Franja

contāctus -ūs, m (contingere), neklas. beseda za klas. contāgiō,

1. dotik, dotikanje: Cels., Col., Plin., Plin. iun. idr., (Harpyiae) diripiuntque dapes contactuque omnia foedant V., contactus aegrorum vulgabat morbos L., c. sanguinis O., refugitque viriles contactus O.

2. occ. kužen dotik, kužen vpliv, okužba, okuže(va)nje, nalezenje: vulgati contactu in homines morbi L., pollui cuncta sanie, odore, contactu T., plures infecti quasi valitudine et contactu T.

3. pren. kužno dotikanje (v moralnem smislu), poguben (kvaren, škodljiv) vpliv, okuže(va)nje (okuženost) nravi: S. fr., Sen. ph., Prud., discedite a contactu T., oculi intacti a contactu dominationis T., (provinciae) in favorem aut odium contactu valentiorum agebantur T., ceterae legiones contactu … bellum meditabantur T. po slabem zgledu zapeljane.

contāgiō -ōnis, f (contingere)

1. dotik, dotikanje; vpliv, vplivanje: cum est somno sevocatus animus a … contagione corporis Ci., quibus (animis) fuisset nimia cum corporibus contagio Ci., funestari contionem contagione carnificis veto Ci., c. naturae, rerum Ci.; pren. (o osebah) družabno dotikanje, občevanje s kom: ab omni mentione et contagione Romanorum abstinere L.

2. occ. kužen dotik, okuže(va)nje, nalezenje: Ca., Enn. ap. Ci., Pl., Col., pestifera L., ministeria invicem et contagio ipsa vulgabant morbos L., contagionem luis importare Plin., contagione morbosi pecoris perire Dig.

3. pren. okuže(va)nje nravi = poguben (kvaren, zli) vpliv, slab zgled, sooskrumba: Plin. iun., Fl., Lact., ubi contagio quasi pestilentia invasit S., Tusci fere omnes consciverant bellum; traxerat contagio proximos Umbriae populos L.; pogosto z gen.: c. conscientiae, illius sceleris, aspectūs Ci., imitandi belli Ci. okužljivo hlepenje, belli, criminis, facti dictive, furoris, illius mali L.; v pl.: contagiones malorum, quae a Lacedaemoniis profectae manaverunt latius Ci. zla, ki so prišla od Lakedajmoncev in se širila kakor kuga.

contāgium -iī, n (contingere), pesn. in poklas. beseda za klas. contāgiō; ker contāgiō ni uporabna beseda za daktilski metrum, so si najprej daktilski pesniki uvedli heteroclitum pl. contāgia -ōrum, n, od tod pa poklas. pisci še sg. contāgium (prim.: contagionem esse dicendum, non contagium P. F.)

1. vplivajoč dotik, dotikanje, vpliv, vplivanje: Gell., corporis atque animai mutua vitalis discunt contagia motus Lucr., contagium nimii umoris Plin., feminei generis contagia Mart.

2. occ. kužno (skrunilno) dotikanje, kužen (skrunilen) dotik, okuže(va)nje, nalezenje: nec mala vicini pecoris contagia laedent V., priusquam dira per incautum serpant contagia vulgus V. preden se razpase … kuga, nulla nocent pecori contagia H., contagia morbi Lucr., Sil. ali contagium morbi Cu. nalezljiva bolezen, contagium pestilentiae Plin. ali funestae pestis Cod. Th., agere contagia late O., contagium foedum carnificis Plin. iun.

3. pren. okuže(va)nje nravi = poguben (kvaren, zli) vpliv, slab (kvaren) zgled: aegrae contagia mentis O., contagia scelerum Lucr., cum tu inter scabiem tantam et contagia lucri (= inter scabiem contagiosam lucri) nil parvum sapias H. obdan s kužno, na daleč razširjeno gobavostjo dobičkaželjnosti.

contāminō -āre -āvī -ātum (contāmen)

1. dotikati se, prije(ma)ti: manus, quibus contaminatur Tert.

