Franja

Zadetki iskanja

  • crēdō -ere -didī -ditum (osnovni pomen je srce [= zaupanje] polagati na [v] koga ali kaj, zaupati komu)

    I.

    1. komu kaj zaupa(va)ti, poveriti (poverjati), preda(ja)ti, izročiti (izročati), v roke da(ja)ti, prepustiti (prepuščati): O., Plin. iun., Iust. idr., alicui id aurum, alicui tutelam Pl., alicui omnem exercitum Ter., cuinam praesidio pecua credemus Corn., cr. alicui omnes res ali res tantas Ci., ut mihi illum honorem non solum datum, sed etiam creditum et commissum putarem Ci., cr. fortunas suas alicuius fidei N., arma militi, alicui imperium L., num puero summum belli, num credere muros (hortati sumus)? V., Aenean credam (quid enim?) fallacibus auris et caelo? V., navis, quae tibi creditum debes Vergilium H., semina sulcis cr. Tib., ea (= semina), quae terrae credimus Col., cr. vela Ionio mari Cl.; pesn.: credere aliquem solo ali terrae Lucan. podreti koga na tla (na zemljo). Včasih s stranskim pomenom molčečnosti = zaupno izročiti (izročati), molčečno zaupa(va)ti: facinus magnum timido pectori Pl., quod erat cerae creditum, iam mihi credis? Pl., alicui cr. verba ali consilia sua omnia Ter., id tibi non credidit Ci., ei arcanos sensus cr. V., illa velut fidis arcana sodalibus olim credebat libris H., alicui tantundem quam sibi cr. Sen. ph. Pogosto refl. se credere alicui ali alicui rei zaupa(va)ti se, izročiti (izročati) se komu, čemu: se Neptuno (pesn. = mari) Pl., se victori Ci., cui se, cui salutem suam crederet Ci., cr. se alicuius tectis Ci., se suaque omnia alienissimis C., Daedalus … praepetibus pinnis ausus se credere caelo V., ausus se credere pugnae V. pogumno spustivši se v boj, te comminus aequo mecum crede solo pugnaeque accinge pedestri V. spusti se z menoj peš v boj, age te procellae crede veloci H., qui perfidis se credidit hostibus H., cr. se caelo Iovique O., se nocti ali se ponto O. upati si v noč (na morje), se publico (na plano) Sen. ph., temere se colloquio, se templi religioni Vell., se ventis Q., se pedibus Sil. (o bežečih), simpliciter se amicis Plin. iun., se fidei medici Iust.; kam? z in in acc.: inque novos soles audent se germina tuto credere V.; pass. (med.): casūs … turbae, quae tecum est credita ponto O. ki si je s teboj upala na morje.

    2. occ. denar idr. komu zaupa(va)ti, posoditi (posojati), v najem da(ja)ti, na up da(ja)ti: cr. nemini Ca., quod credidisti, reddo Pl., alicui numquam quicquam cr. nisi si accepto pignore Pl., alicui male cr. Pl., ei nummum nullum credidit Ci., cr. alicui pecuniam (pecunias), grandem pecuniam Ci., pecuniam alicuius fide (na besedo) cr. Ci., cr. alicui aut pecuniam aut beneficia Sen. ph., exegit, quod crediderat Ci., ne, quod crediderat, perderet Ci., pecuniamque sine faenore sineque ulla stipulatione credidit N., cr. populis Ci., talenta Q.; abs.: credendi modum constituere Ci., in dando et credendo procedere longius Ci., cum credebat inductus usuris Ci., emam, aedificabo, credam, exigam Sen. ph. Pogosto v pt. pf.: res creditae zaupano, posojeno blago (= denar), npr.: solutio rerum creditarum Ci., iustitia in rebus creditis fides nominatur Ci., pecunias creditas solvere Ci. ali non solvere C., pecuniam creditam ali argentum creditum solvere L., pecuniae male creditae exactio Sen. ph.; elipt.: certa credita (sc. pecunia) Q.; pren.: quam bonā fide (terra) creditum fenus reddidit Plin. — Od tod subst. pt. pf. crēditum -ī, n kar je bilo komu posojeno, posojilo, dolg, kredit: creditum abiuraverat S., solvere creditum sorte L. plačati dolg z glavnico po odbitih obrestih, solvere creditum fide incolumi ex thesauris Gallicis L., etiam malo (sc. homini = lopovu) reddere creditum Sen. ph., exigere creditum Q., Suet., crediti exactio Mel., cr. iustum L., insolubile Sen. ph., publicum Q.; pren.: ex beneficio creditum facere ali beneficium creditum (predikatni acc.) facere Sen. ph.

