Franja

sōdēs (skrč. iz sī audēs) izraz iz pogovornega jezika = če se ti ljubi, če se ti da, če ti je drago, če ti je ljubo, če je (to) tvoja dobra volja, če te je volja, če si pri volji, če hočeš, če mogoče blagovoliš (z inf.), prosim: copulando verba iungebant, ut sodes pro si audes Ci.; sicer kot izraz vljudnosti, ki večinoma stoji za imp., redko pred njim: Pl., Cat., Pers., Ap., Sid. idr., dic sodes, tace sodes Ter., iube sodes nummos curari Ci. ep., vescere sodes H., corrige, sodes, hoc H., sodes, dic Iuv.

sōlānus -ī, m (sōl) sc. ventus vzhodnik, vzhodni veter, sicer imenovan subsōlānus: Vitr.

soleō -ēre, solitus sum (menda s sab. l [nam. d]; sor. s sodālis)

1. imeti navado (običaj), biti (na)vajen; soleo z inf. se pogosto sloveni le z nedovršnim (ali iterativnim) glagolom, npr. soleo esse bivam, soleo sedere sedim, posedam, solent cremare sežigajo; včasih tudi z adv. navadno ali adj. rad, npr. soleo dormire navadno (rad) spim, soleo sedere navadno (rad) sedim; večinoma z inf., in sicer osebno: nil ego in occulto agere soleo Pl., ruri crebro esse soleo Ter., qui mentiri solet, peierare consuevit Ci., timidos odisse solemus Ci., matrem timidi flere non solere N., dicere solitus S., prandere soliti H., mixta tenax segeti crescere lappa solet O.; brezos.: quod dici solet Ter., optimo cuique accidere solitum est Ci., scribi solet Ci., solet eum paenitere Ci. ep., unde omnis Troia videri et Danaûm solitae naves V., ut solet fieri Cu. ali ut fieri solet Lact. kakor se navadno (z)godi, kot se rado zgodi, quaeri solitum est Gell.; brez inf. (ki ga lahko v mislih dostavimo), osebno: me dico ire, quo saturi solent (sc. ire) Pl., ita ego soleo Pl. ali sic soleo (sc. facere) Ter. tako sem (na)vajen, taka je moja navada; isti inf. (facere) moramo dostaviti tudi v zvezah ut soles, ut solitus es Ter., ut solet Ter., Ci., ut solent Pl., ut solebam Ci. kakor si (je, so, sem bil) (na)vajen oz. (na)vajeni, po svoji navadi, ut poëtae solent, ut praedones solent Ci. kot so vajeni (običajno) pesniki, kot so vajeni (običajno) razbojniki, po navadi pesnikov, po navadi razbojnikov, quod prava ambitio solet S., ut alias solent Cu.; brezos. (dostaviti je treba inf. fieri): ut solet Ci. idr. kakor se navadno (z)godi, kakor (kot) navadno (običajno), kakor (kot) ponavadi (po navadi), ut antea solebat Ci., ut mediis caloribus solet L., praeter quam in navali certamine solet L. proti običaju pomorske bitke, mimo običaja (v neskladju z običajem) pomorske bitke, v neskladju s pomorsko bitko, quod in tali re solet, ut in plerisque negotiis solet, ut in terrore solet S., itaque, quod plerumque in atroci negotio solet, senatus decrevit, darent operam consules, ne quid detrimenti res publica caperet S. Od tod
a) adj. pt. pr. solēns -entis po navadi (ponavadi): Pl.; solens sum = soleo: Pl.
b) adj. pt. pf. solitus 3 navajen, navaden, v navadi bivajoč, običajen, ustaljen: labor, locus O., artes O., Tib., torus Tib., chori Pr., solita id Fortuna vetabit V. kakor ima navado, po svoji navadi, solita ministeria Plin. iun., tempus (naspr. insolitum) Sen. rh., Germanico ne solitos quidem honores contigisse T., solitus alveus T. navadna, prava, solitae exercitationes Suet., solitus mos Sen. ph. šega in navada, ustaljena navada; poseb. pogosto solito more O. ali more solito Cu. po šegi in navadi; tako tudi solito matrum de more V. ali more de solito Arn.; z dat.: armamenta Liburnicis solita T., solito bonis (poštenjakov) more, solitus sibi, id est modicus apparatus Val. Max.; adv.
a) solitē ponavadi, navadno, običajno, navadoma, ustaljeno: Eccl.
b) solitō ponavadi, navadno, običajno, navadoma, ustaljeno: Isid.; subst. solitum -ī, n navada, običaj, šega: hostibus belloque gratiam habendam, quod solitum quicquam liberae civitatis fieret L. da se še kaj stori, kar je v svobodni državi običajno; z dat.: proinde tona eloquio, solitum tibi V. kakor si (na)vajen, po svoji navadi; v pl.: ad ventris solita secedens Aur. kakor da bi hotel iti na svojo potrebo; pogosto s praep.: praeter solitum V., H. ali praeter solita S. ap. Non. ali super solitum Sen. ph. ali ultra solitum T., Amm. proti navadi, čez običajno mero, nenavadno, neobičajno, ex solito Sen. ph., Vell., ponavadi, redno; pogosto v abl. comparationis: (sc. visus) sol rubere solito magis L. bolj kakor navadno = nenavadno, solito blandior, formosior, tardior, uberior, citius, velocius O. … kakor navadno (ponavadi, običajno, navadoma), plus solito L. ali solito plus O., solito serius L., maior (citatior, propior) solito L., solito audacior Cels., solito rariores Plin. iun., solito vehementior Fr., solito ocius Amm., plus debito solitoque facere Sen. ph. več, kot je treba in kot je običajno.

2. occ.
a) spolno občevati, telesno se družiti, seksati s kom: viris cum suis praedicant nos solere Pl., duo … solebant Mucillam Cat.
b) môči: servi a dominis semper manumitti solent Iust.

Opomba: Star. podaljšana obl. pr.: solinunt = solent Fest.; star. obl. iz pf. debla: solui (nam. solitus sum) Ca. ap. Varr., Enn. ap. Varr., soluerint (nam. soliti sint) Coelius Antipater ap. Non., soluerat (nam. solitus erat) S. ap. Prisc. — Kot pravi Macr., fut. ni bil v rabi.

sorbeō -ēre, -uī (—) (iz *sr̥bei̯ō, indoev. baza *ser-bh- srebati; prim. gr. ῥοφέω, ῥυφέω, ῥυφαίνω srebati, srkati = lit. srēbiù, surbiù = let. surbju srkati, srebati, let. strebju srkati, jesti z žlico, sl. srebati, srebanje, nem. schlürfen, hr. srȅbati, češko vstrōebat)

1. srebniti (srebati), izsrebati, posrebati, (po)srkniti, (po)srkati (posrkavati), izsrkati (izsrkavati): ius vitulinum Cels., medullas Lucan., margaritas aceto liquefactas Suet.; preg.: simul flare sorbereque haud facile Pl. pihati in srebati = iz sebe in v sebe dihati, izdihniti in vdihniti.

2. metaf. (večinoma o stvareh) nasploh kaj (po)srebati, (po)goltniti, (po)goltati, požreti (požirati), vpi(ja)ti, popi(ja)ti, vsrkati (vsrkavati), vsrkniti (vsrkovati): Sen. tr., Mart. idr., Charybdis … naufragia sorbens S. fr., Charybdis … sorbet in abruptum fluctūs V., Charybdis nunc sorbere fretum, nunc reddere (sc. dicitur) O., puppis sorbet mare Val. Fl., quae (sc. flumina) … partim sorbentur ab ipsa (sc. terra) O., ostendens, quae sorbuit (sc. terra) Plin., exiguum est, quod terra sorbeat Sen. ph., sorbebat rotas maligna tellus Stat., campi sorbentes Latium (= rimsko kri) Sil., sorbent avidae praecordia flammae O. použivajo, sorbere aëra Iuv., illa quoque in corpus pariter sorbere necessest Lucr., altus equorum (sc. cruor) … sorbet vestigia turmae Sil. pokriva, minus sorbet politurā charta Plin. pije, vpija, popivna, genera rubricae maxime sorbentur tectoriis Plin. se vpijajo v …

3. Klas. le pren. pogoltniti (pogoltati), požreti (požirati), (pre)trpeti, presta(ja)ti, prenesti (prenašati): quid eum non sorbere animo censetis? Ci., ut ista odia non sorbeam solum, sed etiam concoquam Ci. ep. — Soobl. sorbō -ĕre: Ap., Prisc., Prob.; pf. sorpsī: Val. Max., Char., Prisc., Prob.; sup. sorbitum in sorptum navaja sicer Prisc., a teh oblik ne izpričuje s primeri.

spatha -ae, f (izpos. σπάϑη)

1. podolgovato široko orodje za mešanje zdravil idr., (lekarniška, lekarnarska) žličica, lopatka, lopatica, kuhalnica, kuhača: Cels., Col., Plin.

2. tkalska, tkalčeva lopatka, lopatica: Sen. ph.

3. širok dvorezen meč brez konice, namenjen za zadajanje močnih udarcev, dvoreznik, sablja, pálaš: Veg., Ap., gladiis ac pilis legionarium, … spathis et hastis auxiliarium sternebantur T.

4. steblo palmovih listov in moškega cveta palmovega drevesa (palme, palmovca): Plin.