2. occ.
a) s čim tujim v dotik spraviti (spravljati), spojiti (spajati) in tako (iz)maličiti, pokvariti, poslabšati: ne hoc gaudium contaminet vita aegritudine aliquā Ter., c. fabulas Ter. (zaničlj. = dve grški igri spojiti v eno latinsko), tako tudi: multas c. Graecas (fabulas) Ter.; contaminatis gentibus Ci. (o patriciju, ki ga je posinovil plebejec).
b) s čim nečednim v dotik spraviti (spravljati) in tako omadeževati, onesnažiti (onesnaževati), onečastiti (onečaščati), skruniti, oskruniti (oskrunjati): deam Syriam urinā Suet., fistulas, lacus Icti.; poseb. sramotno se dotikati koga, (o)skruniti koga: ingenuos Petr.

3. pren. omadeževati, onečastiti (onečaščati), skruniti, oskruniti (oskrunjati)
a) v moralnem smislu: personam culpā Corn., veritatem aliquo mendacio, nomen populi tanto scelere, se scelere, sese maleficio, se humanis vitiis (z navadnimi človeškimi pregrehami) Ci., si summi viri … Saturnini et Gracchorum … sanguine non modo se non contaminarunt, sed etiam honestarunt Ci., se contagione praedae contaminaverunt Ci., c. se ipsos nefandā praedā L., corpus sensu suo Lucr.; v pass.: qua (lege) contaminari sanguinem suum patres … rebantur L.; redk. brez abl.: ne qua religio deûm impune contaminaretur Suet.
b) v duševnem smislu: cuius significationis multo assiduoque usu totum id verbum ita contaminatum est, ut … Gell. je dobila … beseda tak skrunilni pomen. — Od tod pogosto adj. pt. pf. contāminātus 3 omadeževan, onečaščen, večinoma z abl. causae: contaminati facinore C., tot parricidiis contaminatus, homo sceleribus flagitiisque contaminatissimus, iudicia contaminata paucorum vitio ac turpitudine Ci., contaminata omni scelere mens L.; redk. abs. s krivdo (s krivdami) omadeževan, nečist: collegae tui contaminatus spiritus (sapa) Ci., c. superstitio Ci., se ut consceleratos contaminatosque ab ludis … abactos esse L., c. pars civitatis L., vita contaminatissima et consceleratissima Aug.; kot subst. neutr. pl.: ut anteponantur integra contaminatis Ci. Evfem. nečist = z nenaravno pohotnostjo omadeževan; z abl. causae in brez njega: contaminato cum grege turpium morbo virorum H. s tolpo po nenaravni pohotnosti omadeževanih polmož (skopljencev), homo contaminatissimus Ci., flos aetatis contaminatus, contaminatis paene omnibus membris Suet.; od tod subst. contāminātī -ōrum, m (= exolētī) dečki ljubimci: nisi … uni ex illo contaminatorum grege … denupsisset T.

contechnor -ārī -ātus sum (cum in techna) spletko zasnovati, spletkariti: Pl.

contegō -ere -tēxī -tēctum

1. (hkrati, skupno, povsem) pokri(va)ti, zakri(va)ti, zagrniti (zagrinjati): corporis partes Ci., (elephantum) tota corpora auro Cu., spoliis contectum iuvenis corpus L., contegere aliquem veste suā N., crura veste Iust., ferae pelle contectus Suet., vehiculum pellibus undique contectum Cu., contecti Attalicis aulaeis parietes Val. Max., contecta stramine casa O. s slamo krita, parva casula cannulis temere contecta Ap., contegere coria centonibus, musculum lateribus lutoque C., cum arma omnia reposita contectaque essent C. shranjeno, piscatorias naves contexerant C. so bili pokrili s krovom, c. locum linteis L., contegere mala operculis arcularum Col., platani et pōpuli contegunt ripas Cu., arborum stipites hedera contexerat Cu., omnia contegi frondibus Cu.; si idem tumulus, qui corpus eius contexerat, nomen etiam obruisset Ci., eos uno tumulo contexit L. je skupaj pokopal, c. corpus tumulo Val. Max. ali ossa tumulo Cu. ali membra sepulcro Val. Fl. ali aliquem arenosa humo Ap. pokopati, zagrebsti (prim.: humatus intellegitur humo contectus Plin.), tako tudi: Galbae corpus … dispensator Argius … humili sepulturā (borno) in privatis eius hortis contexit T.; v pass.: Taenariā contegi humo O. ležati v tenarski zemlji.

