Franja

Minicius -iī, Minícij, rim. ime. Znani so:

1. Minicius Acilianus Minicij Acilijan, Plinijev prijatelj: Plin. iun.

2. Sex. Minicius Faustinus Cn. Iulius Severus Sekst Minicij Favstin Gnej Julij Sever, pretor, legat legionis XIII Geminae v Karnutu, legat propraetore v Dakiji l. 120—126 po Kr., v Meziji 128—130, v Britaniji 130—133, v Judeji 133—135 ter v Siriji in Palestini 136—138, consul suffectus l. 127: Dig.

3. C. Minicius Fundanus Gaj Minicij Fundan, Plinijev prijatelj, prokonzul v Aziji l. 122—123: Plin. iun.

4. Minicius Iustus Minicij Just, strogi prefekt v 7. legiji Vespazijanove vojske, Plinijev prijatelj: T., Plin. iun.

5. Minicius Macrinus Minicij Makrin, rim. vitez: Plin. iun.

6. Minicius Thermus Minicij Term, pretorijanec, ki ga je dal Tigelin umoriti, ker je eden od njegovih osvobojencev vložil tožbo zoper njega: T.

7. Minicius Minicij, rim. pravnik, živel verjetno v drugi polovici 2. stoletja po Kr.: Dig.

Minucius 3 Minúcij(ev), ime patricijskega in plebejskega rim. rodu. Poseb. znani so:

I. iz patricijskega rodu:

1. L. Minucius Lucij Minucij, konz. l. 458; nesrečno se je vojskoval zoper Ekve, a ga je rešil diktator Kvinkcij; l. 450 diktator, l. 439 je razodel nakane Spurija Melija: L.

2. Minucia Minucija, vestalka, l. 337 obsojena zaradi nečistosti in živa pokopana: L. —

II. iz plebejskega rodu:

1. M. Minucius Rufus Mark Minucij Ruf, l. 217 pod vrhovnim poveljstvom diktatorja Fabija Maksima Kunktatorja poveljnik konjenice (magister equitum) zoper Hanibala. Z njim se je v svoji ognjevitosti spustil v bitko, v kateri bi bil gotovo padel, če ga ne bi rešil diktator: L., N., Lucan., Sil., Vell.

2. Q. Minucius Thermus Kvint Minucij Term, tr. pl. l. 62, Ciceronov prijatelj, v državljanski vojni na Pompejevi strani: C., N.

3. Minucius Felix Minucij Feliks Afričan, krščanski apologet okrog l. 220 po Kr.; v obliki dialoga je napisal zagovor krščanstva z naslovom „Octavius“. — Adj. Minúcijev, minúcijski: gens Ci., porticus Minucia (v Flaminijevem cirkusu) Ci., via (iz Rima v Brundizij) Ci. ep., lex P. F., porta P. F.

Mithridātēs -is ali -ī, m (Μιϑριδάτης ali Μιϑραδάτης) Mitridát (Mitradát)

1. ime več pontskih kraljev. Poseb.
a) Mithridates V. Euergetes Mitridat V. Everget, v tretji punski vojni zaveznik Rimljanov, podpiral pa jih je tudi v vojni zoper poganskega kraljeviča Aristonika in dobil za to Veliko Frigijo: Iust.
b) Mithridates VI. Eupator Mitridat VI. Veliki Evpator (121-64), hud sovražnik Rimljanov; premagan od Pompeja se je nasadil na svoj meč: Ci., Mart., Iuv., Plin., Cels., Gell.

2. perzijski satrap: N.

3. kralj Armenije: T.

4. kralj Perzije, Cezarjev prijatelj: Auct. b. Alx.

5. dva perzijska kralja: Iust.

6. priča zoper Flaka: Ci. — Od tod adj. Mithridāticus 3 (Μιϑριδατικός) mitridátski, Mitridátov: bellum Ci. z Mitridatom, antidotum Plin., crimen Ci. priče Mitridata. Mithridātēus 3 (pesn.) ali Mithridātīus 3 (Μιϑριδάτειος) = Mithridāticus 3: Mithridatea nomina O., Mithridatia herba Plin.; v gr. obl.: antidotus celebratissima, quae Mithridatios vocatur Gell.; subst. Mithridātīum -iī, n mitridátij, zdravilo zoper strup, protistrup (imenovan po Mitridatu VI. (gl. zgoraj), ki se je z uživanjem protistrupov tako navadil strupov, da mu niso nič škodili): Cael.

mōlior -īrī -ītus sum (mōlēs)