5. (s soobl. spathē -ēs, f) kokosova ali datljeva palma (kokosovec, datljevec), sicer imenovana elatē: Plin.

spectō -āre -āvī -ātum (frequ. in intens. glag. speciō -ere)

1. gledati, pogledati (pogledovati), zreti, ozreti (ozirati) se, ogledati (ogledovati) (si, se), razgledati (razgledovati) se, opazovati, (pre)motriti: Afr. ap. Isid., Ter., Varr., Lact. idr., quam magis specto, minus placet mihi hominis facies Pl., oculi spectando (sc. mi) dolent Pl., spectare intro, quoquo Pl., spectatumne venimus? L., alte spectare Ci. kvišku gledati ali (pren.) visoko meriti, za visokim stremeti, imeti visoke cilje, specta me modo Pl., ut spectare aliquid velimus et visere Ci., vultum nati, terram O., quem forum omne spectat H., gaude, quod spectant oculi te mille loquentem H. da strmi nad teboj (da te občuduje) tisoč oči, spectat oculis devorantibus draucos Mart. upira poželjive oči v … , poželjivo zija v … , Zoroaster primus siderum motus diligentissime spectasse dicitur Iust., Africa haec maxime spectat Plin. v Afriki se to najbolj opaža; spectare ad dextram Pl., huc ad me specta Pl., spectabat ad Io O., domus, quae spectat in nos solos Ci., cum omnes in unum spectent (pren.) Ci. obračajo oči nanj edinega, upirajo poglede le vanj, spectare in omnem partem poli Sen. tr.; specta, quam arte dormiunt Pl., spectandum, ne cui anulum det Pl., saepe tui specto, si sint in litore passus O.; z inf.: spectet currere Gangem Sen. tr., minaces ire per caelum faces specta Sen. tr.; brezos.: cum plausu congregari feros (sc. pisces) ad cibum adsuetudine in quibusdam vivariis spectetur Plin.; occ. (z drugimi) gledati igro (igre) ali igralca (borca) v gledališču (cirku(su)), biti navzoč (biti prisoten, prisostvovati) pri igri (igrah); abs.: Q. idr., matronae tacitae spectent Pl., magis delectatur, qui in prima cavea spectat, delectatur tamen etiam, qui in ultima Ci., spectatum veniunt, veniunt spectentur ut ipsae O.; z obj.: nullam (sc. fabulam) aeque invitus specto Pl., spectare Megalesia, gladiatores Ci., poëmata Pupi, ludos H., ludos spectatum ire N., spectare Circenses, pugiles Suet., fabula spectata H. ki so jo že enkrat gledali (videli) = že prikazana, že uprizorjena; z inf.: spectavi iam pridem comicos ad istum modum sapienter dicta dicere Pl.; od tod subst. pt. pr. spectantes -ium, m gledalci, gledalstvo, občinstvo, publika, publikum: L.

2. metaf.
a) preizkušajoč (po)gledati, ogledati (ogledovati) si, preizkusiti (preizkušati), preisk(ov)ati: cui nunc hoc (sc. argentum) dem spectandum, scio Pl., spectatur in ignibus aurum O.; pren.: hunc igni spectatum arbitrantur Ci. da je dal skozi (= prestal) preizkušnjo v ognju, da je preizkušen v ognju.
b) (po)gledati, ogledati (ogledovati) si kaj, (pre)motriti, premotrivati, opaziti (opazovati), premisliti (premišljati, premišljevati), razmisliti (razmišljati, razmišljevati), preudariti (preudarjati), (pre)tuhtati, pretehtati (pretehtavati, pretehtovati): specta rem modo Pl. toda le čakaj (kot grožnja), audaciam meretricum specta Ter., spectare caeli signorum ordinem et pulchritudinem Ci. ap. Non., voluptates procul spectare (naspr. propter intueri) Ci., si spectanda causa est Ci., alterius spectare laborem Lucr.; occ. (po)gledati, ozreti (ozirati) se na kaj, imeti kaj pred očmi, upoštevati kaj, v poštev (ozir) vzeti (jemati) kaj: sive verba sive rem spectare vultis Ci., in philosophia res spectatur, non verba penduntur Ci., in iudice spectari debet et fortuna et dignitas Ci., spectare tempus C., hoc spectans C., spectare victoriam Q., spectare ad delectationem Varr., ad suam magis ille gloriam quam ad salutem rei publicae spectarat Ci., si ad vitulam spectas V.; z odvisnim vprašanjem: quid deceat vos, spectare debetis Ci., non spectandum est, quid dicat Ci.
c) presoditi (presojati), oceniti (ocenjevati), preceniti (precenjevati), sklepati na kaj, glede koga, česa: animum tuum ex animo spectavi meo Ter., ex meo otio tuum specto Ci. ep., nemo illum ex trunco corporis spectabat Ci., non igitur ex singulis vocibus philosophi spectandi sunt Ci., neve haec nostris spectentur ab annis V., spectemur agendo O., rem, non hominem spectari oportet Corn., beneficium a deteriore parte spectare Sen. ph.; occ. preizkusiti (preizkušati): in dubiis hominem spectare periclis Lucr.; sicer večinoma kot adj. pt. pf. spectātus 3, gl. spodaj.
d) (o osebah) gledati, ozirati se po čem, gledati na kaj, misliti na kaj, iskati kaj, pričakovati kaj, prizadevati si za kaj, poganjati se za čim, stremeti, težiti za čim, k čemu, hlepeti za čim, po čem, želeti kaj, meriti na kaj, usmeriti (usmerjati) se k čemu, nagniti (nagibati) se k čemu: magna, mores, ea, quae sunt in usu vitaque communi Ci., commune bonum Lucr., locum probandae virtutis suae spectare C. ozirati se za priložnostjo = iskati priložnost, gratiam victoris L., hominis … iam Alexandri opes spectantis Cu., qui fortunam belli spectaverant Cu., spectare defectionem L. ali arma (boj) L., Cu. ali fugam Cu. ali nihil nisi fugam Ci. ep. misliti na … : z ad: ad imperatorias laudes ali ad imperatoris artes spectare Ci., plebs ad defectionem spectat L., gens ad rebellionem spectat L., mulier ab scelere ad aliud scelus spectat L.; s finalnim stavkom: spectavi semper, ut tibi possem esse coniunctus Ci. ep., haec spectans, ut … C.
e) (o stvareh) meriti kam, na koga, kaj, (do)tikati se koga, česa, zadevati koga, kaj, spadati h komu, k čemu, nanašati se na koga, kaj, biti povezan s kom, čim, biti v zvezi s kom, čim: hoc longe alio spectabat N., quo id spectat? Ci., quo igitur haec spectat oratio? Ci., quorsum haec spectat omnis oratio? Ci., ad te spectat oratio mea Ci., consilia ad salutem sociorum spectaverunt Ci., ea non tam ad religionem spectant Ci., spectare ad ius Ci., ad hanc emptionem duo genera agrorum spectant Ci., prima et media verba spectare debent ad ultimum Ci., quod spectet … ad bene beateque vivendum Ci.; nostra consilia in sempiternum tempus spectare debent Ci.; solvendi necessitas debitorem spectat Dig.; s finalnim stavkom: res eo spectat, ut non videamini esse contenti Ci.; occ. nagibati se k čemu, obračati se k čemu, iti v smeri česa, kazati na kaj, nakazovati kaj: ad interregnum spectat res Ci. ep., si ad perniciem patriae res spectabit Ci., ad arma spectare L., nonne videtis … rem ad seditionem spectare? L., parva ex re ad rebellionem res spectare videbatur L.
f) gledati, biti obrnjen, ležati, stati, biti v smeri proti čemu (poseb. o mestnostih): Graeciam spectare Ci. ep., L., cum dixisset sepulchrum dirutum proram spectare L., Acarnania solem orientem spectat L., qua parte (sc. Creta) spectat orientem S. ap. Serv., orientem spectantes terrae Cu., quae (sc. ora) spectat aestivum orientem Plin., occidentem spectare Cu., e quibus haec (sc. ianuae frons) populum (nam. publicum proti ulici) spectat at illa Larem O.; s praep.: ager, qui in ventum Favonium spectet Varr., spectare in meridiem Ca., munitiones non in urbem modo, sed in Etruriam etiam spectantes L., in exteriorem partem spectare Cels., in ea parte, quae ad fretum spectaret Ci., quae pars collis ad orientem solem spectabat C., spectare ad orientem Vitr., ad meridiem C., Aquitania … spectat inter occasum solis et septemtriones (= proti severozahodu) C., vestigia … omnia te adversum spectantia H.; z adv.: introversus spectant … vestigia Luc. ap. Non., nulla retrorsum (sc. spectantia vestigia) H., villae, quo spectent porticibus Varr., ut pili sursum spectent Cels., retro spectare Cels., ut ora eorum deorsum spectent Col.; meton. o ljudstvih: sedem in meridiem versam Arabes spectant Cu., Belgae … spectant in septemtrionem et orientem solem (proti severovzhodu) C. — Od tod adj. pt. pf. spectātus 3

1. viden: contra spectatam rem S. zoper očitno(st).

2. izkušen, preizkušen (preskušen), zanesljiv, dokazan, zanesljivo (preizkušeno, dokazano) pošten: servus Ter., homo Ci., vir Ci., Gell., bello spectata iuventus V., adulescentia Luc. ap. Non., Ci., fides O., fides spectata et cognita Ci., virtus Ci., H., integritas Ci., spectatae integritatis vir L., spectata castitas L., pietas V., O., spectata in bello fortitudo Cu., spectatissimum sit L.; z gen.: sui spectatior Amm.; z ACI: mihi satis spectatum est Pompeium malle S.