2. occ. prekri(va)ti, ode(va)ti, zastreti (zastirati), kriti, skri(va)ti: messoriā se corbe Ci., caput glauco amictu V., capita scutis Auct. b. Afr., contegat inductus morientia lumina cortex O., omnia contecta nebulā L., in aliquo ramorum nexu contegi T. (o otročičih); zevgma: quidam servili habitu, alii fide clientium contecti et inter sarcinas abditi T.

3. pren. prikri(va)ti, skri(va)ti, (za)tajiti: factam iniuriam illi miserae Ter., libidines fronte et supercilio, non pudore et temperantiā Ci., impium pectoris vulnus (nedovoljeno, prepovedano ljubezen) piā dissimulatione Val. Max., contecta victricium partium vulnera T., contegendis, quae prima aetas et summa fortuna expeterent T.

contemnificus 3 (contemnere in facere) kdor se dela, kakor da bi zaničeval, kdor zaničevalno ravna: Luc. ap. Non.

contemnō (v rokopisih in starejših izdajah tudi contempnō) -ere -tempsī -temptum

1. zaničevati, v nič devati, zametovati, za malo šteti, ne čislati, ne ceniti, ne spoštovati, omalovaževati, prezirati, zapostaviti (zapostavljati), ne meniti se za kaj, ne marati za kaj, vnemar pustiti (puščati), ne gledati na kaj, ne ozirati se na kaj; abs.: ut … iudex … contemnat, admiretur Ci., primo contemnere et neglegere coepit Ci., mortem pro patria c. Ci., res et illis contemnentibus pernicii (dat.) et huic despecto saluti fuit N., tua transibit contemnens ossa viator Pr. brezbrižno; večinoma trans.: c. casus humanos, dolores, voluptatem Ci., mortem Sen. ph., quem (morbum) initio et ipse et medici contempserunt N., c. sic nostros, ut … C., vostros honores, iussa vostra, verba S., paucitatem eorum L., paucitatem hostis ali in hoste Cu.; poleg obj. še kako določilo s praep. ali samim abl. ali z adv.: reliqua ex collatione (v primeri s krepostjo) facile est conterere atque contemnere Ci., Romam … prae sua Capua (v primeri s svojo Kapuo) irridere atque contemnere Ci., ego illum exercitum prae Gallicanis legionibus … magno opere contemno Ci., cantus Apollineos prae se c. O., Isocrates videtur testimonio (po izpričanju) Platonis aliorum iudicia contemnere debere Ci., magno animo iacturam Cu., nullas suis c. fletibus aras Pr. ne zapostavljati s svojimi solzami = ne imeti za nevredne svojih solz, praeclare res humanas c. Ci., c. mortem tantopere, ut … Ci.; v pass.: (senes) contemni se putant, despici, inludi Ci., contemnere miser H.; z nikalnico (litota): neque vero hic non contemptus est primo a tyrannis N., se non contemnere Luc. ap., Ci. ep., Ci., L. ne zavračati se = čutiti se samozavestnega (prim. se contemnere Pl. = samega sebe zaničevati); ret.: nec (Batavi) tributis contemnuntur T. (Batavcev) ne ponižujejo davki; pesn. contemnere aliquid = ne bati se česa, upirati se, kljubovati čemu: adamantina saxa … ictus contemnere sueta Lucr., tellus..., quam … immotamque dedit et contemnere ventos V., contemnere ventos assuescant (vites) V., nondum caeruleas pinus contempserat undas Tib. Nam. objekt. v occ. z inf. ali ACI: c. coronari H., mori Sen. tr., augeri triumpho Fl., respondere Ap., ut ipsum vinci contemnerent Ci. ep. da se niso nič zmenili za to, da …

