Franja

plaustrum (vulg. plōstrum) -ī, n (sor. s plōxemum)

1. tovorni voz: Pl., Varr., V., Pr., Tib., O., Hyg., Vitr., Cu., Col., Sen. tr., Mel., Lucan., Val. Fl. idr., plostrum vetus Ca., plaustrum oneratum percellere Ca., petere, ut mane ad portam adesset, priusquam plaustrum ex oppido exiret Ci., omnia ex fanis, ex locis publicis plaustris evecta exportataque esse Ci., saucios suos iubet in plostris deligatos Hadrumetum deportari Auct. b. Afr., plaustri tecta Lucr., plaustro coniuges liberosque habere L., virgines sacraque in plaustrum imponere L., iugum plaustri Iust., in Iovis templum ire plaustro Iust., signa plaustris avecta Ci., plaustris vectares gementibus ornos V., plostra ducenta H., plostro aut aratro iuvencum consuescere Col., plaustrum sordidum Val. Max., plaustro vehi Val. Max., Iust., plaustro descendere Val. Max.; preg.: plaustrum perculi Pl.

2. metaf. (prim. gr. ἅμαξα) ozvezdje Veliki voz (Veliki medved; prim. plaustra): cur serus versare boves et plaustra Bootes Pr., flexerat plaustrum Bootes O., flexi iam plaustra Bootae Lucan., nam vel Hyperboreae plaustrum glaciale sub Ursae Lucan., lucida versat plaustra Bootes Sen. tr., sidus Arcadium geminumque plaustrum Sen. tr., quantus ab Arctois discriminat aethera plaustris Stat.

plēnitūdo -inis, f (plēnus)

1. obilica, obilje, obilnost, kopica, množica, polnost; debelost: Vulg., Macr., M. idr., perticae cacuminum modicae plenitudinis Col., fiunt utres in magnitudinem trium et semis pedum, ita ut cum idem utres spiritu inflati tumuerint non extollant uterum sed aequalitate quadam plenitudo ipsa utrium spatia plana perficiat Plin., homo in longitudinem usque ad ter septenos annos (sc. crescit), tum deinde ad plenitudinem Plin., ne vel fastidium nasceretur ex plurimis vel plenitudo fidei deesset in parvis Veg., nam in eventu aperti Martis victoriae plenitudo consistit Veg., plenitudinem hic non frustra numeris adsignat: plenitudo enim proprie nisi divinis rebus supernisque non convenit Macr., haec est igitur communis numerorum omnium plenitudo Macr., plenitudo ventris Tert., quia verum et perfectae plenitudinis lumen est Lact.

2. popolnost: syllabarum Corn.

poēsis -is, acc. -in, f (izpos. ποίησις)

1. pesništvo, pesniška umetnost, poezija: nam et poesis ab Homero et Vergilio tantum fastigium accepit Q.

2. meton. pesem, pesništvo, vezana beseda, poezija (naspr. oratio): qua propter dico: nemo qui culpat Homerum, perpetuo culpat, neque quod dixi ante poesin: versum unum culpat, verbum, entymema, locum [unum] Luc. fr., illa poesis opus totum, (tota [que] Ilias una est, una ut ϑέσις annales Enni) atque opus unum est Luc. fr., utrique testis poesis, quod et Victoria et Venus dicitur caeligena Varr., demitis acris pectore curas cantu castaque poesi Varr. fr., poesis est perpetuum argumentum ex rythmis, ut Ilias Homeri et Annalis Enni Varr. fr., quamvis claris sit coloribus picta vel poesis vel oratio Ci., Anacreontis tota p. est amatoria Ci., ut pictura p. erit H., et re vera non poterat non in aliquibus minor videri, qui per omnem poesin suam hoc uno est praecipue usus archetypo Macr., Homerus omnem poesin suam ita sententiis farsit ut singula eius ἀποφϑέγματα vice proverbiorum in omnium ore fungantur Macr.