I. trans.

1. kaj težkega z naporom (težavo, silo) premakniti (premikati), odpraviti (odpravljati), spraviti (spravljati) stran, proč: navigia Cu., currum O. gnati kvišku, onera pedibus Plin., ancoras L. dvigniti sidra, naves ab terrā L. odvezati, montes sede suā L. prestavljati, ignem ali fulmina dextrā V. metati, sagittas in pectus O. zaganjati, metati, ferrum O. vihteti, bipennem in vites V. zamahovati (udarjati, tolči) z dvorezno sekiro v trse, habenas V. voditi, upravljati, terram aratro V. ali samo terram L., Col. = arva ferro Lucr. (pre)orati, prekopa(va)ti; pren.: fundamenta murorum Cu. ali ima Lucan. izpodkopa(va)ti, sabulum pedes aegre moliuntur Cu. hodijo po njem, ga teptajo, portas L., T. ali fores T. ali aditum domūs Cu. ali obices portarum L. razbiti, corpora ex somno L. zbuditi, zdramiti, gentes per praefectos Cu. klicati, sklicevati k orožju, animum eius molire L. premakniti, zdramiti njegovega duha, molire animum! O. izobražuj svojega duha!

2. metaf.
a) trudoma, stežka izvesti (izvajati), izvršiti (izvrševati), storiti (početi), ustvariti (ustvarjati), narediti (delati), napraviti (napravljati), pripraviti (pripravljati), postaviti (postavljati), (z)graditi: hoc opus Cu., muros, arcem V., aedem Fl., classem V., Cu., aggere tecta V. graditi mesto in delati okop, viam V. ali aditum Cu. siloma si (iz)krčiti pot, iter V. nadaljevati, fugam V. pobegniti, laborem V. opraviti (končati) naporno delo, flumen stagnat insulasque molitur Cu. z naplavljanjem tvori otoke, in lapidibus ac parietibus et tectis moliendis occupati Sen. ph. grmadeč kamne in postavljajoč stene in strehe, ubi ad moliendum clitellae defuerant L. za postavitev branišča (okopa, palisade), stridor aquilonis molitur nives Acc. fr. dela zamete in kopiči; od tod tudi povzročiti (povzročati), narediti (delati), vzbuditi (vzbujati) kakšno stanje: moram V., letum morbosque deûm rex molitur V. pošilja, povzroča, somnum, facultatem vorandi Cels., haec … sunt in animis iudicum oratione molienda: amor, odium, iracundia … Ci.
b) podvze(ma)ti, lotiti (lotevati) se, skleniti (sklepati), odločiti (odločati) se, nameniti (namenjati), nameriti se (nameravati), naklepati, (za)snovati, pripraviti (pripravljati), stremeti za čim, prizadevati si za kaj: bellum Antipatro Cu. proti Antipatru, bellum in animo Vell., dolos apertos Val. Fl., ictūs Cu. poskušati streljati, multa N., Ci., Catilinam interitum urbis molientem Ci., nihil est, quod moliare Ci. tvoje početje je zaman, m. defectionem L., letum patruelibus O., sibi opem V., sibi imperium L., T., gratiam ab aliquo Petr., alicui insidias Ci., V. zalezovati koga, id moliri, ut … Ci., L., nihil aliud moliri, quam ut … H.; z inf.: Val. Fl., Amm., Aug., animo moliens proficisci in Persas N., mundum efficere moliens deus Ci., de quo molimur aliquid exquisitius dicere Ci., quae populus Carthaginiensis in nostram civitatem facere molitus est L. —

II. intr. ganiti (gibati) se, skušati premakniti (premikati) se (z mesta), premakniti (premikati) se, truditi se (s čim), prizadevati si za kaj: Pl., Ter., Ap., ceterae naves suo in loco moliebantur Ci., agam per me ipse et moliar Ci., in demoliendo signo permulti homines moliebantur Ci., audietis molientem hinc Hannibalem L. kako se Hanibal odpravlja od tod, m. a(b) terrā L. (o ladjah in mornarjih) odriniti (odrivati), adversus fortunam molitus T. boreč se zoper, insula, in quam gladiatores navibus molientes Germani nando praelabebantur T. truditi se približati se.

Opomba: Act. soobl. mōliō -īre: Senatus consultum ap. Front. Sinkop. obl. molibar: O. Inf. molirier: Lucr.

mōly -yos, n (gr. μῶλυ) bot. móli(j)

1. bajno čarovno zelišče boga Hermesa zoper Kirkine čare, s črno korenino in belim cvetom (morda Allium nigrum Linn. črna čebula): O., Plin.

2. = morion „norčevska zel“, rastl. iz družine razhudnikovk: Plin.

moror¹ -ārī -ātus sum (mora2)

I. intr.

1. (po)muditi se, bi(va)ti, osta(ja)ti, posta(ja)ti, zadrž(ev)ati se, nahajati se kje: Ph., Suet., Brundisii, in provinciā Ci., in propinquis urbi montibus N., apud oppidum C., circa flumen L., paucos ibi dies L., N., m. cum aliquo Sen. ph. občevati, živeti s kom, secum Sen. ph. muditi (zadrževati) se sam pri sebi = ne postati raztresen; pesn. metaf.: rosa quo locorum sera moretur H. še cvete, vincula collo morantia O. držeče se vratu, vrat openjajoče, oculi tellure morati O. obvisele na zemlji, dum moror in externis Vell. ukvarjam se, morandi in imperiis cupiditas Vell. osta(ja)ti v visokih službah.

