susurrus2 -ī, m (iz indoev. kor. *su̯er-, *sur(r)- brneti, doneti, zveneti; prim. skr. svárati [on] (za)doni, (za)zveni, svaráḥ, sváraḥ ton, zvok, lat. ab-surdus, sorex, sl., hr. svirati, lit. surmà piščal, nem. surren, schwirren) mrmranje (mrmljanje), šepet, šepetanje, ščebet, ščebetanje, čebljanje, šušljanje, šumljanje, (o čebelah) brnenje, brenčanje, starejše svrčanje: Amm. idr., nolo … susurrum fieri Pl., susurro delectari Ci., ille susurrus aquam ferentis mulierculae Ci., tacito mala vota susurro concipiunt Lucan. v tihi molitvi, saepes … levi somnum suadebit inire susurro (sc. apium) V., tenui iugulos aperire susurro Iuv. s spletkarskim (rovarskim, kovarnim) prišepetavanjem; v pl.: Amm., videres stridère … susurros H., lenesque sub noctem susurri H. ljubezenski šepeti, blandos audire susurros Pr., murmurque humilīsque susurros tollere Pers. ali insidiantes susurri Plin. iun. prišepetavanje; pooseb. Susurri O. Šepeti, Prišeptavanja (v spremstvu boginje Fama).
Opomba: Heterocl. abl. sg. susurru: Ap.