    II.

    1. zaupati komu, čemu, upati na (v) koga, nasloniti se na koga, sloneti na kom, zanesti (zanašati) se na koga, na kaj; z dat. personae ali rei: cr. eorum nemini Ci., neque credit nisi ei, quem fidelem putat Ci., alicui parum ali nimium cr. C., Corn., neque loco neque homini cuiquam satis cr. S., neque mortali cuiquam neque tempori satis cr. S., dubitare, virtuti an fide (dat.) popularium minus crederet S., consules magis non confidere quam non credere suis militibus L. sta zaupala manj srčnosti kakor zvestobi … , praesenti fortunae non cr. L., cr. alicuius fidei Cu., cr. non amicorum fidei, non liberorum pietati Sen. ph., utrumque vitium est, et omnibus credere et nemini Sen. ph., alicui tantum cr., ut … Auct. b. Alx.; pesn.: nimium ne crede dolori V., altae neu crede paludi V., non cr. caelo adventantibus Euris V., equo ne credite Teucri V., hastae credere V., neu struere auderent aciem neu credere campo V. spustiti se v boj na planem, cr. talaribus O. zanašati se na … , credere desine ventis O., ante actis veluti male crederet O.; v pass.: pratensibus optima fungis natura est, aliis male creditur H.; z de: nec de te credam nostris ingrata serenis Val. Fl.; abs.: post amicitiam credendum est, ante amicitiam iudicandum Sen. ph., perditissimi hominis est fallere eum, qui laesus non esset, nisi credidisset Sen. ph.