3.
a) (o ljudeh) ugleden, odličen, izvrsten, vrl, pošten, vreden spoštovanja, spoštovan, hvalevreden: viri Pl., Ci., honestissimus et spectatissimus vir Ci., spectatissimi viri Ci. ep., spectatissima femina Ci.; z inf.: quo non spectatior alter voce movere fora Sil. ni znal bolje.
b) (o stvareh) vreden ogleda, izvrsten, znamenit, znan: artificium, naves Plin., paeninsula spectatior Plin., laurus spectatissima, spectatissimum insigne Plin. — Adv. le v superl.: spectātissimē florere Amm. prekrasno, rebus spectatissime ministrat Amm. zelo (res) izvrstno.

spēs, spĕī, f (gl. spatium)

1. pričakovanje (česa ugodnega), up, upanje, nada, obet: Kom., Ca. ap. Gell. idr., spes est exspectatio boni Ci., falsa Ter., Ci., vera Ci. resnično (trdno) upanje, resnična (utrjena) nada, bona certaque Ci., vera, lentior L., summae spei adulescentes C. ali egregiae spei filia T. poln(a) upanja, nadepolni (nadepolna), quidquid vidit melius peiusve sua spe H. kot je upal, kakor je pričakoval, praeter spem Ci. ali ultra spem Iust. mimo pričakovanja, proti pričakovanju, nepričakovano, iznenada, praeter spem omnium L. ali contra spem omnium C. v nasprotju z upanjem (pričakovanjem) vseh, vsem nepričakovano, tum spem, tum metum ostendere (pred oči postavljati, kazati) Ci., partim spe, partim metu L. delno z obljubami, delno z grožnjami; s subjektnim gen.: qui spem Catilinae aluerunt Ci., summam spem civium superavit Ci.; z objektnim gen.: spes emptionis Ci. upanje na trajno veljavo nakupa, peccatorum Ci., extrema spes salutis C., spesque fuit generi mihi prima, secunda, nepotum O. in nadejal sem se najprej zeta, potem vnukov, in upal sem najprej na zeta, potem na vnuke, fenoris expugnandi L.; nam. gen. tudi z ad: spes ad ea temptanda L., ad resistendum Ci., L. Poseb. zveze: in spem arrepere H. zaradi prevare (s prevaro) upati na dediščino, in secundam spem scribere T. za drugega (drugovrstnega) dediča postaviti (prim. secundus heres pod secundus), spes sita est in aliquo, in aliqua re Ter., S. ali est in aliquo Ci. upanje (up, nada) stoji (sloni, temelji) na kom, na čem, pax fuit in spe Ci. upali so na mir, nadejali so se miru, quod nulla habeo in spe Ci. česar se ne nadejam, glede česar nimam prav nobenega upanja, id in optima spe pono Ci. to me navdaja z najboljšim upanjem (najboljšo nado), magnā ali in magnā spe esse Ci. ep. zelo (močno) upati, zelo (močno) se nadejati, de aliqua re nec nulla nec magna in spe esse Ci. glede kake reči ne pričakovati niti ničesar niti kaj velikega, spem alicui dare Ci. ali inicere Ci. ep. ali facere Ci. ep. da(ja)ti komu upanje, obuditi (obujati), vzbuditi (vzbujati) upanje; toda spem insperatam alicui dare Pl. nepričakovano komu izpolniti pričakovanje, nepričakovano komu uresničiti up(e), spem insperatam offerre alicui Pl. nepričakovano vzbuditi komu up(anje), nepričakovano (po)nuditi komu nado, non ante abscedimus quam spei nostrae finem captis Veis imposuerimus L. ne prej kot se nam izpolni pričakovanje (uresniči upanje) z osvojitvijo Vejev, spem habere Pl., Ci. ali spem tenere Pl. ali spe teneri (act. spes aliquem tenet) Ci. upati, nadejati se, gojiti up(anje), nado, živeti v upanju (nadi), pričakovati, obetati si kaj, spem ponere in aliquo, in aliqua re Ci., V., O. ali collocare in aliquo, in aliqua re Ci. up (upanje, upe) polagati (staviti) na koga, na kaj, spe duci Ci. upati, in spem adduci ali in spem venire Ci. ep., C. ali ingredi in spem Ci. ali spem affectare L., O. ali spem capere L. ali concipere Cu., O., Petr., Plin. iun. začeti upati, komu se vzbuditi upanje, spes agitare inanes O. gojiti prazne upe (nade), spem gerere Amm. gojiti (upanje, nado), spe niti Ci. ep. opirati se na up(anje), nado. Skladi: z ACI: Pl., Ter. idr., spero multa vos liberosque vestros in re publica bona esse visuros Ci., spe impetrari posse L., magnamque in spem veniebat … fore, uti pertinaciā desisteret C. in močno je upal, in zelo se je nadejal; redkeje s finalnim stavkom: spem afferunt, ut … fructus appareat Ci.; z de: spes est de argento Pl., quam (sc. spem) de eo iam puero habuerant Ci., hostes … de flumine transeundo spem se fefellisse intellexerunt C., bonam spem concipere de aliquo L. — Kot ljubkovalna, laskava beseda (laskavica): spes mea, o mea spes Pl. Pooseb. Spēs Náda, boginja upanja, ki je imela v Rimu več svetišč; njej na čast so obhajali praznik 1. oktobra: Pl. idr., recte etiam Spes a Calatino consecrata est Ci., ut primo pugnatum ad Spei (sc. aedem) sit aequo Marte L., triumviri … reficiendis aedibus Fortunae et matris Matutae … , sed et Spei extra portam L.

2. occ. pričakovanje (česa neprijetnega, neugodnega), bojazen, strah, skrb, zaskrbljenost: mala res, spes multo asperior S., contra spem suam S. česar (kakor) ni pričakoval, omnium spe celerius L. ali spe omnium serius L. hitreje, pozneje, kot so vsi pričakovali, cum … in mala iam spe proelium esset L. ko je bilo že pričakovati neugoden izid (razplet) spopada, ko se je bilo že bati, da se bo spopad končal neugodno, in spe Hannibali fuit defectio Tarentinorum L. Hanibal je upal na odpad Tarentčanov (Tarentincev), naufragii spes omnis abiit Lucan., spes nulla necis Stat.

3. meton. nada, up(anje), obet = predmet upanja, to, na kar kdo stavi svoje upanje, pričakovano (zaželeno) dobro, pričakovana (zaželena) dobrina: Q. idr., spem intercipere anni O. žetev, spem sine corpore amat O., spem vanam sequens O., spe potitur O. doseže, kar je želel, puppes, spes vestri reditus O., castra Argivom, vestras spes uritis V., spes o fidissima Teucrûm V. (o Eneju), per spes surgentis Iuli V., nati spes O., spes invidiosa procorum O. (o neki ženski), spem gregis reliquit V. = mlada jagnjeta, spes grexque V. = jagnjeta in ovce, spes gentis V. (o čebelah).

Opomba: V pl. se je klas. uporabljal le nom. in acc.; dat. in abl. pl. spebus šele pri Sid., Paul. Nol. in nekaterih drugih poznih piscih. Star. acc. sg. sperem: Non. (te obl. sicer ne izpriča); star. nom. in acc. pl. spērēs (od tod glag. spērāre): Enn. ap. Fest., star. abl. pl. speribus: Varr. ap. Non.

sphȳraena -ae, f (tuj. σφύραινα) sfiréna, neka morska riba, sicer imenovana sudis: sudis Latine appellatur, Graece sphyraena, rostro similis nomini, magnitudine inter amplissimos; rarus is et non degenerat Plin.

(spōns), spontis, f (prim. stvnem. spanst nagon, mik, vaba, spanu mikati, vabiti, spannu napenjati, gispanst draž, prevara, nem. Gespenst, Spanferkel, widerspenstig, abspenstig) svobodna volja, prosta volja, samovolja, svoja volja, gonilna sila, nagon, gon; klas. se je uporabljal le abl. sg., poleg njega neklas. tudi še gen. sg.

I. abl. sponte

1. po volji koga, z dovoljenjem koga, z dovolitvijo (privolitvijo, pritrditvijo) koga: deditionem magis popularium quam sua sponte fecerat Cu., sponte dei Val. Fl., deorum Lucan., naturae suae Plin. po nagonu (nagibu), Antonii, Caesaris, legatorum, litigatoris T., quod contra instituta Augusti, non sponte principis Alexandriam introisset T.; s praep. ab ali de (po): a sponte, ab eadem sponte, a qua sponte, de sponte eius Varr., de tua sponte Cotta ap. Char.; tudi sine sponte suā Varr.

2. večinoma in klas. le v zvezi s svojilnim zaimkom meā, tuā, suā, nostrā, vestrā sponte
a) po svoji volji, iz svoje volje, svojevoljno, rade volje, radovoljno, iz lastnega nagiba, iz lastnega vzgiba, po svoji glavi, po lastnem vzgibu, sam od sebe, brez tuje pomoči, prostovoljno, samostojno, hotoma, hote, nalašč, namerno, namenoma (naspr. coactus, iussus, rogatus, ab aliquo provocatus, ex necessitate, casu ipd.): Luc. ap. Varr., Ter., Varr., Iust. idr., meā sponte feceram, tuā sponte facere Ci. ep., quod suā sponte pateretur Ci., non suā sponte, sed eorum auxilio Ci., neque id meā sponte (sc. prospexi) Ci. ep. sam od sebe, po svoji pameti, transisse Rhenum sese non suā sponte, sed rogatum et arcessitum a Gallis C., suā sponte expergisci L., venenum suā sponte sumere N., id est … quaesitum, praecipitata esset ab eo uxor an se ipsa suā sponte iecisset Q.; pesn. in poklas. tudi sponte meā, tuā itd.: H., me si fata … paterentur … sponte meā componere curas V., sponte nostrā velut donantes Q.; pesn. in neklas. samo sponte: Cels., Sen. ph., Plin., Suet. idr., Italiam non sponte sequor V., ad terram non sponte fluens V. ne prostovoljno = proti svoji volji, sponte tamen properant alii subducere remos O., nec illum sponte extinctum, verum inmisso percussore T., sponte an oblitus (sc. praetermiserit) ignoro Macr. hote ali pozabivši; metaf. (o neživih subj.) sam od sebe: O., Petr. idr., suā sponte, nulla adhibita vi, consumptus ignis extinguitur Ci., ex loco superiore, qui prope suā sponte in hostem inferebat L., cures: … stellae sponte suā iussaene vagentur H., (sc. arbores) ipsae sponte suā veniunt V., sponte suā quae fiunt in aëre Lucr., quod terra crearat sponte suā Lucr., sponte natis ali Arn. živeti ob samoraslem, hraniti se s samoraslim; poznolat. sponte propriā = suā sponte: sponte se propriā dare (predati se) Amm., nusquam a veritate sponte propriā digredi Amm.
b) na svojo roko, na svojo odgovornost, svojevoljno, sam od sebe, sam po sebi, po svoji moči, sam, samostojno: cum illa civitas cum Poenis suo nomine ac suā sponte bellaret Ci., iniussu populi, tuā sponte iura mutavisti Ci., cum … oppidani autem etiam suā sponte Caesarem recipere conarentur C., his cum suā sponte persuadere non possent C., Romam ipse … rediit, sive ipse sponte suā, … sive senatūs consulto accitus L.; tudi brez zaimka: committere bellum sponte Sil.
c) sam na sebi, sam po sebi, sam zase, (kar) naravnost, prav (o neživih subj.): res, quae suā sponte scelerata est Ci., virtus suā sponte laudabilis Ci., an est aliquid, quod te suā sponte delectet? Ci.
d) prvi, ne da bi imel kak zgled pred seboj (pred očmi), brez vzôra (vzornika): quod Verres suā sponte instituisset Ci. —