Opomba: Prud. meri: pŏĕsis.

poēticus 3, adv. -ē (izpos. ποιητικός) pesniški, poetski: Plin. iun., H. idr., ars Ca., Q., verbum Varr., Ci., poeticae verborum origines Varr., facultas Ci., fabulae L., dii Ci. bogovi, ki si jih izmišljujejo pesniki, bogovi, ki so plod pesniške domišljije, oratio (naspr. oratio soluta) Varr. vezana beseda, poeticis numeris Col., licentia Q., Lact., iocus Val. Max., color Lact., laurus Symm., sententia Aug., Musae Boet.; adv.: ut poëtice loquar Ci., descriptiones locorum non historice tantum sed prope poetice prosequi (obravnavati, opis(ov)ati, obdel(ov)ati) Plin. iun., cur enim non ego quoque poetice vel oratorie cum poeta (sc. loquar) Plin. iun., quod sit a simplici atque in promptu posito modo poetice vel oratorie mutatum Q., saepius poetice quam humane locutus est Petr., poeta maximus in hoc solo non poetice sed aniliter desipuit Lact., sapientia poetice figurata Lact.; subst.

1. poēticē -ēs, f (tuj., sc. τέχνη): Varr., poëticen attigit N., numquam a poetice alienus fui Plin. iun. ali poētica -ae, f (izpos., sc. ars) pesniška umetnost, pesništvo, poezija: Tert., o praeclaram emendatricem vitae poeticam! Ci., poeticae versus inventus est terminatione aurium Ci., poëticam serius accepimus Ci., ad poeticam pronus carmina … libenter composuit Suet., priscae poeticae divinus auctor Ap.

2. poēticum -ī, n nekaj pesniškega, nekaj lastnega pesništvu, pesniškost: atqui Cicero optime vidit ac testatur frequenter, se quod numerosum sit quaerere, ut magis non ἄρρυϑμον, quod esset inscitum atque agreste, quam ἔνρυϑμον, quod poeticum est, esse compositionem velit Q.; pl. poētica -ōrum, n pesniški izrazi, pesniški umotvori, pesniška dela, pesmotvori, verzi, pesništvo, poezija: Q., Sen. ph. idr.

pollen -inis, n in pollis -inis, m ali f (prim. pulvis, polenta)

1. (zelo) fina (drobno mleta) moka, moka v prahu, palíska, starejše mel, políska, cvetna moka: favillae plena, fumi ac pollinis coquendo sit Ter., polline vel farina hordeacia consparsa turundas faciat Ca., pollinem polentae eodem addito Ca. (o ječmenu), polentam et pollinem … dant cibum Varr., infirmior est ex polline (sc. panis) Cels., farina in pollinem subacta Plin., manditur cum polline frumenti Plin.; pl.: Cael.

2. prah: piperis Col., turis Col., Plin., caro … piscium sole siccata et in pollinem usque contusa Mel., in pollinem tunditur arida (sc. inula) Plin.

pol-liceor -ērī -licitus sum (por + liceor; gl. por)