2. occ. obotavljati se, oprez(ov)ati, sprenevedati se, zatezati, zavlačevati, odlašati, kasneti, kasniti, zamuditi (zamujati), biti pozen, izosta(ja)ti, zaosta(ja)ti: ubi vis: non moror Ter. pripravljen sem, narravit Brutum valde morari Ci., auxilia morantur C. izostajajo, cum morarentur iumenta Ci., pars morans (zaostajajoč), pars festinans T., progressi morative L. ali s premikom predaleč naprej ali z zaostajanjem, m. longum Lucr., haud multa (nec plura) moratus V. brez obotavljanja, nemudoma. Skladi: z inf.: alicui bellum inferre Ci., oppido munitiones circumdare Hirt., ratem occupare H.; s conj.: morari Caesarem, quia naves conscendere iuberet Auct. b. Alx., nihil ne ego quidem moror, quominus decemviratu abeam L. = takoj hočem tudi jaz odstopiti. —

II. trans.

1. pustiti (dati) se čakati (pričakovati) komu: egomet convivas moror Ter.

2. (po)muditi, pridrž(ev)ati, zadrž(ev)ati, ustaviti (ustavljati), ovreti (ovirati), odlašati s čim: ipsum morando sustinuit V., nullo morante L. ko ni nihče branil, m. aliquem lite iniquā H. nadlegovati, victoriam C., m. atque impedire iter C., longo sermone tua tempora H. jemati (kratiti) ti tvoj (pomembnim državnim zadevam odmerjeni) čas, nec moratus est imperium Petr. takoj je izvršil povelje, m. aliquem ab itinere, a fugā L., vos Asiae campi morantur H., non mare illud euntes nos moratur Cu., ne haec quidem res Curionem ad spem morabatur C. ni omajala Kuriona v njegovem upanju, Kurionu ni omajala upanja, lora morantia artūs O., si dura morabitur alvus (sc. te) H. če te bo mučilo zaprtje, če te bo mučila zapeka. Skladi: ne affinem morer, quin ubi arcessat meam extemplo filiam ducat domum Pl., nec diu moratur dolorem suum, quin eos interfici iubeat Auct. b. Alx., non moror, quominus in civitatem redeant L., moratus sit nemo, quominus, ubi visum fuerit, abeant L.

3. occ. zanimati, mikati, vabiti: populum H., carmina, quae possunt oculos auresque morari H., novitate morandus spectator H., sunt, quos Pacuviusque et verrucosa moretur Antiopa Pers., mensa nullius convivae oculos voluptate moratur Sen. ph.

4. rekla: nihil moror, non moror, ne morer
a) kot besede sodnika, ki izreka oprostilno sodbo: C., Sempronium nihil moror L. Gaja Sempronija ne zadržujem več, nič nimam več zoper njega; tako tudi: absoluto Claudio tribunus plebis negavit se Gracchum morari L.
b) kot reklo, s katerim govornik pretrga govor: ne te morer H., ne te longis ambagibus morer H., ne multis vos morer Petr. in abs. ne multis morer Ci. da ne odlašam, da (vas) ne zadržujem, na kratko povedano, skratka; tako tudi: quid multis moror? Ter.
c) kot izraz preziranja: nihil (nil) ali nec morari ne meniti (brigati, zanimati) se, ne marati za kaj, ne hoteti: purpura nihil moror Pl., nec dona moror V., nil moror officium, quod me gravat H., vina nihil moror illius orae H.; z inf.: alio uti nihil moror Pl.; abs.: Ter., remove pernam, nihil moror Pl.; tudi kot izraz pritrjevanja = nič mi ni do tega, vseeno mi je, naj bo, ne branim, ne preprečujem: nihil moror eos salvos esse Antonius ap. Ci., pertinacem (sc. dici me) nil moror Acc. fr.; abs.: i iam nunc, quo properabas, nihil moror Pl., per me sint omnia protinus alba; nihil moror Pers. — Act. soobl. morō -āre: Naev. fr., Pac. fr., Enn. fr., Caelius in Ci. ep.

mōs, mōris, m (prim. gr. μαιμάω koprnim po čem, μάομαι in μώομαι stremim, težim za čim)

1. volja, svojevoljnost, samovolja: oboediens fuit mori patris Pl., alieno more ali ex more alīus vivere Ter., dominae pervincere mores Pr. svojevoljnost, bistro glavo, morem alicui gerere Ci. idr. komu po volji storiti, ugoditi (ugajati) komu, gestus est ei mos N., adulescentulo morem gestum oportuit Ter., alicuius voluntati morem gerere Ci., N. želji koga ustreči (ustrezati), željo izpolniti (izpolnjevati) komu, morem gerere animo Ter. srce ohladiti (ohlajati), sine me in hac re mihi gerere morem Ter. pusti mi mojo voljo, ne brani mi; prim. morigeror.

