storíti -im, stori -ite, storil -ila
1. učiniti, uraditi: storiti kaj po svoji vesti
učiniti što prema svojoj savjesti (-ve-): storil se je, kakor da ni slišal
učinio se kao da nije čuo; tu se ne da nič storiti
tu se ne može ništa učiniti, tu se nema šta; storiti si kaj žalega
učiniti sebi što nažao; storiti kako neumnost
učiniti kakvu ludoriju; storiti komu kaj na ljubo
učiniti komu što za ljubav; storiti komu krivico
uraditi komu nepravdu; storiti svojo dolžnost
uraditi svoju dužnost; ne vem, kaj bi moral storiti
ne znam što sam morao učiniti
2. pričiniti: storiti komu škodo
3. činiti: to mi dobro stori; to nič ne stori
to ne čini ništa, ne mari ništa
4. storiti si kaj iz česa primiti što k srcu
5. opčiniti, omađijati koga, činiti kome čini: storiti komu; to mu je bilo storjeno
nabasao je na čini; s tem ni vse storjeno
time nije sve svršeno, urađeno: storiti nesrečno smrt
nesretno umrijeti, nesrećno umreti; strašno smrt storiti
umrijeti groznom smrću; storiti obljubo
zavjetovati (-vet-) se komu
6. milo, inako se mu je storilo
obuzela ga je sjeta, seta; noč se je storila
pala je noć, nastala je noć: storiti koga nesrečnega
unesrećiti koga
7. storjena obleka
konfekcija odijelo, odelo; storjena krivica
učinjena nepravda; rečeno storjeno
rečeno - učinjeno
8. roditi, uspijevati, uspevati: koruza, sadje ne stori na vsaki zemlji
9. krava je storila
krava se otelila