Franja

dēcantō -āre -āvī -ātum

I. trans.

1. prepevati, pojoč predavati: Lucan., Suet., miserabiles elegos H.; (zaničljivo) žebrati, venomer ponavljati, premlevati: Sen. ph., Q., augurium, praecepta, causas Ci., haec decantata erat fabula Ci., nenia decantata Camillis H.

2. začarati, ureči (urekati), očarati: nullo decantatus carmine, his verbis … decantatus maritus, decantatis fibris Ap.

— II. intr.

1. nehati peti, odpeti: sed iam decantaverant Ci.

2. igrati (na glasbilo), kako skladbo izvajati: Appius Claudius epulandi decantandique ius tibicinibus in publico ademit Aur.

murmurō -āre -āvī -ātum (murmur)

1. mrmrati, mrmljati, godrnjati, brundati, žebrati: secum Pl., servi murmurant Pl., flebile lingua murmurat exanimis O. (o slavčevem glasu), interdum et secum ipse murmurat Plin. včasih je glas ječeč, magia murmurata carminibus Ap., murmuravit populus contra Moysen Vulg.

2. (o stvareh) šumeti, hrumeti, bučati, prasketati: spumea murmurat unda V., murmurans mare Ci., murmurantes ignes Plin., intestina murmurant Plin. po trebuhu (črevesju) kruli, „čreva se kregajo“. Pl. — Dep. soobl. murmuror -ārī -ātus sum

1. intr. mrmrati, mrmljati, godrnjati: Vulg., in eo loco populus murmurari coepit Quadr. fr., ita uti soliti eramus Romae in balneis, plodere coepimus et murmurari Varr. ap. Non., praesertim cum ventrem meum coerceam nec murmurari patiatur Varr. ap. Non.

2. trans. godrnjati nad čim: quidam tarditatem poetae murmurari, plures defendere Ap.