ob predl.
1. s akuz. na, o, oko: kača se je ovila ob palico
oko štapa; zaiti ob rob
zalutati na rub, na ivicu; zadeti ob kamen
udariti o kamen; treščiti ob tla
tresnuti o zemlju; vol se drgne ob drevo
vo se češe o drvo; preproga je ob barvo
ćilim izgubi boju; biti ob pamet
sići s uma; biti ob službo
izgubiti službu
2. s lok. o, uz, na duž, uzduž, pored, u, pokraj: meč mu visi ob boku; ob njem se počuti dobro
uza nj se osjeća (-se-) dobro, sigurnom; Bistrica ob Sotli
Bistrica na Sutli; hoditi ob palici
hodati pomoću štapa; drevored ob reki
aleja uz rijeku, duž rijeke (re-); živeti ob kruhu in vodi; hoditi ob reki
hodati uzduž rijeke; hiša stoji ob potoku
kuća stoji kraj potoka; stala je ob njem kot kip
stajala je pored njega kao statua; ob šestih
u šest sati; zvrstili so se ob tribuni
svrstali se pokraj tribune; ob torkih
utornikom, ob sobotah
subotom