II. gen. spontis v zvezi suae spontis (sc. esse) svoje volje (biti), po svoji volji, svojevoljen, samostojen, sam po sebi, sam svoj (biti): homo, qui suae sponte est Cels., sic despondisse animum quoque dicitur ut despondisse filiam, quod suae sponte statuerant finem Varr.; (o neživih subj.): cytisus est … suae sponte Col. samorasla, suae sponte aqua Col. sama od sebe tekoča.

Opomba: Nom. sg. spōns navajata sicer Aus. in Char., a ga ne izpričujeta.

stāmen -inis, n (stāre)

1. (o)snutek, osnova na statvah (ki so pri starodavnikih stale pokonci): Varr., Tib. idr., stamen secernit arundo, inseritur medium radiis subtemen acutis O., stamen intendere Sen. ph. osnutek navi(ja)ti.

2. meton.
a) nit na vretenu: Cl. idr., stamina ducere O., ducere manu Tib. ali deducere Tib. ali torquere digitis, torquere pollice O. ali intorquere manu Sen. tr. presti (niti), radio stantis percurrens stamina telae O., reice succinctos operoso stamine fusos! O., stamine fallere somnum Pr. s prejo; metaf. o raznih drugih nitih ali nitim podobnih stvareh α) nit življenja, nit usode, življenjska nit, ki jo predejo Parke: Clotho … nevit … infestā stamina pulla manu O., cognosco natalis stamina nostri, stamina de nigro vellere facta mihi O., Parcae fatalia nentes stamina Tib., tristia non equidem Parcarum stamina … aspexi Lucan., queri nimio de stamine Iuv. nad predolgim življenjem. β) o niti, s katero je Ariadna Tezeju pomagala iz labirinta: cum patuit lecto stamine torta via Pr. γ) o nitih pletene mreže: vidimusque … singula earum (sc. plagarum) stamina centeno quinquageno filo constare Plin. δ) o pajčevíni (pájčini): de quo (sc. ventre) … illa remittit stamen et antiquas exercet aranea telas O., tam tereti filo et tam aequali deducit stamina Plin. (o pajku). ε) struna: stamina docto pollice sollicitat O. ζ) prašnična nit (filament) lilije: tenui pilo et stamine Plin. η) lesno vlakno, starejše lesna lika: quibusdam (sc. arboribus) pulpa sine venis mero stamine et tenui constat Plin.
b) pesn. tkanina, in sicer α) naglavna poveza (preveza), naglavni ovoj (trak) svečenikov in svečenic: Pelusiaco praefulget stamine vertex Sil., alma sacerdos, puniceo canas stamine vincta comas Pr. β) oblačilo: Cl.

statumāria -ae, f bot. statumárija = ptičja drésen (starejše trúskavec, noráva; Polygonum aviculare Linn., čisto lat. herba sanguinaria ali sanguinalis), sicer proserpināca in polygonos imenovana rastl.: Ap. h.

stilus (stylus) -ī, m (iz *(s)toi-lo-s; sor. s stimulus, īnstīgāre, stinguere) vsako pokončno (pokonci stoječe) koničasto oz. šilasto telo ali predmet

1. kot voj. t.t. stílus = ostnat kôlček, kolìč, kolíček z železnimi kavlji oz. konicami, nekak rogljač, železna nastava, železna past za poškodovanje nog: stilus occulitur Sil., stili caeci (zakriti) Auct. b. Afr., eminentes lignei stili Amm.

2. stílus, koničasto, podolgovato poljedelsko in vrtnarsko orodje, s katerim so ločevali rastline eno od druge in odstranjevali črve: Col., Pall.

3. rastlinsko steblo, deblo: Col.

4. železno ali (pozneje) koščeno, na spodnji strani priostreno, na zgornji širše pisalo (pisalce), črtalnik, pisalni črtnik; z njegovo konico so pisali na povoščene tablice (tabulae), z zgornjim, ploskim delom pa so zagladili (= zbrisali) pisne napake: Pl., Plin. iun., Q., Gell., Aug., Hier. idr., cum otiosus stilum prehenderat Ci., stilum vertenti mihi in Gallias Amm. ko sem pisalce obračal (= pisal); sicer stilum vertere = obrniti (obračati) pisalo = napisano zagladiti (zaglajati) s ploskim koncem pisalca, tj. spremeniti (spreminjati), popraviti (popravljati): vertit stilum in tabulis suis Ci., saepe stilum vertas H.; šalj.: stilis me totum usque ulmeis conscribito Pl. (gl. cōn-scrībō); dvoumno (stilus kot a) pisalo in b) bodalo, meč): si meus stilus ille fuisset Ci., hic stilus haud petet ultro quemquam animantem et me veluti custodiet ensis H.; meton.
a) raba pisalca = vaja (vaje) v pisanju, pisanje, sestavljanje (sestavitev, sestava) besedila (dela), spisovanje, pis(me)no sestavljanje, sestava, opis, opisovanje, popisovanje, literarno ustvarjanje: stilus optimus et praestantissimus dicendi effector ac magister Ci., unus sonus est totius orationis et idem stilus Ci., non ita dissimili sunt (sc. comoediae Andria et Perinthia) argumento, et tamen dissimili oratione sunt factae ac stilo Ter., neglegens stilus Q., rursus stilo incumbit Plin. iun. zopet se ukvarja s pisanjem, aliquid stilo prosequi Plin. iun. popisati (popisovati) kaj, pisati o čem, signare stilo Vell. zapisati, zapisovati, ut geographici stili formarunt Amm. po zemljepisnem (geografskem) opisu; pren. = pisalo, „pero“: stilus exercitatus Ci., orationes paene Attico stilo scriptae Ci., cedat stilus gladio Ci.
b) izražanje, način izražanja (pisanja), pisava, slog, stil: Eutr., Macr., Vop., Amm. idr., pressus demissusque Plin. iun., pugnax et quasi bellatorius Plin. iun., diligens T., morositate nimia obscurabat stilum Suet.
c) pisménstvo (písmenstvo), slovstvo, književnost, leposlovje, literatura, spisi, dela: Tert., Asinius … Pollio non minima pars Romani stili Val. Max.
d) pis(me)no oddani glas, glasovanje: cunctorum stilis ad unum sermonem congruentibus Ap.
e) supremus stilus oporoka, testament, volilo: familiares opes iunctioribus velut supremo distribuens stilo Amm.
f) jezik: Graecus, Romanus stilus Hier., transferre in stilum Latinum Porph.

stō, stāre, stetī, stātūrus (iz *stāHi̯ō-, indoev. kor. *staH- stati; prim. skr. tíṣṭhati (on) stoji, sthítiḥ = lat. statiō, stitáḥ stoječ, gr. ἵ-στημι [iz *σί-στημι], aor. ἔ-στην postavil sem se, stal sem, στάσις = lat. statiō, στήλη steber, ἱστός jadrnik, jambor, στατός postavljen, lat. si-stō, statuō, statim, statiō, status -ūs, stabilis, stabulum, stāmen, stāgnum, dē-stinō, īn-staurō, re-staurō, anti-stes in super-stes (*anti-sta-t-s, *super-sta-t-s), Stator, osk. staít = stat, staíet = stant, stahint = stant, eestínt = exstant, statús = status, statif = statua, umbr. stahu stojim, volskovsko statom = statutus, consecratum, sistiatiens = statuerunt, sl. stati, stan, obstoj, postaja, stol itd., lit. st ó ti [stoju] postavim se, stopim, statùs stoječ, got. staths = stvnem. stat = nem. Stätte, stvnem. stān ali stēn = nem. stehen, ang. stand, got. stols = stvnem. stuol = nem. Stuhl) stati, in sicer

I.

