ljudjé ljudi m mn., dat. ljudem, akuz. ljudi, lok. pri ljudeh, instr. z ljudmi ljudi: neki ljudje čakajo pred vrati; tu je prostor še za tri ljudi
tu ima mjesta još za tri čovjeka; pri nesreči je bilo poškodovanih pet ljudi
u udesu se povrijedilo (-vred-) pet osoba, pet lica; ljudi je bilo kot listja in trave
bilo je tu mnogo naroda; to so si ljudje izmislili
to je svjetina izmislila; ogibati se ljudi
kloniti se od ljudi; novice so se razširile med ljudi
vijesti (ve-) su se razaznale u narodu