Franja

būtȳrum -ī, n (gr. βού-τυρον = kravji sir) surovo maslo, zmetek: Cels., Col., Plin., Plin. Val., Sid. (z abl. bŭtȳrō). — Pesn. soobl. būtyr: Ven.

C, c, tretja črka lat. abecede; sprva je označevala soglasnika k in g in je ustrezala gr. gami (Γ, γ). Pismenka G je bila šele ok. l. 234 sprejeta v lat. abecedo. Kot kratica:

1. C. = Gaius in = Gaia.

2. C. na sodniških glasovnicah = condemno obsojam; od tod littera tristis Ci.

3. C. na napisih = centuria, centurio, civis, cohors, collegium, colonia, coniunx idr.: C. R. = civis Romanus.

4. C kot znak za število = centum.

cabāllīnus 3 (cabāllus) konjski: caro, dentes Plin., fons Pers. konjski studenec, šalj. = Hippocrene.

cabāllus -ī, m (prim. gr. καβάλλης kljuse) kljuse, kleka in sploh konj za vsakdanjo rabo (naspr. equus bojni konj): taetri tardique caballi Luc. ap. Non., circum vectari rura caballo H., caballus Gorgoneus (= Pegasus) Iuv., caballos equis cedere Hier.; preg.: optat ephippia bos, piger optat arare caballus (starodavniki so namreč pri oranju uporabljali le bike ali junce) H. = nihče ni zadovoljen s svojim stanom, lassus tamquam caballus in clivo Petr. (o človeku, ki mlahavo hodi). — Kot nom. propr. Cabāllus -ī, m Kabal: Tettius Caballus Mart. Tetij Kabal, neki glumač.

cabus -ī, m (gr. κάβος) kab, merska enota za sipke snovi in tekočine, četrtina hebr. modija = XXII sextarii: Vulg.

cachry -yos, n (gr. κάχρυ) in cachrys -yos, f (gr. κάχρυς)

1. češarek, storž, češulja, mačica (o cvetnih in semenskih oblikah pri hrastu, smreki, boru, lipi, orehu, platani, topolu): Plin.

2. belo semensko jedro rastline crethmos: Plin.

3. smolnato seme rastline, ki jo Plin. imenuje rosmarinum, najbrž naš konjski koprc (Cachrys libanotis, Linn. = Hippomárathrum libanotis, Koch): Cels., Plin. — Soobl. cacrium: Plin. Val.

cadmītis -tidis, f (gr. καδμῖτις) kadmitida, poldrag kamen = ostracītis: Plin.

Cadmus -ī, m (Κάδμος = vzhodnik, iz hebr. kadema = jutrova dežela) Kadem,

1. samogovoreče ime fen. priseljencev v Beotiji; poseb. Kadem, mitološki sin fen. kralja Agenorja, ki je med iskanjem svoje sestre Evrope prišel v Beotijo in tam ust. Kadmejo; s seboj je prinesel fen. črkopis, iznašel topljenje rude in se nazadnje spremenil v kačo: Ci., H., O. idr.; Cadmi soror O. = Evropa kot del sveta, Cadmi nigellae filiae ali Cadmi filiolae atricolores Aus. (o Kadmovih črkah). Od tod adj.
a) Cadmēus 3 (Καδμεῖος) Kadmov, kademski: Thebae Pr. ker jih je ust. Kadem, mater (= Agaue Agava, Kadmova hči) Tib., Sen. tr., cistae Sen. tr. bakhovski (ker je Bakh Semelin sin, torej Kadmov vnuk); pesn. = α) tebanski: Dirce Lucan., iuventus Stat. β) feniški (ker je bil Kadem Feničan): Tyros Pr.; od tod γ) kartažanski: genus, manus, stirps Sil. Subst. Cadmēa -ae, f (sc. arx) Kadmeja, trdnjava v Tebah, ki jo je dal zgraditi Kadem: N.
b) Cadmēius 3 (Καδμήϊος) Kadmov, kademski: Ino Sen. tr., genetrix (= Agaue) Stat., heros (= Tebanec Polynices) Stat., seges Val. Fl. zmajevi zobje, ki jih je posejal Kadem.
c) pesn. Cadmēis -idis ali -idos, acc. -ida, f (Καδμηΐς) kademska, Kadmova, tebanska: arx, domus, matres O.; subst. Kadmovka, Kadmova hči = Semele ali Ino O. = Agaue Ps.-V. (Cul.) = Agaue, Ino in Autonoe Sen. tr. — Subst. Cadmogena -ae, f (Cadmus in genere = gīgnere) Kadmova rojenka (hči): Semela Acc. fr.