2. navada, šega, običaj: Pl., Ter., Cu., Iuv., Plin., Sen. ph. idr., antiquus Ci. idr., vetus, vetustus T., mores prisci L., m. pravus T., perversus Ci., more ductus N. držeč se starega običaja, more militari C., maiorum Ci., mos erat in Latio V., mos ritusque sacrorum V. obredni običaj žrtvovanja, sicut meus est mos H., ut moris est T. kakor je običajno, ut (sicuti Vell.) alicui moris erat T., magorum mos est non humare corpora suorum Ci., quibus omnia vendere mos erat S., quia mos est ita rogandi, roga Ci., quibus peractis morem sibi discedendi fuisse Plin. iun. so se vsakokrat razšli, in morem perducere Ci. uobičajiti, in morem venire L., O. postati običaj, preiti v navado, in morem verterat T. prišlo je bilo v navado, habebat hoc moris Plin. iun. to je imel v navadi, fecerat sibi morem L. navadil se je bil, in morem tonsa V. po šegi, spodobno, dostojno, e(x) more V., N., Plin. iun., T., Suet. idr. ali de more V., Plin. iun., Suet., Arn. po šegi (običaju), praeter (zoper) morem Ter., supra morem V. nenavadno, neobičajno, sine more furit tempestas V. prav nenavadno, facinus sine more! Stat. nenavadno; occ.
a) zakon, pravilo, predpis: mores viris et moenia ponet V., regere populos pacisque imponere morem V. (naspr. lex = pisani zakon), more palaestrae H. kakor predpisuje palestra (borilnica), ferrum patitur mores Plin. se vdaja (podreja) zakonom.
b) način, značilnost, lastnost, kakovost, svojstvo: Graeco more bibere Ci., si usitato more peccasset Ci., varium caeli praediscere morem V. razne značilnosti, različno kakovost, tako tudi m. siderum V., ego apis Matinae more modoque grata carpentis thyma per laborem plurimum H., quo more V. kako; more, ad morem ali in morem z gen. = kakor: Ci., Q., torrentis aquae vel turbinis atri more furens V. kakor deroča voda ali črni vrtinec, in morem stagni V.; mos vestis Iust. noša, moda.

3. način življenja, vedenje: qui istic mos est? Ter.; nav. pl. mōrēs -um, m nrav, morala, obnašanje, vedenje, bistvo, življenje, način življenja, čud, kri, narava, značaj, temperament: Ter., S., Ph., Q. idr., sui cuique mores fingunt fortunam hominibus Poeta ap. N., suis ea (sc. fortuna) cuique fingitur moribus Poeta ap. Ci., morum similitudo Ci., praefectus morum N. nravstveni nadzornik (v Kartagini), praefectura morum Suet. nravstveno nadzorništvo (v Rimu), diutius durant exempla quam mores T. kazni (drugim v strah) kot pa dejanje in ravnanje človeka, abire in avi mores L. vreči se po kom, mores huius pecudis (= bikov) Col., mores (sc. equorum) laudantur, qui sunt … Col.; occ.
a) lepo vedenje, dobra nrav, nrav(stve)nost, moralnost: quīs neque mos neque cultus erat V. nravnost in stroga disciplina, res eorum civibus, moribus, agris aucta S. po številu prebivalstva, nravstvenosti, ozemlju, periere mores Sen. ph.; evfem. mores meretricis Pl. ustrežljivo vedenje, ustrežljivost, izkazovanje naklonjenosti.
b) slabo vedenje, slaba, popačena nrav, (popačen) duh časa: si per mores nostros liceret T., quoniam ita se mores habent S., ita se habent mores, ut … Vell., ambitio iam more sancta est Pl., huius saeculi more Sen. ph., saeculi mores Fl., novis moribus favere Plin. vdajati se, streči duhu časa = vda(ja)ti se trenutnim razmeram.

mūniō (stlat. moeniō) -īre -īvī (-iī) -ītum (moene, moenia)

1. (z)graditi, (se)zidati: magna moenis moenia Pl., oppida H. trdna mesta, trdnjave graditi, Albam V.; abs. (se)zidati zidove, (s)kopati okope, narediti (delati) nasipe: undique, quod idoneum ad muniendum putarent, congererent N., milites, qui muniendi gratiā vallum petierant Auct. b. Afr.; subst. mūnientēs -ium, m okopniki, kopači (graditelji) okopov, zidarji: L.

2. occ. pot (stezo, cesto) narediti (delati), utrditi (utrjevati), (z)graditi, utreti (utirati), (iz)krčiti: itinera muniit N., Appius Caecus viam munivit Ci., rupem L. pečino narediti prehodno; abs.: muniendo fessi homines L.; metaf.: haec omnia tibi recusandi viam muniebant Ci., m. sibi viam ad stuprum Ci., munita ad consulatum via Ci., aditum sibi aliis sceleribus ante munivit Ci.