2. occ. rogati se, posmehovati se komu, čemu, zasmehovati, sramotiti koga, kaj: contempsisti L. Murenae genus, extulisti tuum Ci., fautores legatorum … Adherbalis dicta contemnere, Iugurthae virtutem extollere laudibus S., populi contemnere voces … solitus H. — Od tod

1. pogosto gerundiv contemnendus 3 zaničevanja vreden, nevreden upoštevanja (da se upošteva), neupošteven: haec sunt levia et potius contemnenda N.; z nikalnico (litota) vreden upoštevanja (da se upošteva), upošteven, včasih izvrsten: defensiones non contemnendae Ci., Asiaticorum rhetorum principes minime meā sententiā contemnendi Ci., copiae neque numero … neque usu rei militaris contemnendae C., manus non contemnenda Suet., crimen haud contemnendum philosopho (dat.) Ap.

2. adj. pt. pf. contemptus 3
a) zaničevan, malo čislan, preziran: homo Romae contemptus et abiectus Ci., contemptissimorum consulum levitas Ci., quo contemptior paucitate ipsā ordo (patrum) esset L. da bi bil tem manj v čislih, contemptae dominus splendidior rei H., se ex contempto metuendum efficere S. fr., e contemptis metuendi T., per avaritiam ac sordem contemptus exercitui (pri vojski) T., humilis foris et tam contemptus quam contemnens Sen. ph., si percussus sit a vili aliquo contemptoque Q.
b) zaničljiv = zaničevanja vreden, neupošteven, neznaten, boren: res tam humilis tamque contempta Ci., homo vitā contemptā ac sordidā Ci., orator non c. Ci., quae vox potest esse contemptior quam Milonis Crotoniatae? Ci., contemptissimae escae et potiones Ci., nihil contemptius, si sint, qui contemnant L., o quam res est contempta homo! Sen. ph., contemptissima inertia Suet. Adv. komp. contemptius bolj zaničljivo, bolj prezirljivo, bolj brezbrižno: quos aut in sua vides turba speciosius elidi aut in aliena contemptius Sen. ph., quo c. abuteretur patientiā hominum Suet.

3. adv. pt. pr. contemnenter zaničljivo, prezirljivo: Non.

contemplātiō -ōnis, f (contemplārī)

I. obračanje oči na kaj, od tod

1. merjenje, namerjanje, pomerjanje: sagittis praecipua contemplatione utuntur Plin.

2. gledanje, motrenje, opazovanje (z očmi): Val. Max., Col., Petr., caeli Ci.; met. podoba: ita eius c. quantum subtracta est oculis, tantum … Min. —

II. pren.

1. duševno motrenje, opazovanje, premišlj(ev)anje, razglabljanje: Cels., Q., consideratio contemplatioque naturae Ci., rerum naturae Sen. ph., publicae felicitatis Cu., virtutum alicuins T., totus animus in hac una contemplatione defixus est Plin. iun.; v pl.: contemplationes rerum caelestium Ci., naturae Gell.

2. upoštevanje česa, oziranje na kaj: liberorum Iust., nostrae clementiae Lact., dotis Icti.

contemplor -ārī -ātus sum (cum in templum opazovališče)

1. najprej avgursko: gledati, paziti, opazovati, kaj se dogaja na opazovališču: templum est locus augurii aut auspicii, a quo templo dictum est contemplari Varr.; od tod

2. sploh (z očmi) motriti, ogledovati, opazovati: Pl., Ter., Lucr., c. oculis pulchritudinem rerum, caelum suspicere caelestiaque contemplari, c. terras et maria Ci., accessit ad argentum, contemplari unumquidque otiose coepit Ci., codicis lituras tui contemplare Ci., contemplatus ab omni parte loci naturam L. ali samo loci naturam Cu., ne corporis optima Lyncei contemplere oculis H., ne … Aesulae declive contempleris arvum H.; v stiku abs.: Pl., at satis ut contemplata modo sis (sc. eum anulum) Ter., contemplator item, cum (kadar) se nux plurima silvis induet in florem V., contemplator enim, cum solis lumina cumque inserti fundunt radii per opaca domorum Lucr.