    2. occ.
    a) α) komu, čemu verovati, verjeti; z dat. personae: credamus testibus Ci., ubi quis peieraverit, ei credi postea, etiam si per plures deos iuret, non potest Ci., si diceret iuratus, crederes (sc. ei) Ci., ego potissimum Thucydidi credo N., his auctoribus temere credens C., meliori (modrejšemu) credere non vis? H., si Valerio qui credat L., cr. talia deferentibus pueris Cu.; pogosto kot vrinek mihi crede, v pl. mihi credite verjemi(te) mi (moji besedi), poslušajte me (moj nasvet): Sen. ph., Amm., fuit tanti, mihi crede Ci., muta iam istam mentem, mihi crede, oblivisere caedis atque incendiorum Ci., sed, mihi credite, non est iturus (sc. Catilina in exsilium) Ci., „facinus“, inquit, „memorabile fecistis; sed, mihi credite, inchoata vestra gloria nondum perfecta est … “ L., carpe viam, mihi crede, comes H., nec perit in tanto quicquam, mihi credite, mundo O.; redk. obratno crede mihi, credite mihi: Ci. ep., Plin. iun., regia, crede mihi, res est V., namque ego, crede mihi, … te sequerer O., credite mihi, et nos, si viri sumus, a dis adoptabimur Cu., credite mihi, non est turpe misereri Sen. rh.; z dat. rei: fortunatorum promissis miseros credere non oportet Ci., cr. fabulis, somniis Ci., falsis visis non cr. Ci., nos non minimo potissimum numero credidimus L. nismo ravno najmanjšemu številu verovali = nismo imeli ravno najmanjše število za pravo, cr. oculis magis (ali amplius še več Sen. ph.) quam auribus L., cr. lacrimis O., nec vanis credite verbis O., (non) cr. famae Cu., O., cr. talia suadentibus oraculis Cu., rumori Suet.; star. z gen. rei ali causae: nam mihi divini numquam quisquam creduat (gl. opombo), qui … Pl., numquam … mihi quisquam homo mortalis posthac duarum rerum creduit (gl. opombo) Pl.; določilo z de: recte non credis de numero militum Ci. ep., leniter te accusans in eo, quod de me (govoricam o meni) cito credidisses Ci. ep., Dinon historicus, cui nos plurimum de Persicis rebus credimus N., maluit avunculo et Caesari de se quam vitrico credere Vell., de his famae credere Cu., cr. oratori maximo de nomine suae artis Q.; abs.: hae latebrae dulces et, iam si credis, amoenae H., egregium cum me vicinia dicat, non credam? Pers. Pass. brezos.: creditum est aliquando Sardis et fortasse credetur Ci., in quo scelere, etiam cum multae causae … inter se congruere videntur, tamen non temere creditur Ci., ne, quodcumque volet, poscat sibi fabula credi H.; pesn. pass. z osebnim skladom (credor = creditur mihi): ora (Cassandrae) non umquam credita Teucris V. ki jim Tevkri niso nikoli verjeli, certe credemur, ait, si verba sequatur exitus O., vix equidem credar O. komaj se mi bo verjelo, creditus accepit cantatas protinus herbas O. β) sibi credere samemu sebi (svojemu prepričanju) verjeti, sam pri sebi prepričan biti: non satis sibi ipsi credebant Auct. b. Alx., crede nobis, crede tibi Plin. iun., fieri malunt alieni erroris accessio quam sibi credere Min.
    b) (z zunanjim obj.) kaj verjeti, kaj (v kaj) verovati, kaj za resnico imeti: quid iam credas? Ter., quod fere libenter homines id quod volunt credunt C., ille lacrimans orare, ne ea crederet S., cr. haec cupidius L., primus est deorum cultus deos credere Sen. ph., hoc nolo mihi credas, sed fideli Vergilio Sen. ph.; posebna rekla (večinoma kot vrinek): crede hoc meae fidei (besedi) Ter., quod quidem magis credo Ci. in to se mi zdi verjetneje, quod et non praedicanti facile equidem crediderim Ci., quod mihi credas velim, hoc mihi velim credas, tudi samo credas mihi velim ali velim mihi credas (sc. hoc) Ci. ep., quis hoc credat, nisi sit pro teste vetustas? O., quod nisi expertus vix credat Vell., quod equidem non temere crediderim Suet. V pass.: res tam scelesta credi non potest Ci., testimonium si diceret, non crederetur Ci., opinio in Sardinia credita Ci., Euander venerabilior divinitate creditā Carmentae matris L. ker se je splošno verovalo (priznavalo) božanstvo … , saepe, quod falso creditum est, veri vicem obtinuit Cu., falsum est, quod vulgo creditur, testamenta hominum speculum esse morum Plin. iun. Določilo s praep.: ne quid de se temere crederent S., licet Thrasymachus quoque idem de actione crediderit Q., Vittelius credidit de perfidia T., facilius de odio creditur T.; potest alio tempore … falsum aliquid pro vero credi S.; z ACI: Plin. iun., Ap., credone tibi hoc nunc, peperisse hanc e Pamphilo? Ter., credo te isto animo venisse Ci., quod vix credendum sit tantas res tam breviter potuisse declarari N., quod civitatem ignobilem atque humilem Eburonum suā sponte populo Romano bellum facere ausam vix erat credendum C., si pleraque dure dicere credit eos H., utinam Indi quoque deum esse me credant Cu.; z odvisnim vprašanjem: vix credere possis, quam sibi non sit amicus H., quam trepide anxieque certaverit, … vix credi potest Suet.; abs. (zunanji obj. se lahko pristavi v mislih): Lucr., audivi et credo (kot odgovor) Ter., credo, satis credo (kot odgovor na željo, ki jo je kdo o kom izrekel) Ter. že verjamem, že dovolj verjamem, imperiti facile ad credendum impelluntur Ci., ita me ad credendum ducit tua oratio Ci. tako me prepričuje tvoj govor, neque id mirandum, si non facile ad credendum adducebatur N., vidit, si quo esset iter facturus pronuntiasset, hostes non credituros N., neque caede vulgatā statim creditum est Suet.
    c) verjeti = meniti, misliti, kakega mišljenja biti, imeti koga ali kaj za kaj: timeo, ne aliud credam atque aliud nunties Ter.; s predikatnim acc.: quid eam credis? Pl. kaj misliš (sodiš) o njej? quoscunque moribus aut fortunā novis rebus idoneos credebat S., quae deserta et inhospita tesqua credis, amoena vocat mecum qui sentit H., Scipionem Hannibal … praestantem virum credebat L., se Iovis filium credidit Cu., quos gravissimos sapientiae magistros aetas vetus credidit Q.; v pass. s predikatnim nom.: credi posset Latonia O., male credebar sanguinis auctor ego O., pignora da, per quae tua vera propago credar O., unde origo animi caelestis creditur Q.; pt. pf. v voc.: Rufe, mihi frustra ac nequicquam credite amice (drugi berejo amico) Cat.; z inf.: credit de suo adventu esse auditum N., in rem fore credens universos appellare et cohortari S., credas pluisse (lapidibus) Mel., non amavisse credebant sibi Plin. iun.; z ACI: Pl., Ter. idr., credidit Quinctius eum facta imitaturum Ci., credo ego vos, iudices, mirari, quod ego potissimum surrexerim Ci., cum reliquum exercitum subsequi crederet C., quod deditione factā nostros praesidia deducturos … crediderant C., ceterum credere illum nihil palam ausurum S., Poeno cepisse iam se urbem credente L., caelo tonantem credidimus Iovem regnare H., iurando gratiam Scythas sancire ne credideris Cu.; v pass. z NCI: Mel., Plin. iun. idr., ea (navis) praeter creditur ire Lucr., pro certo creditur (Catilina) necato filio vacuam domum scelestis nuptiis fecisse S., creditur, ex medio quia res arcessit, habere sudoris minimum … comoedia H., huic Epaphus magni genitus de semine tandem creditur esse Iovis O., Antiphon … pro se dixisse optime est creditus Q., aries creditus vexisse Phrixum T. o katerem se je mislilo, da … , illic voluntariā morte interisse creditus T.; pa tudi pass. z ACI: quorum neminem nisi iuvante deo talem fuisse credendum est Ci., creditur Pythagorae auditorem fuisse Numam L., creditum est ceteros veneno aut fame exstinctos (esse) T., numquam credito (absolutni abl.) sine fraude Germanicum interisse T.; abs.: at ego haut credo, sed certo scio Pl., credin' (= credisne)? Ter. meniš? misliš? (dvomeče vprašanje), ut Athenaeus credit (kot vrinek) Q., oppidum adiacet Cherrone, a Diana (sic creditur) conditum Mel.