2. Kadem iz Mileta, logograf in eden prvih gr. prozaikov (malo pred perz. vojnami): Plin.

3. kruti rabelj v Horacijevem času: cives tradere Cadmo H.

4. karsko gorovje: Plin.

cadō -ere, cecĭdī, cāsūrus (prim. lat. cadūcus, cadāver, cāsus, dis-, ex-, stilli-cidium)

1. pasti (padati), odpasti (odpadati) na splošno: articulus ad numerum cadens Ci. po taktu padajoči prst, silex lapsura cadentique adsimilis V., vela cadunt V., O. padajo, se spuščajo, calix, si cecidit, frangitur; spongia, si cecidit, non frangitur Sen. ph.; z adv. določili: cadere deorsum Pl., alte Ci., altius V., gravatim Lucr., honestius Suet., sine ruina Lucan., morā lentā Sen. tr.; od kod? z abl.: cecidere manu (herbae) O., c. remissis digitis O., cadunt lapides caelo L. z neba, matre cadens (infans) Val. Fl. novorojenček = tellure cadens (infans) Stat. (novorojenčka so položili očetu pred noge); pogosteje s praep.: ab summo Pl., a mento cadit manus O., ab alto cadunt aves Plin., gemma a digito cadit Mart., c. de equo Pl., de caelo Lucr., O., istis latronibus... iam pridem de manibus arma cecidissent Ci., c. de matre Cl.; pren.: maiores cadunt de montibus umbrae V.; c. ex equo Ci., ex muro L., ex arbore Plin., Dig.; pren.: e celsiore scopulo Amm.; kam? s praep.: in terram Ci., Lucr., Pr., in sinum, in patrios pedes O., ad terram Q., alicui ad pedes Eutr., post terga Lucan., super collum Vulg. objeti koga; tudi z in in abl.: in Euboico litore saxea pila cadit V. occ.
a) o puščicah, o metalnem orožju pasti (padati) na koga ali kaj, zade(va)ti, priti (prihajati) na(d) koga: pila levius casura C., cadunt tella retusa O., cadunt tela in hostem Cu.; od tod o strelah z neba: caelo ceciderunt plura sereno fulgura V. so udarile, cadentia fulmina Cu. udarjajoče.
b) o kockah pri kockanju pasti: Ter., ut (talus) cadat rectus Ci., iudice fortunā cadat alea Petr. poet.; prim.: utcumque ceciderit (sors) L.
c) o tekočinah, vodi, rosi, snegu padati, teči, liti: ros cadit Pl., altius cadunt imbres V., nix cadens Lucr., cadunt toto de corpore guttae O., guttae cadentes Ci., lacrimae cadunt per genas O., fons cadit in petram Cu., flumen in sinum maris L., mare ex India in Hyrcaniam Cu.; pren.: si Graeco fonte cadent (verba) H., sic iterat voces et verba cadentia tollit H., haud irritae cecidere minae L.
č) o nebesnih telesih, dnevu in letnih časih zaiti (zahajati), zatoniti, iti v zaton, nagniti (nagibati) se: sole cadente Cu. zvečer, cadente die O. pod večer, Arcturus cadens H., quā tristis Orion cadit H., primis cadentibus astris V. po polnoči, suadent cadentia sidera somnum V., infra caelum et sidera nox cadit T. noč se ne dviga do neba in ozvezdij, hiems cecidit Sen. ph. je minila; met.: iuxta solem cadentem (= occidentem) V. na zahodu.
d) o vetrovih, viharjih poleči (polegati) se, potihniti, prenehati: ventus premente nebula cecidit, aquilones... cecidere, cadente iam euro L., cunctus cecidit pelagi fragor V.
e) o vsem, kar se od česa loči in odpade pasti (padati), odpasti (odpadati), izpasti (izpadati): folia nunc cadunt Pl., motis poma cadunt ramis O., in silvis lapsa cadunt folia V., arbori (ex arbore) folia cadunt Plin., casuri flosculi Q., tondenti barba cadebat V., cadunt capilli Petr., a fronte cadunt pili Vulg., cadit dens Cels., dentes cadunt Pl., Plin., cadunt alicui dentes Sen. ph.
f) gram. in ret. o pojemanju glasu in besednem koncu padati, ponehavati, končevati se: Corn., Q., quod verba melius in syllabas longiores cadunt Ci., quae cadunt similiter Ci., cadere numerose, aptissime Ci.

