Franja

stuprum -ī, n (indoev. baza *(s)teu̯-p- tolči, suvati, biti [bijem], udarjati; prim. skr. t ó pati, tupáti, túmpati, tumpáti, pra-stumpati sune, suva, gr. τύπτω bijem, udarjam, τύπος udar(ec), τύ(μ)πανον ročni boben, lat. tundō in najbrž tudi stupeō, sl. teptati, let. staũpe konjske stopinje, stvnem. stupf, stopfo, stopfa pika, nem. Staupe)

1. sramota: cum stupro redire ad suos populares, magnum stuprum populo fieri per gentes Naev. ap. Fest.

2.
a) posilstvo, posiljenje, oskrumba, oskrunitev, (o)skrunjenje, onečastitev, onečaščenje, zloraba, zlorabljanje: auctor stupri O., stuprum alicui (feminae) inferre ali offerre Ci. (o)skruniti, onečastiti (onečaščati) žensko, stupra virginum matronarumque L., rapere ad stuprum virgines matronasque S. ap. Non., virgines ad stuprum diripere Iust., aliquam cogere pati stuprum Sen. Rh. kako žensko posiliti, uxor stuprum pati coacta Val. Max. posiljena, stuprum saevi passa tyranni Sen. tr., raptus ac stupra Sen. ph., inicere stupra puberibus Aur., puerorum stupra Arn.; o živalih: caper stupro matrem supervenit Col.
b) sploh nečistovanje (nečistost), vlačuganje, vlačugarstvo, kurbanje, kurbarstvo, kurbarija, nezakonsko spolno občevanje, nezakonsko priležništvo, konkubinat, prešuštvo, prešuštvovanje, ljubimkanje; starejše ljubovanje, sramodejstvo (naspr. pudicitia): Acc. fr., Pl., Val. Max., Ci., Iust., stuprum admittere cum aliquo Ter., puellaribus annis (sc. Agrippina) stuprum cum M. Lepido … admiserat T., hinc pudicitia, illinc stuprum Ci., cum sorore germana nefarium stuprum fecisse Ci., in domesticis est germanitatis stupris volutatus Ci., stupri consuetudinem facere cum sororibus Suet., erat ei cum Fulvia … stupri vetus consuetudo S., sumptus stupro corporis tolerare S., matronae stupri damnatae L., stuprum pati nolle L., nullis polluitur casta domus stupris H., feminae incestis stupris fumant tot urbes Sen. tr.; meton. ljubica, ljubimka: una Clytaemestrae stuprum portat Pr.

ūsūrpātiō -ōnis, f (ūsūrpāre)

1. raba, (u)poraba, (u)porabljanje, izkoriščanje, izraba, izrabljanje: doctrinae Ci., vocis L., ad usurpationem vetustatis Ci. za izvrševanje stare šege, usurpatio itineris L. odhod, nominum Plin. (po)imenovanje, civitatis Ci. navajanje (omemba, navedba) državljanske pravice, zahteva po državljanstvu, bonae mentis Val. Max.; pl. meton.: orationis Latinae usurpationes Gell. navadna (običajna) pravila.

2. occ. kot jur. t.t.
a) protipravna prisvojitev, protipravna prilastitev: Helenae Aus.; od tod = nedovoljeno izvrševanje, zloraba, uzurpácija: Cod. I.
b) z uporabo nekoga drugega prekinjeno priposestvovanje: Paul. (Dig.).

vexātiō -ōnis, f (vexāre)

1. pretrès, pretrésanje, potresanje, potresavanje, tresenje, stresanje, krepko premikanje, gibanje: partus Plin., poma minimā vexatione contacta Petr., ipsā enim vexatione constringitur (sc. arbor) Sen. ph.; pren.: quae (sc. virtus) … nisi assiduā vexatione roboretur, non potest esse perfecta Lact.

2. metaf.
a) nadlegovanje, nadloga, nadlega, težava, težavnost, trud, muka, napor, napornost, „štrapac“: corporis Ci., vulneris L., cum omni genere vexationis processerunt L., vexatio viae Col.
b) mučenje, trpinčenje, nadlegovanje, gnjavljenje, grdo ravnanje s kom, nasilje (izvajanje nasilja) nad kom, zloraba, maltretiranje, starejše trapljenje: vexatio direptioque sociorum Ci., ut vos … coniuges liberosque vestros virginesque Vestales ex acerbissima vexatione … eriperem Ci., dentes sine vexatione extrahere Plin. populi vexationes, populi Christiani vexationes Lact. preganjanja.