    3. Rekla:
    a) credo (večinoma kot vrinek) kot subjektiven, pogosto ironičen izraz govornikovega mnenja, menim, mislim, menil bi, mislil bi, sumil bi, menda, pač: credo, misericors est Pl., Mulciber, credo, arma fecit Pl., si te iam, Catilina, comprehendi, si interfici iussero, credo, erit verendum mihi, ne non … Ci., quaerendum, credo, est, Heius num aes alienum habuerit Ci., quod Pompeius insidias timens, credo, … munitionibus appropinquare aliquamdiu non audebat C., quo maiorem, credo, licentiam habeant, qui peccare conentur C., credo, falsa existimans ea, quae de inferis memorantur S., a bello, credo, quod deinde gessit, appellatum L., evasti (= evasisti): credo, metues doctusque cavebis H. (prim. H. Sat. II, 2, 90), at, credo, mea numina tandem fessa iacent V., quisquis es, haud, credo, invisus caelestibus V., iam Thessali equites et Acarnanes Aetolique, … fundis, credo, et hastis igne duratis repellentur? Cu.
    b) crederes (nekakšen porek irealnega pogojnega stavka) menil (mislil) bi bil, utegnil bi bil meniti (misliti), namreč: „ko bi bil videl“, 'ko bi bil mogel videti': Q., maestique — crederes victos — … redeunt in castra L., crederes Alexandrum … flere Cu., signum datum crederes Cu.

    Opomba: Star. cj. ali opt. pr. creduam, creduas, creduat ali creduis, creduit, creduint: Pl.
  • fidēs2 -eī, f (fīdere; glede na kratkost vokala i v fides prim. gr. πίθεσθαι poleg πείθω).

    I.

    1. zaupanje, vera: fide … vestra fretus Ci., quod mihi cum fide semel impositum est Ci., cum plena fide O., cum fide audiebatur T. s pohvalo, nec vana fides genus esse deorum Ci. ni prazna vera (domneva), fidem habere Ter., Col. verjeti, vero imeti, res fidem habuit O., alicui ali alicui rei fidem habere ali tribuere, komu, čemu verjeti, — vero dati, — zaupati: testibus ali Gabinii defensioni fidem habere Ci., cum eis sive creditur sive fides non habetur Ci., testimonio fidem tribuere Ci., tako tudi alicui rei fidem adiungere Ci. ali (pesn.) ferre V. ali — addere L., O., T., Amm. ali admittere Cl.; (alicui) fidem facere (komu) kaj verjetno narediti, — zaupanje (vero) vzbuditi, prepričati ga: lacrimae fecere fidem O., quoniam vita viri fidem non faciebat Ci., aptum quiddam ad fidem faciendam Ci. nekaj prepričevalnega, tibi fidem faciemus nos ea suadere, quae … Ci.; v pass.: aliquamdiu fides fieri non poterat C. se (mu) ni moglo verjeti, vix fides facta est N. komaj (stežka) se je dalo narediti verjetno; fidem rei negare, fidem rei eripere O. ali fidem rei demere T. ali fidem detrahere Plin. iun. ali fidem abrogare Suet., fidem alicuius rei non capere Sen. tr. komaj verjeti, citra fidem T., ultra fidem Suet., propter fidem decepta Ter. po zlorabi zaupanja, per fidem fallere Ci. ali per fidem decipere, per fidem violare L. z zlorabo zaupanja; od tod kot jur. t. t. bona fides dobra vera, kakršne je kdo glede na pravno razmerje, naspr. mala fides zla vera = zavest krivičnosti pravn. razmerja: bonae fidei emptor, bonā ali malā fide emere, possidere Icti.