1. (po)nuditi, ponuditi (ponujati), tudi ponuditi (ponujati) se za kaj, obljubiti (obljubljati), obetati, besedo da(ja)ti (naspr. abnuere, denegare; prim. prōmittere = obljubiti (obljubljati) komu kaj = „storiti, da kdo kaj pričakuje“, „upanje (nado) vzbujati komu“); abs.: Lamp. idr., cum contra fecerint, quam polliciti professique sint Ci., mox ubi pollicita est O., dando et pollicendo perfecit S. z darili in obljubami (obeti), quem plane debes mittere, ut polliceris Plin. iun.; z adv.: ultro polliceri Ci., bene (liberaliter C., benigne L., liberalissime Ci.) polliceri S. lepo (prijazno) obljubiti (obljubljati, obetati), dajati lepe (prijazne) obljube; z acc. rei: Pl., Ter., Iust., Plin. iun., Suet. idr., publice frumentum C., frumentum ad bellum L., pecuniam, pecunias in rem publicam Ci.; z acc. rei in dat. personae: H., Iust., Vell., Sen. tr., Suet. idr., Paridis lyram Alexandro quidam pollicitus est Cu., militibus agros ex possessionibus suis polliceri C., alicui arma virosque ad bellum polliceri L., regi pacem neque abnuere neque polliceri S., senatui frumentum in cellam gratis Ci.; preg.: ei maria montesque polliceri S. = obljubljati komu morja in gore = sl. „obljubljati komu zlate gradove“, „obljubljati (zidati) komu gradove v oblakih“ (prim. montīs auri pollicens Ter.); s predik. acc.: Iust., Plin. iun. idr., sese itineris ducem polliceri S. ponuditi se za vodnika; v pogovornem jeziku z de: de nostro amico placando aut etiam plane restituendo polliceor Ci., de aestate polliceris vel potius recipis Ci., nihil … de opibus meis pollicebar, sed de horum erga me benevolentia promittebam Ci., neque mehercle minus ei prolixe de tuā voluntate promisi, quam erat solitus de meā polliceri Ci., de se multa polliceri Iust.; z inf.: L., Sen. rh., qui sum pollicitus ducere? Ter., si amplius obsidum vellet, dare pollicentur C., offerre pecuniam, fidem et pericula (zvestobo v (ob) skupni nevarnosti) polliceri T.; z ACI in inf. fut.: H., Plin. iun. idr., pollicetur Piso sese ad Caesarem iturum (sc. esse) C., pollicitus est sibi eam rem curae futuram C., cum tantas res Graeci susciperent, profiterentur, agerent seque et videndi res obscurissimas et bene vivendi et copiose dicendi rationem daturos hominibus pollicerentur Ci., pro certo polliceor hoc vobis atque confirmo me esse perfecturum Ci., Cinna in omnibus tribubus eos se distributurum pollicitus est Vell., de Alexandrina re causaque regia tantum habeo polliceri, me tibi absenti tuisque praesentibus cumulate satis facturum Ci. ep.; redko z ACI in inf. pr.: iusiurandum pollicitus est dare se Pl., sine praedio relinquere se iis urbem immunesque victuros est pollicitus L.; s finalnim stavkom zahtevne vsebine: statua non modo ut ponatur, verum etiam ut inviolata maneat pollicetur Iust., saepe erat senatui pollicitus … discederet uterque ab armis exercitusque dimitteret Hirt.; z vprašalnim stavkom: neque ille, quae meum tempus postularet, satis prolixe polliceretur Ci., erat enim (sc. Phamea) in consulatus petitione per te mihi pollicitus, si quid opus esset Ci.

2. poseb.
a) (o govorniku) na začetku (v uvodu) govora obljubiti (obljubljati), obetati, naznaniti (naznanjati), napoved(ov)ati: quaeso, ut, quid pollicitus sim, diligenter memoriae mandetis Ci., docui, quod primum pollicitus sum, causam omnino, cur postularet, non fuisse Ci.
b) (o kupcu) (po)nuditi (ponujati): at illic pollicitus est prior Pl.
c) (o pticah pri avspicijih) obljubiti (obljubljati), obetati, napoved(ov)ati, prerokovati: assuetae sanguine et praedā aves pollicebantur Fl. — Polliceor, zlasti pa pollicitus 3 v pass. pomenu: Hyg., Lact. idr., exercenti navem adversus eos, qui cum magistro contraxerunt, actio non pollicetur Ulp. (Dig.), non dormientibus neque otiantibus, sed vigilantibus et laborantibus pollicentur praemia Ambr., pollicitam dictis, Iuppiter, adde fidem O., nam ut aliis plerumque obvenienti magistratu ob metum statuae polliceantur Prisc.; od tod subst. pollicitum -ī, n „obljubljeno“, obljuba, obet: Col., Sil., Hyg., polliciti fides O. verjetnost obljube.

Opomba: Act. soobl.: ne polliceres, quod datum est Varr.

portentōsus 3, adv. portentōsē (portentum) nenaraven, protinaraven, nenavaden, deformiran, skažen, iznakažen, pokvečen, nadnaraven, izreden, izjemen: Eccl., portentosi fetus Sen. ph. spaki, spački, nakaze, izrodki, pokveke, quid fieri portentosius potest? Sen. ph., oratio portentosissima Sen. ph., puer portentoso parvoque capite Suet., portentosissima genera ciborum Suet., labyrinthi vel portentosissimum humani impendii opus Plin., mendacia Graeciae Plin., scientia, ars, ingenia Plin., serpens portentosae magnitudinis L. epit.; subst. pl. n portentōsa -ōrum, n spaki, spake, spački, nakaze, izrodki, pokveke: si quando aliqua portentosa aut ex pecude aut ex homine nata dicuntur Ci. — Soobl. portentuōsus 3: Iul. Val., Isid.

positiō -ōnis, f (pōnere)

1. postavljanje (postavitev) besede = raba besede: est etiam soloecismus in oratione comprensionis unius sequentium ac priorum inter se inconveniens positio Q., μετωνυμία, quae est nominis pro nomine positio Q.