3. utrditi (utrjevati), ograditi (ograjevati), obda(ja)ti z okopi, zagraditi (zagrajevati), vkopa(va)ti, (za)varovati: arcem, palatium N., locum castellis N., castra vallo fossāque C., vallo hiberna C., locum muro C., omnia maceriā muniuntur Plin. iun., turris festa et munita ab (zoper) omni hostium ictu C.; metaf. zavarovati, obvarovati, ohraniti (ohranjati), pokri(va)ti, prekri(va)ti, (za)ščititi, zakloniti (zaklanjati), zasloniti (zaslanjati), braniti: domum praesidiis Ci., se ligneis moenibus N., Alpibus Italiam munierat natura Ci., naturā loci muniebatur oppidum C., munito agmine incedere S., hortum ab (pred) incursu hominum m. Cu., quae (sc. herbescens viriditas) contra avium minorum morsus munitur vallo aristarum Ci., hieme quaternis tunicis et tibialibus muniebatur (med.) Suet. se je odeval, se je oblačil, hunc locum munio Pl. zavarujem se s te strani, m. latus a domesticis hostibus Cu., imperium N., multorum se benevolentiā tueri et munire Ci., m. se contra perfidum Ci., munio me ad haec tempora Ci., muniri adversus fraudes Plin., nullius pudicia contra tuam cupiditatem munita est Ci., suam meretriculis muniendis rem cogere Pl. za oskrbo vlačug. — Od tod adj. pt. pf. mūnītus (stlat. moenītus) 3, adv. komp. mūnītius (Varr.)

1. utrjen: latera munitiora Cu., castella altiora ac munitiora L., et loci naturā et manu munitissima castra C.; subst. n. pl.: per munita exercitum ducere L. po utrjenih (izkrčenih) poteh, munita viaï Lucr. ograja zob (kot gr. ἕρκος ὀδόντων) ustnice.

2. metaf. zavarovan, obvarovan, zaščiten, varen: bonorum praesidio munitus Ci., nihil tam munitum (sc. est) Ci., se munitiorem ad vitam tuendum fore Ci.

Opomba: Sinkop. impf. munibat: Ps.-V. (Moret.), munibant: Ap.; fut. I munibis: Veg.

Nasennius -iī, m Nazénij, rim. nom. propr.; znan je C. Nasennius Gaj Nazenij iz Svese, l. 66 na vojni odpravi zoper Kreto vodja manipla (pod vrhovnim poveljstvom Kvinta Cecilija Metela), kasneje poslovnež in l. 42 Brutov pristaš: Ci. ep.

Nautius 3 (prim. Nautēs) Návtij(ev), star rim. patricijski rod, od katerega so najbolj znani:

1. Sp. Nautius Rutilus Spurij Navtij Rutil, eden izmed patricijev, ki jih je l. 493 senat poslal k ljudstvu, ki se je izselilo na Sveto goro, konz. l. 488: L.

2. C. Nautius Rutilus Gaj Navtij Rutil, konzul l. 475, l. 458 drugič konzul, vojskovodja zoper Ekve, zmagovalec nad Sabinci pri Eretu: L.

3. Sp. Nautius Spurij Navtij, vojaški tribun pod konzulom Papirijem Kurzorjem; l. 293 se je proslavil v boju s Samniti: L.

nāvō -āre -āvī -ātum (nāvus) marljivo (vneto, prizadevno, iskreno) kaj opravljati, vršiti, delati, za kaj skrbeti, ukvarjati se, pečati se s čim, kazati, izkazovati, izražati kaj: Q. Ci., Val. Fl., aliquod opus efficere et navare Ci. ep., n. rem publicam Ci. iskreno služiti državi, vneto se gnati (se poganjati, se truditi) za državno blaginjo, prizadevati si za splošno korist, benevolentiam suam in aliquem Ci. ep. komu nakloniti (naklanjati) svojo dobrohotnost, Vespasiano bellum T. Vespazijanu pomagati z vojno, z vojno delati v Vespazijanovo korist, flagitium T. z zločinom pomagati, suavitatis multa, quae apparent navata esse, non fortuita Gell. mnogi očitno nalašč poiskani, ne naključni primeri ljubkih zvočnih učinkov; najpogosteje v zvezi operam navare delo na vso moč opravljati, vneto (prizadevno) delati, prizadevati si, truditi se (za kaj): C., navent aliam operam Ci. naj pomagajo (naj se izkažejo) na drug način, fortiter in acie operam n. L. biti junaški sobojevnik, aut observandis auguriis aut extis consulendis operam n. Min., bonam operam adversus Sabinos navaverat Aur. pogumno je bil pomagal zoper Sabince, navabatur opera diligens in palatio Amm., diligens opera navabatur exstingui Silvanum ut fortissimum perduellem Amm, navabatur opera diligens nequi Romanam rem eversurus relinqueretur Amm.; z dodanim obj. osebe v dat. operam navare alicui komu iskreno služiti, skrbno pomagati mu: Ci., alicui operam suam studiumque n. Ci. skrbno in prizadevno služiti (pomagati) komu, alicui operam n. ad reconciliandam pacem L. — Od tod adv. pt. pr. nāvanter vneto (prizadevno) in naporno: Cass.