2. na tla pasti: Brutus velut si prolapsus cecidisset, terram osculo contigit L. occ.
a) pasti = umreti, poginiti: cuius in victoria nemo cecidit nisi armatus Ci., pauci de nostris cadunt C., confossi ceciderunt L., cadit in eo proelio adulescens N., c. in eo bello N., in Hispania L., pugnā Cannensi L., acie civili O. v domači vojni, cum dignitate Ci., iure belli T.; s pass. pomenom (= interfici): cadere a tanto viro O., a centurione T., nihil referre an ab hoste in acie an in foro sub creditoribus caderet Suet.; pesn. s samim abl.: cecidere turmae Thessalo victore H.; z abl. instrumenti: iaculo eminus O., ferrove fatove O., telis T., armis Romanis T., sua manu T., poenali gladio Amm. pod rabljevim mečem umreti; pri osebah per: per quos cecidere iustā morte Centauri H.; komu na ljubo z dat.: illud rogo, legi potius quam scorto cadat Sen. rh.
b) o žrtvah pasti = zaklan, darovan, žrtvovan biti, zaklati (darovati, žrtvovati) se: si tener pleno cadit haedus anno H., multa tibi ante aras nostrā cadet hostia dextrā V., Numa mactat oves; prima cadit Fauno, leni cadit altera Somno O.; pren.: nostraeque cadens ferus Hannibal irae Cornelius Severus ap. Sen. rh.
c) v sramotilnem pomenu o ženski vda(ja)ti se (moškemu): Sen. rh., libera eris..., si crebro cades Pl., subito ne male inepta cadam Tib.
č) pren. o neživih subj. α) pasti (padati), na kup pasti (padati), podreti (podirati) se, (z)rušiti se, vdreti (vdirati) se: cadunt toti montes Lucr., at mundus aliquando est casurus? Q. β) o mestih pasti (padati) = razrušen, osvojen in razdejan biti: concussaeque cadunt urbes Lucr., si cadere Argolico fas est sub milite Troiam O., casurae arces O. ki jim je usojeno pasti. γ) o delih človeškega telesa upasti (upadati), udreti (udirati) se: sed tibi tamen oculi, voltus, verba cecidissent Ci., bis patriae cecidere manus V., cecidere illis animique manusque O., cadentes iam oculos... erexit Sen. rh., cadentes in ipso opere oculi Sen. ph., victa gravi ceciderunt lumina somno Val. Fl., venas cadentes vino fulcire ali reficere Sen. ph.