2. sajenje: surculi Col.

3. kot metr. t.t. postavljanje noge, udar(ec) z nogo pri taktu (naspr. sublatio, levatio): Aug., Q. (Institutio oratoria 9, 4, 48), positio vocis Isid. (naspr. elevatio).

4. kot gram. t.t.
a) končnica: aut quae feminina positione mares aut neutrali feminas significant, qualia sunt „Murena“ et „Glycerium“ Q.
b) oblika: prima verbi positio „strido stridis stridit“ Serv.

5. potrditev, potrjevanje: paupertas non per positionem (novejši rokopisi per possessionem) dicitur, sed per detractionem vel, ut antiqui dixerunt, orbationem Sen. ph.

6. predmet, naloga, tema: relinquuntur incerta, quae sumimus, ut videtur, aetates, facultates, liberi, parentes, urbium ipsarum vires, iura, mores, alia his similia: quin aliquando etiam argumenta ex ipsis positionum vitiis ducimus Q.

7.
a) postavitev, postavljanje, lega, položaj: membrorum articulorumque Sen. rh., loci Sen. rh., Q., corporis Sen. ph., signiferi, labyrinthi Plin., Q., caeli T. podnebje, membrorum Aug, supina iacendi positio Cael.
b) metaf. stanje, položaj: mentis Sen. ph., positiones Q. okoliščine.

8. positio syllabae položaj, pozicija: nam „volucres“ media acuta legam, quia, etsi natura brevis, tamen positione longa est, ne faciat iambum Q., nunc unum tempus accommodat priori et unum accipit a sequente: ita duae natura breves positione sunt temporum quattuor Q.

possessīvus 3 (possidēre) svojilen, posesiven: huic parti subiungantur licet per comparationes et superlationes, itemque in quibus patrium pro possessivo dicitur vel contra Q., nomen Char., casus possessivus Prisc. = genetiv.

possibilitās -ātis, f (possibilis) zmožnost, sposobnost narediti kaj, možnost, moč, posibilitéta: Arn., Vulg., Pall., medebatur ergo suis quisque vulneribus pro possibilitate vel curantium copia Amm., ex hac divinandi possibilitate Amphiaraus Mopsusque celebrati M., prima me in Latinam vocem pellexit industria ac fandi possibilitatem per scholas Ausonas comparavit M., denique etiam hoc de eius sacrae virtutis possibilitate persuasum M., item secunda hebdomas pubertatem movet gignendique possibilitatem, tertia florem genarum M.

post-prīncipia -ōrum, n (ixpt. post in prīncipium) napredovanje (napredek, nadaljevanje) kake stvari po uspešnem začetku, potek, pretek, izid: atque edepol firme ut quisque rem accurat suam, sic ei procedit postprincipio (novejše izdaje post principio) denique Pl., haec, taeterrime, sunt postprincipia atque exitus [malae] vitiosae vitae Afr. fr., quod si non horum omnium similia essent principia ac postprincipia, susque deque esset Varr. fr. ap. Gell., voluptas autem inquit vel utilitas talium disciplinarum in postprincipiis existit Gell., haec, Tite, tua postprincipia (novejše izdaje post principia) atque exitus vitiosae vitae Afr. fr. ap. Ci. (Pro Publio Sestio 118).

potis -e (sor. s skr. páti-ḥ gospod, soprog, pátnī gospa; prim. gr. πόσις [iz *πότις] soprog, πότνια gosp(odaric)a, δεσ-πότης gospo(dar), vladar, δέσποινα [iz *δεσ-πο(τ)νια], lit. patìs, pàts soprog, got. faths gospod, brut-faths [=*Braut-herr = Bräutigam] ženin, lat. com-pos, im-pos, potestas, posse).

