CI., non sum tam vestri sensus ignarus CI., erat eodem quo Alcibiades sensu N. bil je istega političnega mišljenja kakor Alkibiad, bil je Alkibiadov (politični) somišljenik, totis castris unus omnium sensus CU.; sensus communis in v pl. communes sensus obče (splošno, javno) mišljenje, občutje, pojmovanje, (raz)umevanje, naziranje, dojemanje: consuetudine communis sensus abhorrere CI., oratio ex communibus sensibus ducta T. v skladu z najsplošnejšimi občutji. –

III. v umskem, duhovnem smislu

1. (raz)umevanje, um, razum, okus za kaj, sodba, mnenje, presoja, presodek, razsodnost, presodnost: in his rebus aliquem sensum habere CI., alterum carere sensu, alterum meliore esse sensu CI. je razumnejši, sine sensu facere H., rudis et inconditus sensus CU., omnibus sensibus orbus VELL.

2. meton.
a) nazor, mnenje, sodba, misel, stališče, ideja: nostri sensus in pace et in bello congruebant CI., haec oratio longe a nostris sensibus abhorrebat CI., intimos sensus civitatis exprimere CI., eloquentiam in paucissimos sensus detrudere CI., suos sensus aperire N., abditos sensus speculari L., sensus reconditi PLIN. IUN., irrumpunt optimi nonnumquam sensus Q., sensibus celeber, verbis rudis VELL.
b) pamet, razum, miselnost: num sine sensu, tempore num faciant alieno H., sensus moresque repugnant H., animal sensu caret DIG.; poseb. sensus communis ali communis sensus (omnium) zdrava človeška pamet, zdrav človeški razum: SEN. PH. idr., valeret communi sensu omnium CI., sensum communem abstulit PH., communi sensu plane caret H.
c) pomen, vsebina kake besede ali spisa: SERV., TERT., AMM. idr., is verbi sensus, vis ea vocis erat O., nec testamenti potuit sensus colligi PH., egregie dicta circa eundem sensum SEN. PH., verba duos sensus significantia Q., aliud verbis, aliud sensu ostendit Q., versuum sensus atque ordo GELL.
d) konkr. z besedami izražena misel, stavek, perioda, sestavje: aliqui sensus vehemens et acer Q., verbo sensum cludere multo optimum est Q., sensus ut sint ordine collocati, elaborandum est Q., sensus toti, quem ad modum coeperunt, desinunt Q., communes sensus (= loci communes) T. obči, vsakdanji izreki, vsakdanjščine, vsakdanjosti.

Opomba: Gen. sg. sensui: IT.

sērius² 3 (sor. s stvnem. swāri, swār = nem. schwer, z got. swērs časten, tehten, z gr. ἕρμα ladijski balast; prim. še lit. svarùs težek (težak), svãras funt, tehtnica, svoras kembelj ali utež pri uri, sveriù dvigati, tehtati) pravzaprav „tehten“, od tod resen, resnoben (naspr. iocosus); o stvareh: CORN., PLIN. IUN., SUET., VAL. MAX., GELL., LACT., AMM. idr., res PL., TER., videat in primis, quibus de rebus loquatur: si seriis, severitatem adhibeat, si iocis, leporem CI., cum gravibus seriisque rebus satis fecerimus, ludo et ioco uti licet CI., verba TIB., verba seria dictu H., dicta Q.; subst. sērium -iī, n resnoba, resnost, resnobnost, resnota (naspr. iocus, ludus): Q., si quid per iocum dixi, nolito in serium convortere PL., res in serium versa est CU. stvar se je obrnila na resno stran, stvar je postala resna, zadevi so podtaknili tehtne vzroke; pogosteje pl. sēria -ōrum, n resne stvari (reči, zadeve) (naspr. ioci, ioca, lusūs et ioci): PLIN. IUN. idr., quicum ioca, seria, ut dicitur (sc. agimus ali aguntur uganjamo, se uganjajo) CI., seria ac iocos celebrare (uganjati) L., ioca atque seria cum humillumis agere S. spuščal se je v šalo in resne reči, šalil se je in bil resen, nisi tot lusus et tot mea seria nosses O., amoto quaeramus seria ludo H., per seria, per iocos T.; abl. adv. sēriō resno, resnično, za resnico, res, zares(no) (naspr. ioco, per iocum): PL., PLIN., Q., ne quis eam rem ioco seriove cuiquam exprobraret L., serio iam rex ... in regiam pervenit CU.