1. stati pokonci, kje stati, biti, muditi se, zadrž(ev)ati se kje, biti postavljen ipd. (naspr. sedeti, ležati, biti prevrnjen, zvrnjen biti, iti, hoditi)
a) (o osebah): Ter., Plin., Amm. idr., hi stant ambo, non sedent Pl., cum virgo staret et Caecilia in sella sederet Ci., stantes plaudebant Ci. stoje(č), stans ac rectus homo (naspr. humilis et ad terram more quadrupedum abiectus) L., vulgi stante coronā surgit … Aiax O., cui standi vulnera vires non dederant O. (o)stati na nogah, (o)stati pokonci, versūs dictabat stans pede in uno H. Kje? z adv.: hic foris Pl., hinc procul Ter., procul Tib., propius H., stat super O. zgoraj, na vozu; s predik. adj. (pt.): qui proximi steterant C., propior, proximus ut steterat O., stant longis adnixi hastis V.; s praep.: ad curiam, ad ianuam Ci., ad fores Cu., ad undam V.; (o strežnikih, natakarjih): Ter., ad cyathum H., Suet., ad pedes Suet., neque pueri eximia facie stabant C. Gracchus ap. Gell.; ante aedes Pl., ante ostium Ter., ante pedes alicuius V., ante oculos V., O.; post aulaea Cu.; circum senatum Ci.; orantem iuxta Stat.; in atriis Pl., in conspectu senatūs Ci. ali exercitūs Cu., propter in occulto Ci., in primis C., in acie Cu., in litore O.; nunc ego inter sacrum saxumque sto Pl. (preg.; gl. sacrum -ī, n pod sacer); z abl.: stat arduus arce O.; pass. impers.: quid agitur? statur Pl., Ter.
b) (o neživih subj.): luna, uti exorta est, stat Pl., stramenta stantia in segeti relinquit Varr., quorum statuae steterunt in rostris Ci., ne pede proruas stantem columnam H., stabat acuta silex V., saxo stant antra O., stabat in his (sc. lucis) ingens quercus O., stat silva O., flentes stabant ad flumina silvae Stat., stans tela, stantes telae O. pokonci stoječa statva, pokonci stoječe statve, stabant sine ignibus arae O., stant arae Manibus O. so postavljeni, so pripravljeni, aedificat muros. … Stabat opus O. je stalo (= je bilo) dokončano (dogotovljeno), iam stabant Thebae V. že so stale (= bile) dozidane; v istem pomenu tudi: moenia iam stabant O., stet Capitolium fulgens H.; iam stare ratem Val. Fl. ladja da že stoji gotova = ladja da je že zgrajena; meton.: aëneus (kot bronast kip) ut stes H., levi de marmore tota stabis V. boš stala kot kip iz gladkega marmorja; pren.: in operum primordio stare Cu. zače(nja)ti se; omnis in Ascanio cari stat cura parentis V. ali stat salus in armis Val. Fl. ali vigili stant bella magistro Sil. stoji (stoje) na (čem), je odvisna od; nec, quae te circum stent pericula, cernis? V. te obdajajo, ti pretijo, ti grozijo; securus, cadat an recto stet fabula talo H. naj igra propade ali se obdrži na odru = ali ugodi, illi … hoc (abl.) stabant H.

2. occ.
a) (kot voj. t.t.) stati = biti (raz)postavljen, biti razvrščen, stati (v vrstah), biti pod orožjem: ante signa Cu., in ulteriore ripa Cu., pro porta L., ut … arma sua quisque stans incumberet S. fr. v vojaški postavitvi, centuriones ex eo, quo stabant, loco recesserunt C., in Asia totius Asiae steterunt vires L., Eumenes rex Attalusque cum omni manu sua ab tergo inter postremam aciem ac vallum steterunt L., primo haud impares stetere acies L., circum hos utrimque phalanges stant densae V., hosti ante exspectatum positis stat in agmina castris V. proti sovražnikovim četam pred postavljenim taborom, cum milites ieiuni sub armis stetissent Auct. b. Afr., Pompeium in acie stetisse Auct. b. Hisp., stetit acies in armis Sen. tr.
b) (o ladjah) stati (na mačku, na sidru), biti zasidran: Fl., classis stat ad Uticam C., stabat classis in salo ad Leptim Auct. b. Afr., lembi, qui in Strymone stabant L., stant litore puppes V., classe divisā pars in salo ad ostium portūs in ancoris stetit L., qua (sc. nocte) propter vim tempestatis stare ad ancoram in salo Romana classis non posset L.
c) (o stvareh) kvišku moleti, (kvišku) strmeti, kvišku gledati, dvigati se, štrleti, strčati, pokonci stati, (o laseh) sršeti, ježiti se: stat turris ad auras V., segetis canae stantes percurrere aristas O., stantes oculi O. izbuljene, hic stare papillas Luc. ap. Non., ut stent perpetuo mammae Plin.; cui stant in vertice cristae O., ut geminae stant vertice cristae V., steteruntque comae V., stabantque comae O., stant fulti pulvere crines Stat.; z abl. strčati od česa, poln biti česa, biti napolnjen ali prekrit s čim: Sis. ap. Non., Tit. ap. Non., Stat., Cl. idr., stat ager sentibus Caecil. ap. Non., stat sentibus fundus Luc. ap. Don., cupressi stant rectis foliis Enn., stant pulvere campi Enn. ap. Porph., pulvere caelum stare vident V., stant lumina flammā V. oči se iskrijo (bleščijo), quibus integer aevi sanguis … solidaeque suo stant robore vires V. in ki imata še obilo čilih moči (= s čilimi mišicami in živci, s čilimi kitami), katerih moči so še vedno zdrave in čile, stant pectora toris O., vides, ut altā stet nive candidum Soracte H.; abs.: stant castaneae V. so polni (sadja); v obscenem pomenu stati, biti nabrekel, biti otrdel (o moškem spolovilu): Mart., Ap.
d) biti naprodaj, prodajati se, nastavljati se, biti na razpolago za denar (o vlačugah, blodnicah): stat meretrix certo cuivis mercabilis aere O., olenti in fornice stare H., nudum olido stans fornice mancipium Iuv.; (z določilom cene) stati (z dvojnim pomenom: a) stojim in b) stanem): Val. Max., sit argumento tibi gratis stare navem Ci. da te nič ne stane, Polybius scribit centum talentis eam rem Achaeis stetisse L., quae neque magno stet pretio neque cunctetur … venire H.; pren.: periculum vitae meae tuo stat periculo Pl. se kupi (se dobi) za tvojo nevarnost, haut illi stabunt Aeneia parvo hospitia V., stabunt tibi tua foedera magno O., heu quanto regnis nox stetit una tuis O., tantulo inpendio ingens victoria stetit Cu., haud scio an magno detrimento certamen staturum fuerit L., multo sanguine ac volneribus ea Poenis victoria stetit L., damnavit multo staturum sanguine Martem Mart., sanguine quippe si renuat … marito statura obsequia Sil., utrique vindicta libertatis morte stetit Vell., tunc res immenso placuit statura labore Lucan., nulla pestis humano generi pluris stetit Sen. ph.

3. metaf.
a) α) stati (biti) na strani koga, potegniti, vleči s kom, potegniti se za koga, biti zaveznik koga, biti za koga, držati s kom, držati se koga, biti privržen komu, biti privrženec (pristaš) koga, biti komu ob strani, biti zvest komu, pomoči (pomagati) komu, zavze(ma)ti se za koga, kaj, sodelovati s kom; s praep. cum: quae (sc. pars) cum Romanis stabat L., capita nominis Latini stare ac sentire cum rege videbant L., cum di prope cum Hannibale starent L., vobiscum me stetisse dicebat Ci.; pren.: fortuna cum barbaris stabat L., victoria stat tecum O., stant mecum vota sororis O.; s pro: Vell., Sen. ph., Q. idr., stare pro nobis O., pro meliore causa Cu., ruina partium, pro quibus steterat L. fr. za katere se je (bil) potegnil, stabat pro templo V. bil je čuvar (čuvaj, varuh) svetišča; pren.: si pro mea patria ista virtus staret L., ni pro iure gentium … stetisset fortuna L., stabit pro signis iusque piumque tuis O., stabat pro partibus invicta fortuna Fl.; z in z abl.: Graeci, qui in Darei partibus steterant Cu.; klas. večinoma z a(b): a senatu et a bonorum causa Ci., coacti sunt ab iis stare, quos reliquerant N.; včasih z adv. ali adv. abl.: hinc stas, illim causam dicis Pl., eventus belli … unde (gl. to besedo) ius stabat, ei (sc. populo) victoriam dedit L., ut, unde stetisset, eo se victoria transferret Iust., aliunde stet semper, aliunde sentiat L., Iuppiter hac stat V. β) v nasprotnem pomenu = stati (biti) na nasprotni strani, biti pri nasprotni stran(k)i, biti član (pristaš, sodelavec) nasprotne strani, biti nasprotnik koga, česa, nasprotovati, upirati se komu, čemu, postaviti (postavljati) se po robu komu, čemu, biti proti, protiviti se, zoprvati komu, čemu, biti zoper koga, kaj ipd.; z adversus: quemadmodum Antiochi Philippique bello pro vobis adversus reges, sic nunc pro rege adversus vos stetimus L., qui nobiscum adversus barbaros steterunt N., quod adversus populi commoda … steterat N.; z in z acc.: Mulciber in Troiam, pro Troia stabat Apollo O., nec steterunt in te virque paterque meus O.; s contra: cum saepe a mendacio contra verum stare homines consuescerent Ci., his ubi … dictis … Latinum contra stare videt V., simulatione contra Pompeium et Caesarem, animo pro Caesare stetit Vell.

4. stat per aliquem stati kaj na kom, biti kaj na kom, biti kaj odvisno od koga, v moči koga biti kaj, od oblasti (volje) koga biti kaj odvisno, kdo biti kriv ali vzrok za kaj; abs.: Dig., non per me stetit, sed per illud Q.; večinoma z ne, quominus (quo minus) ali quin: ostenderent prioribus proeliis per duces, non per milites stetisse, ne vincerent L., quasi per ipsum staret, ne redderetur Suet., ne pater per me stetisse credat, quo minus hae fierent nuptiae Ter., ubi cognovit per Afranium stare, quo minus proelio dimicaretur C., apparuit nihil per alteros stare, quo minus incepta persequerentur L., quoniam per eum non stetisset, quin praestaretur (sc. fides) L., per ceteros non stetit, quin vere responderet Cu.; redkeje z ut: Plin. iun., Ps.-Q. (Decl.) ali z inf.: si per eum non stetit parere defuncti voluntati Dig. —

II.