I. poz. zmožen, môčen, močán, mogočen, silen, oblasten: Divi potes Varr.; večinoma v povezavi z glag. esse ali tudi brez njega = biti sposoben, biti zmožen, (z)moči, premoči, mogoče biti komu kaj: potis sum hoc inter vos componere Pl., at non Euandrum potis est vis ulla tenere V., potis es reperire Lucr., sanguis potis est consistere Poeta ap. Ci., nec (naspr. corpus) potis est cerni Lucr., si potis est Ter., Prud. če je mogoče, če je moč, quid pastores potis sunt Varr., nec potis (sc. est) Ionios fluctus aequare sequendo V., quī potis est? Cat. kako je mogoče?; v vprašanju: potin = potisne: potin' es dicere? Ter., potin' est (= potest)? Pl., potin' (= potin' est), ut desinas? Ter. ali moreš nehati? ali lahko nehaš? = nehaj vendar?; neutr. pote z istim pomenom: Lucr., hoc facias sive id non pote sive pote (sc. est) Cat., quā pote quisque, in eā conterat arte diem Pr.; pote (pote') = potest; z inf.: Vitr., Pr., pa tudi = potest esse more biti, mogoče je: nihil pote supra Ter., hoc quidquam pote impurius? Ci., quantum pote Ci. ep. kolikor (= kakor hitro, takoj ko, brž ko) je mogoče; potis ali pote (sc. esse) = posse često pri Pl. — Iz potis (pote) in esse je nastal glag. possum (gl. possum; prim. tudi še pte in zvezo ut-pote). —

II. komp. potior -ius

1. prednost imajoč, ljubši, važnejši, boljši, vrlejši, odličnejši, izvrstnejši: abs.: heres L., sententia V., H., ut sit potior Ter. da bo imel prednost; tako tudi: qui potior nunc es Tib., Persae multitudine potiores Cu. močnejši; potiorem vitā rem habere C. ali publica commoda privatis potiora habere C. javnim (državnim) koristim dajati prednost pred zasebnimi, plus pollet potiorque est patre Poeta ap. Ci., cives potiores quam peregrini Ci., nihil mihi potius fuit, quam ut … Ci.; subst. n pl. važnejše (pomembnejše, izvrstnejše, boljše) stvari (reči), važnejše (pomembnejše, izvrstnejše, boljše): ea referremus, nisi maiora potioraque haberemus N., quasi potiora quaedam egisset Cu., naturae est potioribus deteriora submittere Sen. ph.

2. vrednejši: quibus tantum crederem, potiores habui L. (sklad po adj. dignus). — Od tod acc. sg. adv. potius bolj, raje, rajši, prej(e): quaestio facti potius est, non iuris Icti., Galliam potius esse Ariovisti quam populi Romani est C., hic potius vivus in reos quam occisus in proscriptos referretur Ci.; s finalnim stavkom: perpessus est omnia potius quam conscios indicaret Ci. kakor da bi bil … , audeo dicere hoc malo domitos ipsos potius cultores agrorum fore quam ut armati per secessionem coli prohibeant L.; quam potius V. = potius quam. Pogosto (v zvezi z vel, sive, seu, aut) kot popravek (correctio), pojasnilo prejšnjega izraza = bolje (rečeno), to je, oziroma: magnus (sc. homo) vel potius summus Ci., o clementiam populi Romani seu potius patientiam miram Ci., sceleratus civis aut domesticus potius hostis Ci.; pri nasprotjih (v zvezi z ne, atqui, sed): istius fide ne potius perfidiā decepti Ci., non laudatio, sed (marveč, temveč) inrisio Ci.; pri komp.: cum ei fuerit optabilius oblivisci posse potius … Ci.; pri glag. s komparativnim pomenom (malle, praestare, praeoptare; v teh primerih se potius ne sloveni): N., Uticae potius quam Romae esse maluisset Ci., mori potius quam servire praestaret Ci., ut puerum praeoptares perire potius quam … Ter. —

III. superl. potissimus 3 najizvrstnejši, najimenitnejši, najpomembnejši, najvažnejši, najpoglavitnejši, glavni, prvi: Plin. iun. idr., potissimos libertorum veneno interfecit T., potissimus tentare S. prvi je poskusil, quid potissimum sit Ci., primum ac potissimum omnium ratus L., potissimus nostrae ut sit domi Pl. da bi imel prednost pred vsemi. — Večinoma acc. sg. n. adv. potissimum najbolj, najraje, najrajši, (prav) posebej, (prav) posebno, (še) zlasti, predvsem, pred vsem (drugim), prav: Pl., Ter., Hirt., Iust. idr., ex his delecti Delphos deliberatum missi sunt qui consulerent Apollinem, quo potissimum duce uterentur N., aut quo potissumum infelix adcedam? S., forte quadam utili ad tempus, ut comitiis praeesset, potissimum M. Duillio sorte evenit L., qui potissimum ex magno numero conscenderent C. sed ego potissimum (najbolj) Thucydidi credo N., at enim cur a me potissimum (prav) hoc praesidium petiverunt? Ci., in eā potissumum (prav) urbe natus N.