3. pren.
a) pasti (padati), propasti (propadati), (po)giniti, podleči (podlegati): labentem et prope cadentem rem publicam fulcire Ci., tanta civitas si cadet Ci., securus, cadat an recto stet fabula talo H. ali igra propade ali se pohvali; poseb. pred sodiščem propasti, podleči = pravdo izgubiti, obsojen biti: c. causā Ci., Lucan., Q., Suet. ali formulā Sen. ph., Q. = in iudicio c. Ci., c. crimine repetundarum T. ali coniurationis crimine T. ali ore impudico (accusatoris) T.; abs.: si caderet Marcellus T.
b) pasti (padati) v veljavi in moči, gmotno propasti (propadati), veljavo, moč izgubiti (izgubljati), pojemati, (iz)giniti, poneha(va)ti: turpius est enim privatim cadere quam publice Ci. ep., tam graviter c. Ci., tua laus pariter cum re publica cecidit Ci., auctoritas principum cecidit Ci., deorum maiestas perculsa cacidit N., eminentis vitae exitus cadere est Sen. ph., si magnus vir cecidit, magnus iacuit Sen. ph., pretia militiae casura L., huc (tako globoko) cecidisse Germanici exercitus gloriam, ut... T., cura patrum cadere incipit V., cadunt (ceciderunt) animi Ci., L., O. srčnost upada (je upadla), cadere animis Ci. ep. = frangi et cadere Ci. srčnost izgubiti, cadit ira L., O., Pers. ali cadit vis venti L. se poleže; pesn.: multa renascentur, quae iam cecidere, cadentque quae nunc sunt in honore vocabula H. ki so prišle iz rabe,... pridejo iz rabe, omnia cadunt in elementa O. razpade; brezos.: periculum est, ne cadatur Aug.
c) pasti (padati) v kaj, v kako stanje (kak položaj) priti (prihajati), v kaj zabresti, v kaj zagaziti, na koga ali kaj naleteti, v kako dobo ali nasploh kam spadati: in morbum Ci. zboleti, in offensionem alicuius Ci. zameriti se komu, in aliquam vituperationem Ci. ep., in suspicionem alicuius N. sumljiv posta(ja)ti komu, in calumniam Q., in unius potestatem ali sub populi Romani imperium dicionemque Ci., sub leges artaque iura Lucr., abrupte cadere in narrationem Q., in id saeculum Romuli cecidit aetas Ci., c. in idem genus orationis Ci., sub eandem rationem Ci., in unam cadere plures (quaestiones) posse Q., sub nullam regulam cadere posse Sen. ph. pod nobeno pravilo ne pustiti se spraviti; poseb. o čutnem zaznavanju spadati h kakemu čutu, podvržen biti kakemu čutu: cadere sub oculos, sub aspectum, in conspectum, sub sensum cernendi Ci. pozornost zbujati = viden, očiten biti, sub sensum aliquem Ci. nekako čutno biti, sub aurium mensuram aliquam, sub intellegentiam, in nostram intellegentiam, sub iudicium sapientis et delectum Ci., in deliberationem Ci. v raziskavo priti, quod ne in cogitationem quidem cadit Ci. kar se niti misliti ne da; o plačilih steči (stekati) se, (v izplačilo) dospeti (dospevati), zapasti (zapadati): in eum diem cadere nummos, qui a Quinto debentur Ci. ep. se mora izplačati, sed ei ex praediis, ut cadet, ita colvetur Ci. ep.; occ. α) (kot delež) pripasti (pripadati) komu, na del priti komu, za del dospevati komu: cadere ad regna alicuius Lucr., regnum praeceps ad servitia (= ad servos) cadit L., quibus ad portas cecidit custodia sorti (abl.) V. β) zadevati koga, spodobiti se komu, pristajati komu, prisodi (prisoja) se komu kaj, pričakovati je, strinjati, ujemati, zlagati se s čim: non cadunt haec in Antonium Ci., non cadit in hos mores,... non in hunc hominem ista suspicio Ci. sum ne leti na... tega človeka, superbia in te non cadit Cu. tebe ne zadeva očitek ošabnosti, cadit in quemquam tantum scelus? V. ali more biti kdo tak zločinec? cadit ergo in bonum virum mentiri...? Ci. ali se torej spodobi...? in consuetudinem nostram non caderet Ci. ne bi se ujemalo z..., sapientia non cadit in hanc aetatem Ci. se ne strinja s..., hoc dictum in tempus nostrum cadere videtur Ci. da sodi v naš čas, non enim cadere in alium tam absolutum opus Plin., quod omnia scelera in malos cadant Q.
č) iziti, izteči (iztekati) se, obnesti se, dogoditi (dogajati) se, pripetiti se, primeriti se: quod melius caderet, nihil vidi Ci. ep., hoc adhuc perincommode cadit Ci., cum aliter res cecidisset ac putasses Ci. ep., etsi praeter opinionem res ceciderat N., suos labores male cecidisse viderunt C. da so slabo uspele, si quid adversi casurum foret L., quae tum maxime acciderant, casura praemonens L., quo res cumque cadent V. kakor koli se izteče, leviter curare videtur, quo promissa cadant H., vota cadunt Tib. se izpolnjujejo (toda: omnia ingrato littore vota cadent Pr. pren. = ostanejo neizpolnjene), omnia incassim (in cassum) cadunt Pl. se izjalovi, si non omnia caderent secunda C., ut dictator... magistratu abiret inritaque... promissa eius caderent L., ad inritum cadens spes L. neuspevajoče, quae, quamquam popularia, in inritum cadebant T. ni uspevalo, multa,... fortuito in melius (bolje) casura T.; z dat. personae: si minus fortissimi viri virtus civibus grata cecidisset Ci., ut... nihil ipsis iure incommodi cadere possit Ci., insperanti mihi... cecidit, ut... Ci., hoc cecidit mihi peropportune, quod... Ci., nimia illa libertas et populis et privatis in nimiam servitutem cadit Ci. se sprevrže.

cadūcus 3 (cadere)

1. padajoč, padel, pal: aqua Varr., O., folia O. odpadlo listje, lacrimae O., fulmen H. zalučana strela; pesn.: bello caduci Dardanidae V. v vojni padli; subst. cadūcum -ī, n odpadel cvet: Cael.