Nioba -ae, f: Ci, Hyg., Petr., Sen. ph., ali Niobē -ēs, f: O., Pr., Hier. (Νιόβη) Níoba

1. Tantalova in Dionina hči, soproga kralja Amfiona; ker se je pregrešila zoper Latono, je izgubila vse svoje otroke (7 sinov in 7 hčera) in okamenela (prim. O. Metam. 6, 148 in nasl.). Od tod adj. Niobēus 3 Níobin: proles H.; metron. Niobidēs -ae, m Niobíd, Niobin sin: Hyg.

2. Nioba -ae, f Níoba, hči argivskega kralja Foroneja: Hyg.

nītor¹, nītī, nīsus (starejše nīxus) sum (nītor iz *ni(g)u̯itor, indoev. kor. *kneigu̯h nagniti (nagibati) se; prim. gr. γνύξ z upognjenimi koleni, lat. cōnīvēre, got. kneiwan = stvnem. knīgan = nem. sich neigen; gnitus et gnixus a genibus prisci dixerunt P. F.)

I.

1. opreti (opirati) se, upreti (upirati) se, nasloniti (naslanjati) se na kaj, ob kaj; z abl. ali z in z acc. ali abl.: genibus Pl., L. klečati, laevo in femine Pl., stetit soleatus praetor populi Romani … mulierculā nixus Ci., ut stirpibus suis niteretur Ci., nixa fibris stirpium Ci., niti hastili Ci ali hasta V. podpreti (podpirati) se s kopjem, n. in hastam V. opreti (opirati) se na sulico, baculo nixus O., axis nitens sub pondere V., Nīxus genu Ci. (Arat.) ali in genibus Vitr. (ozvezdje) Niks, Klečeči (gl. Engonasi(n)); abs.: sudans nitendo Poeta ap. Ci., partes aequaliter nituntur Ci.; occ.
a) vzravna(va)ti se, dvigniti (dvigati) se, vzpe(nja)ti se: niti modo et statim concĭdere S., dum consurgit ac nititur, inter manus sublevantium exstinctus est Suet.
b) ustaliti (ustaljevati) se, utrditi (utrjevati) se, držati se, ne umakniti (ne umikati) se: tamen virtute et patientiā nitebantur atque omnia vulnera sustinebant C.
c) stopiti (stopati) (na noge, na kaj): anguem pressit humi nitens V.; podobno: serpens … simul ac primum niti possunt, aquam persequuntur Ci. brž ko začnejo lesti.
d) o napornem telesnem gibanju α) nape(nja)ti se (npr. pri telesnem iztrebljanju): Suet. (Vespasian. 20). β) utruditi (utrujati) se: niti corporibus et ea huc illuc quasi vitabundi aut iacientes agitare S. γ) „truditi se“ = biti v porodnih bolečinah, rojevati, porajati: inceptos tenuerunt carmina partūs: nitor O., de qua pariens arbore nixa dea est O. (prim. Nīxī)
e) (po zraku) zibati se, plavati, viseti, lebdeti: paribus nitens Cyllenius alis constitit V.

2. metaf.
a) opreti (opirati) se, osloniti (oslanjati) se, nasloniti (naslanjati) se na kaj, stati na čem: cuius in vita nitebatur salus civitatis Ci., si quis autem hoc uno nititur, quod sit ignobilis Ci., quod Darii regno ipsorum niteretur dominatio N., nixus in hoc uno novitatis nomine inani Lucr., nitatur quibus fundamentis summa salutis Lucr.
b) zanesti (zanašati) se na koga ali kaj, zaupati komu ali čemu: Carthago nixa duabus Hispaniis Ci., est igitur adulescentis maiores natu vereri exque iis deligere optimos et probatissimos, quorum consilio atque auctoritate nitatur Ci., Galli insidiis non nituntur C., n. animo C., spe Cat. —

II.

1. (upirajoč se) kam (poseb. naprej) siliti, riniti, tiščati: nitere porro H. rini se (naprej), nitor in adversum O. upiram se proti, aquae in interiora nituntur Plin., corporibus et umbonibus niti T.; occ. kam skušati dospeti, vzpeti (vzpenjati) se, popeti (popenjati) se (kvišku), dvigniti (dvigovati) se, vzdigniti (vzdigovati) se, (z)lesti, vzleteti (vzletati), vzplavati: ardua per loca Pac. fr. ali samo per ardua Cu., fuge credere … in medium summae quod dicunt omnia niti Lucr., quod in medium sint omnia nixa Lucr., sursum nitier (= niti) Lucr., sub ipsos postes nituntur gradibus V., poma ad sidera nituntur V., quot aves motis nitantur in aëra (po nekaterih izdajah in aëre) pennis O., miles rupes oneratus in altas nititur Lucan., quā septimani dum nituntur T.