3. pren.
a) duševno motriti, opazovati, premotriti, razmotriti, premišljati, razmišljati, razbirati: id animo contemplare, quod oculis non potes Ci., ut totam causam quam maxime intentis oculis, ut aiunt, acerrime contemplemini Ci., caecum esse in contemplandis rebus Ci., c. miserias, res cognitione dignissimas Ci.
b) ozirati se na kaj, pomisliti; z ACI: cum iurgando contra potentes se magis magisque iniustitiā frangi contemplaretur Amm. — Predklas. in poklas. act. soobl. contemplō -āre -āvī -ātum: Naev. et Tit. et Accius ap. Non., Enn. ap. Varr., Pl., ut pauci boni artifices … omnifariam sapientiae studium contemplarent Ap., scriptis contemplatis Amm.

contemporāneus 3 (cum in tempus) sočasen, sodoben, kot subst. masc. sodobnik, vrstnik: alicui Gell.

contemporō -āre (cum in tempus) hkrati (obenem, sočasno) biti, bivati, živeti: Tert.

contemptiō -ōnis, f (contemnere) zaničevanje, preziranje, malomarnost, brezbrižnost, nezmenljivost za kaj: legum, pecuniae, omnium rerum humanarum Ci., mortis Ci., Cu., c. tanta nostri C., deorum immortalium L., aliquem in contemptionem adducere Ci., Corn. koga osovražiti, ut … hostibus in contemptionem veniret C. da so ga sovražniki začeli prezirati, contemptionem adfert ad omnes alicui aliquid C. komu kaj vzbudi prezir pri vseh.

contemptor -ōris, m (contemnere)

1. subst. zaničevalec, zametovalec, preziralec, preziratelj; abs.: contemptorum vorago Vulg.; z objektnim gen.: gratiae, divitiarum L., divûm V., superûm, nostri, aequi, ferri O., omnis periculi Cu., mortis, magistratuum ac regum Sen. ph., opum T., prodigi alieni, contemptores sui T. zapravljivci tujega, zametovalci svojega imetja.

2. adv. zaničujoč, prezirajoč, prezirljiv; abs.: cui (Metello) … inerat contemptor animus et superbia S. vse zaničujoč in ošaben duh; z objektnim gen.: animus lucis contemptor V. življenje zaničujoč, nemo tam c. famae est L., minime c. sui Cicero Q. sebe nikakor ne zaničujoč = kaj samozavesten, c. ambitionis animus Plin. iun.

contendō -ere -tendī -tentum

I.

1. trans. spe(nja)ti; le pren. vzporediti (vzporejati), primerjati: leges Ci., si … causas ipsas, quae inter se confligunt, contendere velimus Ci., c. vetera et praesentia T., suam quaeque (femina) nobilitatem, formam, … contendere T. je postavila v primero; večinoma s cum: vitam suam Atticam cum istac rusticana Caecil. fr., quidquid tu contra dixeris, id cum defensione nostra contendito; ita facillime causa Sex. Roscii cum tua conferetur Ci., annales nostros cum scriptura eorum contendere, qui … T.; redk. z ad: ut vim contendas tuam ad maiestatem viri Acc. ap. Non.; pesn. z dat. (čemu, komu): Sidonio ostro Aquinatem fucum H., me Frontoni Aus.; v posameznih primerih je primerjani predmet le naznačen: age nunc contende alterum genus philotheoron Varr. ap. Non., ali pa si ga je treba predstavljati: c. anulum Pl. ap. Non.