    2. occ.
    a) vera, up(anje), zaup(anje) = kredit: res et fides Pl. ali res fidesque S. gotovina in kredit, homo sine re, sine fide, sine spe Ci., res eos iam pridem, fides nuper deficere coepit Ci., haec fides cum illis pecuniis cohaeret Ci., fides de foro sublata est, fidem removere Ci., scimus Romae solutione (izplačila) impeditā fidem concidisse Ci., eam pecuniam huius fide sumpsit Ci. na njegovo ime, cum fides totā Italiā esset angustior C., fidem moliri L. labefactā iam fide Suet.; metaf.: segetis certa fides meae H. povračilo, obrodek, fallax unius anni fides Plin. iun. spodletelo upanje.
    b) krščanska vera: f. Christianorum, ministri verae … fidei pozni Icti.

    3. meton. zvestoba, zvestost, poštenost, vestnost, vestno izpolnjevanje dolžnosti, odkritosrčnost: iustitia in rebus creditis nominatur fides Ci., homo spectatā fide, homo summa fide praeditus Ci., homo magnā fide, homo … sine ulla religione ac fide N., f. antiqua Ci. ali prisca V. starorimska, adductus sum fide, ut … onus hoc susciperem Ci., f. erga plebem ali vetus erga populum Rom. f. Ci. zavezniška zvestoba = fides socialis L., qui fidem suam semper praestiterunt Ci. so izkazali, ohranili, fidem meam praestabo (bom izkazal) Ci., cum fide defendere Ci. ali agere L. zvesto, pošteno, vestno, quibus abrogas fidem iuris iurandi? Ci., f. intemerata, tuta V., impolluta Sil., fluxa T., fluxior Amm., aurea … aetas, quae … fidem rectumque colebat O., de fide queri O. o verolomstvu, in fide manere Suet., Fl.; pogosto pri pozivih in rotitvah: tuam fidem, Venus, pri tvojem poštenju, dii vestram fidem Kom. pri vašem poštenju, fidem vestram oro et obsecro, iudices Ci. pri vašem poštenju vas prosim in rotim, hoc nos metu — per fidem tuam — libera Ci. kakor si zares poštenjak, pro deûm fidem Ter., L. ali pro deûm (deorum) atque hominum fidem Kom., Ci., S. pri poštenju (resnicoljubnosti) bogov in ljudi, pri vsem, kar je pošteno, per fidem Petr., T. pri mojem poštenju, pri moji veri; bona fides odkritosrčno mnenje (naspr. mala fides, dolus, fraus) Icti. bonā fide Ca., Kom., Q. odkritosrčno, pošteno, kot poštenjak, vestno, si tibi optima fide sua omnia concessit Ci. Kot jur. t. t. bona fide ali ex bona fide Ci., Icti. po najboljši volji, z odkritosrčno, resno voljo, vestno, na poštenje in vero, iudicia de mala fide Ci. zaradi poneverbe.