2. metaf.
a) truditi se, prizadevati si za kaj, skušati doseči, hlepeti, stremeti po čem, gnati se, poganjati se za čim, (po)segati po čem, težiti za čim: quod quidem ni ita se haberet … haud optimi cuiusque animus maxime ad immortalitatem et gloriam niteretur Ci., n. ad sollicitanda civitates C., ad summa Q., ad maiora T., nitimur in vestitum semper cupimusque negata O.; s samim acc.: ut tantam urbem … niti deberet Iul. Val. začeti graditi.
b) prizadevati se (prizadevati si), truditi se, vse moči (vse žile) nape(nja)ti, potezati se, potegovati se, poganjati se za koga, za kaj, za čim, delati pri čem: tantum quiaque nitamur, quantum potest Ci., magnā vi uterque nitebatur C., idem in nitendo, cum semel annuisset, tantā erat curā, ut … N., n. de causa regia Ci., pro libertate nonne summa ope nitemini? S. ali se ne boste … bojevali?, cum pro Laelio niteretur L. ko se je zavzemal za Lelija, niti adversus foedera naturae Lucr. ali contra verum S. ali samo contra niti T. upirati se komu ali čemu, nasproti delati, nasprotovati, nihil contra aliquem n. S. ničesar ne storiti (ukreniti) zoper koga, nihil contra se regem nisurum (po drugih ausurum) existimabat C.; z inf.: gradum proferre pedum Enn. fr., armis de vita certatim dimicare Sis. fr., ut … patriam recuperare niterentur N., prorumpere n. C., qui nitebantur perrumpere impetum fluminis L., summā vi Cirtam inrumpere nititur S., ingenio nitor non periisse meo O., sacra Samothracum visere nitentem obvii aquilonis depulere T.; s finalnim stavkom: unus Miltiadi maxime nitebatur, ut primo quoque tempore castra fierent N., alii praemio inducti singulos ex senatu ambiundo nitebantur, ne gravius in eum consulteretur S., nitenti, ut sensus suos penitus abderet T.; z ACI = poskusiti (poskušati) dokazati: nitamur igitur nihil posse percipi Ci.

Opomba: Imp. act. nītitō: Ci. fr.

nūmen -inis, n (nuere; prim. gr. νεύω, νεῦμα) „s kimanjem naznačena volja“, od tod

1. namig, mig, povelje, ukaz, zapoved, volja: numen est imperium ab nutu Varr., n. senatūs Ci., n. vestrum (sc. populi Romani) Ci., adnuite, patres conscripti, nutum numenque vestrum invictum Campanis L., n. dominae O., numen Caesareum flectere O.

2. occ. božansko (božje) povelje, božja zapoved, božja volja: cuius (sc. dei) numini parent omnia Ci., mundum censent regi numine deorum Ci., prodigia Cereris numen declarant Ci., nihil enim rerum humanarum sine deorum numine geri putabant N., cum animadverterent deûm numen facere secum N. da je sklep bogov na njegovi strani, numine vestro V. z vašim dovoljenjem, numine sine meo V. zoper mojo voljo; pl. pogosto o pojavih volje enega božanstva: Iovis, Phoebi numina V. Poseb. namig ali opominjajoči izrek bogov, prerokba (v tem pomenu nav. v pl.): cuncti suaserunt numine dii Italiam petere V., quae sint ea numine divom flagitat V., stupefactus numine V. prestrašen ob (Askanijevem) izreku (za katerega je Enej mislil, da je bil podan po božjem navdihu).

3. delujoča božanska (božja) moč, božanska (božja) mogočnost, božanska (božja) oblast, čudežno delovanje (udejstvovanje, posredovanje) bogov, božja milost, božja prijaznost, božja naklonjenost: qui (sc. dii) suo numine atque auxilio sua templa atque urbis tecta defendunt Ci., inimicaque Troiae numina magna deûm V., vestro in numine Troia est V. pod vašim varstvom, simulatum n. Bacchi V. bakhovska besnost, in hostiles domos iram atque numen vertite! H.

4. meton.
a) (o pravih bogovih) božanstvo ali božje bitje (= gr. δαίμων; deus = ϑεός je božanstvo kot oseba), božansko (božje) veličastje: n. sanctum V., n. Iunonis adorare V., pia numina V., numina laeva V. nemila, haud numine nostro V. ko božanstvo ni bilo na naši strani (= ko je bilo naklonjeno drugim), reducere numen V. (o paladiju), numina montis, numina montana O., simulacra numinum Plin. iun.; pl. tudi o enem božanstvu: nate (sc. Amor), supplex tua numina posco V., Dianae non movenda numina H.; krščansko božanstvo, krščanski bog = Bog: Amm., Prud.
b) o manih ljubljenih oseb: iuro … per illos manes, numina mei doloris Q.
c) v cesarski dobi o cesarjih idr. pobožanstvenih osebah = božansko (božje) veličanstvo, visokost, božanskost: Augusti mortale fuit corpus, in aetherias numen abiit domos O., violatum numen Augusti T., numen Othonis T., per numen Drusillae deierare Suet.
d) metaf. o stvareh: quanta potestas, quanta maiestas, quantum denique numen sit historiae Plin. iun. božansko delovanje.