pōtulentus 3 (pōtus -us)

1. ki ga je mogoče piti, piten (naspr. esculentus); subst. pōtulentum -ī, n pijača: habitat in ea parte oris qua esculentis et potulentis (po nekaterih izdajah posculentis ) iter natura patefecit Ci., esculenta et potulenta Ap., esculentum potulentumve Dig.

2. opit, pijan: ferebatur et vagari noctibus solitus atque invalidum quemque obviorum vel potulentum corripere ac distento sago impositum in sublime iactare Suet., nam cum a cena me serius aliquanto reciperem, potulentus alioquin, quod plane verum crimen meum non diffitebor Ap. — Soobl. pōsculentus 3 (prim. pōsca): habitat in ea parte oris qua esculentis et posculentis (po nekaterih izdajah potulentis) iter natura patefecit Ci., nam Quintum Scaevolam ad demonstrandam penum his verbis usum audio: Penus est, inquit quod esculentum aut posculentum est Q. Scaevola ap. Gell.; pl. subst.: esculenta omnia et posculenta Gell. vse jedi in pijače; sinkop. soobl. pōculenta -ōrum, n pijače (naspr. esculenta): Macr., Ulp. (Dig.).

prae-cēdō -ere -cēssī -cēssum (prae in cēdere)

1. (hod)iti, stopati pred kom, predhoditi, naprej (spredaj) (hod)iti, imeti prednost, prednjačiti (pred kom) (naspr. sequi, consequi)
a) intr.: Sen. ph., Cels. idr., ille praecedere coepit, ego sequor H., ibimus, utcumque praecedes H., quaecumque praecedet fera H., insignis inter eos praecedens consulis filius L., praecedere cum equite L., tribus quinqueremibus expeditis Piraeum L., sex lictoribus praecedentibus Val. Max., praecedit umbra ante pedes O., fama praecessit ad aures tuas O. je najprej dospela, capita imponentes praecedentium clunibus Plin. (o jelenih), praecedere recto itinere Plin. iun., Lycormam ex itinere Plin. iun.; (o stvareh) iti spredaj pogosto = biti nesen (nošen) naprej (spredaj), predhoditi: praecedentibus facibus Sen. rh., praecedente Victoriā Suet., praecedente titulo, qui causam poenae indicaret Suet.
b) trans.: tardum agmen V. prehiteti, nunc praecedere puerum, nunc sequi Plin. iun., armenta Sen. ph., custodes suos ad Antigoni castra Iust., nuntios periculi praecedere Vell. priti prej kot …

2. metaf.
a) časovno biti, (hod)iti pred (spredaj, naprej): nulla praecedente iniuria Plin., causa praecedens Sen. ph., paulum aetate eum praecedens Q., aliquem in tribunatu liberorum iure Plin. iun., magna Isaeum fama praecesserat Plin. iun., praecesserat per multos dies tremor terrae Plin. iun., praecedentia tempora Plin. iun., ea causa, quae ante praecesserat Cels., neque solum interest, quales dies sint, sed etiam, quales ante praecesserint Cels.
b) po rangu, stopnji, bogastvu, posebnostih, kakovosti itd. prednjačiti, imeti prednost pred kom, prekositi (prekašati), preseči (presegati), nadkriliti (nadkriljevati) koga: eum longe praecedunt ingenia viventium Q., gradum nostrum aut praecedentes aut sequentes Vell., amoenitatem tectorum longe praecedit hippodromus Plin. iun., aliquem praecedere vel exaequare Plin. iun., praecedere omnes Val. Max.; z abl.: Helvetii reliquos Gallos virtute praecedunt C., vestros honores rebus gerendis praecedere L.; brez acc.: aetate, dignitate, usu Q.; z in in abl.: in eo omnes praecedere Plin.; z dat.: ut vostrae fortunae meis praecedunt longe Pl.

praecipitium -iī, n (praeceps)

1. strmina, strma vzpetina, prepad, brez(d)no, navzdolje: Plin., Q., Ps.-Q., Sen. ph., Vell. idr., campos, quos rapidus amnis ex praecipitio vel, cum per plana infusus est Sen. rh., in praecipitium propellere Suet., requiem malorum praecipitio fluvialis rupis habitura Ap., aut per confragosa vexabitur aut per praecipitia labetur Lact.