2. zrel, da odpade, odpadljiv, osipljiv: frons, flos O., vitis naturā est caduca Ci., lignum,... caducum in domini caput H. ki je hotelo pasti; pesn.: si mora praesentis leti tempusque caduco oratur iuveni V. mladeniču, odločenemu za smrt.

3. pren.
a) padav, minljiv, nestalen, slab, šibek, ničev: res humanae fragiles caducaeque Ci., alia omnia falsa, incerta, caduca, mobilia Ci., fama, spes, preces O., ignis Sen. ph. vodena strela.
b) jur. = kar zapade tujim dedičem ali državni blagajni, zapadel, brez lastnika, nikogaršnji: in via caducae hereditatis Ci., possessio Iust., bona Icti.; subst. cadūca -ōrum, n nikogaršnja posestva: Icti.; pren.: doctrinae possessio quasi caduca (zavržena) atque vacua Ci.
c) medic. padavičen, božjasten, epileptičen: puer Ap., equus P. Veg., morbus Ap. h. ali passio Isid. padavica, božjast, epilepsija. — Adv. cadūciter padavo, navzdol: Varr.

Caecilius 3 (caecus) Cecilij(ev), ime rim. plebejskega rodu z družinami Basov, Dentrov, Rufov in Metelov. Poseb. C. Caec. Statius Gaj Cecilij Stacij, po rodu Insubrec, kot otrok vzgojen v Rimu, okoli l. 180 imeniten komik, a njegova latinščina ni ravno slovela: Ter., Varr. ap. Non., Ci., H., Q. — Kot adj. Cecilijev: lex (de ambitu) Ci., familia Vell., Caecilia lactuca Col. = Caeciliāna lactuca. — Od tod zopet adj. Caeciliānus 3 Cecilijev: fabula (komika Stacija) Ci., illud Ci. tisti Cecilijev izrek, lactuca (po Kvintu Ceciliju Metelu = caecilia 2.) Col., Plin., tako tudi Caeciliana cerasa Plin.

caecō -āre -āvī -ātum (caecus)

1. (o)slepiti, vid vzeti (jemati): Col., sol caecat Lucr., unde (Appius Claudius) caecatus est Aur.; bot.: oculum vitis caecare Col. = brst uničiti.

2. pren.
a) slepiti, zaslepiti, (z)medliti, (o)mrtviti: qui largitione caecarunt mentes imperitorum Ci., caecata mens subito terrore L., caecare timidos artus V., pectora... serie caecata laborum O., praestigiis caecantibus veritatem Cypr.
b) (za)temniti: celeritate caecata oratio Ci. nerazumljiv.

caecultō -āre (kontr. iz caeculitō: caecus) = caecūtiō: Pl. ap. P. F.

caecūtiō (caecūttiō) -īre (iz caecus kakor balbūtiō iz balbus) kakor slep biti, slabo videti, slaboviden biti: Ap., oculi mihi caecuttiunt Varr. ap. Non., caecutiens Maeonius (= Homerus) M.

caedō -ere, cecīdī, caesum (prim. lat. cāia, cāiāre, ancaesa, caedēs, caementum, caelum dletce, caestus)

1. biti (bijem), udariti (udarjati) koga, kaj, na kaj, po čem, tolči, tepsti, suniti (suvati): calcibus, pugnis aliquem Pl., calcibus arva V., ianuam saxis Ci., silicem rostro L. ali sacrum lapidem rostro L. kljuvati, hastili tergum alicuius L., populum saxis H. metati kamenje, aliquem valide Sen. rh., femur, frontem, pectus, discipulos Q., uxorem Aug.; pren.: stimulos pugnis caedere Pl. = z neumno upornostjo povečati zlo; pren. (v sramotilnem pomenu) dregati v kako osebo = nečistovati: Cat., Tert.

2. bičati, šibati: aliquem verberibus Pl., Ter., nudatos virgis caedunt L., qui damnatus erit,... virgis ad necem caedetur Ci., eum servi publici loris ceciderunt Ci., ille flagellis ad mortem caesus H., ferulā caedere aliquem H., consul a patre flagris aliquando caesus Q., loris bene caesus Gell.; pren.: aliquem verbere surdo caedere Iuv.