lingua (stlat. dingua (sabin. l = d)) -ae, f (indoev. *dn̥g'hu̯ēH, gen. *dn̥g'huHés jezik (kot organ); prim. skr. jihvā́, juhū́- = sl. jezik = hr. jèzik = lit. liežùvis = got. tuggō = stvnem. zunga = nem. Zunge; ljudska etim. povezuje to besedo z lingere)

1. jezik (kot ud človeškega in živalskega telesa): in ore sita lingua est, finita dentibus Ci., nigra subest udo lingua palato V., linguam eicere Ci., linguam … ab inrisu exserentem (sc. iuvenem) producunt L., linguā lambere pueros L. (o volkulji) ali vulnera O., linguā properante legere O., prima l. Plin. konec jezika; kot izraz govorniške moči preg. (po Hom. (Il. 2, 488): οὐδ' εἴ μοι δέκα μὲν γλῶσσαι, δέκα δὲ στόματ' εἶεν): si decem habeas linguas, mutum esse addecet Pl., non mihi si linguae centum sint oraque centum, … V., non mihi si centum deus ora sonantia linguis … dedisset O., non mihi dentur si mille linguae Prisc.; v obscenem pomenu: homo malae linguae (= fellator) Mart., Min.

2. metaf. kaj jeziku podobnega, npr.
a) (zemeljski) jezik, zemeljsko stegno = rt: Pac. ap. Gell., Lucan., promuntorii genus non excellentis, sed molliter in planum devexi L., tribus haec (sc. Sicania) excurrit in aequora linguis (po drugih pinnis) O.
b) bot. (o rastl.) α) = lingulāca: Plin. β) lingua bubula volovski jezik (Anchusa officinalis Linn.): Ca., Plin. γ) lingua canīna: Cels. = lingua canis ali l. Macedonica: Ap. h. (gr. κυνόγλωσσος ali κυνόγλωσσον) najbrž pasji jezik (Cynoglossum officinale Linn.).
c) jezik = kratek konec vzvoda, ki se podloži pod kako breme: Vitr.
d) jeziček pri grlu, sapnikov poklopec: Cels.
e) dulec, tulec, listič, ustnik pri piščali: Plin.

3. meton.
a) jezik (kot govorilni organ, govorilo), govor(jenje), besede: linguam diligentissime continere Ci. brzdati, linguam acuere et procudere Ci. oblikovati in olikati, linguam moderari S., linguam tenere O. molčati, commercia linguae O. pogovor, razgovor, largus opum et linguā melior V., Latiumque beabit divite linguā H., l. libera Ci., L. odkritosrčen, prostodušen, impigrae linguae (gen. sg.) S., magica l. O., Sil. zagovor = čarodejne besede, ne vati noceat mala lingua futuro V. urok, esse malae linguae Petr. = malam habere linguam Sen. ph. hud (oster, strupen) jezik, homo acidae linguae Sen. rh., linguam vis meam praecludere, ne latrem pro re domini Ph. (o psu) jezik mi hočeš zavezati; s subjektnim gen.: l. potentium vatum H. petje, volucrum linguae V. ptičje petje, veteris comoediae maledica lingua Val. Max.; occ. α) hud, strupen, oster, opravljiv, obrekljiv jezik, opravljanje, obrekovanje, zloraba jezika: os habeat, linguam Pl., Aetolorum linguas retundere L., lingua gravius castigatur quam ullum probrum Cu. β) dar govora (besede), govorništvo, zgovornost: consilio neque manus deest neque lingua Ci., non magis consilium vobis deest quam lingua L., est animus tibi, sunt mores et lingua H. γ) zgovornost v slabem pomenu = samohvala, hvalisanje, širokoustenje, bahanje: maternae pendere linguae poenas O., ali = jezičnost, jezikavost, blebetavost, klepetavost: poenam linguā commeruisse O., tudi = (pre)drzen jezik, (pre)drznost: exhibuit linguam scelerata paternam O.
b) α) jezik (glede na njegovo tvarno kakovost): l. Latina, Graeca Ci., eiusdem esse linguae Ci., utram tandem linguam nescio? Ci., utraque l. (= latinščina in grščina) H., Plin. iun., Graecā linguā loquentes, qui Asiam incolebant N. azijski Grki, propter linguae Gallicae scientiam, qua … Ariovistus … utebatur C., Latinae linguae gnarus L. ali sciens T., linguae (sc. pastorum) peritus L., transferre in linguam Latinam Plin., alicuius linguam intellegere Petr., Mithridates, cui duas et viginti linguas, quot nationibus imperabat, traditur notas fuisse Q. β) narečje, dialekt: Massilia, quae tam procul a Graecorum omnium regionibus, disciplinis linguaque divisa Ci., illis … linguarum inter se differentium copia est Q.