2. nagel (nenaden) padec navzdol, globok padec: contra lapsus et praecipitia (sc. herba urceolaris) Plin., dum aliorum praecipitium vident Lact.

prae-cipuus 3 (praecipere; quod ante capitur Fest.)

1. poseben, svoj(ski), značilen, izključen (-na -no): Pl., Ter. idr., praecipuam fortunam postulare Ci., praecipua sors periculi L. poseben delež, praecipuo suo periculo N. izjemna osebna nevarnost, quare necesse est, quod mihi consuli praecipuum fuit praeter alios, id iam privato cum ceteris esse commune Ci., praecipuum illum et proprium sensum doloris mei (naspr. communis) Ci.; subst. praecipuum -ī, n posebna pravica, prednostna pravica, predpravica, ugodnost, privilegij: ut enim cetera paria Tuberoni cum Varrone fuissent, hoc certe praecipuum Tuberonis, quod … Ci.; occ. poseben = vnaprej (pri)dobljen, vnaprejšnji: dos, peculium Icti.; subst. praecipuum -ī, n vnaprejšnje volilo, vnaprejšnja dediščina: Suet. (Galba 5).

2. poseben = izreden, izjemen, izvrsten, odličen: laus, fides N., gloria L., vir Eutr., quos praecipuo semper honore Caesar habuit C., artis praecipuae opus O., praecipuā scientiā rei militaris T., praecipuum veniae ius habet ille liber O. ima pred vsemi pravico do … (= ima največ pravice do … ), praecipuo iure esse Ci. = praecipuum locum tenere Suet. prednostno (posebno) mesto zavzemati, praecipui regis amici Cu. najimenitnejši, toda: praecipuus amicus T. najboljši prijatelj, praecipua cenationum rotunda Suet. glavna obednica je bila okrogla, rex fraude praecipuus Fl. prelokavi (nadvse lokavi, zvijačni) kralj, praecipuum toro (abl.) accipit Aenean V. odlikovanega (odlikujočega se) s častnim sedežem, praecipuus in eloquentiā vir Q., praecipuus circumveniendi Sabini T. glavna oseba v kovarstvu (rovarjenju, spletkarjenju) zoper Sabina (proti Sabinu); v pomenu dignissimus z relativnim stavkom v cj.: mox praecipuus, cui secreta imperatorum inniterentur T.; v pomenu maxime idoneus z ad (adversus ali z dat.): praecipuus ad pericula T. za prestajanje (prebijanje skozi, tveganje, podajanje v) nevarnosti, opes praecipuae ad eliciendam cupiditatem T., praecipui ad scelera T. veliki hudodelci, hudi zločinci, herba ad serpentium ictus praecipua Plin. posebej delujoča (izjemno učinkovita) proti kačjim pikom, praecipuus adversus anginas sucus Plin., herba dentibus praecipua Plin. Subst.
a) praecipuī -ōrum, m najodličnejši, najimenitnejši, najizvrstnejši: ponendus inter praecipuos Q.
b) praecipuum -ī, n prednost, odlika, vrlina: homini praecipui a naturā nihil datum esse Ci., aurigarum equorumque praecipua vel delicta (pomanjkljivosti, hibe) Amm.
c) praecipua -ōrum, n α) najvažnejše, najpomembnejše, najvažnejša (najpomembnejša) stvar: principum diversam esse sortem, quibus praecipua rerum ad famam derigenda T. β) (kot prevod stoiškega izraza τὰ προηγμένα) stvari, ki zaslužijo prednost, prednostne stvari, nezavrgljive stvari, nezavrgljivo, indiferentno = kar samo po sebi ni absolutno dobro, mu je pa najbližje (naspr. reiecta zavrgljive stvari, zavrgljivo): quae vel ita appellemus — id erit verbum e verbo — vel promota et remota vel, ut dudum diximus, praeposita vel praecipua, et illa reiecta Ci. — Od tod adv. praecipuē posebno, posebej, osobito, izredno, izjemno, pred vsem (drugim), predvsem, zlasti: Pl., Auct. b. Alx., V., O., T., G. idr., Caesar, quod semper Haeduorum civitati praecipue indulserat C., eum Cicero praecipue dilexit N., in hoc officio, quod fuit praecipue meum Ci., nihil sibi appetit praecipue Pompeius Ci., Cariā totā praecipueque Telmesses Ci., praecipue cum H., Plin. iun., praecipue si Q., Plin.