3. (les idr.) sekati, posekati, izseka(va)ti, odseka(va)ti, robiti; z zunanjim obj.: lignum Pl., arbores Ci., L., Cu., arboris auctum Lucr., silvam C., O., Suet., silvas Lucr., Ligurum vineas L., nemus O., caesis lucis Ci., caeditur et tilia... altaque fagus V., ripis fluvialis arundo caeditur V., robur Ci., robora O., pinum Col.; saginam Pl., cervicem alicuius L., volutam Virt. izsekati; rūta (et) caesa, gl. ruō; (listje, vejevje idr.) rezati, porezati, odrez(ov)ati, obrez(ov)ati: frondem Ca., falce comam (vitis) Tib., fenum Col. (po)kositi; occ. z zobmi raztrg(ov)ati, zgristi, zglodati: tineae omnia caedunt Luc. ap. Non., socios caedebant dentibus apri Lucr.; pren.: vineta sua caedere H. sam sebi trsje porezati = sam sebi škodovati; z notranjim obj.: sekaje obdel(ov)ati, obseka(va)ti, režoč pristrojiti, (pri)krojiti: materiam (tesarski les) C., Cu., palos Col., toga... apte caesa Q.; pren.: caedere sermones (= κόπτειν τὰ ῥήματα) Ter. govoričiti, kramljati; (kamenje) lomiti, nalomiti, rezati, narezati: lapis aliqui caedendus et apportandus fuit Ci., (murus) latius quam qua caederetur, ruebat L., c. montes in marmora Plin., caesis montis medullis Cat.

4. razseka(va)ti, razbi(ja)ti: securibus humida vina V., dolabris vasa Cu., cucurbitam minutim Gell.; pren.: oratio caesa Corn., M. presekan govor (o brezvezju); subst. pt. pf. caesum -ī, n odsek = odstavek (v govoru): nonnullis caesis interrupta oratio M.

5. (ljudi) (po)sekati, (po)klati, pobi(ja)ti, ubi(ja)ti, usmrtiti (usmrčevati), poseb. voj. o posameznem sovražniku ali sovražni vojski pobiti, pogosto = poraziti: gladiis eductis... caedere incipiunt eius servos Ci., patre proclamante se filiam iure caesam iudicare L., advena virgineo caesus ut ense cadat O., caeduntur vigiles V., ipse in eo proelio caesus est N., in acie caesus Cu., exercitus caesus fususque Ci., tot legionibus caesis Ci., quod... legiones nostras cecidere L., c. consulem exercitumque L., Pyrrhumque et ingentem cecidit Antiochum Hannibalemque H. je porazila; pesn. (enalaga): caeso sparsurus sanguine flammam V. krvavo pobitih, caesi corporum acervi Cat. kupi pobitih (trupel); occ. umoriti: qui... responderit iure caesum (Ti. Gracchum) videri Ci.

6. (živali, žrtve) (za)klati, poklati, žrtvovati: caedit greges armentorum reliquique pecoris Ci., c. bidentes, iuvencos V., agnam H., boves O., caprum Baccho V., Silvano porcum Iuv., victimam L., victimas Ci. ep., T., deorum mentes hostiis caesis placare Ci.; od tod preg.: inter caesa et porrecta Ci. ep. (gl. porriciō); occ. živali na lovu pobi(ja)ti, ubi(ja)ti, postreliti, postreljati: (cervos) graviter rudentēs caedunt V.

Opomba: Vulg. pf. caedērunt: It., Aug.

caeles -litis, abl. sg. -e, gen. pl. -um (caelum2) nebeški (= ki biva v nebesih); o bitjih: di Enn. ap. Ci., agricolae (= Ceres in Bacchus) Tib., Venus Ap., deus Amm.; kot subst. masc. nebeščan, bog, božanstvo: caeles novus ali recens O. = med bogove sprejeti cesar, poboženi cesar; večinoma v pl.: rex caelitum H., caelitibus fecisse metum O., quaecumque feret voluntas caelitum Cat.; o rečeh: regna O., aula M., mensa Paul. Nol.

caelestis -e, abl. sg. -ī, pesn. -e, gen. pl. -ium, pesn. -um (caelum2)