    4. verjetnost, verodostojnost, zanesljivost, gotovost: litterae quam habere fidem … possunt? Ci., quid de hac pecunia tuarum tabularum fide feceris Ci., istius causam in testium fide positam arbitrabantur Ci., orationi fidem afferre Ci., fidem ducere ex aliquo Lucr., si qua fides mihi (vero O.) est V. če gre … vera, tibi maxima rerum verborumque fides (est) V. čisto zanesljiv si v besedi in dejanju, ubi prima fides pelago V. brž ko je bilo možno prepustiti se morju, res fide maior komaj verjetna, fidem excedere O. mero verjetnosti, meruit fidem vetustas Lucan., fidem quaerere Q., f. gaudii Plin. iun. nehlinjeno veselje, f. peractae mortis Plin. iun., omnia ex fide narrare Suet. po resnici, cum vix fides esset (z ACI) Suet. ko je bilo komaj verjetno; occ. dokaz, potrdilo, izpolnitev, uresničenje, gotov uspeh: ad (v) fidem criminum, ad (in) fidem rerum L., contione … edicto addidit fidem L., alicui rei fidem facere L., manifesta fides (sc. urbis captae) V., manifesta fides publicā ope Volscos hostes adiutos L. en haec promissa fides est? V. (po preročišču) obljubljeni gotovi uspeh, fidem reportant exploratores V. zanesljive vesti, dant verbo signa fidem O. besedo potrjujejo znamenja, sum fines vocis O. na meni se je beseda izpolnila, — uresničila, facti (po drugih pacti) fide data munera solvit O. v potrdilo, vota fides sequitur, dicta fides sequitur O. obljube se takoj izpolnijo, besede se takoj izpolnijo, promissa exhibuere fidem O. so se izpolnile, pollicitam dictis adde fidem O. izpolni obljubo, si qua fides addenda est O. poroštvo, fidem nancisci O.

    5. Pooseb. Fidēs Zvestoba, boginja zvestobe: Ci., V., H., L.

    II.

    1. obljuba, (dana) beseda, prisega: ubi fides? Ter., fidem frustrari Ter., fidem alicui dare Ci., N. (za)dati komu besedo, obljubiti mu, fidem dare de aliquo Ci. ali de aliqua re C. fidem servare Ci. ali conservare Ci., N. biti mož beseda, (dano) besedo držati = in fide manere N.; fidem liberare Ci. ali solvere Ter., Plancus in Ci. ep. ali exsolvere L. besedo izpolniti, fidem tenere Pr. obljubo molčečnosti izpolnjevati, fidem obligare Ci. ali in eam rem fidem suam interponere Ci. (svojo) besedo zastaviti, fidem mutare L. ali amittere N. ali violare Ci., Cu. ali frangere Ci. ali rumpere V., Sen. tr., Fl., Amm. ali prodere Ci., S. besedo prelomiti, — pogaziti, ne držati besede (toda: prodiderat portae fidem Pr. že je bil izdal vrata), fidem fallere Ci., Plin. iun. besedo umakniti, accipe daque fidem Enn., V., fide data et accepta S. po vzajemni obljubi (prisegi), fidem accipere L., fidem pacis petiitque deditque O., fides dextraeque datae O. obljuba in podana desnica; od tod fidem porrigere Ci. s podano roko dati besedo, fide confirmare N. s prisego potrditi, — zatrditi.

    2. kot jur. t. t. (t. t. mednarodnega prava) obljuba osebne varnosti, varščina: fidem publicam postulare Ci., fidem ei publicam iussu senatūs dedi Ci., interpositā fide per trīs legatos Ci., Lusitani contra interpositam fidem interfecti Ci., aliquem interpositā fide publicā Romam ducere S., fide acceptā venerat in castra L.

    3. metaf. zaščita, varstvo, pomoč: committere se in alicuius fidem Ter., se alicui commendare in clientelam et fidem Ter., se in alicuius fidem et clientelam ali in alicuius amicitiam et fidem conferre Ci., quaere, in cuius fide sit et clientela Ci., ad cuius fidem confugiet? Ci. petimus a vobis, … ut eum … in vestram accipiatis fidem Ci. da ga vzameta v svoje varstvo, Siciliae civitates in amicitiam fidemque recepimus Ci., aliquem datā dextrā in fidem recipere N., fidem alicuius sequi (iskati) C., se suaque omnia in fidem atque potestatem populi Rom. per mittere C. izročiti se mogočnemu varstvu rim. naroda = na milost in nemilost podvreči se rim. narodu = in populi Rom. fidem ac potestatem venire C. ali in fidem alicuius venire L., in fidem dicionemque venire Plin. iun., in fidem populi Rom. se recipere Suet.; dii, obsecro vestram fidem Pl., fidem obsecrare, obtestari Ci., deûm atque hominum fidem implorabis Ci., bogove in ljudi boš na pomoč klical, cum virgo Vestalis populi Rom. fidem imploret Ci. fidem deûm clamitare Ap., f. numinum Fl.

    Opomba: Star. gen. sg. fidēī: Enn., Pl., Lucr., tudi fidēs: Pl. ali fidē: Pl., Ter., Poeta ap. Ci., H., O.; star. dat. sg. fidē: Pl., Ter., H.
Število zadetkov: 2