2. intr. sprijeti se s kom = meriti se, kosati se, poganjati se, tekmovati, boriti se, bojevati se s kom: turpe contendere erat, sed cedere visum turpius O., non tam turpe fuit vinci, quam contendisse decorum est O., pinxit et Antigonen ausam contendere quondam cum magni consorte Iovis O.; (o boju z orožjem): armis cum aliquo, contra populum Romanum armis, parvulis proeliis cum nostris, cum Sequanis bello, summis copiis cum aliquo C., nostri imperatores cum illo rege contenderunt C., ita se a maioribus didicisse, ut magis virtute quam dolo contenderent C., proelio equestri inter duas acies contendebatur C. bil se je … boj med …, c. cum victore C., H., Plin. iun., cum barbaro N., inimicā mente N., cum magnis legionibus parvā manu S., proelio uno cum Latino Volscoque L., contra Paridem V., contra saevum monstrum Cat., contra alicuius copias Auct. b. Afr., pro vitulis contra leones Ci. (o bikih), caeco Marte V., de regno aequo Marte Cu., adversus vires hostium, non adversus calamitates Iust.; (o tekmovalnih bojih): contendunt ludo et fulvā luctantur harenā V., c. cursu V., O. ali pedibus cum aliquo O. teči, v teku tekmovati, inter coaequales aut equo aut cursu aut viribus Iust. kosati se (tekmovati) z vrstniki ali v dirki ali v teku ali v merjenju moči, quoad stans complecti posset atque contendere N. v rokoborbi meriti se; pren.
a) (o politični tekmi): c. cum aliquo de principatu, cum Agesilao de honore regni N., de potentatu inter se multos annos C., de locis C. tekmujoč poganjati se za odlična mesta (častne službe), gratiā cum libenter pro homine …, tum acriter contra factionem et potentiam paucorum Hirt. boriti se.
b) (o besednem boju) prerekati se, spreti se, prepirati se, pričkati se, sporeči se, pregovarjati se: fictis verbis O., cum Libone de mittendis legatis C., non contendam ego adversus te (s teboj) Antonius in Ci. ep.; z notranjim obj.: nec cum Appio, … quod contenderent, fuit L. o čemer bi se mogli prerekati; poseb. pred sodiščem boriti se, pregovarjati se, pravdati se: c. inimicissime atque infestissime Ci., si contra verbis et litteris et, ut dici solet, summo iure contenditur Ci., cum aliquo c. iurgio, interdicto Ci., sacramento c. cum aliquo Ci., Val. Max. (gl. sacrāmentum), c. de bonis alicuius, cum improbissimis heredibus de paternis bonis apud centumviros Val. Max., translatio non habet quaestionem, de qua contendit orator, sed propter quam contendit Q., de his lite contenditur Q.; z notranjim obj.: tamenne vereris, ut possis haec contra Hortensium contendere? Ci. tudi v tem meriti se s Hortenzijem.
c) pri dražbi tekmovati = drug drugega prehite(va)ti, nabijati si (ceno), dražíti: is liceri non destitit; illi, quoad videbatur ferri aliquo modo posse, contenderunt Ci.
č) (o vsakem drugem tekmovanju z duševnimi ali telesnimi močmi) tekmovati s čim, meriti se s čim, boriti se s čim, proti čemu, zoper kaj, upirati se čemu: patĕre igitur rationem meam cum tua ratione contendere Ci., quis enim erat, qui non videret humanitatem cum dignitate … contendere? Ci., in hac causa improbitas et gratia cum inopia et veritate contendit Ci., c. contra vim gravitatemque morbi Ci., neque inter se contendant viribus (animae) Lucr.; z notranjim obj.: sic … est faciendum, ut contra universam naturam nihil contendamus Ci. da se v nobeni stvari ne upiramo … naravi; pesn. z dat. meriti se, tekmovati s kom: quid enim contendat hirundo cycnis …? Lucr., primo contendis Homero Pr., seu tibi Pindaricis animus contendere plectris sive … Stat., c. Latio Cl.; brez dat.: haec memini, et victum frustra contendere Thyrsim V.

II.