1. kar je na nebu, ob nebu, z neba, nebesen, nebeški: orbis, corpora Ci., spiritus Ci., vis Ci. vpliv neba, res caelestes Ci. reči na nebu; tudi nebesna telesa (zvezde): studiosi rerum caelestium Col. zvezdoslovci, aër, signa Virt., nubes (sg.), astra, plagae, solum O., aqua H., Vitr. idr. ali aquae L., Sen. ph. idr. dež, deževnica, imbres Vitr., Col., arcus Plin. mavrica, flammae, fulminis ignis Lucr., ignis T. blisk, minae T. preteče nebo, fragor Q. grom, prodigia L. ali auguria P. F. na nebu; subst. neutr. pl. = reči na nebu, nebesna telesa: caelestia quaerere Ci., cogitantes supera atque caelestia Ci., cognitio caelestium vel mortalium Q., periti caelestium T. zvezdoslovci, pleraque caelestium T.

2. ki se tiče neba (nebes) kot bivališča bogov = nebeški, nadzemeljski, božji, božanski: anima Vell., animus (duša) Vell., Q., animi, corpora, origo V., dona V., O. bogov, aula, nectar, pabula, stirps O., specie caeleste resumptā O., bella O. vojne bogov s Titani, irae L., honores Cu., ortus Q., sapientia H. ki dviga človeka nad vse pozemeljsko, religiones T., caelestem eius vitam et memoriam futuram Vell. da dobi življenje v nebesih in večno slavo, quem prope caelestem fecerint L. ki so ga skoraj pobožili; poseb. o bogovih nebeški: dii Ci., dii omnes caelestes vosque terrestres vosque inferni audite L. Kot subst.
a) caelestis -is, f nebeška = nebeščanka, boginja: avara Tib.; v pl. caelestēs -ium, m f nebeščani, nebeščanke, bogovi, boginje: quid est, quod de voluntate caelestium dubitare possimus? Ci., Iuppiter omnesque caelestes Vitr., ultima caelestum terras Astraea reliquit O., caelestes eburni O. slonokoščene podobe bogov; poseb. nadzemeljski bogovi: caelestium, inferorum irae L. (asindeton)
b) caeleste -is, n nebeško: nihil est caelesti caelestius Sen. ph.; pl. caelestia -ium nebeške reči, božje stvari: eademque cura et de infernis persuasio, caelestium contra (= contraria persuasio de caelestibus o nebu) T.

3. pren. božanski =
a) bogovom enak, božansko lep, krasen, izvrsten, odličen: caelestes divinaeque legiones Ci., mens, ingenium O., quos Elea domum reducit palma caelestes H., caelestia temptare H. poskušati doseči nesmrtnost, c. natura, c. iudicia Q., caelestis hic (Cicero) in dicendo vir Q., caelestissimum os Ciceronis Vell., caelestis praeceptor, caelestissima opera Vell.
b) cesarski: Cod. Th.

caelibāris -e (caelebs) = caelibālis: c. hasta Arn., P. F. suličica, s katere ostjo so nevestam razčesali lase v kite ali kodre; prim. O. (Fast. II, 560).

Caelius 3 Celij(ev)

I. ime rim. plebejskega rodu z rodbinama Kaldov in Rufov. Poseb.

1. L. Caelius Antipater Lucij Celij Antipater, sloviti analist (v 7 knjigah z naslovom Annales je opisal drugo punsko vojno), govornik in pravoznanec v času Grakhov, poglavitni Livijev vir za Hanibalovo vojno: Ci., L., Val. Max.

2. C. Cael. Caldus Gaj Celij Kald; po zaslugi svoje delavnosti in zgovornosti se je povzpel do najvišjih častnih služb; kot tr. pl. je l. 107 sprožil zakon, po katerem naj bi se na sodiščih pismeno glasovalo tudi pri postopkih o veleizdaji; konz. l. 94: Ci.

3. M. Cael. Rufus Mark Celij Ruf, roj. l. 82, državnik in govornik, ki se je po volji Cicerona in Marka Krasa izobraževal v znanostih in umetnostih, zlasti pa v govorništvu. Bil je zvest prijatelj Ciceronu, ki ga je l. 56 zagovarjal v govoru pro Caelio; pozneje je bil kot tr. pl. Cezarjev privrženec. Usmrtili so ga l. 48 v Turijih: Ci., C. idr.