1. mirno stati, mirovati, biti miren, biti nepremičen, ne ganiti se, ne premakniti (premikati) se, obstati, posta(ja)ti na mestu: abi intro, noli stare Pl., quid stas, lapis? Ter., state viri! quae causa viae? V., stat pecus omne metu mutum V., stare loco nescit (sc. equus) V., taurus vaccā ademptā stare nequit O. nima ne miru, ne pokoja, se ne umiri; pren. o neživih subj.: statim stant signa (= sidera) Pl.; videsne navem illam? stare nobis videtur, at iis, qui in navi sunt, moveri haec villa Ci., utinam res publica stetisset, quo coeperat, statu Ci., nihil, quo stat loco, stabit, omnia sternet … vetustas Sen. ph.; mea si staret navis in Oceano Pr.; seu stabit seu profluet umor V., cum placidum ventis staret mare V., stantia freta, stantibus aquis O., stat glacies iners menses per omnes H. se ne gane, stat fracto dolio vinum Sen. ph.; veluti stet volucris dies H., non segnis stat remeatve dies Tib.; diu pugna neutro inclinata stetit L. ali ibi aliquamdiu atrox pugna stetit L. bitka je stala = ni bila odločena, ni prišlo do končne odločitve; tako tudi: ita anceps dicitur certamen stetisse L.; cur … ad patrios non stant tua lumina vultus? Stat. zakaj … tvoje oči ne prenesejo očetovega obraza, zakaj ne moreš (po)gledati očetu v obraz?

2. obstati, (za)ustaviti se, (ob)tičati, zastati, ne premakniti (premikati) se: stetit aequore puppis V., bos stetit O., omnis stetit imo volnere sanguis V. ali in venis stetit haesitque sanguis Sen. tr. je zastala; tako tudi: stabant profluvia sanguinis Arn.; ossa sed inter ferreus ad costas alto stat volnere mucro V., hic hasta Aeneae stabat V., stetit illa (sc. hasta) tremens V., hasta stat terrā O., hasta stetit medio tergo O., missum stetit inguine ferrum O. —

III.

1. (kot voj. t.t.) trdno stati, držati se (na mestu), vztrajati, osta(ja)ti (na mestu): in gradu Ci., O. ali gradu fixo, vestigiis fixis Amm., in eodem vestigio stabant Cu., qui (sc. miles) steterit (naspr. abiecto scuto fugiat) Ci., Afraniani, quod … comminus tamdiu stetissent et nostrorum impetum sustinuissent C., Tarquinius, novus hostis, non stetit solum, sed etiam ab sua parte Romanum pepulit L., manet inperterritus ille … et mole sua stat V. trdno stoji ob svoji moči (oprt na lastne moči), stoji trdno kakor skala, state, o miseri Sil.

2. occ. (neomajno) stati, obsta(ja)ti, dolgo trajati, dolgo stati, obdržati se, ohraniti (ohranjati) se (o zgradbah, mestih idr.): nec arae patriae domi stant Enn. ap. Ci., nec domus ulla nec urbs stare poterit Ci., stantibus Hierosolymis Ci., Troia nunc stares V., stare diu Thebas O., stantibus templis deorum L., ut praeter spem stare muros viderunt L., stantia moenia (naspr. ruinae muri) L., aedes sacrae stantes (naspr. aedium sacrarum ruinae) Sen. ph., quam si dura silex aut stet Marpesia cautes V.; pren. (pesn.) nam stare aut crescere debent munera Mart. ostati nespremenjena, stans vultus Sil. negiben, nespremenljiv, ki ne trene, kamnit, okamenel, te longā stare senectā … velim Sil. da bi živel do visoke starosti, da bi dočakal visoko starost.

3. metaf.
a) držati se, obdržati se, obsta(ja)ti, ohraniti (ohranjati) se, imeti položaj (naspr. concidere, corruere, titubare): quae si valuissent, res publica staret, tu tuis flagitiis concidisses Ci., qui me stante stare non poterant Ci. dokler sem ohranjal svoje dostojanstvo, cum in senatu pulcherrime staremus Ci. ep., si stare non possunt, corruant Ci. če se ne morejo (ob)držati ob svojih gmotnih razmerah, naj propadejo = naj napovedo bankrot (stečaj), tantisper tutela muliebri … res Latina et regnum avitum … stetit L., qua (sc. virtute) una hoc bello res publica stetit L., pari fastigio stetit in utraque fortuna (v sreči in nesreči) N., dum stabat regno incolumis V., dum res stetit Ilia regno (ob kraljestvu, kraljevski oblasti) V., di, quibus (= per quos ali quorum ope) imperium hoc steterat V., apud memores veteris stat gratia facti V., stant belli causae V. vzroki vojne so (trdno) utemeljeni, famā bella stare Cu. stojijo = temeljijo na govorici, stamus animis Ci. trdnega duha (srca) smo, stas animo H. pri zdravi pameti si, pameten si, stat nulla diu mortalibus usquam, fortuna titubante, fides Sil.
b) osta(ja)ti pri čem, držati se česa, držati, izpolniti (izpolnjevati) kaj; nav. s samim abl.: stant sententiā Pl., stare censoris opinione, conventis, illis promissis, suis iudiciis Ci., meo iudicio, condicionibus Ci. ep., si qui eorum decreto non stetit C., stare civili exercitu, legibus dictis, fide, pacto L., staturus eo, quod plures censueritis L.; pass. impers.: si priore foedere staretur L., eo stabitur consilio L., convenit, ut eo, quod censuisset senatus, staretur L., nunc famā rerum standum est L., ut coeant … eoque, quod maior pars eorum decreverit, stetur Cu., si verbis legis stari non potest, voluntate standum est Q., qui … alieno iureiurando stari quam suo mavult Q.; redkeje z in z abl.: stare in sententiā L., in fide Ci., stare oportet in eo, quod sit iudicatum Ci., sin in eo, quod ostenderat, non stat Ci. ep.; z dat.: stare arbitri sententiae, conventioni, emptioni, rei iudicatae, voluntati patris defuncti Icti.
c) stati = biti trdno določen, biti trdno sklenjen, biti gotov, držati, biti dognan: tempus rei agendae nondum stare L., stat sua cuique dies V., stat sententia Ter. ali sic stat sententia O. sklenjeno je (tako), modo nobis stet illud Ci. ep.; stat sententia z inf. trdno sklenjeno biti, trdno skleniti, odločiti se: stat sententia tradere mecum … patriam O.; tako tudi brez subst. sententia: stat caput obiectare periclis V., stat casus renovare omnes V., stat rumpere vincla tori O., stat pectore fixum Aeetae sociare manus Val. Fl., mihi stat alere morbum desinere N. trdno sem sklenil; stat z ACI: quos ut seponi stetit Sil.; z odvisnim vprašanjem: neque adhuc stabat, quo potissimum (sc. convertamus) Ci. ep., non stat, quid faciamus L. ni dognano.

Opomba: Pf. stĕtĕrunt: V., O., Pr., Stat.; sup. stā̆tum po: Prisc.

Stratō (Ci.) ali Stratōn (Sen. ph.) -ōnis, m (Στράτων) Stráton

1. peripatetski filozof iz Lampsaka (okrog l. 300), Teofrastov učenec: Ci., Sen. ph.

2. zdravnik v Ciceronovem času: Ci.

3.
a) Stratōnis turris Strátonov stolp, mesto v palestinsko, sicer imenovano Caesarea: Plin.
b) Stratōnis īnsula Strátonov otok v Arabskem zalivu: Plin.

strūctor -ōris, m (struere)

1. graditelj, stavbar, poseb. zidar, tesar: Dig., Cod. I. idr., res agebatur multis structoribus Ci.; metaf.: structor orationis huius Ap. avtor, ustvarjalec, pisec.

2.
a) obedni redar (reditelj), vodja in nadzornik sužnjev, ki so stregli pri obedih (pojedinah), sicer tudi sam suženj: Petr., Iuv., Mart., Lamp., Serv.
b) structor capillaturae lasničar, frizer: Tert.

studiōsus 3, adv. -ē (studium)

1. prizadeven, maren, marljiv, delaven, skrben: valde studiosus ac diligens Ci., putavi mihi suscipiendum laborem utilem studiosis Ci., studioso animo inchoaverat Plin. iun.; sicer večinoma v adv.: Ter., Col., Iust. idr., praedia studiose coluit Ci., aliquem studiose audire Ci., T., quo studiosius armarentur … praemia proposuit N., nec posuit studiosius altera casses O., legere antiquos studiosius Q., studiosissime quaerere Ci., Plin. iun., Suet.; studiose detrahere de aliquo Ci. nalašč, hote, hotoma.

2. marljivo se ukvarjajoč s čim, skrbno (marljivo) se podajajoč kam, na kaj, v kaj, misleč na kaj, skrbno (marljivo) oprijemajoč se česa, resno trudeč se za kaj, prizadevajoč si za kaj, poganjajoč se za čim, marljivo lotevajoč se česa, marljivo poprijemajoč za kaj, stremeč za čim, hrepeneč po čem, želeč (hoteč) kaj, poskušajoč kaj (doseči), težeč k čemu, za čim, vnet za kaj, rad kaj, dehteč, hlepeč po čem, ljubitelj česa; z objektnim gen.: venandi aut pilae Ci., audiendi N. rad poslušajoč, florum H., culinae aut Veneris H., nemorum caedisque ferinae, equorum O., restituendi mei studiosior quam retinendi Ci. ep., studiosissimus munditiarum Suet. ali aleae Aur.; z dat.: nisi adulterio rei nulli aliae Pl., armorum quam conviviorum apparatibus studiosior Iust.; z ad: studiosiores ad opus Varr.; z in z abl.: in argento plane studiosus sum Petr., hoc te studiosiorem in me colendo fore Ci. ep.

