Franja

Zadetki iskanja

  • zrák (-a) m

    1. aria; knjiž. etere; pesn. aere;
    plast zraka okoli zemlje lo strato d'aria attorno alla terra, l'atmosfera che circonda la terra
    mrzel, redek, suh, vlažen, vroč zrak aria fredda, rarefatta, asciutta, umida, calda
    z dimom, z vlago nasičen zrak aria satura di fumo, di umidità
    onesnaženi zrak aria inquinata
    klimatizirani zrak aria condizionata
    komprimirani zrak aria compressa
    gibanje, kroženje zraka il movimento, la circolazionie dell'aria
    gostota, temperatura, tlak zraka densità, temperatura, pressione dell'aria; densità atmosferica
    celinski, polarni, tropski zrak aria continentale, polare, tropicale
    morski, planinski zrak aria di mare, di montagna
    voj. napad iz zraka attacco aereo
    pogled iz zraka veduta aerea
    iti na zrak uscire all'aperto
    igrati se na zraku giocare all'aria aperta
    na zraku sušiti kože, les seccare le pelli, il legno all'aria

    2. pren. (nič, ničevost) vento
    FRAZEOLOŠKA/TERMINOLOŠKA RABA:
    pogledati, če je zrak čist vedere se l'aria è libera
    pomeniti komu toliko kot zrak non importare niente (di qcn.)
    po zaporu spet dihati svoboden zrak godere la libertà dopo anni di prigione
    od zraka se ne da živeti d'aria non si può campare
    narediti luknjo v zrak fare un buco nell'acqua, fallire
    iti v zrak esplodere
    pognati, poslati, spustiti kaj v zrak far saltare in aria qcs.
    vsak dan spustiti trideset cigaret v zrak fumarsi ogni giorno trenta sigarette
    ves dan zijati v zrak starsene tutto il giorno col naso per aria
    hiteti, da vse frči v zrak lavorare di gran lena
    biti v zraku essere nell'aria, essere appena avvertibile, stare per accadere
    pomlad visi v zraku primavera brilla nell'aria (Leopardi/Zlobec)
    potovanje visi v zraku il viaggio, la gita è in forse
    trditve visijo v zraku tesi campate in aria
    residualni zrak aria residua
    med. zrak v lobanji pneumoencefalo
    meteor. jedro hladnega zraka nucleo di aria fredda
    prodor hladnega zraka afflusso di aria fredda
    voj. raketa zrak-zrak missile aria-aria
  • zunánji (-a -e)

    A) adj.

    1. esterno, esteriore; difuori, disopra:
    zunanji zidovi stavbe muri esterni dell'edificio
    med. zunanje poškodbe lesioni esterne
    zunanji del obleke il disopra di un abito
    anat. zunanja spolovila genitali esterni
    zunanje moško, žensko spolovilo pene, vulva

    2. (ki je na prostem) esterno, esteriore:
    zunanja temperatura temperatura esterna
    prilagoditi se zunanjim razmeram adattarsi alle condizioni esteriori

    3. (ki je zunaj mej kake države) estero, straniero; esterno:
    zunanji sovražniki države il nemico esterno del Paese
    zunanja politika, trgovina commercio estero, politica estera
    minister za znanje zadeve ministro degli (Affari) Esteri

    4. (ki ni iz določene skupnosti) esterno:
    zunanji gojenci (allievi) esterni
    zunanji sodelavci collaboratori esterni

    5. (ki se na zunaj vidi, zazna) esteriore, estrinseco; verbale, apparente:
    zunanji mir pace esteriore
    veselje je bilo le zunanje la gioia era soltanto apparente
    zunanja zveza legame verbale
    zunanja formalnost cerimonia
    FRAZEOLOŠKA/TERMINOLOŠKA RABA:
    fiziol. zunanja oploditev fecondazione esterna
    avt. zunanja plast avtomobilske gume battistrada
    voj., hist. zunanja utrdba rivellino
    navt. zunanja zaščitna kobilica controcarena
    lit. zunanja zgradba (dela) struttura esteriore (dell'opera letteraria)
    geol. zunanje sile forze esogene
    fiziol. žleza z zunanjim izločanjem ghiandola esocrina
    šol. zunanji gojenec semiconvittore
    zunanji hodnik ballatoio
    hidr. zunanji jez diga foranea
    mat. zunanji kot angolo esterno
    voj., hist. zunanji obrambni zid antemurale, barbacane
    jur. zunanji morski pas fascia marittima esterna
    mat. zunanji pas perimetro
    astr. zunanji planet pianeta esterno, superiore
    inform. zunanji pomnilnik memoria esterna
    film. zunanji posnetki esterni
    zunanji sloj superficie
    anat. (zunanji) sluhovod meato acustico
    obl. zunanji šiv cucitura esterna
    pren. zunanji videz veste
    biol. zunanji zajedavec ectoparassita
    fiziol. zunanje izločanje secrezione esterna
    avt. zunanje ogledalo deflettore
    pren. zunanje poveličevanje retorica
    arhit. zunanje stopnišče scalea
    anat. zunanje uho orecchio esterno

    B) zunánji (-a -e) m, f, n
    soditi človeka po zunanjem giudicare uno dal suo aspetto
  • zvezdoglèd (-éda) m

    1. astrologo

    2. astronomo

    3. zool. gobione, ghiozzo (Gobius); pl. morski zvezdogledi uranoscopidi (sing. -e) (Uranoscopidae)