Numīcius 3 Numícij(ev), ime rim. rodu npr.

1. T. Numicius Priscus Tit Numicij Prisk, konzul l. 169 se je odlično bojeval zoper Volske: L.

2. T. Numicius, tr. pl. l. 321 je bil izročen Samnitom zaradi sramotnega miru, sklenjenega pri Kavdiju: Ci.

Numitōrius 3 Numitórij(ev), ime rim. rodu. Poseb. znani so:

1. P. Numitorius Publij Numitorij, stric Virginije, ki jo je preganjal Apij Klavdij; tr. pl. l. 449: L.

2. P. Numitorius Pullus Publij Numitorij Pul iz Fregel je l. 125 izdajsko predal svoje mesto Rimljanom: Ci.; njegova hči Numitoria Numitorija je bila mati triumvira Antonija: Ci.

3. C. Numitorius Gaj Numitorij, Ciceronova priča v pravdi zoper Vera (Verres): Ci.

nummārius 3 (nummus)

1. denaren, novčen: theca Ci. ep., difficultas nummaria ali rei nummariae Ci. stiska (sila) za denar, finančna stiska, res n. Ci., Suet. denarstvo, denarništvo, denar, lex n. (Cornelia) Ci. denarni zakon = zakon zoper ponarejevanje (kovanega) denarja, poena Icti.

2. metaf. z denarjem podkupljen: iudices Ci., Suet., iudicium Ci., tribunal Sen. ph.

ob-aemulor -ārī (ob in aemulārī) srd vzbuditi (vzbujati) zoper kaj, (raz)dražiti, (raz)jeziti, (raz)kačiti: illi obaemulati sunt me in non Deo Tert.

ob-armo -āre -āvī -ātum (ob in armāre) oborožiti (oboroževati) zoper (sovražnika): dextras securi H., contra me manus impias Ap., in speciem proelii manus Ap., clipeo filium Aus.; metaf.: oculi obarmati contra vigilias Ap.

ob-ligō -āre -āvī -ātum (ob in ligāre)

1. (z)vezati, navez(ov)ati, privez(ov)ati, obvez(ov)ati, zvez(ov)ati, zavez(ov)ati: obligatus corio Corn. zvezan v usnjeno vrečo, muscus (sc. articulis) obligatus Plin. navezan, Prometheus obligatus aliti H. uklenjen za orla, o. oculos Sen. ph., os Plin., Aesculapius primus vulnus obligavit Ci., o. crus fractum Pl., brachia T., venas T. podvezati, aliquem (vulnus alicuius) Ci., Suet., obliga, obsigna cito (sc. epistulam) Pl., surculum libro Varr. oviti.

2. metaf. obvez(ov)ati, zavez(ov)ati: Suet., Icti., o. aliquem sibi liberalitate Ci., hostes beneficio Ci., aliquem sponsione L., pignore fidem Cu. z zastavo se zavezati k zvestobi, militiae sacramento Ci. (vojaka) zapriseči, s prisego vezati, foedere obligatus L. vezan s pogodbo (z zavezo), o. se nexu Ci., unum vadem tribus milibus aeris L. zavezati na plačilo, obligabis me (sc. tibi) Plin. iun.; tako tudi obligari alicui obvez(ov)ati, zavez(ov)ati se komu: me tibi obligatum fore Ci. obvezan, zavezan, obligatam redde Iovi dapem H. za katero si se z obljubo zavezal, da jo boš dal = zaobljubljeno; z ut in cj.: obligor, ut tangam laenifera litora Ponti O. obvezan (prisiljen) sem; s sup.: obligati sunt interrogatum Amm.: occ.
a) (z)vezati = ovreti (ovirati), utesniti (utesnjevati): hoc iudicio districtus atque obligatus Ci.
b) zastaviti (zastavljati), v zastavo da(ja)ti, zadolžiti (zadolževati): fortunas suas Ci., praedia fratri Suet., bona sua pignori Icti. zastaviti, praedia obligata Ci. zastavljena, zadolžena (naspr. soluta), o. fidem L. besedo.
c) koga narediti (delati) krivega česa: ludos scelere Ci., aliquem scelere Ci., Suet.; pesn.: caput perfidum votis H. biti kriv neizpolnitve storjene zaobljube; pregrešiti se z neizpolnitvijo storjene zaobljube; med. in refl. zagrešiti, pregrešiti se (grešiti) zoper kaj, zagaziti, zaiti, zabresti v kaj, zapasti (zapadati) čemu, v kaj: obligari fraude impiā Ci., legum iudiciumque poenis Ci., superstitione Ci., obligare se furti Scaevola ap. Gell.