1. napenjajoč skrčiti (skrčevati), nape(nja)ti, naleči (nalegati) npr. lok, mišnico, nategniti, zategniti, raztegniti (raztegovati): muscipula contenta Luc. ap. Non., c. arcum V., contentus arcus O., c. vincla V., tormenta telorum contenta atque adducta vehementer Ci., navim contendens funibus C. k sebi vlekoč, sua perpetuo c. ilia risu O., membra in diversa (na razne strani) Cels.; pesn. (enalaga) puščice, kopja s česa napetega nameriti (namerjati), uperiti (uperjati), pognati (poganjati), spustiti (spuščati), (za)degati: arcu contenta parato tela tenens (= arcu contento parata tela) V. držeč na napetem loku za strel pripravljeno puščico, nervo equino contendere telum (= contento nervo equino emittere telum) V., sagittas c. nervo Sil.; podobno: aërias telum contendere in auras V., non ut tela tamen, non ut contenderet arcum V., contenta tela Lucan.; celo: inde Mago (dat.) procul infensam contenderat hastam V. je bil na Maga zadegal … kopje; occ.
a) (strune) ub(i)rati: in fidibus pluribus, si nulla earum ita contenta nervis sit, ut … Ci.
b) most razpeti = mostiti: Hellesponto pontem contendit in alto Enn. ap. Varr. most je razpel čez … Helespont.

2. pren. nape(nja)ti, napreti (napirati): onus dignum, in quo omnes nervos contenderem Ci., c. summas vires de palma (za nagrado zmage) Lucr. (o konju), c. se Lucr. (o očeh), quo se contendit dira lubido Lucr., c. animum tales in curas O.; s finalnim stavkom: contendit omnes nervos Chrysippus, ut persuadeat Ci., omnes tuos nervos in eo contendas, ne quid mihi … temporis prorogetur Ci. ep.; pren.: ad hunc alii cursum contendere iussi V. ravnati se po njegovem zgledu, mens contenta exsiliis (dat.) O. ves v mislih na pregnanstvo.

III. intr.

1. nape(nja)ti se, nape(nja)ti vse moči (žile), napreti (napirati) moči, ubadati se, truditi se, prizadevati si: c. lateribus aut clamore Ci., voce Cels., multis funibus C., vi C. silo uporabljati, s silo pomagati si, s silo doseči kaj; z inf.: iter a Vibone Brundisium terrā petere contendi Ci., Bibracte ire contendit, fugā salutem petere contendunt C., quae proxima litora, cursu contendunt petere V., dum ad cacumen pervenire contendis Cu.; s finalnim stavkom: quantum potero, voce contendam, ut populus hoc Romanus exaudiat Ci., contendere debet quam maxime possit, ut vincat Ci., remis contendit, ut eam partem insulae caperet C. vesla na vso moč, da bi …; occ.
a) z notranjim obj.: rectā plateā cursum huc c. suom Pl., nocte unā tantum itineris c. Ci. toliko poti opraviti.
b) z označeno smerjo = z naporom, na vso moč kam hiteti, hitro kam priti (dospeti) hoteti, hitro kam odriniti, kam odhiteti: inde ad Amanum Ci. ep., Lacedaemonem N., per ea loca N. z naporom marširati, quo contenderat, pervenit N., c. ad hostes, ad hostium castra, ad Rhenum finesque Germanorum, ad occupandum Vesontionem, in Italiam maximis itineribus, huc magno cursu, domum C., equo admisso Teanum Val. Max., per Armeniam in hostes Aur.; pren.: si potuissemus, quo contendimus, pervenire Ci., c. ad summam laudem gloriamque, ad ea rectis studiis Ci. ali ad victoriam Auct. b. Hisp. prizadevati si za, poganjati se za …, ad salutem C. rešiti se poskušati.