3. occ.
a) vedožêljen, védečen, z znanostjo se ukvarjajoč, z umetnostjo se ukvarjajoč, učeč se kaj, študirajoč kaj, učen, studiozen, študiozen; abs.: iuvenis Q., studiosa cohors H. učeno spremstvo, studiose lector! Ap.; subst. studiōsī -ōrum, m studiozi, študirajoči, z znanostjo ali z umetnostjo ukvarjajoči se ljudje (možje), izobraženci, študiranci, učenjaki: Ci., Q., Plin. iun.; metaf. (o stvareh): disputatio Q. učena razprava, otium Plin. iun.; Studiosi tres (sc. libri) Plin. iun., Gell. (naslov spisa Plinija starejšega); z objektnim gen.: dicendi Ci., Q., litterarum N., Gell., eloquentiae, musices Q., alicuius doctrinae Q. učenec, Christianae legis Amm.
b) komu, čemu naklonjen, vdan, privržen, prijazen komu, do koga, kot subst. m prijatelj, privrženec, dobrohotnik; z objektnim gen.: mei, tui, illius victoriae Ci. ep., alterius partis Suet., ad vos, studiosa (sc. mei), revertor pectora O., studiosi Catonis N. za Katona se zanimajoči, ukvarjajoči se s Katonom, homo studiosissimus nobilitatis Ci., studiosissimus existimationis meae Ci., studiosissimus auditor T.

sub (iz stlat. sup (prim. sup-īnus); indoev. osnovna obl. je úpo, razširjena úpero; prim. skr. úpam semkaj k, pri, na, upári zgoraj, nad, úparaḥ spodnji, upamáḥ najvišji, gr. ὑπό spodaj, pod, ὑπέρ čez, nad, ὑπέρα zgornja [vodilna] vrv pri jadrnici, ὕπατος najvišji, umbr. sub = lat. sub, super = lat. super, subra = lat. suprā, superne = lat. super, somo (acc. sg.) = lat. summum, sumo (abl. sg.) = lat. summo, sumtu = lat. sūmitō, sutentu = lat. subtenditō, subahtu = dēpōnitō, suprusese = lat. *suprōversus, osk. supruis = lat. sūperis, lat. subter, subtus, super, superus, superāre, suprā, supremus, summus [iz *sup-mo-s, *sub-mus], got. uf pod [v zloženkah = nem. auf], ufarō = stvnem. ubur, ubir = nem. über, obaro = nem. oberer. Obl. sup stoji v zloženkah pred p: sup-pār, sup-petō, sup-pleō, sup-plico; obl. sub pred soglasniki: sub-actiō, sub-auscultō, sub-eō, sub-igō, sub-ōrnō, sub-urbānus, pred aspirato h in pred soglasniki b, d, l, n, s, v, včasih tudi pred m in r, sicer se priliči naslednjemu soglasniku: suc-cēdō, suc-cēnseō, suf-ficiō, sug-gerō, sum-mittō [poleg sub-mittō], sur-ripiō [poleg sub-ripiō]; pred sp se sub skrajša v su: su-spiciō, su-spīrō. Razširjena obl. subs [prim. abs: ab] preide v sus: sus-cēnseō, sus-citō, sus-pendō, sus-tineō; sūmō [iz *subs-emō]; sus-que deque fero = aequo animo fero)

A. adv. Iz prvotnega pomena „od spodaj sem”, „od spodaj k … ”, „tja, k … ” se je razvil v sestavah pomen

1. spodaj, pod(-), dol(i), na tla: subdo, subedo, subiaceo, subluo, succido, succumbo, submergo; subalaris, sublica.

2. (pri glag. premikanja) od spodaj navzgor, vz-: subeo, sublatus, sublevo, succingo, suspicio.

3. do-, pri-, za- kaj, za: succresco, subiungo, subsequor; subinde, suboles; occ. na pomoč: succurro, subvenio.

4. nekoliko, malo, precej (posebej pri adj. in adv.): subabsurdus, subagrestis, subamārus, subdifficilis, subiratus, sublustris, subridicule, subrusticus, subalbus belkast, subniger črnkast, subcrispus; subaccuso.

5. skrivaj, neopaženo: subausculto, subduco, suffugio. —

B. praep. z acc.

I. krajevno

1. pri glag. premikanja na vprašanje kam?
a) pod (z acc.): omnes subdam sub solum Pl., Ditem patrem ferunt … subito … penetrasse sub terras Ci., cum tota se luna sub orbem solis subiecisset Ci., (sc. epistulam) sub pulvinum subiciens N., aliquem sub iugum mittere C., S.; pesn.: Hesperiam sub iuga mittere V., ibis sub furcam H., nec variis obsita frondibus sub divum (na svetlo) rapiam H., magna mei sub terras ibit imago V., profuit … cava sub tenerum scamna dedisse pedem O.; metaf.: quae … sub sensum cadere non possunt Ci., kar je čutom nezaznavno, česar čuti ne morejo zaznati, sub iudicium sapientis et dilectum cadunt Ci., sub oculos cadere Ci. ali venire Sen. ph., geminae … columbae ipsa sub ora viri caelo venere V. sta se prikazala očem … , sub idem nomen cadunt Q.; o podreditvi, pokoritvi, podvržbi: urbes multas sub imperium populi Romani dicionemque subiungere Ci., aliquem sub praeconem subicere Ci. (gl. praecō), Galliam sub populi Romani imperium redigere C., cum incolas eius insulae sub potestatem redigere velles Atheniensium N., barbaros sub ius dicionemque redigere L., totam Italiam sub se redigere Fl., id vos sub legis superbissummae vincula conicitis L., finitumos armis … sub imperium suom coegere S., sub legum et iudiciorum potestatem cadere Ci. biti podvržen oblasti … , sub unum fortunae ictum cadere Cu.; pesn.: totum sub leges mitteret orbem V. zakonom (oblasti) podvreči.
b) occ. α) kvišku pod, v bližino (česa višjega, štrlečega, molečega), blizu do, (tja) do, (tja) pod: turris sub astra educta V., lucem sub nubila iactant V., milites … sub montem … succedunt C. do vznožja gore, sub aciem succedere C., sub Romana moenia bellum transferre L., missi sunt sub muros L., sub ipsa moenia progressi sunt T., sub orientem secutus Armenios Fl., illum … mediam ferit ense sub alvum O.; metaf.: sub manus succedere Pl. priti pod roke, hoc succedit sub manus negotium Pl. mi ravno pride prav, sub manum Scipioni in castra submittere Auct. b. Afr., celerius ac sub manum adnuntiari Suet. pod roko = v kratkem, sub ictum venire L. na streljaj. L. β) (za zaznamovanje razsežnosti ob čem višjem, molečem) blizu ob čem, nedaleč (ne daleč) od česa, ob čem, pri čem: Enn. ap Prisc., Venusinus arat finem sub utrumque colonus H. ob oboji (tj. ob apulijski in lukanijski) meji, fessique sub ipsam finem adventabant V. so se bližali zastavljenemu (določenemu) cilju, sub ipsum enim oppidi murum magnus fons aquae prorumpebat Hirt., Iudaei sub ipsos muros struxere aciem T.

2. pri glag. mirovanja pod (z orodnikom): quidquid … sub Noton et Borean hominum sumus Lucan. —

II. časovno pod (z acc.), ob, proti, malo pred, prav pred čim: sub lucem C., V. ali sub ortum ferme lucis L. ali sub lucis exortum Cu. proti svitu, proti jutru, sub vesperum C. ali sub vesperam Cu. pod večer, sub noctem C., V., H., Cu. sub dies festos Ci. ep., sub ipsum certaminis diem, sub finem certaminis L., sub tempus (sc. comitiorum), sub idem tempus L., sub tempus edendi H., bello, quod fuit sub recentem Romanam pacem, sub adventum praetoris L., sub ipsum tanti discriminis casum Cu., sub horam pugnae Suet.; pesn.: primi sub lumina solis et ortum V. proti svitu in sončnemu vzhodu, sub obscurum noctis (= sub obscuram noctem), prima vel autumni sub frigora, sub extremum brumae … imbrem, sub casum hiemis V., sub galli cantum H. preden petelin k dnevu (za)poje; occ. takoj za čim, koj za čim, precej po čem: sub eas (sc. litteras) statim recitatae sunt tuae Ci. ep., sub hanc vocem ali sub haec dicta L. na te besede, affertur … murena … Sub hoc herus … inquit H. ali ille sub haec (sc. dixit) V. nato. —