— II. Caelius Aurelianus Celij Avrelijan, rim. zdravnik v 5. st. po Kr. iz Sike (Sicca) v Numidiji; napisal je Acutarum passionum libri III in Chronicarum passionum libri V; poleg teh spisov so ohranjeni še večji fragmenti drugih del. — Od tod adj. Caeliānus 3 Celijev: Caelianum illud Ci. ep. tisti Celijev izrek, Caelianae orationes (govori Marka Celija Rufa) T.; subst. Caeliāna -ōrum, n Celijevi (= Lucija Celija Antipatra) spisi: Ci. ep.

caelum² -ī, n (iz *caidlom; prim. lat. caesius)

1. nebo, nebesa, nebesni svod, nebesni obok: o caelum, o terra, o maria, Neptuni Pac. ap. Varr., Iovis nutu calum, terra, maria reguntur Ci., loca naturae... prima duo, caelum et terra L., Faleriis caelum findi velut magno hiatu visum H., te dea, te fugiunt venti, te nubila caeli V., quidquid deorum in caelo regit O.; poseb.
a) kot kraj nebesnih in zračnih pojavov: de caelo fit aliquid Ci. na nebu se pojavlja znamenje, totius caeli descriptio Ci., contemplatio caeli Ci., cadunt caelo fulgura V., fulmina iaciuntur de caelo L., de caelo tangi L., V. ali percuti Ci. = ici e caelo Ci. biti od strele zadet, demittere caelo nimbos O., imbres O., de caelo servare Ci. paziti na nebesne pojave, caelo albente C. ko se je danilo, caelo vesperascente N. pod večer, v mraku; preg.: quid si nunc caelum ruat? Ter. (o praznem strahu), caelum ac terras miscere L. ali maria omnia caelo miscere V. kar je spodaj, gor spraviti = na glavo preobrniti, findere caelum aratro O. (o nemogočih stvareh), toto caelo errare Macr. močno se motiti; (dic ubi) tris pateat caeli spatium non amplius ulnas V. (uganka, ki meri na nekega Celija iz Mantove, ki si je pri prodaji svojega zemljišča pridržal tri lakte za grob.)
b) kot bivališče bogov: Pompeius de caelo delapsus Ci. poslan od bogov; met.: caelo gratus omni V. vsem nebeščanom, commercia caeli O. občevanje z bogovi, me assere caelo O. med bogove, quid me caelum sperare iubebas V. božanstvo, caelo Musa beat H. z nesmrtnostjo, dicare caelo Augustum Plin. iun. ali caelum decernere alicui T. koga med bogove uvrstiti (o poboženju), in caelo sum, digito caelum attingo Ci. ep. presrečen sem, srečen sem kakor v nebesih, conlegam de caelo detraxisti Ci. si spravil ob slavo.

2. nebeška višina, višina, visokost: boat caelum fremitu virûm Ter., ad caelum manus tendere C. ali tollere H. proti nebu, animum caelo fero V., it caelo (dat.) clamor V.; hiperbola: iuncta caelo montium iuga L. nebotični vrhovi, exiit ad caelum arbor V.; pren.: in caelum... Cato tollitur Ci., Caesar fertur in caelum Ci., rem gestam in caelum efferre Ci. ep., aequare aliquid laudibus caelo V. do nebes povzdigniti.

3. obnebje, ozračje, zrak: potestne tibi huius caeli spiritus esse iucundus? Ci., cui repente caelum, solum, aquam terramque ademerint Ci., ferri per caelum V., densitas caeli Vitr.; podnebje, ozračje, vreme: haec natura loci caelique est Ci., pingue et concretum caelum Ci., c. crassum, salubre Ci., aestuosum Col., grave Suet., molle Plin., mitissimum L., varium caeli praediscere morem V. nestanovitnost, c. crebris imbribus ac nebulis foedum T.

4. met.
a) stran neba: sub quo caelo natus sum L., caelum, non animum, mutant, qui trans mare currunt H., hoc animal negatur vivere in alio caelo Plin.
b) obzorje, horizont: cuicumque particulae caeli officeretur V., nox humida caelum abstulit V.

5. pren. obokana votlina, obok, svod: camerarum caelum Vitr., cerebrum est proximum caelo capitis Plin. — Pooseb. Caelum -ī, n = Caelus (gl. caelus) Nebo, bog neba (nebes): Hyg. — Soobl. (z odpahnjeno končnico) cael, n, indecl.: divom domus altisonum cael Enn. ap. Aus.

Opomba: V klas. dobi se rabi le sg., šele pozneje je (zlasti pri pesnikih) prišel v rabo heterocl. pl. caelī -ōrum, m od subst. caelus.