2. pren.
a) truditi se, prizadevati si, poganjati se za kaj, težiti, stremeti za čim, doseči kaj hoteti; abs.: c. dolis et fallaciis S. zvijačno in zahrbtno ravnati, illos quidem contendere, eniti, hos quiescere, remitti Plin. iun.; z notranjim obj. (acc. neutr. pron.): eadem c. in tribunatu Ci. za isto se poganjati, tantum c. in re publica, quantum probare civibus tuis possis Ci., (Caesar) id (za to) sibi contendendum … existimabat C.; za koga? s pro: contendebat gratiā pro illo homine Hirt.; z inf.: omnibus precibus petere contendit, ut … C.; večinoma s finalnim stavkom: ob eam causam contendi, ut plura dicerem Ci., contendebat, ne a rebus gestis eius decederet Iust.
b) occ. α) silno (na vse pretege, na vso moč, živo) zahtevati, tiščati v koga, pritiskati na koga, siliti v kaj, ne odstopati od česa; abs.: a quo facile, si contenderis, impetrare possis, ut … Q. Ci., unum instare de indutiis vehementissimeque contendere C., cum … illi pertinaciter contenderent Suet.; z obj. v acc.: honores Varr. fr., neque ego nunc hoc contendo Ci. ep.; v pass.: hic magistratus a populo … contenditur Ci.; poleg obj. z a(b): nihil ab ipso invito c. Ci., hoc a te ita contendo, ut in eo fortunas meas positas putem Ci. ep. to zahtevam od tebe tako resno zato, ker menim, da …; z de: c. a magistris e proferendo die Ci. ep.; večinoma s finalnim stavkom: contendit a Pythio, ut venderet Ci. je pritiskal na Pitija, da bi prodal, (Aedui) contendunt, ut ipsis summa imperii tradatur C., Caesar … a militibus contendit, ne … negotii gerendi facultatem dimitterent C., se id contendere, ne ea enuntiarentur C.; redk. z inf.: neque ego nunc hoc contendo, … mutare animum Ci. ep. ali z ACI: qui a Caesare dimittendos (esse) exercitus contendebant Vell. β) (stanovitno, neomajno) trditi, zatrjevati, zagotavljati; z ACI: Vell., Q., Plin. iun., contendere et dicere solebat eum esse beatum Ci., apud eos (ephoros) contendit falsa iis esse delata N., contendentibus numquam eam urbem fuisse ex Triphylia L., contendat laqueo collum (me) pressisse paternum H., cornua, quae contendere possis facta (esse) manu O.; s predhodno determinacijo: hoc contendo, me tibi ipsi adversario … rationem … redditurum Ci., illud alterum pro me maioribusque meis contendere ausim, nihil nos … scientes fecisse L.; abs. (kot vrinek): ut Asclepiades contendit Cels. — Od tod adj. pt. pf. contentus 3, adv. -ē

1. napet, nategnjen, tog: qui iam contento, iam laxo fune laborat H., contento poplite miror proelia rubrica picta H. z napetim podkolenjem = stoječ na prstih.

2. pren.
a) napet: onera contentis corporibus facilius feruntur, remissis opprimunt Ci., contentā voce atrociter dicere et summissā leniter Ci.; contentissimā voce clamitans Ap., (boves) contentā cervice trahunt stridentia plaustra V., oculorum acies contenta Lucr., contentis oculis persequi aliquem Suet. z uprtimi očmi, quo (plaga) est missa contentius Ci., contentissime clamitare Ap.
b) duševno napet, vnet, goreč, prizadeven, zavzet: ad tribunatum contento studio cursuque veniamus Ci., contente pro se dicere Ci., in ea ratione fuit contenta magis mens Lucr., feritate contentior Amm., comoedias curiose atque contente lectitare Gell., ornamentis isdem uti fere licebit alias contentius, alias summissius Ci.

contenebrāscō -ere -brāvī (cum in tenebrae) popolnoma potemne(va)ti, zatemne(va)ti: Varr.

contenebrēscō -ere (cum in tenebrae) = contenebrāscō: Vulg.

Conterebromius 3 (conterere in Bromius = Hrupnik, Bakhov priimek), šalj. = od Bromija (Bakha) prepotovan: Libua Pl.

conterminus 3 somejen, soseden, sosednji, bližnji; z dat.: Mel., Plin., contermina ripae stabula, morus … contermina fonti O., Sybaris nostris conterminus arvis O.; pren.: virtus morti c. Stat.; redk. z gen.: contermina aedis (dobi se tudi caedis) aesculus Sil., c. loci iugi Ap.; z abl.: locus lacu aliquo conterminus Ap.; abs.: ager c. Plin. — Od tod subst.

1. conterminus -ī, m sosed: Col.

2. conterminum -ī, n sosedn(j)a pokrajina, bližina: contermina Arabiae Plin., in contermina Scythiae fugam maturavit T.

conternō -āre -ātus (cum in ternī) po tri skupaj vzeti (jemati), potrojiti; intr. tri leta imeti, tri leta star biti, trileten biti: vitula conternans Vulg.