C. praep. z abl.

I. krajevno

1. pri glag. mirovanja na vprašanje kje?
a) pod (čim ali kom): sub vestimentis secum habebant retia Pl., qui sub terra semper habitavissent Ci., lacum fecerunt sub terra N., sub aqua C., sub pellibus hiemare C., sub pellibus contineri C. ali haberi L., sub divo interire N. ali sub divo moreris ali vitamque sub divo agat H. ali manet sub Iove frigido venator H. pod (mrzlim) milim nebom, sub vite iacēre V. ali bibere H. pod trto, pod trtno streho, sub templo V. ali sub antro, sub domo H. pod svetiščno, dúpljino, palačno streho = v svetišču, duplji, palači; tako tudi sub umbra H., O. v senci, silvis inventa sub altis O. v … gozdovih, tota sub exiguo flumine nostra mora est Pr., vidimus obscuris primam sub vallibus urbem V. v globine temnih dolin = iz globine temnih dolin, servans sub pectore volnus V. ali curam sub corde premebat V. v glob(oč)ini prsi, srca; sub ipsis labris Arn. Pogosto metaf.: saepe est etiam sub palliolo sordido sapientia Caecil. ap. Ci., sub signis ducam legiones meas Pl., sub armis vitam cernere Enn. ap. Varr. ali habere legiones Ci. ali moratus C. ali manere V. ali sedet circum castella sub armis V. pod orožjem, v orožju, oborožen(a), sub acie V. sredi boja, hanc (sc. legionem) sub sarcinis adoriri C. o(b)tovorjeno, sub onere confligere C., sub corona vendere, vēnīre, venundari ali sub hasta vendere ali sub praecone vēnīre (gl. corona, hasta, praecō), sub manu esse Plancus in Ci. ep. biti pri roki, sub manu, quod aiunt, nascatur Sen. ph., sub oculis (alicuius) Ci., Iust. pod očmi = pred očmi, omniaque sub oculis erant L. in vse je bilo pred očmi (vidno); o podrejenosti, podložnosti: Ter. idr., sub illorum dicione atque imperio esse C., cuius sub imperio phalanx erat Macedonum L., Graecos sub sua retinere potestate N., sub legibus vivere L., sub regno esse Ci., H., sub rege C., H., V., sub regibus Cu., sub Iugurtha S., claro sub Iasone O., tirones sub patribus duris H. še pod oblastjo strogih očetov, saevo te sub custode tenebo H., sub domina meretrice H., sub nutrice H. pod varstvom (nadzorstvom) dojilje (dojke), sub Hannibale magistro belli L., sub te magistro V. pod tvojim izvrstnim vodstvom, adhuc sub iudice lis est H. stvar je še v sodnikovih rokah, je še pod sodbo = še ni rešena (dognana, končana), sub iniquo iudice O., quorum (sc. deorum) semper sub numine Troia est V.; (naznanjajoč spremljajoče okoliščine, ob katerih se kaj godi) pod (čim), ob (čem), s (čim): sub verbere V. pod bičem, exhalantem sub acerbo vulnere vitam deploravit O., sub frigido sudore mori Cels., quem Pelasgi falsa sub proditione … demisere Neci V. pod krivo obdolžbo izdajstva = zaradi krive obdolžbe izdajstva, sub hoc sacramento L., sub condicionibus iis de pace agere L., sub condicione, ut … Ph., Suet., sub hac condicione, ut … Eutr. (klas. stoji condicio v tem pomenu v samem abl.), sub lege, sub poena mortis ali servitutis Suet., sub exceptione, si … Suet., sub hoc metu villicus erit in officio Col., sub pacto abolitionis dominationem deposuerat Q., triduum senatus sub exemplo patientiae tuae sedit Plin. iun., quo excusatius sub exemplo acciperentur T.; occ. (metaf.) pod (čim) (skrit), za (čim): sub illo nomine aureo (= Chrysogono) tota societas latuit Ci., sub alieno scelere delituit Ci., sub honesto patrum aut plebis nomine dominationes affectabant S. fr., Bacchi sub nomine Iuno risit O., sub eius nomine Vell., sub nomine meo duo libri ferebantur Q., vitia nobis sub virtutum nomine obrepunt Sen. ph., multa vana sub nomine celebri vulgabantur T., sub exspectatione successorum rapinis studebant Col.; toda (pesn.): ager Umbreni sub nomine dictus H. (po)imenovano po Umbrenovem imenu, po Umbrenu; sub titulo gratiarum agendarum Plin. iun., ut sub specie venationis dolus lateret Iust., sub tutelae specie Cu., nuptias sub belli denuntiatione petit Iust.
b) occ. α) (spodaj) pod (čim), ob (čem), pri (čem) (višjem), tik (tikoma) ob ali pri čem, ob vznožju česa, v čem: est ager sub urbe Pl., agelli est hic sub urbe paulum Ter., sub montis radicibus N. ali sub ipsis radicibus montis C., sub monte esse C., sub monte, muro ali castris considere C., sub muro consistere C., sub ipsis Numantiae moenibus Ci., sub moenibus mori V., sub Alpibus H., sub Ilio H., V., sub ipso ore urbis Fl., classemque sub ipsa Antandro et Phrygiae molimur montibus Idae V. prav spodaj pod Antandrom = v antandrskem pristanišču, lucosque sub alta consulit Albunea V. spodaj pod visokim Albunejinim slapom, tumulo sub illo V. ob vznožju onega griča, servans sub imagine falcem V. spodaj ob podstavku kipa, sub foliis V. spodaj ob listih, sub sinistra Britanniam relictam conspexit C. na levi spodaj (brodnik stoji višje kot obala), sub septemtrionibus positum esse C., sub ictu teli esse L. na streljaju, (pren.) stare sub ictu fortunae Lucan. biti nastavljen udarcu usode. β) tik za, neposredno za (kom), trdo za (kom): quo deinde sub ipso ecce volat … Diores V.

2. redko pri glag. premikanja (kratkoročno)
a) (tja) pod (kaj): sub hoc iugo (po drugih sub hoc iugum) dictator Aequos misit L., sub terra vivi demissi sunt L., pone (sc. me) sub curru … Solis H., arbiter pugnae posuisse nudo sub pede palmam fertur H., fessum militiā latus depone sub lauru mea H.
b) izpod (česa): qui sub terra erepsisti modo Pl.
c) (gor(i)) na (čem): sepulchrum imponit … monte sub aërio V. —

II. časovno (o istočasnosti in spremljajočih okoliščinah) med (čim), ob (čem), ob (kom), pri (čem), v (čem), za = za časa, v času: ne sub ipsa profectione milites oppidum irrumperent C., sub bruma C., sub decessu suo Hirt., sub ipsa proscriptione N., sub nocte silenti V. v tihi noči, sub sole V. ob sončnem soju, sub sole ardenti V. ob pripeki, sub luce maligna V. pri slabi luči, sub hoc casu V. ob (pri) tej nezgodi, primis spectata sub annis O., sub cantu tibiae H., consilium sub die nasci debet Sen. ph. podnevi, cervi sub ista die … invia petunt Plin., sub somno plerique senescunt Cels., sub pari (po drugih suppari) aetate nituerunt Vell., sub Tiberio Caesare Sen. ph. v času (za časa) cesarja Tiberija, (starejše) ob cesarju Tiberiju, sub imperio Tiberii Caesaris Lact., sub divo Augusto Sen. ph., Plin., sub Vespasiano Plin. iun.; occ. (približno) ob (čem), proti, pod (z acc.): excesserant urbe sub adventum Romanorum L., sub adventu[m] Sullae Vell., sub luce[m] urbem ingressus L., Eurydicenque suam iam luce sub ipsa … respexit V., quas (sc. faces) … viator … iam sub luce reliquit O., quae nocte latent, sub luce fateri O., sub eodem tempore O., sub exitum anni L. ali vitae Suet., extremo ni iam sub fine laborum vela traham V., sub fine morbi Cels.

subactiō -ōnis, f (subigere) predelovanje, predelava, obdelovanje, obdelava, in sicer phanje, gnetenje, žvečenje ipd.: bacillorum subactiones Vitr., liaculorum subactiones Vitr. tolčenje (udarjanje) s paličicami, ciborum subactiones Arn. žvečenje; pren. obdelovanje razuma = izobraževanje: subactio est usus, auditio, lectio, litterae Ci.

Subūra (Suburra) -ae, f Subúra, cesta v najživahnejšem in najhrupnejšem delu Rima, ki je vodila od Avgustovega trga (Foruma) proti Karinam, sicer razvpito bivališče vlačug: Varr., L., Pers., Q., Mart., Iuv., Fest. Od tod adj. Subūrānus (Suburrānus) 3 subúrski: regio Varr., tribus Varr., Ci., Plin., canes H., clivus (= Esquilīnus) Mart., magistra (vlačuga, kurbica) Mart.; subst. Subūrānēnsēs -ium, m Suburán(c)i, preb. Subure: Fest.

sub-veniō -īre -vēnī -ventum (sub in venīre) „priti (prihajati) za kom (čim) “, „spodaj ob čem priti (prihajati)“; od tod

I. metaf.

1. priti (prihajati) namesto česa, nadomestiti (nadomeščati) se: tantundem (sc. salis) nocte subvenit, quantum die auferas Plin.

2. priti (prihajati) na vrsto, nahajati se: ut quaeque vox indidem digna animadverti subvenerat Gell.

3. na misel (um) priti (prihajati) z inf.: mihi sero quidem … subvenit ad auxilium civile decurrere Ap. —

II.

1. primikati se na pomoč, priti (prihajati) na pomoč, (pri)hiteti na pomoč, biti v pomoč, priskočiti na pomoč, pomoči (pomagati); pravzaprav kot voj. t.t., in sicer: abs.: nisi Romani subvenissent L., ni castris exciti repente pedites equitesque in tempore subvenissent L.; brezos.: priusquam ex castris subveniretur S., agrum Hannibalis esse et Poenorum, urbem extemplo futuram, ni subveniatur L.; z dat.: dum circumvento filio subvenit C., sucurrit et laboranti subvenit C., quibus (sc. equitibus) celeriter subveniunt levis armaturae pedites Hirt.; v nevojaškem pomenu; abs.: fi benignus, subveni Pl., circumvenior, nisi subvenitis Ci., orare, ut subveniret Ci., subventuros auferet unda deos O.; brezos.: postquam non subveniebatur T.; z dat.: subveni mihi atque adiuva Pl., subvenire homini iam perdito Ci., patriae Ci. ep., huius innocentiae in hac calamitosa fama, saluti suae acrioribus remediis, his tam periculosis rebus Ci., civitati, vitae alicuius C., Adherbali T., stabilitati dentium Plin., reliquis, quo minus vi aut obsidio subigerentur, praematura montis Haemi et saeva hiems subvenit T. je prišla prav (je pomagala, je koristila, je bila v prid); brezos.: rei publicae difficillimo tempore esse subventum Ci., nisi celeriter sociis foret subventum Auct. b. Afr.; occ. (o pretorju) s pravno pomočjo iti komu na roko, stati ob strani, pomagati: aequissimum erit praetorem ei subvenire Ulp. (Dig.).

2. metaf. kaki slabi stvari, kakemu zlu odpomoči (odpomagati), kako slabo stvar, kako zlo ovreti (ovirati), zavreti (zavirati), ustaviti (ustavljati), odpraviti (odpravljati), preprečiti (preprečevati), zoperstaviti (zoperstavljati) se kaki slabi stvari, kakemu zlu: egestati et aeri alieno, gravedini, tempestati adversae Ci., necessitatibus T., morbo Plin., erroribus Lact.

Opomba: Star. fut. I. subvenībō: Pl.