praedicātīvus 3 (praedicāre) trdilen, predikatíven: propositionum igitur, perinde ut ipsarum conclusionum, duae species: altera praedicativa … altera substitutiva vel condicionalis Ps.-Ap., nos nunc de praedicativa dicemus, quia natura prior est ac velut elementum substitutivae Ps.-Ap., in ea quaeritur … quid sit praedicativus syllogismus, quid condicionalis et quid intersit, quot formae sint praedicativi generis et quae sint M., ratiocinatio … dividitur in duo genera: praedicativum et condicionale M., [syllogismus] praedicativus est, in quo sumpta ita sibi nexa sunt, ut aliquo extrinsecus addito suppleantur M., nihil tamen in assumptione accessit extrinsecus, quod est proprium praedicativi syllogismi M., miscentur autem sibi multis modis syllogismi, ut in una ratiocinatione et praedicativi generis et condicionalis formas agnoscas M., sane videndum est in praedicativo syllogismo, quid de propositione sibi assumptio vindicet M.

prae-fīniō -īre -īvī (-iī) -ītum (prae in fīnīre) (po)prej (vnaprej) določiti (določati), ustanoviti (ustanavljati), predpis(ov)ati: quippe ubi dimidiae partis pars semper habebit dimidiam partem nec res praefiniet ulla Lucr., diem Ci., censum Ci., census praefiniebatur Ci., funerum sumptus praefinitur ex censibus a minis quinque usque ad minam Ci., quae dies in lege praefinita est Ci., sumptum funerum Ci., praefinire non est meum Ci., sed ego cetera non tam restricte praefinio vel hominum vitiis vel subsidiis temporum victus Ci., sed eo vidisti multum quod praefinisti quo ne pluris emerem Ci. ep., locutus Kalendas Ianuarias ibi praefinitas esse Ci. ep., mensura, dies, tempus Plin., dies praefinitus Plin. iun., tempus (tempora) praefinire Plin. iun., tempora praefinita Q., ad certum praefinitumque tempus Suet., dies certus praefinitus Gell., genus et modus, numerus Gell., „lex enim“ inquit „tibi meos tantum praefinit oculos, quibus formam tuam adprobes“ Val. Max., praefinitā die T., stationes praefinitae Ps.-Ap.; s quominus in cj.: neque de illo quidquam tibi praefinio, quominus ingenio mecum contendas Ci.; z ACI: Tiberius Caesar concremato ponte naumachiario larices ad restituendum caedi in Raetia praefinivit Plin. — Od tod adv. abl. neut. pt. pf. praefīnītō po predpisu (predpisih), v skladu s predpisom (predpisi): nam illi haud licebat nisi praefinito loqui quae illi placerent Ter.

prae-fōcō -āre -āvī -ātum (prae in faux) zadušiti, zadaviti: praefocent animae Gnosia mella viam O., Iovem Arn., infantem filium Moysi Aug., aegrotantes Cael., partum Paul., cibo vel abundantia praefocari Macr.

prae-lēgō¹ -āre -āvī -ātum (prae in legāre)

1. vnaprej voliti (komu kaj), (vnaprej) zapustiti komu kaj v oporoki: trium Piso Frugi filium ex privata pecunia donavit eamque coronam testamento ei praelegavit Plin., tabulas testamentorum … in quibus magna ex parte heres frater erat scriptus, praelegabaturque ei centies et quinquagies sestertium Val. Max., alicui fundum praelegare Icti., peculium servo vel filio praelegare Icti., peculia filiis praelegare Icti., causa praelegandi Icti.

2. posebej zapustiti v oporoki, posebej voliti, tj. del premoženja zapustiti upravičencu do terjatve za nazaj: dos praelegata retinebitur quoniam reddi potius videtur quam dari Pap.